Oni su si\u0107u\u0161ni zarazni agensi i dominiraju velikim dijelom mikroskopskog svijeta.<\/p>\n\n\n\n
Znate li koliko ima virusa na svijetu? U samo jednoj kapi morske vode ima vi\u0161e virusa nego stanovnika, u primjerice, gradu veli\u010dine New Yorka. Na Zemlji ima vi\u0161e virusa nego \u0161to svemir ima zvijezda.<\/p>\n\n\n\n
Virusi su imali puno vremena za nagomilavanje. Oni su na Zemlji bili daleko prije nas, a neki znanstvenici vjeruju da su stariji od bilo kojeg oblika \u017eivota na na\u0161em planetu.<\/p>\n\n\n\n
Oni su isto tako i vrlo raznoliki. Virusi mogu napasti bilo koji oblik \u017eivota, od \u017eivotinja do biljaka, bakterija i gljivica.<\/p>\n\n\n\n
No, \u0161to su to\u010dno virusi?<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Virusi, tehni\u010dki gledano nisu \u017eivi, jer to je jo\u0161 uvijek predmetom znanstvene debate, ali ono \u0161to znamo jest da su paketi\u0107i genetskih informacija. Neki nose taj kod u jednostrukim strunama RNK, neki u dvostrukim strunama ili u DNK. Ono \u0161to im je zajedni\u010dko jest da svi koriste te instrukcije kao nacrt za invaziju na zdrave stanice ili doma\u0107ina.<\/p>\n\n\n\n Nakon \u0161to u\u0111u u stanicu, virusi se razmno\u017eavaju te tako, ili uni\u0161tavaju genetski kod doma\u0107ina ili se spajaju na njega. Nakon repliciranja, virusi bje\u017ee kako bi oteli i druge stanice, \u010desto pritom uni\u0161tavaju\u0107i stanice doma\u0107ine u procesu koji se zove liza.<\/p>\n\n\n\n No, to ne mora uvijek nu\u017eno zna\u010diti i lo\u0161u stvar, jer razaranjem i rekonstrukcijom drugih stanica, poput onih unutar fitoplanktona u oceanu, virusi igraju zna\u010dajnu ulogu u pove\u0107anju u\u010dinkovitosti oceanske “biolo\u0161ke pumpe”, odnosno procesa odvajanja uglji\u010dnog dioksida iz atmosfere i njegovog zarobljavanja na dnu oceana.<\/p>\n\n\n\n Prastari virus je isto tako doveo to nastanka ljudske posteljice, zbog \u010dega se ljudske bebe ne ra\u0111aju iz jajeta.<\/p>\n\n\n\n Ipak, zaboravimo malo na sretne nuspojave, jer virusi ipak imaju samo jedan cilj – napraviti \u0161to vi\u0161e svojih kopija. To \u010desto uzrokuje velike probleme, kao \u0161to su jo\u0161 u 19. stolje\u0107u otkrili znanstvenici, pripisuju\u0107i otkri\u0107e mnogih bolesti nepoznatim i oku nevidljivim patogenima.<\/p>\n\n\n\n Znanstvenici su po\u010deli te patogene nazivatri virusima, \u0161to je latinska rije\u010d za otrov.<\/p>\n\n\n\n Jednom kad je znanost prona\u0161la na\u010din kako vidjeti viruse, po\u010deli smo shva\u0107ati da su oni sveprisutni. Virusi su se replicirali u ljudima tijekom \u010ditave evolucije, a to je i razlog za\u0161to je oko osam posto ljudskog genoma izvedeno iz virusa, odnosno ostataka infekcija na\u0161ih predaka.<\/p>\n\n\n\n Genetski gledano, virusi su u neaktivnom, latentnom stanju, iako neke od njih mogu reaktivirati autoimune bolesti, neurodegenerativni poreme\u0107aji, kroni\u010dna upala ili pak rak. Osim toga, virusi i mutiraju, a te mutacije mogu uzrokovati fizi\u010dka o\u0161te\u0107enja, kemijske promjene u genetskom materijalu virusa ili gre\u0161ke u procesu repliciranja.<\/p>\n\n\n\n Mutacija je i razlog za\u0161to danas imamo pandemiju novog koronavirusa.<\/p>\n\n\n\n No, nepoznatih virusa s kojima \u0107emo se susresti u budu\u0107nosti ima napretek. Studija iz 2018. godine otkrila je da je 111 virusnih obitelji identificiranih diljem svijeta, sadr\u017ei izme\u0111u 631.000 i 827.000 nepoznatih virusa, dio kojih vjerojatno ima potencijal prije\u0107i i na ljude. Koliko? I dalje ostaje nepoznato.<\/p>\n\n\n\n