{"id":17104,"date":"2021-07-16T08:54:00","date_gmt":"2021-07-16T08:54:00","guid":{"rendered":"https:\/\/test.otpor.media\/index.php\/2021\/07\/16\/https-otpor-media-svjedocanstvo-mucenicka-smrt-ivana-ike-jurilja-i-njegova-sumjestanina-ivana-ikace-bubala-na-sam-bozic-1944-godine\/"},"modified":"2024-07-04T13:37:31","modified_gmt":"2024-07-04T13:37:31","slug":"https-otpor-media-svjedocanstvo-mucenicka-smrt-ivana-ike-jurilja-i-njegova-sumjestanina-ivana-ikace-bubala-na-sam-bozic-1944-godine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/otpor.media\/?p=17104","title":{"rendered":"SVJEDO\u010cANSTVO: Mu\u010deni\u010dka smrt Ivana-Ike Jurilja i njegova sumje\u0161tanina Ivana – Ika\u010de Bubala na sam Bo\u017ei\u0107 1944. godine"},"content":{"rendered":"\n

-Ko zgini po\u0161teno, on navik \u017eivi-<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Na Bo\u017ei\u0107, 25 prosinca 1944. godine, u osvit \u201cslobode\u201c, zvjerski mu\u010deni i ubijeni
od zlo\u010dina\u010dke \u201coslobodila\u010dke\u201c vojske, bez dokazane krivnje i bez suda.
Tje\u0161i nas spoznaja da ubojice ne\u0107e izbje\u0107i sud pravde:
Sudit \u0107e im povijest, a stat \u0107e i pred sudi\u0161te Bo\u017eje,
pred jedinog pravednog sudca.<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

O \u017dIVOTU IVANA-IKE JURILJA<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ro\u0111en je 12.kolovoza 1921.godine u selu Tur\u010dinovi\u0107i, grad \u0160iroki Brijeg, od oca Ante i majke Ru\u017ee ro\u0111. Ko\u017eul. Imao je dvije mla\u0111e sestre: Ivu staru 21 godinu i Anicu-Anu staru 18 godina. S njima je \u017eivjela i Ikina tetka Anica, o\u010deva sestra. Ubijen je na Bo\u017ei\u0107, 25.prosinca 1944. godine. Nije bio o\u017eenjen.<\/p>\n\n\n\n

Tijekom II svjetskog rata bio je domobran. Po zanimanju je bio zemljoradnik. Ivan-Ika spada me\u0111u prve najte\u017ee masakrirane \u017ertve u svom selu Tur\u010dinovi\u0107i za vrijeme II svjetskog rata ,mjesec i po prije (25.12.1944.-7.2.1995.) zauzimanja \u0160irokog Brijega od strane partizana 7. velja\u010de 1945. god.<\/p>\n\n\n\n

Zavr\u0161io je 4. razreda osnovne \u0161kole u selu Mokrom, u blizini Tur\u010dinovi\u0107a. Kao i mnogi njegovi vr\u0161njaci i on se nakon zavr\u0161etka osnovne \u0161kole posvetio zemljoradnji, \u0161to je bilo uobi\u010dajeno u to vrijeme. Svoje mladena\u010dke dane, kao mom\u010di\u0107 i mladi\u0107 uglavnom je provodio u selu sa svojim prijateljima . Najvi\u0161e se dru\u017eio i kolegovao sa Stankom (Joze) Ko\u017eulom Du\u0161anovi\u0107em, Mi\u0161om (Frane) Ko\u017eulom-Pendi\u0107em, Franom-Dzanom (Mate) Ko\u017eul, Mirkom (Ivana)Bubalo-Vukoju\u0161i\u0107em, Franom (Karla)Ko\u017eulom , kao i koju godinu starijim Andrijom (Ivana) Jurilj-Jeli\u0107em, te i svim ostalima momcima u svome selu. Bio je omiljen u selu, pjevao je gangu i be\u0107arac sa kim bi god stigao. Kako je volio je gangati , \u010desto bi gangao s Mirkom (Mate) Kova\u010di\u0107-Mati\u0107em ,iako je Mirko bio stariji od njega.<\/p>\n\n\n\n

