Pripadao je rijetkoj vrsti ljudi kojima se \u010dovjek ne suprotstavlja ni kada su argumenti na njegovoj strani jer je iza svake njegove rije\u010di stajala neka osnovna snaga. Do kraja sr\u010dan, nije ga zanimalo ni\u0161ta osim njegova naroda \u2013 zapisao je Nenad Ivankovi\u0107 o Tihomiru Tihi Mi\u0161i\u0107u u knjizi Krvava zemlja, a toga se zapisa uvijek sjetim uz godi\u0161njicu pogibije ovoga karizmati\u010dnog zapovjednika \u010cetvrte bojne Hrvatskoga vije\u0107a obrane Mostar.<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107 samom pojavom, prodornih tamnih o\u010diju, duge i valovite crne kose, upadao je u o\u010di, a jo\u0161 otkako je goloruk stao pred tenkove JNA, na mostarskomu Balinovcu, u svibnju 1991. godine, ne slute\u0107i kako zakora\u010duje u posljednju godinu svojega \u017eivota, dobio je nadimak vojvoda i zakora\u010dio u legendu.<\/p>\n\n\n\n
Njegova smrt, dana 16. svibnja 1992. godine, duboko je potresla Mostar, toliko bolno da se rijetko tko mirio sa slu\u017ebenim izvje\u0161\u0107ima o nesretnomu slu\u010daju, a naga\u0111anja i uvjerenost u organiziranost njegova ubojstva nisu splasnula niti 24 godine poslije. Na tomu sam tragu, prije to\u010dno sedam godina, popio jednu podulju kavicu s (danas pokojnim) general-bojnikom Slavkom Pulji\u0107em, tada zamjenikom na\u010delnika Zajedni\u010dkoga sto\u017eera Oru\u017eanih snaga BiH, koji je osobno svjedo\u010dio Tihinoj pogibiji koja je, iz tegobne tmine razorenoga mostarskog Starog grada, toga svibnja ratne 1992. eksplodirala u vje\u010dnost. Morao je pokojni general ishoditi i slu\u017ebeno odobrenje OS-a za razgovor o ovoj osjetljivoj temi, ali nakon svega najte\u017ee je bilo nagnati ga za odlazak na lice mjesta. Nije se bojao, uop\u0107e ne, samo su sje\u0107anja bila preve\u0107 mu\u010dna\u2026<\/p>\n\n\n\n
\u2013 S ovoga su prozora pucali, a Tiho je ovdje pao \u2013 progovorio je Pulji\u0107 o\u017eivljenim uspomenama, a mojom je kralje\u017enicom pro\u0161la jeza, gledaju\u0107i njegovo lice i slu\u0161aju\u0107i ovu re\u010denicu koja opisuje pe\u010dat na jedan \u017eivot, jedan kraj, ali s druge strane i jedan po\u010detak \u2013 po\u010detak neumrle pri\u010de o juna\u0161tvu jednoga od neslomljivih nositelja obrane prkosnoga grada.
