Svaka dr\u017eava ima svoj nacionalni dan koji se obilje\u017eava posebnije nego svi ostali praznici na dr\u017eavnoj razini. Tada se slave nacionalni uspjesi, prisje\u0107amo se povijesnih ostvarenja, promi\u010de zajedni\u0161tvo i nacionalni ponos, organiziraju vojne parade, pu\u010dke zabave, vatrometi i piknici, pola\u017eu vijenci na spomenike domovini ili one povijesnim velikanima\u2026 Nerijetko nacionalni dan nazivamo Danom dr\u017eavnosti. Kod najve\u0107eg broja dr\u017eava to je dan njihove neovisnosti, odnosno spomendan na dan kad su se oslobodili tu\u0111inske vlasti i zapo\u010deli vlastiti nacionalni put kroz povijest. Primjerice, najpoznatiji svjetski dan neovisnosti onaj je ameri\u010dki, koji se obilje\u017eava 4. srpnja, u spomen na 1776. godinu, kad je u Philadelphiji potpisana Ameri\u010dka deklaracija neovisnosti, odnosno kad su ameri\u010dki domoljubi okrenuli le\u0111a britanskoj kruni. Finska svoj nacionalni dan slavi 6. prosinca u sje\u0107anje na 1917. godinu, kad su stekli neovisnost od Rusije. Niz dr\u017eava obilje\u017eava stjecanje neovisnosti od kolonijalnih sila Velike Britanije, \u0160panjolske, Francuske ili Belgije, neke slave vlastitu samostalnost ste\u010denu raspadom vi\u0161enacionalnih dr\u017eava poput SSSR-a, neke povla\u010denje okupatorskih snaga poput Japana iz Ju\u017ene Koreje ili Osmanskog Carstva iz Bugarske, neke pak ujedinjenje, po\u010detak demokratskih promjena, progla\u0161enje republike (poput Italije koja slavi Dan Republike 2. lipnja), vladarove ro\u0111endane ili blagdane svetaca za\u0161titnika.<\/p>\n\n\n\n
Norve\u0161ka, koja prili\u010dno veselo proslavlja svoj nacionalni dan, zapravo slavi Dan ustava koji se obilje\u017eava 17. svibnja, na dan kad je 1814. izglasan prvi norve\u0161ki ustav. A zanimljivo je da se to dogodilo puno prije nego \u0161to su se izborili za neovisnost. Naime, ostali su u personalnoj uniji sa \u0160vedskom sve do razlaza 1905. Francuzi prili\u010dno pompozno slave svoj nacionalni dan \u2013 Dan pada Bastille, kad je prekinuta apsolutisti\u010dka vladavina Monarhije i zapo\u010dela Francuska revolucija. Nezamisliv je taj najve\u0107i francuski blagdan bez velebne vojne parade sredi\u0161tem grada koju su prije nekoliko godina uveli\u010dali i hrvatski vojnici. Za razliku od Francuza sklonih pompoznim protokolima, Nizozemci su svoj nacionalni dan, zapravo kraljev ro\u0111endan, 27. travnja, pretvorili u jednu od najzabavnijih proslava. Prije nekoliko godina zatekao sam se u Amsterdamu ba\u0161 na Kraljev dan. Osim \u0161to su gotovo svi stanovnici bili odjeveni u naran\u010dasto, tekli su potoci piva, ludovalo se i tulumarilo na brodovima i brodicama po kanalima te Venecije sjevera. Prije podne diljem zemlje odr\u017eavali su se sajmovi (na koje su stanovnici iznosili uglavnom nepotrebne stvari iz svojih gara\u017ea i spremi\u0161ta), a popodne su po\u010dele pu\u010dke veselice. Svako se mjesto natjecalo tko \u0107e biti kreativniji i otka\u010deniji u proslavi\u2026 Austrija svoj Dan dr\u017eavnosti slavi 26. listopada. Iako je ta praksa uvedena tek 1965. (nakon duge rasprave o tome koji bi nacionalni dan bio najpogodniji), njime se slavi po\u010detak austrijske neutralnosti iz 1955. Tog jesenskog dana svi austrijski gradovi organiziraju bogate sve\u010danosti, a u Be\u010du gra\u0111ani masovno odlaze u muzeje u koje je taj dan ulaz besplatan i obilaze dr\u017eavne institucije koje tradicionalno \u0161irom otvaraju vrata gra\u0111anima. No\u0107 uo\u010di praznika tradicionalno se u be\u010dkom Konzerthausu odr\u017eava koncert u \u010dast Austriji, a na Heldenplatzu vojni mimohod.