Kao i ostali momci i\u0161ao je na sijelo gdje se najvi\u0161e \u0161alilo, pri\u010dalo, pjevala ganga i be\u0107arac. Od duhana se moglo najlak\u0161e do\u0107i do novca. \u010cim bi duhan bio za berbu mladi\u0107i me\u0111u kojima je bio i Ika bi podbrali podbirak od duhana ,prosu\u0161ili ga i prodali da bi imali novca za sebe kako bi mogli ne\u0161to kupiti i i\u0107i na pi\u0107e u kr\u010dme (mejane) po\u010dastiti sebe i druge kolege pi\u0107em. Danju bi se obra\u0111ivala zemlja, oralo, kopalo, okopavalo, kosilo kad do\u0111e vrijeme za kosidbu, kresali grmovi-li\u0161njaci i drugi seoski poslovi . Najvi\u0161e se sadio duhan jer od njega se najlak\u0161e dolazilo do novca, te krumpir, \u017eitarice; kukuruz, ra\u017e (zimica), je\u010dam, sirak, zatim povrtlarske kulture; ra\u0161tika, kupus i druge .<\/p>\n\n\n\n

Nedjeljom se obvezno i\u0161lo na pu\u010dku misu u franjeva\u010dki samostan na \u0160irokom Brijegu. Posebno sve\u010dano je bilo za Veliku Gospu, Bo\u017ei\u0107 i Uskrs. Pretijesno je bilo oko crkve na \u0160. Brijegu kako bi stao sav narod koji bi do\u0161ao sa svih strana, a posebno za Veliku Gospu jer je ona za\u0161titnica \u017eupe \u0160. Brijeg. Pripreme za taj dan trajale su cijelo ljeto. Nabavljala se nova odje\u0107a, tko je mogao kako bi se u njoj pokazao. Poslije mise se dru\u017eilo s prijateljima , rodbinom , te prijateljima i poznanicima iz ostalih sela koji su dolazili na misu iz cijele \u017eupe i okolnih krajeva. I\u0161lo bi se kasnije i u samo sredi\u0161te \u0160. Brijega tj. Li\u0161ticu kako se \u0160. Brijeg zvao u to vrijeme. Popilo bi se i zapjevalo, zaigralo kolo, uz usnu harmoniku, posebno trusa. Nekada bi u zanosu igranke, pi\u0107a, ili me\u0111usobnog zadirkivanja, pa \u010dak i zbog ljubomore do\u0161lo do prepirke, sukoba, pa i bitke me\u0111u mladi\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n

Ljetnim nedjeljama kada bi se vratili ku\u0107i s mise, u obiteljima je bio malo bolji zajedni\u010dki ru\u010dak uz obvezatnu molitvu prije i poslije ru\u010dka, a tako isto poslije bilo kojeg drugog jela, bilo u ku\u0107i ili negdje na radu u polju, brdu \u2026. Iako je bilo uobi\u010dajeno da doma\u0107in ku\u0107e predvodi molitvu kad je kod ku\u0107e, Ika bi \u010desto zamolio svoga oca da on to uradi jer mu je bilo zadovoljstvo . Otac Ante se nije protivio tako da je Ika sa u\u017eitkom predvodio molitvu. \u010cinio bi to isto \u010desto za vrijeme ve\u010dernje molitve koja se zvala; Pozdrav gospi. Imao je svoj osobni molitvenik i uvijek kad bi bilo prilike \u010ditao je iz njega i na glas da \u010duju ostali u ku\u0107i koji nisu znali \u010ditati kao i susjedi koji bi do\u0161li na silo. Ponekad bi poku\u0161ao zamisliti sebe u ulozi fratra i vr\u0161io obred svete mise u ku\u0107i na svoj na\u010din pomo\u0107u molitvenika. (Taj molitvenik je sa\u010duvan do danas i nalazi se kod njegove rodbine)<\/p>\n\n\n\n

Nakon nedjeljnog ru\u010dka uku\u0107ani bi odmarali, malo pri\u010dali i prilegli. Netko bi ipak sa susjedima sjeo ljeti ispod drveta murve u veliki hlad i razgovarao. (Ta murva je i danas \u017eiva).<\/p>\n\n\n\n