Zaustavite rast gljivi\u010dne infekcije i oslobodite se svraba na jednostavan na\u010din.<\/p>\n\n\n\n
Sje\u0107anja su navirala! Premda je sve oko nas bilo ula\u0161teno, obnovljeno, pripravno za rijeku turista, Pulji\u0107 se ponovno na\u0161ao u paljevini, ru\u0161evinama, prijete\u0107oj ti\u0161ini i jarkoj mjese\u010dini te kobne no\u0107i koju nikada nije zaboravio. Ina\u010de, kao prebjeg iz JNA s \u010dinom satnika, sudjeluju\u0107i u obrani Mostara izrastao je u na\u010delnika pje\u0161a\u0161tva HVO-a Op\u0107inskoga sto\u017eera Mostar Hrvatske Republike Herceg-Bosne.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 U poslagivanju obrane Grada, klju\u010dnoj u pripremi udarnoga vala oslobo\u0111enja koji \u0107e uslijediti nepuni mjesec dana poslije (\u010cagalj \/ Lipanjske zore op.a.), mu\u010dile su nas trzavice na prvoj crti boji\u0161nice izme\u0111u Tre\u0107e i \u010cetvrte bojne s jedne, te Samostalne mostarske bojne\/bataljuna s druge strane \u2013 prisjetio se Pulji\u0107 kako su mu toga dana, u sumrak, u Glavni sto\u017eer na dana\u0161njemu sveu\u010dili\u0161nom kampusu, do\u0161li zapovjednik \u010cetvrte bojne Tiho Mi\u0161i\u0107 i zapovjednik Tre\u0107e bojne mostarskoga HVO-a Ilija Vrlji\u0107. Poja\u0161njenja radi, Samostalna je mostarska bojna\/bataljun, uz blagoslov Predsjedni\u0161tva BiH koje je 29. travnja 1992. odlukom prepustilo obranu Mostara HVO-u, osnovana kao jedina mostarska bojna u sastavu HVO-a kojoj su ve\u0107inski pripadali Muslimani.<\/p>\n\n\n\n
Toga je svibnja 1992. godine, u ratu protiv srpsko-crnogorskih agresora, Tre\u0107a bojna nadzirala Cernicu, \u010cetvrta se nastavljala na nju do Staroga mosta, a Samostalna je mostarska bojna\/bataljun, pod zapovjedni\u0161tvom HVO-a i s biv\u0161im potpukovnikom JNA Arifom Pa\u0161ali\u0107em na \u010delu, bila raspore\u0111ena od Staroga mosta do Stotine.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Vrlji\u0107 je bio posebno \u017eu\u010dan, a njihovo je nepovjerenje u Bataljun najve\u0107ma do\u0161lo do izra\u017eaja na njegovu spoju s \u010cetvrtom bojnom kojega prakti\u010dno nije niti bilo. Ina\u010de, na spojevima dvaju postrojbi uvijek su zajedni\u010dki polo\u017eaji, a ovdje ih nije bilo. Da stvar bude gora, taj je spoj bio na samomu pristupu Staromu mostu, dakle imali smo gotovo nepokriven prostor prema mostu koji je bio jedinom preostalom sponom s okupiranom isto\u010dnom stranom grada, gdje su bile jake \u010detni\u010dke snage koje su i poru\u0161ile sve ostale mostarske mostove.<\/p>\n\n\n\n
Dakle, dr\u017ei\u0161 odstupnicu od neprijatelja koji je odmah preko, a nema\u0161 sigurnu svezu sa susjednom postrojbom! \u010cetvrta je bojna posljednje naoru\u017eanje imala odmah pokraj mosta, tzv. garonju odnosno strojnicu 7,9 mm, s posadom. Tiho je, svjestan postojanja problema i u strahu od eskalacije koju bi \u010detnici nedvojbeno iskoristili, zatra\u017eio obilazak boji\u0161nice, poglavito toga spoja, pa smo krenuli po Pa\u0161ali\u0107a, u zapovjedni\u0161tvo Bataljuna, u zgradu Vranice \u2013 prisje\u0107ao se general, podsje\u0107aju\u0107i kako je Arif poprili\u010dno tajnovito do\u0161ao u Mostar i naglo postao zapovjednikom postrojbe, \u0161to je ve\u0107 tada