<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107ina dr\u017eava ima dogovoren i postojan datum na koji slave svoj dan dr\u017eavnosti, i tako ve\u0107 stolje\u0107ima. Neke dr\u017eave znaju mijenjati te va\u017ene datume. Pritom nisu u pitanju samo mlade demokracije, poput Hrvatske, ve\u0107 primjerice i Rusija koja je (po uzoru na ameri\u010dki Dan nezavisnosti) prije ne\u0161to vi\u0161e od dva desetlje\u0107a osmislila Dan Rusije \u2013 12. lipnja. Neke zemlje, poput Tajlanda, mijenjaju ga stupanjem na du\u017enost novog vladara, budu\u0107i da im je nacionalni dan njihov ro\u0111endan. Neke pak dr\u017eave poput Pakistana imaju i vi\u0161e \u201eravnopravnih\u201c nacionalnih praznika. A neke nisu vezane uz konkretan datum, ve\u0107 odre\u0111eni dan u mjesecu. Pomi\u010dan je i izraelski Dan neovisnosti. Iako je Izrael proglasio neovisnost 14. svibnja 1948., u skladu s hebrejskim kalendarom sve\u010danosti proslave po\u010dinju i u travnju. A na dan kada Izraelci slave Dan neovisnosti, Palestinci obilje\u017eavaju Nakbu \u2013 dan katastrofe.<\/p>\n\n\n\n
Proslava nacionalnog dana interno slu\u017ei kao sredstvo stvaranja nacionalnog ponosa me\u0111u vlastitim gra\u0111anima i ja\u010danja osje\u0107aja dr\u017eavnosti, a prema van kao klju\u010dni doga\u0111aj u promicanju nacionalnog brenda. Tako\u0111er, rije\u010d je o manifestacijama koje na najbolji na\u010din mogu povezati domovinu i dijasporu. Podsjetimo, irska proslava temelji se na blagdanu svetog Patrika za\u0161titnika Irske (17. o\u017eujka), dok se \u0161kotski nacionalni dan temelji na tradiciji koja je zapo\u010dela kao Dan tartana\u201d (popularnog \u0161kotskog tkanog uzorka), ali koji se od tada pro\u0161irio na \u201cTartanski tjedan\u201d te Svjetski dan tartana. Dan se obilje\u017eava 6. travnja, na dan potpisivanja Deklaracije o neovisnosti \u0160kotske daleke 1320. godine. Uobi\u010dajeno je da na taj dan ulicama \u0161kotskih, ali i ameri\u010dkih, kanadskih i australskih gradova prolazi parada gajda\u0161a i plesa\u010da tradicionalnih \u0161kotskih plesova odjevenih u kiltove. I eto globalne promocije \u0160kotske!<\/p>\n\n\n\n
\u201eZelena\u201c proslava Dana svetog Patrika postala je izrazito popularna u cijelom svijetu, gdje su je pro\u0161irili raseljeni Irci, ali je i najzna\u010dajniji dan za sve stanovnike Irske. Tada se slavi dolazak kr\u0161\u0107anstva u Irsku, ali i kultura te obi\u010daji Irske i Sjeverne Irske. Tradicionalno se nosi zelena boja, pije se pivo, nosi list djeteline te paradira kroz sve ve\u0107e irske gradove. U Irskoj je Dan svetog Patrika stolje\u0107ima bio isklju\u010divo vjerska svetkovina koju su vi\u0161e slavili irski iseljenici u Americi, nego Irci doma. \u010cak su do 1970. irski zakoni zabranjivali ugostiteljskim objektima da rade na taj blagdan. Me\u0111utim, sve se promijenilo 1995., kad je irska vlada zapo\u010dela kampanju da se Dan svetog Patrika rasko\u0161nije slavi te iskoristi kao brend za ja\u010danje turizma i promociju Irske. Posljednjih dvadesetak godina Festival svetog Patrika koji se odr\u017eava u Dublinu posjeti vi\u0161e od milijun ljudi, a najpoznatiji irski blagdan slavi se u cijelom svijetu. U Chicagu se rijeke boje u zeleno, a najve\u0107a irska parada na svijetu odr\u017eava se u New Yorku. Postoji izreka koja ka\u017ee da smo \u201csvi Irci na Dan svetog Patrika\u201d jer je taj blagdan iz lokalne tradicije prerastao u globalni doga\u0111aj. Podsjetimo kako je Dan svetog Jurja u Engleskoj nacionalni praznik koji se bu\u010dno obilje\u017eava uz molitve, ali i glazbu i ples, zajedno s mno\u0161tvom zastava i parada. Organiziraju se vite\u0161ke borbe sa zmajevima, natjecanja, izleti i izlo\u017ebe\u2026 Kri\u017e svetog Jurja nalazi se na zastavi Engleske, a na njegov blagdan, 23. travnja, slavi se i ro\u0111endan slavnog Williama Shakespearea pa je taj dan istinska proslava engleske pravovjernosti, zahvalnosti, ali i kulture.<\/p>\n\n\n\n
