Petar Barbari\u0107 \u2013 \u017divot Petra Barbari\u0107a koji je trajao svega 23 godine mo\u017eemo podijeliti u \u010detiri odsjeka: pred\u0161kolsko doba, osnovna \u0161kola u Veljacima, trgova\u010dki pomo\u0107nik u Vitini te sjemeni\u0161tarac u Travniku.<\/p>\n\n\n\n
Djetinjstvo u \u0160iljevi\u0161tima-Klobuk<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Petar se rodio 19. svibnja 1874. u \u0160iljevi\u0161tima, \u017eupa Klobuk u Hercegovini. Roditelji su mu bili Ante Barbari\u0107 i Kata, ro\u0111ena Tolj. Jo\u0161 se i danas u \u0160iljevi\u0161tima \u010duva Petrova rodna ku\u0107a, koja je nedavno obnovljena i pretvorena u kapelicu.<\/p>\n\n\n\n Nalazi se u kr\u0161nom hercegova\u010dkom kamenjaru, gdje je zemlja vrlo \u0161krta te uspijeva samo duhan, ra\u0161tika i jo\u0161 pokoja biljka, a posljednjih godina na veliko se sadi i uzgaja smilje.<\/p>\n\n\n\n \u017divot je tamo\u0161njih ljudi bio tvrd i te\u017eak, no unato\u010d tome imali su brojne obitelji. Petrovi su roditelji imali su devetero djece: pet sinova i \u010detiri k\u0107eri. Bili su to pobo\u017eni i bogobojazni ljudi.<\/p>\n\n\n\n Vjera, molitva, zajedni\u010dka ve\u010dernja obiteljska molitva, nedjeljna misa, post, slavljenje blagdana bile su stvarnosti koje se same po sebi razumiju, s kojima se \u017eivi. Petrovi roditelji bili su pismeni \u0161to je bila rijetkost za ono doba.<\/p>\n\n\n\n Znali su \u010ditati i pisati pa su u tom, kao i u kr\u0161\u0107anskom nauku, bili prvi Petrovi u\u010di\u00adtelji. Sve vjerske vrijednosti usadili su svojoj djeci duboko u du\u0161u pa je najstariji sin Marko postao franjevac, a Petar po\u0111e u travni\u010dko sjemeni\u0161te.<\/p>\n\n\n\n Prva knjiga koju je Petar dobio u ruke bio je Mali katekizam, koji je doskora nau\u010dio napamet i tako nau\u010dio o vjeri i vjerskim du\u017e\u00adnostima ono najva\u017enije. Po\u010deo je po vjeri \u017eivjeti, \u010desto i pobo\u017eno moliti.<\/p>\n\n\n\n U pro\u00adlje\u00ad\u0107u godine 1881. primio je prvu pri\u010dest, a u ljetu iste godine sakrament po\u00adtvrde.<\/p>\n\n\n\n U vjeri neprestano rastao. Tome je pripomogla i njegova duhovna glad za zna\u00adnjem. Od malena je bio prijatelj dobre, pou\u010dne i pobo\u017ene knjige. Na pa\u0161u gdje je \u010duvao doma\u0107e blago, uz kruh u torbici nosio je i kakvu knji\u017eicu, do koje je tada u onoj zabiti mogao do\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Petar je bio dobro, ali i \u017eivahno dijete pa je svojim nesta\u0161lucima koji put zaslu\u017eio i \u0161ibu. U jednostavnosti srca on to i priznaje i veli da je za njega bilo dobro.<\/p>\n\n\n\n Uvidio je vrlo rano da ga roditelji \u017eele dobro odgojiti i pripraviti na \u017eivot pa je prema njima uvijek gajio iskrene osje\u0107aje po\u0161tovanja i ljubavi.<\/p>\n\n\n\n Petar Barbari\u0107 \u2013 Osnovna \u0161kola u Veljacima<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n U prolje\u0107e godine 1886., kad je Petru bilo ve\u0107 12 godina, otvorena je u Ve\u00adlja\u00adcima osnovna \u0161kola, prva u onome kraju.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111u njezinim prvim \u0111acima bio je Pe\u00adtar Barbari\u0107. Do \u0161kole mu je bilo sat i pol hoda i to preko brda i potoka. Taj te\u0161ki put morao je danomice dvaput prevaliti. \u017deljan znanja hrlio je u \u0161kolu kao da ga neka vi\u0161a sila nosi.