izazvalo sumnje \u010dak i u Glavnomu sto\u017eeru. Re\u010denice su, kao otklju\u010dane, letjele iz Pulji\u0107evih usta i jedva sam ga mogao pratiti, ali nisam se usudio zaustaviti ga\u2026<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Pa\u0161ali\u0107a smo \u010dekali gotovo \u010ditavu uru jer se oti\u0161ao okupati. No, kada je stigao, pona\u0161ao se profesionalno, vidjelo se da je vojni kadar. Premda nam je na zemljovidu pokazao polo\u017eaje, Tiho je ustrajao u tra\u017eenju obilaska. Taj je \u010dovjek bio nevjerojatno temperamentan, ponosit, privr\u017een ljudima, prirodni vo\u0111a kojega su vojnici po\u0161tovali i slijedili. Tako smo Tiho, Ilija, Drago Mi\u0161i\u0107, Arif, jo\u0161 neki ljudi, i ja oti\u0161li do biv\u0161e \u0160kole za nezbrinutu djecu, gdje je bila pri\u010duva zapovjednika satnije \u010cetvrte bojne koja je dr\u017eala crtu. Zatekli smo pozama\u0161an broj ljudi i zapovjednika te satnije Milenka Mikija Leventi\u0107a, a sje\u0107am se kako je momke odu\u0161evio dolazak ovolikoga broja zapovjednika, a napose Tihino pojavljivanje \u2013 kazivao mi je Pulji\u0107, poja\u0161njavaju\u0107i kako su otud, zajedno s Leventi\u0107em, gaze\u0107i po staklu i drugim krhotinama, pro\u0161li kroz hotel Ru\u017eu, pretr\u010dali brisani prostor do Tabhane i obi\u0161li momke iz \u010cetvrte bojne na polo\u017eajima.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Netom poslije pono\u0107i, pro\u0161li smo odvojak za Stari most i pre\u0161li mosti\u0107 na Jusovini, pretr\u010davaju\u0107i pognuti, podijeljeni u dvije skupine. Ne dvoje\u0107i u to kako smo najavljeni na polo\u017eajima Bataljuna, prema kojima smo krenuli iz njihova zapovjedni\u0161tva, izbili smo na maleno pro\u0161irenje, koje je izgledalo poput omanjega trga. Sje\u0107am se izrazito jake mjese\u010dine koja se odbijala o kamen kaldrme. Na\u0161li smo se, nesvjesni toga, na pu\u0161kometu tzv. mrtve stra\u017ee i, najednom, odjeknuo je pucanj, zapravo \u010ditav niz, rafal\u2026. Zrna su se odbijala od kamenje, prasci, fijukanje, pakao\u2026 Bacali smo se kuda je tko stigao\u2026 Ja sam zalegao desno, iza jednoga zida, i otpuzao jo\u0161 nekih pet metara u zaklon. Uslijedila je galama, vriska\u2026 \u2013 opisao mi je general kako su ih napali s njihovih polo\u017eaja, otkuda je strojnica Pa\u0161ali\u0107evih ljudi, namjesto na srpska upori\u0161ta preko Neretve i prema Staromu mostu, gledala na polo\u017eaje \u010cetvrte bojne.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Ne pucajte! Na\u0161i smo! Pogibe nam Tiho! \u2013 pro\u0161la je jeza generalovim licem, jeza koju ne \u0107u zaboraviti\u2026 Vojvoda je, svjedo\u010di Pulji\u0107, pogo\u0111en kuglom iz lova\u010dke pu\u0161ke u nogu, potom ga je sa\u010dmarica po\u0161trapala po cijelomu tijelu, a onda je uslijedio rafal iz kala\u0161njikova. Nije imao \u0161anse\u2026 Doslovce je izre\u0161etan! Mrtvoj se stra\u017ei, pak, zaglavila te\u0161ka strojnica, a da nije, bili bi pokosili \u010ditav zapovjedni kadar mostarskoga HVO-a.