Pod za\u0161titom svetog Josipa<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n A kad smo kod nacionalnih blagdana i svetaca za\u0161titnika, spomenimo da je za\u0161titnik Hrvatske sveti Josip, i to jo\u0161 od 1687. godine, kada je Hrvatski sabor na svom zasjedanju, odr\u017eanom 9. i 10. lipnja, jednoglasnom odlukom \u201esvih redova i stale\u017ea\u201c proglasio svetog Josipa za\u0161titnikom Hrvatskog Kraljevstva. Budu\u0107i da Hrvatskog Kraljevstva nema ve\u0107 dugo, svima je bilo jasno da se odluka odnosi na sve oblike hrvatske dr\u017eave. No, kako bi bili sigurni da je ta odluka jo\u0161 na snazi, hrvatski biskupi su na svom zasjedanju u Splitu 1972. potvrdili \u201cda je ta odluka i sada na snazi jer Sabor nije imao u vidu apstraktno hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod koji nad\u017eivljuje sve peripetije oko suvereniteta\u2026\u201d. Stvaranjem hrvatske dr\u017eave, saborski zastupnici su se prisjetili tog obe\u0107anja, odnosno zavjeta, pa su htjeli na dostojan na\u010din obilje\u017eiti tu posebnu vezu hrvatskog naroda i njihova nebeskog za\u0161titnika. Tako je, kao trajan spomen na povijesnu odluku 2008. godine na ulazu u Hrvatski sabor postavljen reljef svetog Josipa, rad kipara \u0160ime Vulasa. Me\u0111utim, blagdan svetog Josipa u Hrvatskoj, na\u017ealost, nikada nije za\u017eivio kao nacionalni blagdan, kao \u0161to je to, primjerice, slu\u010daj sa svetim Patrikom u Irskoj ili svetim Jurjem u Engleskoj. Iako se u pojedinim regijama i gradovima slave sveci za\u0161titnici (npr. stoljetna Festa svetog Vlaha u Dubrovniku pod za\u0161titom je UNESCO-a) Hrvatska nema \u201enarodne\u201c proslave svojih nebeskih za\u0161titnika na nacionalnoj razini. Jedini izuzetak i nacionalni konsenzus jest obilje\u017eavanje blagdana Velike Gospe. Na taj blagdan vlada posebno molitveno i emotivno ozra\u010dje, kako u domovini, tako i me\u0111u iseljenim Hrvatima, a dr\u017eava je taj blagdan proglasila i nacionalnim praznikom. Uostalom, vjernici u Hrvatskoj Gospu nazivaju \u201eNajvjernijom odvjetnicom Hrvatske\u201c (sveti\u0161te u Remetama) te je slave i kao kraljicu Hrvata.<\/p>\n\n\n\n Iako je nakon stvaranja neovisne Hrvatske u domovini i dijaspori zapo\u010delo zajedni\u010dko obilje\u017eavanje Dana dr\u017eavnosti 30. svibnja (kao spomen na po\u010detak demokracije u Hrvatskoj i konstituiranje vi\u0161estrana\u010dkog sabora), nakon njegova ukidanja 2001. godine te progla\u0161enja 25. lipnja (aktualnim Danom neovisnosti) novim Danom dr\u017eavnosti, taj osje\u0107aj se izgubio, a ljudi su postali zbunjeni. Prema istra\u017eivanju koje sam 2013. godine (uo\u010di ulaska Hrvatske u EU) proveo ba\u0161 za Ve\u010dernji list, samo 35% hrvatskih gra\u0111ana znalo je da Hrvatska slavi Dan dr\u017eavnosti 25. lipnja, a dvije tre\u0107ine gra\u0111ana nije imalo pojma za\u0161to je taj dan neradni. \u010cak 27% njih bilo je uvjereno da glavni nacionalni blagdan jo\u0161 slavimo 30. svibnja. Dan neovisnosti koji se obilje\u017eavao 8. listopada prepoznalo je jedva 15% ispitanika. Gotovo 23% gra\u0111ana mislilo je da je Dan neovisnosti 5. kolovoza, kad je oslobo\u0111en Knin. U svakom slu\u010daju, ishitrenom promjenom i lo\u0161om prezentacijom Dana dr\u017eavnosti nova