Negdje tamo oko 5 sati popodne odlazilo bi se na polje (Tur\u010dinovsko-Mokarsko) gdje su se odr\u017eavale seoske zabave, igre, bacalo se kamena s ramena, skakalo u dalj, tr\u010dalo, pjevalo, \u0161etalo, dru\u017eile bi se cure i momci. Starije osobe su obilazile poljoprivredne radove koji su se sadili u polju u dijelovima koji se nazivaju: sklade, kupu\u0161njaci, cibovci, \u010daire, \u017ee\u010dice, jabuke , \u2026. i gledali bi kako su rodile poljoprivredne kulture, da nisu oboljele, da li su koje prispjele za berbu itd. U ve\u010der bi se odlazilo u seoske gostionice-kr\u010dme. Seoske kr\u010dme u selu nalazile su se kod Ivana-\u0110ovane(Bo\u017ee)Ko\u017eula i Joze(Ivana) Jurilja-Jeli\u0107a. U tim gostionicama se ve\u0107inom pilo \u010detvrtkom, nedjeljom na ve\u010der.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

SLU\u017dENJE VOJNOG ROKA IKE JURILJA<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Vojni rok , Ika je slu\u017eio u Popova\u010di, Glini, Ivani\u0107 gradu i u okolnim mjestima, u V (petom) Zgorskom domobranskom zdrugu, NDH, dana\u0161nja R. Hrvatska.<\/p>\n\n\n\n

Satnik mu je bio Markovi\u0107, bojnik Gregori\u0107, obojica iz Like.<\/p>\n\n\n\n

S njim su tada u domobrane 1941. godine iz sela oti\u0161li: Mi\u0161e (Frane) Ko\u017eul-Pendi\u0107, Mirko (Ivana)Bubalo-Vukoju\u0161i\u0107, Mirko (Jure) Ko\u017eul, Frano (Ivana) Bubalo-Markanovi\u0107, Ivan (Mi\u0161e)Kova\u010di\u0107-\u0160ari\u0107.<\/p>\n\n\n\n

VOJNI DOPUST IKE JURILJA U NJEGOVO SELO TUR\u010cINOVI\u0106E PRED BO\u017dI\u0106 1944.GOD.<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kada je osjetio potrebu, neki unutarnji zov, silnu \u017eelju da obi\u0111e svoje , odlu\u010dio je do\u0107i ku\u0107i na redovno odsustvo. U\u010dinio je to nekoliko dana prije Bo\u017ei\u0107a 1944. godine, te kako bi se poslije proslave bo\u017ei\u0107nih blagdana sa svojim uku\u0107anima, rodbinom , prijateljima i ostalim poznanicima vratio nazad u svoju vojnu postrojbu.<\/p>\n\n\n\n

Na taj Bo\u017ei\u0107 poslije povratka sa svete mise na \u0160irokom Brijegu mje\u0161tani sela Tur\u010dinovi\u0107i kako je to bio obi\u010daj, uvijek bi se okupljali na Cvitnoj gomili (mjesto na kojemu je sagra\u0111ena dana\u0161nja crkva \u201cGospe od zdravlja\u201c u Tur\u010dinovi\u0107ima),gdje bi se igralo, pjevalo, veselilo, dru\u017eilo. Tu se donosila rakija, vino, kola\u010di, vo\u0107e za mezu i pi\u0107e, \u0161to je tko imao i koliko je mogao, ali se za taj dan uvijek na\u0161lo.<\/p>\n\n\n\n