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Zlo se zbilo nekih 15 minuta iza pono\u0107i\u2026 Tiho je odmah izdahnuo. Pripadnici Bataljuna po\u010deli su izlaziti iz tih zlokobnih ku\u0107a, odnekud se stvorila i lije\u010dnica koja je utvrdila smrt, a tijelo smo otud na nosilima odnijeli prema Franjeva\u010dkoj crkvi, spaljenoj srpskim fosfornim granatama s Huma 9. svibnja, do ku\u0107e gdje je bila postrojba \u010cetvrte bojne, i prevezli ga odmah do Sto\u017eera. Dragu je zapala nezavidna zada\u0107a javiti njegovim vojnicima i samomu Tihinu ocu Mladenu, poznatomu Dedi. Sre\u0107om, uspjeli smo sprije\u010diti o\u010dekivane tenzije koje bi, da smo dopustili eskalaciju emocija koje su nastale s vije\u0161\u0107u o Tihinoj pogibiji, i to od zrna s polo\u017eaja Arifovih ljudi, zasigurno ugrozile obranu grada \u2013 vojni\u010dki je komentirao Pulji\u0107, priznaju\u0107i kako se i on naslu\u0161ao naga\u0111anja, ali i kako nikada nije dobio dokaz za pretpostavke o tomu da Tihina smrt nije bila slu\u010dajna.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Naga\u0111anja uvijek prate pogibiju prirodnoga vo\u0111e. Budu\u0107i da se nekim zapovjednicima nije svi\u0111ala tolika odanost vojske Tihi, bilo je pri\u010da o naru\u010denomu ubojstvu, u izravnomu dogovoru s Pa\u0161ali\u0107em, ali je \u010dinjenica kako je i on te no\u0107i bio s nama, jednako izlo\u017een riziku. I sam je nakon rata misteriozno poginuo, kao \u0161to su odra\u0111eni i brojni drugi zapovjednici Armije BiH, za \u0161to se odgovornost pripisivala AID-u.<\/p>\n\n\n\n
S druge strane, \u010dinjenica je kako je Arif me\u0111u prvima djelovao protiv Hrvata u Mostaru, jo\u0161 prije rata iz 1993. godine. No, bez obzira na sve, jedno je sigurno, a to je da su ljudi poput Ludviga Pavlovi\u0107a, Tvrtka Milo\u0161a, Bo\u017eana \u0160imovi\u0107a i Tihomira Mi\u0161i\u0107a ostali \u017eivi, daljnji tijek Domovinskoga rata bio bi znatno druk\u010diji, a do nekih kasnijih nemilih doga\u0111aja ne bi nikada do\u0161lo \u2013 zaklju\u010dio je Pulji\u0107 svoje svjedo\u010denje koje sam imao sre\u0107u zabilje\u017eiti, prvi ga put dovev\u0161i u mostarski Stari grad, nakon onih apokalipti\u010dnih 1990-ih.<\/p>\n\n\n\n
Arif Pa\u0161ali\u0107 u izvje\u0161\u0107u Op\u0107inskomu sto\u017eeru HVO-a Mostar, od 17. svibnja 1992. godine, pi\u0161e kako ih je crtom vodio vodi\u010d Hamo Huskovi\u0107, zvani Moha, koji se kretao prvi, te kako je pucano s polo\u017eaja 3. satnije Samostalne bojne\/bataljuna. Iza Mohe, i\u0161ao je zapovjednik Mi\u0161i\u0107, a tre\u0107i se kretao dozapovjednik Samostalne bojne\/bataljuna \u0160emso Hasi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Po opaljenju rafala \u010duo se jauk. Hasi\u0107 je, podi\u017eu\u0107i mu gornji dio tijela, posvjedo\u010dio posmrtnomu Tihinu hropcu i, na\u017ealost, samo smo mogli ustanoviti kako je zapovjednik Mi\u0161i\u0107 mrtav. Na polo\u017eaju s kojega je pucano bila su \u010detiri pripadnika 3. satnije, iz sastava 2. odjeljenja 1. voda. Muharem Dugali\u0107, \u0160erif \u0106u\u0161i\u0107, Mirza Kazaz i \u0110emil Berberovi\u0107. Na ispitivanju su sva \u010detvorica kazali kako su imali zadatak promatrati i sprije\u010diti prodor neprijatelja iz smjera Stari most, preko Jusovine, a od skupine su mislili kako je rije\u010d o kretanju neprijateljskih vojnika \u2013 zapisao je Pa\u0161ali\u0107, a zapovjednik satnije Muharem Dugali\u0107 tako\u0111er napismeno potvrdio zaglavljenje strojnice, te kao krivicu za Tihinu pogibiju naveo neobavje\u0161tavanje bojovnika o dolasku zapovjednika i lo\u0161 rad vodi\u010da.<\/p>\n\n\n\n
