VIRUS SARS-CoV-2 mo\u017ee ugraditi dijelove svojeg genoma u DNA \u010dovjeka, pokazalo je istra\u017eivanje znanstvenika s MIT-ja.<\/p>\n\n\n\n
Prema novoj studiji, dijelovi genoma koronavirusa prona\u0111eni su u DNA stanica \u010dovjeka koje su bile zara\u017eene u laboratoriju unato\u010d tome \u0161to je infekcija pro\u0161la. \u0160tovi\u0161e, ugledni tim znanstvenika tu je hipotezu nedavno potvrdio drugi put, i to na druga\u010diji i robusniji na\u010din, nakon \u0161to je prvo otkri\u0107e iz prosinca pro\u0161le godine nai\u0161lo na ozbiljne kritike.<\/p>\n\n\n\n
No dok su oba istra\u017eivanja nai\u0161la na odu\u0161evljenje antivaksera, \u010dak i nova studija na\u0161la se na udaru kritika.<\/p>\n\n\n\n
Razumljiv oprez i kritike<\/span><\/strong> Kritike nakon prvih nalaza bile su osobito razumljive zato \u0161to se u DNA \u010dovjeka uglavnom ugra\u0111uju samo geni retrovirusa. Osim toga, rezultati prve studije iz prosinca bili su objavljeni javno na internetu prije nego \u0161to su pro\u0161li recenziju. Kona\u010dno, neki kriti\u010dari upozorili su da bi virusni geni otkriveni u prvom istra\u017eivanju mogli biti ostaci stvoreni samom metodologijom koja je u njemu kori\u0161tena.<\/p>\n\n\n\n Grupa s MIT-ja stoga je odlu\u010dila potvrditi svoje rezultate kroz bolje dizajniranu studiju, koja je jo\u0161 uvijek samo in vitro studija, a novi nalazi, koji potvr\u0111uju izvorne, sada su recenzirani i objavljeni u \u010dasopisu Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America (PNAS).<\/p>\n\n\n\n Iako je rije\u010d o renomiranom \u010dasopisu, neki znanstvenici upozoravaju da recenzija nije nu\u017eno bila uobi\u010dajeno rigorozna jer je \u010dlanak objavljen po principu “Contributed article”, koji omogu\u0107uje da autori sami izaberu recenzente.<\/p>\n\n\n\n DNA \u010dovjeka ima puno virusnih gena – \u0161tetnih i korisnih<\/span><\/strong> Nazivaju se endogeni retrovirusi \u010dovjeka (engl. human endogenous retroviruses, HERV), a ve\u0107inom su ve\u0107 dugo prisutni u genomu \u010dovjeka, tako da ih dijele svi pojedinci u ljudskoj populaciji. Ipak, to ne vrijedi ba\u0161 za sve HERV-ove; poznato je nekoliko njih koji se mogu na\u0107i samo u nekim populacijama.<\/p>\n\n\n\n Ve\u0107ina HERV-ova je neaktivna, ali ima i aktivnih. Neki od potonjih povezani su s odre\u0111enim bolestima kao \u0161to su rak, degeneracija makule oka ili psihi\u010dke bolesti, a neki mogu ljude u\u010diniti podlo\u017enijima drugim infekcijama. U slu\u010daju raka nije dokazana njihova uzro\u010dno-posljedi\u010dna povezanost s bolesti.<\/p>\n\n\n\n S druge strane, znanstvenici su otkrili i brojne slu\u010dajeve HERV-ova koji svom doma\u0107inu donose va\u017ene koristi – od za\u0161tite od raznih bolesti do sposobnosti probavljanja \u0161kroba, koja je bila klju\u010dna u ljudskoj evoluciji.<\/p>\n\n\n\n Kakve bi mogle biti posljedice ugradnje dijelova SARS-CoV-2 u ljudski genom za sada se ne mo\u017ee znati.<\/p>\n\n\n\n Novo istra\u017eivanje s novim potvrdama<\/span><\/strong> U novoj studiji koristili su \u010dak tri razli\u010dite tehnike sekvenciranja DNA kako bi osigurali da rezultati ne mogu biti artefakti niti jedne od kori\u0161tenih tehnologija.