Sa svojim velikim, mi\u0161i\u0107avim tijelima, psi poput rotvajlera i pit bull-a, posebno oni koji su uvje\u017ebani da prijete\u0107e djeluju, mogu se \u010diniti najstra\u0161nijima od svoje vrste. No dokazano je da manji psi zapravo mogu biti agresivniji od mnogih njihovih prevelikih kolega.<\/p>\n\n\n\n
Pa za\u0161to su mali psi tako \u017eestoki?<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Prvo, va\u017eno je definirati \u0161to se za psa smatra sitnim. \u201cMali psi u rasponu do 9 kilograma obi\u010dno su reaktivniji\u201d, rekao je James Serpell, direktor Centra za interakciju \u017eivotinja i dru\u0161tva na Veterinarskoj \u0161koli Sveu\u010dili\u0161ta Pennsylvania.<\/p>\n\n\n\n Primjerice, dachshunds, Chihuahuas i Jack Russell terijeri najvjerojatnije \u0107e poku\u0161ati ugristi, prema studiji iz 2008. godine u \u010dasopisu Applied Animal Behaviour Science koja je anketirala vlasnike vi\u0161e od 30 pasmina pasa. Ostala agresivna pona\u0161anja vi\u0111ena kod malih pasa uklju\u010duju re\u017eanje i nasrtanje.<\/p>\n\n\n\n Postoji nekoliko teorija za\u0161to je to tako.<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Mala veli\u010dina mo\u017ee pse u\u010diniti stra\u0161nijima i oni se mogu obru\u0161iti na sve oko sebe u samoobrani, ka\u017eu znanstvenici. Male \u0107e pasmine vjerojatnije reagirati obrambeno jer se moraju vi\u0161e bojati.<\/p>\n\n\n\n Alternativno, reaktivnost malih pasa mogla bi biti rezultat pona\u0161anja njihovih vlasnika. \u201cVlasnici obi\u010dno infantiliziraju male pasmine pasa i misle na njih kao na bespomo\u0107nu dojen\u010dad\u201d, rekao je Serpell za Live Science. Vlasnici ku\u0107nih ljubimaca mogu biti pretjerano za\u0161titni\u010dki nastrojeni prema malim pasminama, pa ih mo\u017eda ne\u0107e socijalizirati ili nau\u010diti kako pravilno reagirati na stresne situacije.<\/p>\n\n\n\n Agresija bi se tako\u0111er mogla unijeti u evoluciju mladunaca. \u201cAko vas napadne Chihuahua, o\u010dito su posljedice mnogo manje zna\u010dajne nego ako vas napadnu njema\u010dka doga ili sibirski haski\u201d.<\/p>\n\n\n\n Drugim rije\u010dima tijekom tisu\u0107lje\u0107a, ljudi se mo\u017eda nisu trudili ispravljati agresivno pona\u0161anje kod malih pasa, jer posljedice nisu bile tako stra\u0161ne kao \u0161to su bile napadi velikih pasmina.<\/p>\n\n\n\n Posljednju teoriju podupiru studije koje su prona\u0161le vezu izme\u0111u agresivnog pona\u0161anja i gena faktora rasta koji male pse \u010dini malim. Povezanost bi mogla biti slu\u010dajna, ali istra\u017eivanje je pokazalo da mali psi nisu samo ekstremniji u svom pona\u0161anju povezanom s agresijom; u usporedbi s velikim psima, mali psi \u010de\u0161\u0107e imaju ozbiljniju tjeskobu zbog odvajanja, obi\u010dno vi\u0161e laju i ve\u0107a je vjerojatnost da \u0107e mokriti u ku\u0107i. To daje vjerodostojnost teoriji da genetika igra ulogu u ekstremnom pona\u0161anju malih pasa.<\/p>\n\n\n\n