Stalno se pjevalo i igralo kolo. Posebno su bili veseli mladi\u0107i i djevojke, koji bi se na\u0161li nakon dugo vremena. Netko bi zapucao iz svog oru\u017eja, ali za taj Bo\u017ei\u0107 slabo jer su partizani bili u blizini na brdu Doci kod tur\u010dinovskih Staja. \u0160tab-sto\u017eer im je bio u Jurilja-Jeli\u0107a staji bra\u0107e: Joze-Joske, Ivana i Andrije., a komanda u selu Buhovu. Nijemci i usta\u0161e vra\u017eje divizije su pucali sa \u0160irokog Brijega prema partizanima na Tur\u010dinovskom brdu i dalje prema Buhovu-Bovu, a partizani prema njima. Tur\u010dinovi\u0107i su bili ispod vatre tih vojnih formacija. S \u0160irokog Brijega na dan prije Bo\u017ei\u0107a tj. na Badnjak preko sela Tur\u010dinovi\u0107a, tur\u010dinovskog brda Trtala kroz partizanske polo\u017eaje pro\u0161la je te\u0161ko naoru\u017eana do zubi usta\u0161ka jedinica Zeleni kadar iz Ljubu\u0161kog koja je i\u0161la proslaviti Bo\u017ei\u0107 svojim ku\u0107ama. Partizani tada toj usta\u0161koj jedinici nisu davali otpor, sklonili se , ali su smi\u0161ljali osvetu.<\/p>\n\n\n\n

Osvetu su izveli odmah sutradan na Bo\u017ei\u0107nu ve\u010der 25.prosinca 1944.godine u selu Tur\u010dinovi\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n

PARTIZNSKA OSVETA U TUR\u010cINOVI\u0106IMA NA BO\u017dI\u0106 1944.GODINE<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Te je ve\u010deri oko 17 sati kad je nastala zimska bo\u017ei\u0107na no\u0107 , u selo upalo vi\u0161e partizanskih vojnika u civilnoj i vojnoj uniformi. Jedni partizani su odmah po\u010deli plja\u010dkati i prikupljati stoku od mje\u0161tana, ovce, koze, goveda, kako gdje i kako kome i druge stvari. Stoka je skupljana na zajedni\u010dko mjesto u zaseoku Cerina u Tur\u010dinovi\u0107ima kod ku\u0107e Ivana-\u0110ovane (Bo\u017ee) Ko\u017eula. Prikupljeno je oko 100 ovaca,70 koza i 30 goveda.<\/p>\n\n\n\n

Stoku su gonili; Bo\u017ee-Boki\u0161a(Joze)Knezovi\u0107 i majka mu Luca Knezovi\u0107 prema Buhovu u partizansku komandu .<\/p>\n\n\n\n

Drugi partizani bi upadali u ku\u0107e tra\u017ee\u0107i momke i mla\u0111e ljude, kao njihove neprijatelje.<\/p>\n\n\n\n

UHI\u0106ENJE IKE JURILJA U NO\u0106NIM SATIMA NA BO\u017dI\u0106 1944.GODINE<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ika je uhi\u0107en u selu Tur\u010dinovi\u0107i, od partizana u ve\u010der na Bo\u017ei\u0107 25.prosinca 1944.godine i zvjerski ubijen. Ika je cijeli dan slavio Bo\u017ei\u0107 sa svojom rodbinom i prijateljima u selu gdje se veselilo , pri\u010dalo, \u0161alilo , pilo, pjevalo (gange, be\u0107arca, i drugih pjesama iz tog vremena),sve do samog sumraka negdje oko 16 sati kad se ve\u0107 smra\u010divalo jer bilo je zimsko doba (Bo\u017ei\u0107no vrijeme) oti\u0161lo se ku\u0107ama. Tad je prestalo narodno veselje vani na Cvitnoj gomili zbog nastanka mraka, narod se povukao svojim ku\u0107ama. To su sve pratili i oslu\u0161kivali partizani koji su bili na relaciji Buhovo i tur\u010dinovsko brdo zvano Trtle, Doci. Partizani su se prikrali i upali u selo \u010dim je nestalo galame i pjesme oko 17 sati. Po\u010deli s iznenadnim upadima u pojedine ku\u0107e, gdje su osjetili ne\u010diju opu\u0161tenost i gdje bi vidjeli da nema naoru\u017eanih mu\u0161karaca te kasnije bez obzira kada je zavladao strah kod naroda i narod osjetio \u0161to se de\u0161ava da su partizani do\u0161li u selo.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Provjeravali su gdje ima cura i da li se tamo mo\u017ee zate\u0107i koji momak na sijelu. Ika je do\u0161ao kod cure oko 17 sati na silo, ne znaju\u0107i da se partizani spustili s brda u selo i da se pripremaju izvesti raciju po selu. Kako su partizani ve\u0107 bili do\u0161li u selo , dolaze i do ku\u0107e cure An\u0111e Bubalo k\u0107eri Grge kod koje je Ika bio na silu te ga zarobljavaju iznenada oko 18;30 sati.<\/p>\n\n\n\n