<\/p>\n\n\n\n U svakom od istra\u017eivanja prona\u0161li su odsje\u010dke gena SARS-CoV-2 ugra\u0111ene u genom zara\u017eenih stanica u kulturi. \u010cinjenica da je polovica tih dijelova nasumi\u010dno ugra\u0111ena naopako podr\u017eava zaklju\u010dak da ih \u017eivi virusi nisu namjerno ugradili.<\/p>\n\n\n\n Detaljnija analiza neposredne okoline ugra\u0111enih odsje\u010daka DNA pokazala je da ugra\u0111eni sljedovi nisu slu\u010dajni i da se radi o transpozonima. Transpozoni su geni koji su se razvili tako da se mogu izrezivati iz genoma i ugra\u0111ivati se nazad u njega na nekoj drugoj poziciji.<\/p>\n\n\n\n Da bi to mogli \u010diniti potrebni su im enzimi koji se nazivaju reverzne transkriptaze kojima se od RNA mo\u017ee stvarati DNA. Njih ima u mnogim virusima jer imaju RNA genom koji za svoju replikaciju treba DNA intermedijer. No tog enzima nema u stanicama \u010dovjeka. Ipak, neki transpozoni uspijevaju se ugraditi u DNA \u010dovjeka uz pomo\u0107 enzima iz skupine LINE1 zaostalima u njima iz ranijih virusnih infekcija. Jedna klasa takvih sljedova, nazvana LINE1 retrotranspozoni, \u010dini oko 17 posto genoma \u010dovjeka. Iako je ve\u0107ina izgubila sposobnosti za premje\u0161tanje, neki su jo\u0161 uvijek aktivni.<\/p>\n\n\n\n PNAS-ov \u010dlanak predstavlja dokaz da u nekim okolnostima ovaj enzim mo\u017ee omogu\u0107iti koronavirusnoj RNA tijekom infekcije da se prepi\u0161e u DNA i ugradi u genom stanice.<\/p>\n\n\n\n “Postoji vrlo jasan trag LINE1-posredovane integracije”, rekao je biolog Rudolf Jaenisch, jedan od \u010dlanova tima s Instituta Whitehead,.<\/p>\n\n\n\n “Na spoju virusnog slijeda sa stani\u010dnom DNA duplicira se 20 parova baza”, pojasnio je.<\/p>\n\n\n\n Klju\u010dne kritike druge studije<\/span><\/strong> Prije svega isti\u010du da je istra\u017eivanje provedeno na kulturama stanica zara\u017eenim u laboratorijskim uvjetima, a ne u stvarnom ljudskom organizmu, \u0161to nije isto. \u010cak i autori priznaju da njihova istra\u017eivanja treba potvrditi na ljudima.<\/p>\n\n\n\n Osim toga i iznad svega, kriti\u010dari isti\u010du da su znanstvenici u svojem istra\u017eivanju koristili kulturu stanica koje su prethodno modificirane na takav na\u010din da sadr\u017ee zna\u010dajno vi\u0161e enzima LINE1 nego \u0161to je to uobi\u010dajeno u ljudskom organizmu pa ovaj model ne imitira realne uvjete u ljudskom organizmu.<\/p>\n\n\n\n Kona\u010dno, ostaje otvoreno i pitanje \u0161to bi to zna\u010dilo \u010dak i ako se ovi rezultati potvrde. Naime, sami ugra\u0111eni odsje\u010dci nisu sposobni proizvesti infektivni virus, a tako\u0111er nije jasno mogu li biti biolo\u0161ki aktivni te mogu li biti korisni ili \u0161tetni za organizam.<\/p>\n\n\n\n “U ovom trenutku mo\u017eemo samo naga\u0111ati”, poru\u010dio je Jaenisch.<\/p>\n\n\n\n Antivaksersko zastra\u0161ivanje je neutemeljeno<\/span><\/strong> Autori istra\u017eivanja izrazili su veliko nezadovoljstvo zbog takvih iskrivljenih interpretacija njihove studije naglasiv\u0161i da njihovi rezultati ni na koji na\u010din ne zna\u010de da mRNA cjepiva uzrokuju integraciju gena za protein Spike u DNA stanica \u010dovjeka.<\/p>\n\n\n\n Naime, \u010dak i u uvjetima studije u kojoj su znanstvenici koristili modificirane kulture stanica s neuobi\u010dajeno visokim razinama enzima LINE1, analize su pokazale da su u stani\u010dnoj DNA prona\u0111eni sljedovi razli\u010ditih duljina koji ne mogu imati za posljedicu stvaranje zaraznih virusnih \u010destica.