<\/p>\n\n\n\n Njegov dobri u\u010ditelj Vuksan ponosio se njime kao svojim najboljim u\u010denikom, a i Petar je volio i po\u0161tivao svoga u\u010ditelja te ga \u010ditav \u017ei\u00advot zadr\u017eao u zahvalnom sje\u0107anju. Iz toga \u0161kolskoga \u017eivota vrijedno je spomenuti da je jednoga zimskoga dana, za vrijeme velike bure i me\u0107ave, Petar jedini do\u0161ao u \u0161kolu.<\/p>\n\n\n\n Za\u00adhvaljuju\u0107i svojoj prirodnoj nadarenosti, a jo\u0161 vi\u0161e zalaganju, Petar je uspio u dvije godine zavr\u0161iti \u010detiri razreda i to s izvrsnim uspjehom.<\/p>\n\n\n\n Petar Barbari\u0107 \u2013 Zaposlen u trgovini<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Zavr\u0161iv\u0161i osnovnu \u0161kolu Petar je imao \u017eelju za daljnjim \u0161kolovanjem. Roditelji su ga me\u0111utim dali u trgovinu u obli\u017enje mjesto Vitinu, \u010diji je vlasnik bila dobra kr\u0161\u0107anska obitelj Babi\u0107a koja se s njima veoma dobro pazila.<\/p>\n\n\n\n Petru je bilo te\u0161ko zamijeniti knjigu sa slu\u017ebom trgovca, ali kad druge nije bilo prihvatio se svog posla. Brzo je pokazao u poslovanju veliku vje\u0161tinu pa ga je njegov gazda zavolio kao vlastitog sina.<\/p>\n\n\n\n Sve mu je mogao povjeriti i u svemu se na njega osloniti. Iako je Petar bio dobar trgova\u010dki pomo\u0107nik, taj mu posao nije le\u017eao na srcu.<\/p>\n\n\n\n Prihvatio ga je iz poslu\u0161nosti prema roditeljima, ali je njegovo srce bilo izvan njega. Ono je \u010deznulo za ne\u010dim drugim, za \u0161kolom i knjigom. Providnost se uskoro pobrinula da svoga odabranika dovede na pravo mjesto.<\/p>\n\n\n\n Petar Barbari\u0107 \u2013 Pitomac Travni\u010dkoga sjemeni\u0161ta i gimnazije<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Godine 1889. rektor je travni\u010dkoga sjemeni\u0161ta razaslao pismo u\u010diteljima po Bosni i Hercegovini mole\u0107i ih da mu preporu\u010de dobre i nadarene mladi\u0107e koji bi se \u017eeljeli posvetiti sve\u0107eni\u010dkom stale\u017eu.<\/p>\n\n\n\n Velja\u010dki u\u010ditelj Vuksan sjetio se odmah Petra.<\/p>\n\n\n\n A Petru je to bilo kao glas i dar samoga neba. Ponudu je objeru\u010dke prihvatio a roditelji su se s time slo\u017eili.<\/p>\n\n\n\n Sam je napisao mol\u00adbu upravi Sjemeni\u0161ta, prikupio potrebne dokumente te koncem kolovoza godine 1889. po\u0161ao s ocem u Travnik. I tako se napokon na\u0161ao na cilju svojih \u017eelja.<\/p>\n\n\n\n Sjemeni\u0161te \u0107e mu postati drugi dragi dom u kojem \u0107e toliko toga primiti u duhovnom, odgojnom i kulturnom pogledu. Kroz svih osam razreda bio je uvijek prvi u svom razredu, uzoran u svakom pogledu.<\/p>\n\n\n\n Provodio je obi\u010dan \u017eivot ta\u00adda\u0161njega \u0111aka sjemeni\u0161tarca, vrijeme je do\u00adbro koristio, s milo\u0161\u0107u Bo\u017ejom sura\u0111ivao, odgojiteljima i profesorima bio po\u00adslu\u0161an, prema njima pun po\u0161tovanja i pou\u010dljivosti, a prema sudrugovima uvijek dru\u0161tven, nesebi\u010dan, spreman pomo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Postao je pravo svjetlo travni\u010dko\u00adga sjemeni\u0161ta. Bio je zdravo ambiciozan mladi\u0107, talentiran, koji je imao pred o\u010dima jasan cilj te prema njemu hrabro i dosljedno koracao.
Petar Barbari\u0107 \u2013 Vo\u0111en apostolskim \u017earom za spasenje i posve\u0107enje du\u0161a<\/p>\n\n\n\n