Zanimljivo je kako mostarski ratnici, veterani HVO-a, i danas svjedo\u010de kako je taj Moha (koji je, pod nerazja\u0161njenim okolnostima, poginuo nekih mjesec dana nakon Tihine smrti), tijekom osloba\u0111anja Podvele\u017eja u lipnju 1992. godine, tako\u0111er u ulozi vodi\u010da, odgovoran i za to \u0161to je skupina branitelja zaglavila \u010dak \u010detiri kilometra iza neprijateljskih polo\u017eaja, jer im nije javio da je krenuo srpski protuudar, prije nego se sam sklonio s boji\u0161nice. Kasnije su te momke, koji su sre\u0107om pre\u017eivjeli, zamalo pobili njihovi suborci, po\u0161to su ih zamijetili na tzv. ni\u010dijoj zemlji.<\/p>\n\n\n\n
Zapovjednik Op\u0107inskoga sto\u017eera HVO-a Mostara Petar Zelenika, 18. svibnja 1992. godine, zapovijeda provo\u0111enje istrage protiv Mirze Kozora, \u0160erifa \u0106u\u0161i\u0107a, D\u017eekila Berberovi\u0107a i Hame Huskovi\u0107a u svezi s okolnostima Tihine pogibije. Ovdje su zamjetna neslaganja u imenima koje navodi Pa\u0161ali\u0107 i onima koje navodi Zelenika, \u0161to je dodatnim dokazom lo\u0161e komunikacije Zapovjedni\u0161tva Samostalne mostarske bojne\/bataljuna s ostatkom postrojbi i sa samim Glavnim sto\u017eerom HVO-a. Bojnik Jasmin Jaganjac, koji u me\u0111uvremenu naslje\u0111uje Zeleniku na mjestu prvoga \u010dovjeka obrane Grada, 20. je svibnja 1992. zapovjedio ustrojavanje \u010detvero\u010dlanoga povjerenstva za rasvjetljavanje Tihine pogibije (Tijelo sigurnosti HVO-a Samostalne bojne\/bataljuna Zdravko Zori\u0107, na\u010delnik sigurnosti HVO-a Dragan Nikoli\u0107, zapovjednik Vojne policije HVO-a \u017deljko D\u017eidi\u0107, predstavnik Glavnoga sto\u017eera HVO-a Omica \u0110uki\u0107) koje \u0107e, uvidom u sve raspolo\u017eive \u010dinjenice koje \u0107e prihvatiti stru\u010dna skupina (Dra\u017ean Pa\u017ein, Salko \u017duljevi\u0107, Sre\u0107ko Bo\u0161njak, \u017deljko Knezovi\u0107 i Dragan Barbari\u0107), utvrditi stvarne okolnosti pod kojima je nastupila nasilna smrt bojnika Tihomira Mi\u0161i\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Jaganjac je 25. toga mjeseca izdao i Dekret kojim je \u010cetvrtu bojnu preimenovao u \u010cetvrta bojna Tihomir Mi\u0161i\u0107. Vojvodino je ime nosila i vojarna u Sjevernomu logoru, sve do izbijanja hrvatsko-muslimanskoga rata u Mostaru.<\/p>\n\n\n\n
U Spomenici poginulim i nestalim pripadnicima Hrvatskoga vije\u0107a obrane HRHB stoji da je Tiho ro\u0111en 25. lipnja 1958. u Ljutomu Docu, gdje je i pokopan 17. svibnja 1992. godine. Zavr\u0161io je srednju \u0161kolu, radio kao ugostitelj, o\u017eenio se i stekao obitelj. Pristupio je HVO-u 18. rujna 1991. godine, zapovijedao \u010cetvrtom bojnom s \u010dinom bojnika, a posthumno je promaknut u \u010din brigadira. Odlikovan je Spomenicom Domovinskoga rata i Redom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, s pozla\u0107enim pleterom. Hrabro\u0161\u0107u i karizmom u\u0161ao je legendu, opjevan je u pjesmama Art forces banda HVO-a, a danas mostarski gradski trg na Balinovcu nosi njegovo ime.<\/p>\n\n\n\n