socijaldemokratska vlast (na prijedlog liberala Zdenka \u0160krabala) promjenom Dana dr\u017eavnosti dezorijentirala je hrvatske gra\u0111ane. S druge strane, odsutnost bilo kakvog osje\u0107aja za simboliku i nacionalni ponos, a kod nekih i iskrenog domoljublja, dodatno je praznike pretvorila u neradne dane, li\u0161ene neophodne sve\u010danosti i patriotizma. Dok je u skandinavskim zemljama najnormalniji izraz po\u0161tovanja prema svojoj zemlji istaknuti dr\u017eavnu zastavu na nacionalni praznik, a u SAD-u sramota ako to ne u\u010dinite, kod nas se jo\u0161 poprijeko gleda one koji to redovito \u010dine, kao nazadne ili ekstremne. Andrej Plenkovi\u0107 ispunio je obe\u0107anje i vratio stari Dan dr\u017eavnosti na 30. svibnja. Me\u0111utim, onaj nacionalni naboj koji smo vezivali uz taj datum tijekom devedesetih, izostao je, a vlasti mu nisu jo\u0161 uspjele dati potrebnu dozu sve\u010danosti. Uz to, ove godine prolazi i u znaku drugog kruga lokalnih izbora.<\/p>\n\n\n\n mimohod | Autor : Goran Kovacic\/PIXSELLFoto: Goran Kovacic\/PIXSELL 25.06.2015., Rijeka – Povorka Ponosa i slave kojom se obijezava Dan drzavnosti krece se od Vukovarske centrom grada do Mosta branitelja. Povorku predvode branitelji, a odrzava se u organizaciji Zdruga katolickih skauta, Zajednice udruga Domovinskog rata, Rijecke nadbiskupije i Kluba navijaca Armada. Photo: Goran Kovacic\/PIXSELL<\/p>\n\n\n\n Budimo realni i priznajmo da se jo\u0161 uvijek zna\u010dajnije, i u domovini i u dijaspori, obilje\u017eava 5. kolovoza \u2013 Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, koji izaziva emocije i ponos na pobjedu u Domovinskom ratu i oslobo\u0111enje zemlje. Me\u0111utim, obilje\u017eavanja na\u0161ih nacionalnih praznika jo\u0161 nemaju globalne vidljivosti ve\u0107 ostaju u lokalnim okvirima, izuzmemo li tradicionalna primanja koja organiziraju hrvatska veleposlanstva i poneki koncert. Dapa\u010de, procesije koje hrvatske zajednice u dijaspori organiziraju na blagdan Velike Gospe daleko su vidljivije i popularnije me\u0111u gra\u0111anima. A najpoznatija me\u0111u njima je ona u Chicagu koja se organizira na ulicama tog ameri\u010dkog grada od 1906. godine. Prema rije\u010dima organizatora \u2013 Hrvatske \u017eupe svetog Jeronima, Hrvatima je Velika Gospa ono \u0161to je Ircima Dan svetog Patrika ili Talijanima Kolumbov dan. Zato se ve\u0107 dugo razmi\u0161lja koji bi dan, uz Dan dr\u017eavnosti, bio dovoljno sna\u017ean za globalnu promociju Hrvatske i povezivanje domovine i njezinih iseljenika.<\/p>\n\n\n\n Nakon ulaska u finale hrvatske nogometne reprezentacije 2018. godine na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji i povratka vatrenih u domovinu 16. srpnja, kad je u Zagrebu nogometne doprvake svijeta do\u010dekalo vi\u0161e od pola milijuna ljudi, pokrenuta je inicijativa da se taj dan nastavi obilje\u017eavati kao Dan hrvatskog ponosa i zajedni\u0161tva. Naime, rije\u010d je o nenadma\u0161nom sportskom uspjehu i doga\u0111aju koji \u0107e se dugo pamtiti te definitivno najve\u0107oj proslavi u povijesti Hrvatske. Hrvatski kvadrati\u0107i dobili su na globalnoj popularnosti, preplavili su Hrvatsku i sve hrvatske zajednice diljem svijeta. \u010cak i oni koji nisu bili sigurni u svoje korijene odjednom su bili ponosni \u0161to su Hrvati, a zajedni\u0161tvo domovinske i iseljene Hrvatske tada je bilo na vrhuncu, ba\u0161 kao \u0161to je nekada bilo za vrijeme Domovinskog rata.