Kada su partizani pokucali na vrata, javila se An\u0111a i oni su povikali: \u201cDrugarice otvori!\u201c<\/p>\n\n\n\n

Ona je rekla: \u201cSad \u0107u dok ustanem.\u201c<\/p>\n\n\n\n

U me\u0111uvremenu se Ika sklonio, tako da je mogao i na neki drugi izlaz izi\u0107i i pobje\u0107i. Me\u0111utim u tom iznenadnom dolasku partizana, ostala mu je pu\u0161ka kod kreveta. Kada su partizani u\u0161li i vidjeli pu\u0161ku nastavili su galamiti i vikati na curu An\u0111u, i po\u010deli je udarati tra\u017ee\u0107i od nje da im ka\u017ee odakle ova pu\u0161ka. Kada je to \u010duo Ika , pojavio se i rekao da je to njegova pu\u0161ka, da je do\u0161ao na redovno odsustvo prije par dana itd. Tada su tu nastala ispitivanja; tko je, \u0161to je odakle je pa su onda rekli kako \u0107e morati po\u0107i s njima.<\/p>\n\n\n\n

Dva partizana su naredili \u0160imi Bubalo, An\u0111inoj sestri da ih odvede do Ikine ku\u0107e, da vide koga tamo ima i kako uzeti njegove vojne stvari.<\/p>\n\n\n\n

\u0160ima je s dvojicom partizana do\u0161la do Ikine ku\u0107e za 15-20 minuta prije ostalih partizana koji su vodili zarobljenog Iku.<\/p>\n\n\n\n

\u0160ima je pokucala na vrata i rekla: \u201cOtvorite!\u201c<\/p>\n\n\n\n

Javila se Ikina tetka: \u201cTko je?\u201c<\/p>\n\n\n\n

\u0160ima je odgovorila: \u201cDrugarice, \u0160ima Bubalo.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Tetka Anica je otvorila vrata i rekla: \u201cOtkud ti \u0160ime u ova doba?\u201c<\/p>\n\n\n\n

\u201eVodim dvojicu partizana koji \u017eele ne\u0161to provjeriti\u201c rekla je \u0160ima.<\/p>\n\n\n\n

Kada su partizani u\u0161li u ku\u0107u rekli su kako u zarobili Iku i kako \u0107e on uskoro do\u0107i u ku\u0107u s partizanima.<\/p>\n\n\n\n

Svi u ku\u0107i su tada zanijemili od straha shva\u0107aju\u0107i \u0161to se dogodilo. Ana(18 god.) mla\u0111a Ikina sestra je izletjela iz ku\u0107e na Okrajak (malena ledinica) malo zastala i \u010dula kako pokojni Ika klapa u vojnim cipelama, te je \u010dula kako s njim jo\u0161 netko ide ulicom, negdje oko Du\u0161anovi\u0107a i Bubalovih njiva. Ona je tad s Okrajka-guvna preko Jeli\u0107a, Domi\u0107a, te Pendi\u0107a njiva doletjela do njih i susrela ih kod Boki\u0161ine njive i zagrlila svog brata Iku i rekla: \u201cIka moj di si bija, kako te nisu sakrile, kako se nisi sklonio?\u201c Ika joj je rekao: \u201cNi\u0161ta meni ne\u0107e biti, i ja sam vojnik ko i ovi vojnici\u201c, misle\u0107i kako nije ni\u0161ta kriv, a nije im se suprotstavljao, ra\u010dunaju\u0107i po sebi kako on ne bi nikom nanio zlo, pa je ra\u010dunao kako ne\u0107e ni njemu ni\u0161ta biti. No, nisu svi ljudi isti.<\/p>\n\n\n\n