<\/p>\n\n\n\n Osim toga, istra\u017eivanja nakon cijepljenja golom plazmidnom DNA (tzv. DNA vakcinacija, pri \u010demu se cijepi plazmidnom DNA umno\u017eenoj u bakterijama), pokazala su da se to u stvarnosti nikada ne doga\u0111a, iako se to u laboratorijskim uvjetima redovito mo\u017ee posti\u0107i ako se radi s velikim koli\u010dinama stanica i velikom koli\u010dinom plazmidne DNA.<\/p>\n\n\n\n Ameri\u010dki organski kemi\u010dar Derek Lowe za \u010dasopis Science je istaknuo jo\u0161 jednu va\u017enu \u010dinjenicu – da mRNA u cjepivima nema odgovaraju\u0107i 3′-kraj (svaki lanac nukleinskih kiselina ima svoj 3′ i 5′ kraj) virusnog genoma kakav je klju\u010dan u sintezi DNA.<\/p>\n\n\n\n “Oni imaju potpuno razli\u010dite UTR-ove (engl. untranslated regions), \u0161to zna\u010di da se ne prepisuju u protein, a protein Spike se ne nalazi ni blizu 3\u2032-kraja u stvarnom virusnom genomu”, pojasnio je i dodao:<\/p>\n\n\n\n “Dakle, cijepljenje je dovoljno da pokrene imunosni sustav, ali nije ni nalik na zarazu virusom, kako po obimu tako i po brojnim uklju\u010denim detaljima.”<\/p>\n\n\n\n Ljudski organizam je jako slo\u017een i kontroliran sustav. Sama \u010dinjenica da se ne\u0161to mo\u017ee posti\u0107i in vitro u kulturi stanica ne smije se brkati s tim \u0161to je mogu\u0107e u ljudskom organizmu. No znanstvenici se sla\u017eu da ovu mogu\u0107nost treba istra\u017eivati i dalje, kako u in vitro tako i u in vivo sustavima, kako bi se mehanizmi i njihova kontrola bolje razumjeli radi pobolj\u0161anja ljudskog zdravlja.<\/p>\n\n\n\n
Oprez prema rezultatima je razumljiv jer oni mogu imati vi\u0161e ozbiljnih implikacija na ljudsko zdravlje. Prije svega to zna\u010di da postoji mogu\u0107nost da PCR-testovi na SARS-CoV-2 kod nekih ljudi budu pozitivni \u010dak i nakon \u0161to je infekcija pro\u0161la jer uzorci mogu sadr\u017eavati virusne gene koje \u0107e testovi otkriti. To tako\u0111er podrazumijeva da postoji mogu\u0107nost da ti geni ne\u0161to rade u ljudskom organizmu, a mi jo\u0161 ne znamo mo\u017ee li to biti dobro ili lo\u0161e. Nadalje, antivakseri su odmah iskoristili ovo istra\u017eivanje kako bi izazvali paniku uz tvrdnje da to podrazumijeva da i cijepljenje uzrokuje ugradnju virusnih gena u na\u0161u DNA \u0161to je, kako \u0107emo pokazati kasnije, daleko od istine.<\/p>\n\n\n\n
\u010cinjenica da virusi mogu ugra\u0111ivati svoje gene u DNA \u010dovjeka nije neka novost. To su \u010dinili milijunima godina kroz na\u0161u evoluciju, a \u010dine to i danas. \u0160tovi\u0161e, udio virusnih gena u DNA \u010dovjeka kre\u0107e se izme\u0111u 5% i 20%.<\/p>\n\n\n\n
U novom istra\u017eivanju znanstvenici su tra\u017eili kimere, odnosno kombinacije djeli\u0107a gena koronavirusa i \u010dovjeka. Osim toga tra\u017eili su i alate kojima bi se virusi mogli ugra\u0111ivati u DNA \u010dovjeka. Kona\u010dno, tra\u017eili su i izravne dokaze o postojanju virusnih sljedova unutar ljudskog genoma.<\/p>\n\n\n\n
Unato\u010d tome \u0161to je tim u novoj studiji predstavio ja\u010de dokaze da bi se geni virusa mogli upisivati u DNA \u010dovjeka, mnogi znanstvenici nisu uvjereni.<\/p>\n\n\n\n
Antivakseri su jedva do\u010dekali rezultate ovog istra\u017eivanja kako bi promicali svoje teze da cijepljenje mRNA cjepivima dovodi do ugradnje koda virusa u genom \u010dovjeka, odakle \u0107e uzrokovati probleme.<\/p>\n\n\n\n