<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111er potencijal vidljivosti u inozemstvu ima i Svjetski dan kravate, koji se obilje\u017eava 18. listopada, a koji je 2008. godine jednoglasno proglasio Hrvatski sabor na prijedlog ustanove Academia Cravatica. Na taj dan se spomenicima poznatih velikana na gradskim trgovima u Hrvatskoj, ali i na sredi\u0161njim trgovima gradova diljem svijeta (zahvaljuju\u0107i nastojanjima hrvatske diplomacije i hrvatske dijaspore) simboli\u010dno ve\u017eu crvene kravate, odnosno marame. Naime, kravata je jedini hrvatski simbol koji je univerzalno poznat i prepoznatljiv. Istodobno, kravata je i simbol Europe, ali i znak nekih temeljnih ljudskih vrijednosti. Za Dan kravate izabran je 18. listopada jer je na taj dan 2003. godine izvedena spektakularna instalacija Kravata oko Arene u Puli. Tom instalacijom, koja je progla\u0161ena najve\u0107om kravatom na svijetu, simboli\u010dki je povezano anti\u010dko i suvremeno doba, a crvenom bojom kravate svijetu je upu\u0107ena poruka ljubavi i su\u017eivota me\u0111u ljudima i narodima. Putem televizijskih postaja, instalacija Kravata oko Arene postala je vrhunski svjetski spektakl koji je vidjelo vi\u0161e od milijardu ljudi. U ustanovi Academia Cravatica smatraju kako se uvo\u0111enjem Dana kravate, na hrvatskoj i svjetskoj razini, dogodio preokret u prepoznatljivosti i pozitivnoj slici Hrvatske u svijetu. Nagla\u0161avaju va\u017enu ulogu koju u toj promid\u017ebi imaju hrvatska veleposlanstva i hrvatski klubovi u svijetu.<\/p>\n\n\n\n U slu\u017ebi gospodarskog razvoja<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n U svakom slu\u010daju, Hrvatska treba svoj nacionalni dan, odnosno vidljiv i poticajan Dan dr\u017eavnosti, kad \u0107emo ponosno razviti hrvatske barjake, organizirati proslavu za prijatelje, radovati se domovinskim uspjesima te graditi zajedni\u0161tvo i nacionalni ponos. Uz pripadaju\u0107e nacionalne barjake i druga obilje\u017eja, to je jedan od najvidljivijih simbola nacionalnog identiteta koji u vremenu u kojem \u017eivimo ponovno dobiva na va\u017enosti.<\/p>\n\n\n\n Mudre dr\u017eave znaju kako se nacionalna simbolika gradi i poti\u010de. Ona ne dolazi sama od sebe. A pritom je va\u017eno znati da nije rije\u010d o nepotrebnom paradiranju, ve\u0107 o va\u017enom elementu nacionalne kulture. Povjesni\u010dar David Welch smatra da je stvaranje osje\u0107aja nacionalne pripadnosti imperativ svake dr\u017eave kako bi opravdala politi\u010dku i ekonomsku politiku svojim gra\u0111anima, kako bi izgradila potporu novim institucijama ili osigurala potporu promjenama. A koncept dr\u017eavljanstva smatra ljepilom koje ve\u017ee ljude za naciju i dr\u017eavu. Globalizacija je dodu\u0161e utjecala na redefiniranje uloge i poimanja nacionalnog identiteta. Ali po\u010detna predvi\u0111anja da \u0107e pod pritiskom globalizacije i stvaranja nadnacionalnih identiteta nacionalni identitet izgubiti na va\u017enosti, nisu se dogodila. Dapa\u010de, po\u010detkom 21. stolje\u0107a dolazi do njegova ponovnog ja\u010danja. Ali uz pone\u0161to izmijenjenu ulogu. A one dr\u017eave koje su nacionalnu simboliku proteklih desetlje\u0107a mo\u017eda \u010dak malo i pritajile, proteklo su je desetlje\u0107e razbuktale, shvativ\u0161i da je pitanje nacionalnog ponosa i preduvjet gospodarskog razvoja. Samosvjestan i ponosan gra\u0111anin uredno pla\u0107a porez, po\u0161tuje svoju dr\u017eavu i kupuje njezine proizvode te pridonosi njezinu razvoju. A dr\u017eave sa sna\u017enim nacionalnim identitetom daju dodatnu vrijednost proizvodima koje izvoze na inozemna tr\u017ei\u0161ta i bolje se nose s jeftinijom konkurencijom, pa tako ve\u0107 imamo dobro brendirane kategorije proizvoda poput njema\u010dkih automobila, japanske tehnologije, talijanske gastronomije, francuske mode, \u0161vicarskih satova, belgijske \u010dokolade\u2026<\/p>\n\n\n\n Francis Fukuyama, ameri\u010dki znanstvenik japanskog podrijetla, nadaleko poznat po svome konceptu kraja povijesti iz devedesetih, prije dvije godine objavio je knjigu \u201cIdentitet\u201d, koja je ba\u0161 pro\u0161le godine dobila i hrvatsko izdanje. On nacionalne identitete smatra iznimno va\u017enim za normalno funkcioniranje suvremenih dru\u0161tava te navodi pet razloga. Prvi razlog je fizi\u010dka sigurnost. Smatra da nedostatak nacionalnog identiteta mo\u017ee dovesti do gra\u0111anskog rata pa i sloma dr\u017eave, navode\u0107i primjere Sirije i Libije, a slab nacionalni identitet vodi podijeljenim zemljama koje su prili\u010dno slabi subjekti me\u0111unarodnih odnosa. Navodi primjer Britanije koja pro\u0161lih stolje\u0107a ne bi mogla igrati ni pribli\u017eno va\u017enu ulogu na geopoliti\u010dkoj pozornici da je \u0160kotska ostala neovisna zemlja te \u0160panjolske koja ne bi bila ni pribli\u017eno uspje\u0161na da se njezina najbogatija pokrajina Katalonija odcijepila. Navodi kako je Rusija toga svjesna pa tiho poti\u010de pokrete za neovisnost diljem Europe. Kao drugi razlog navodi tvrdnju da je nacionalni identitet va\u017ean za kvalitetu vladavine. Naime, ako nema jake dr\u017eave s kojom se dr\u017eavni slu\u017ebenici mogu poistovjetiti, te\u0161ko \u0107e stavljati javni interes ispred privatnog. A u sustavno korumpiranim dru\u0161tvima, politi\u010dari i birokrati preusmjeravaju javne resurse prema svojoj etni\u010dkoj skupini, pokrajini, plemenu, obitelji, politi\u010dkoj stranci ili u vlastiti d\u017eep, budu\u0107i da ne osje\u0107aju obvezu prema op\u0107im interesima zajednice. Kao tre\u0107u funkciju nacionalnog identiteta navodi omogu\u0107avanje gospodarskog razvoja \u2013 ako se ljudi ne ponose svojom zemljom, ne\u0107e raditi u njezinu korist. Kao primjere navodi zemlje sna\u017enih nacionalnih identiteta poput Japana, Ju\u017ene Koreje i Kine, koje su stvorile elite intenzivno usredoto\u010dene na ekonomski razvoj svoje zemlje, umjesto na osobno boga\u0107enje. To je posebno do\u0161lo do izra\u017eaja tijekom ranih desetlje\u0107a brzoga gospodarskog razvoja, a kad su zabilje\u017eeni slu\u010dajevi korupcije, bila je to razina daleko ni\u017ea nego u drugim dijelovima svijeta. Ta usredoto\u010denost na javno bila je u temeljima \u201erazvojne dr\u017eave\u201c, \u0161to je rje\u0111e zabilje\u017eeno na Bliskom istoku ili u Latinskoj Americi. \u010cetvrta funkcija nacionalnog identiteta, prema Fukuyami, promicanje je \u0161irokog radijusa povjerenja. Tuma\u010di da povjerenje djeluje poput maziva koje omogu\u0107uje kako ekonomsku razmjenu tako i politi\u010dku participaciju. Povjerenje se temelji na onome \u0161to se naziva dru\u0161tvenim kapitalom, tj. na mogu\u0107nosti suradnje s drugim ljudima na temelju neformalnih normi i dijeljenih vrijednosti. Peti razlog koji govori o va\u017enosti nacionalnog identiteta u suvremenim dru\u0161tvima jest odr\u017eavanje sna\u017enih mre\u017ea socijalne sigurnosti koje umanjuju ekonomsku nejednakost.<\/p>\n\n\n\n Otvorenost identiteta<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Naime, autor smatra \u2013 ako \u010dlanovi dru\u0161tva osje\u0107aju da su \u010dlanovi pro\u0161irene obitelji te imaju visoku razinu me\u0111usobnog povjerenja, ve\u0107a je vjerojatnost da \u0107e podr\u017eati socijalne programe koji poma\u017eu slabijim \u010dlanovima. Kao primjer navodi Skandinaviju gdje se sna\u017ena socijalna dr\u017eava oslanja na sna\u017ean osje\u0107aj nacionalnog identiteta. Nasuprot tome, dru\u0161tva koja su podijeljena u introvertirane dru\u0161tvene skupine koje osje\u0107aju kako imaju malo toga zajedni\u010dkog, vjerojatnije \u0107e smatrati da se nalaze u me\u0111usobnom natjecanju za resurse nultog zbroja. Posljednja funkcija nacionalnog identiteta jest omogu\u0107avanje same liberalne demokracije, a tuma\u010denje je jednostavno \u2013 ako gra\u0111ani ne vjeruju da su \u010dlanovi iste politi\u010dke zajednice, sustav ne\u0107e funkcionirati. Autor smatra da za funkcioniranje demokracije nije dovoljno tek puko prihva\u0107anje pravila sustava, ve\u0107 joj je potrebna i vlastita kultura, u kojoj je mogu\u0107e razviti kulturu tolerancije i me\u0111usobnog simpatiziranja nau\u0161trb pristranih strasti.<\/p>\n\n\n\n Demokracija ne\u0107e pre\u017eivjeti ako gra\u0111ani nisu u nekoj mjeri iracionalno privr\u017eeni idejama ustavne vladavine i ljudske jednakosti putem osje\u0107aja ponosa i domoljublja.<\/p>\n\n\n\n Dakle, nacionalni identitet u suvremenom kontekstu mo\u017eemo promatrati kao klju\u010dni element u funkcioniranju i razvoju suvremenih dr\u017eava, odnosno kao temelj integracije, zajedni\u0161tva i povjerenja (kako me\u0111usobnog tako i povjerenja u institucije i dr\u017eavu), potom kao dodatnu vrijednost na me\u0111unarodnom gospodarskom tr\u017ei\u0161tu (koncept zemlje podrijetla), kao du\u0161u meke mo\u0107i dr\u017eave u me\u0111unarodnim politi\u010dkim odnosima, kao izvozni proizvod popularne kulture (kreativna industrija uspje\u0161no \u201eprodaje\u201c elemente nacionalnih identiteta), kao svojevrsnu za\u0161titu na\u010dina \u017eivota (npr. danski hygge va\u017ean je dio nacionalnog identiteta, a najbolje se promovira njegovim istinskim \u017eivljenjem) te kao temelj za izgradnju brenda dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n \u201eBudu\u0107i da ljudska bi\u0107a prirodno \u017eude za priznanjem, identitet u modernom smislu brzo evoluira u politiku identiteta, u kojoj pojedinci zahtijevaju javno priznanje svoje vrijednosti. Politika identiteta tako obuhva\u0107a velik dio politi\u010dkih borbi suvremenog svijeta, od demokratskih revolucija do novih dru\u0161tvenih pokreta, od nacionalizma i islamizma do politike na suvremenim ameri\u010dkim sveu\u010dili\u0161nim kampusima\u201c, pi\u0161e Fukuyama. Podsje\u0107a da je filozof Hegel tvrdio kako je borba za priznanje vrhovni pokreta\u010d ljudske povijesti, snaga koja je klju\u010dna za razumijevanje modernog svijeta, te navodi kako je \u017eelja za dr\u017eavnim priznanjem na\u0161eg temeljnog dostojanstva u sr\u017ei demokratskih pokreta od Francuske revolucije. Mo\u0107 identiteta ili \u017eudnja za priznanjem \u2013 prema tom ameri\u010dkom filozofu \u2013 ono je \u0161to je poticalo Amerikance na prosvjede tijekom pokreta za gra\u0111anska prava, Ju\u017enoafrikance na pobunu protiv aparthejda, Muhameda Buazizija na samozapaljenje, a druge prosvjednike na riskiranje \u017eivota u Yangonu u Mjanmaru (Burmi), na trgovima Majdan i Tahrir ili pak u nebrojenim drugim sukobima tijekom stolje\u0107a. Pomisao da \u0107e zahtjev za dostojanstvom nekako nestati nije ni mogu\u0107a ni po\u017eeljna, zaklju\u010duje.<\/p>\n\n\n\n Svjestan je on da nacionalni identiteti mogu biti i uzrok podjela, ali je njihova konstruktivna mo\u0107 daleko ve\u0107a. Zato smatra da je nacionalne identitete mogu\u0107e graditi na liberalnim i demokratskim politi\u010dkim vrijednostima, a zajedni\u010dka iskustva mogu pru\u017eiti vezivno tkivo oko kojega \u0107e napredovati razli\u010dite zajednice. Kao primjere navodi Indiju, Francusku, Kanadu i Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave koje su razvile inkluzivni osje\u0107aj nacionalnog identiteta kao klju\u010dan za odr\u017eavanje uspje\u0161noga modernog politi\u010dkog poretka. Dakle, nacionalni identiteti trebaju biti otvoreni za sve oni koji se s njima \u017eele poistovjetiti i koji ih \u017eele \u017eivjeti. To se posebno odnosi na Hrvatsku koja \u0107e zbog svog demografskog sloma morati postati useljeni\u010dka zemlja. Budemo li imali jasan i mo\u0107an nacionalni identitet, budemo li ga \u017eivjeli i \u010dinili privla\u010dnim drugima, oni \u0107e se u njega uklopiti i s vremenom postati politi\u010dki Hrvati, a ne pridonositi dezintegraciji. Uostalom svjedo\u010dili smo tome kroz povijest. Neki od najve\u0107ih hrvatskih velikana, od Slovaka \u2013 nadbiskupa Haulika i izumitelja Slavoljuba Penkale, preko oca hrvatske kemije \u010ceha Gustava Jane\u010deka do Slovenaca \u2013 prvog modernog hrvatskog skladatelja Ferde Livadi\u0107a i prvog profesionalnog hrvatskog knji\u017eevnika Stanka Vraza, nisu bili etni\u010dki Hrvati, ali su postali na\u0161i nacionalni velikani. Dapa\u010de, posljednja dvojica \u010dak su i pohrvatila svoja imena i prezimena. Livadi\u0107 je ro\u0111en u Celju kao Ferdinand Wiesner, a Vraz u Cerovcu kao Jakob Frass. O privla\u010dnosti i otvorenosti hrvatskog identiteta govori i glazbena obitelj Strozzi. Veliki hrvatski skladatelj Boris Papandopulo bio je sin rusko-gr\u010dkog plemenita\u0161a Konstantina i majke Maje Strozzi Pe\u010di\u0107, ugledne hrvatske operne dive koja je po ocu bila Talijanka, a po majci \u010cehinja. Bila je to obitelj talijanskih plemi\u0107a koji su iz Firence pobjegli u Zagreb. Njihovi potomci me\u0111u najva\u017enijim su li\u010dnostima hrvatske kulture: Marija Ru\u017ei\u010dka-Strozzi, Tito Strozzi, Maja Strozzi-Pe\u010di\u0107, Boris Papandopulo\u2026 Kao \u0161to vidimo, me\u0111u najve\u0107im hrvatskim zaslu\u017enicima su i ljudi koji nisu nu\u017eno ni ro\u0111eni u Hrvatskoj niti su podrijetlom Hrvati, a u\u010dinili su jako puno za na\u0161u zemlju i narod. To je primjer inkluzivnosti nacionalnog identiteta te privla\u010dnost ljudi i njihova na\u010dina \u017eivota s jedne, a odgovornosti i ljubavi prema novoj domovini s druge strane.<\/p>\n\n\n\n Kako bismo u 21. stolje\u0107u od nepoznatih useljenika stvorili ljude koji \u0107e voljeti ovu zemlju i pridonositi njezinu razvoju i slavi, moramo biti svjesni tko smo i \u0161to smo, otvoreni i srda\u010dni, ali i ponosni gra\u0111ani koji su svjesni svoje bogate ba\u0161tine i te\u0161kog puta do slobode i neovisnosti\u2026 A odnos prema nacionalnim simbolima i Danu dr\u017eavnosti samo je vrh i ujedno po\u010detak te pri\u010de. Odgovornost kre\u0107e od nas samih, a identitet je ionako \u2013 s jedne strane zadanost prostorom, kulturom i povije\u0161\u0107u, a s druge \u2013 konstrukcija koju smo dijelom naslijedili, a dijelom sami gradimo.<\/p>\n\n\n\n Neki su bili uvjereni kako \u0107e s gospodarskim razvojem nacionalna simbolika i identiteti samo gubiti na va\u017enosti. Ali to se ne doga\u0111a. I spomenuti Fukuyama svjestan je da gospodarski razvoj ne rje\u0161ava \u017eudnju za po\u0161tovanjem, priznanjem i izra\u017eavanjem vlastita identiteta. On nagla\u0161ava da mnogo toga \u0161to shva\u0107amo kao ekonomsku motivaciju zapravo ne odra\u017eava izravnu \u017eelju za bogatstvom i resursima, ve\u0107 \u010dinjenicu da se novac percipira kao ozna\u010ditelj statusa te da se njime kupuje po\u0161tovanje. A ako mi sami ne po\u0161tujemo sebe, te\u0161ko da \u0107e nas po\u0161tovati i itko drugi!<\/p>\n\n\n\n