Tad je sestra Ana zajedno s pokojnim bratom Ikom i partizanima do\u0161la ku\u0107i. U ku\u0107i je vlado stra\u0161ni strah i bojazan.<\/p>\n\n\n\n

Dok je Ika spremo svoj vojni ruksak, tetka Anica( njegova oca sestra, nije udavana),izvadila je litar rakije i rekla da pro\u017edre, potegne, nazdravi kako bi se malo zagrijao i opustio od straha. Sestre Ana I Iva su vikale: \u201cMoj Ika ne\u0107emo se vi\u0161e viditi, dok je otac Ante skamenjen sjedio na krevetu, kao da su slutili najgore \u0161to se i dogodilo.<\/p>\n\n\n\n

Ika je nazdravio i potegao gutljaj, dva.<\/p>\n\n\n\n

Partizanski vojnici nisu htjeli piti.<\/p>\n\n\n\n

Tada se izljubio sa svima, svi su u ku\u0107i su plakali i pitali: \u201c\u0160to ga vodite, \u0161to je on kriv?\u201c Oni su rekli kako on s njima mora i\u0107i i gotovo.<\/p>\n\n\n\n

Tada su se uku\u0107ani s njim pozdravili pla\u010du\u0107i, slute\u0107i i ne slute\u0107i kako to mo\u017ee biti posljednji put kako su zajedno \u017eivi u ku\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Uz zagrljaje, suze, tihi pla\u010d, govorili su: \u201cZbogom brate, zbogom sine, zbogom Ika, ne\u0107emo, ili se ho\u0107emo vi\u0161e vidjeti?\u201c<\/p>\n\n\n\n

On je odgovorio: \u201cZbogom moji \u0107a\u0107a i mater, tetko i sestre, pa vidi \u0107emo se mi. Ja nikome nisam ni\u0161ta skrivio.\u201c<\/p>\n\n\n\n

ODLAZAK IVANA-IKE JURILJA I IVANA-IKA\u010cE BUBALA U SMRT<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Partizani su tada s Ikom krenuli prema Cerini pred \u0110ovaninu ku\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

Nastala je kuknjava i pla\u010d iz sveg glasa u Ikinoj ku\u0107i, a moglo se \u010duti i vani.<\/p>\n\n\n\n

Tad su to \u010duli susjedi i glas se pro\u0161irio susjedstvom i dalje zaseocima i selom.<\/p>\n\n\n\n

Kada su pojedini momci i ljudi doznali kako su partizani upali u selo i po\u010deli partizansku raciju, hap\u0161enje po selu, pojedini su pobjegli glavom bez obzira preko hladne i mrzle zimske rje\u010dice Moka\u0161nice u to doba zimske no\u0107i oko 21 sat prema Mokrom i dalje. Me\u0111u njima su bili: Jerko Bubalo (Marka), Mirko Ko\u017eul (Jure), Ivan Jurilj – Ivani\u0107 (Nikole), Ivan Kova\u010di\u0107 (Mi\u0161in), i jo\u0161 drugih.<\/p>\n\n\n\n

Te ve\u010deri je zarobljen i Ivan-Ika\u010da Bubalo sin Bo\u017ein,i Sare ro\u0111ene Suton. Bio je brat Ive, \u0160ime, Milice i Jele. Imao je 4 djece (Stanko, Iva, Jagoda i Kata).Ro\u0111en je 24. sije\u010dnja 1911 godine u Tur\u010dinovi\u0107ima, grad \u0160iroki Brijeg. Hrvat, katolik, po zanimanju zemljoradnik. Za vrijeme II svjetskog rata bio je u seoskoj policiji(seoska za\u0161tita, civilna za\u0161tita),\u010dija komanda se nalazila pod brdom Polugrinom. Odveden je od strane partizana iz sela Tur\u010dinovi\u0107a od \u0110ovanine ku\u0107e uz Vlake zajedno s pokojnim Ikom. U njihovoj pratnji i\u0161la je Iva Ko\u017eul (Tome) \u010colku\u0161i\u0107, prema Trtalama -Docima.<\/p>\n\n\n\n

Kada su do\u0161li do poznatog klanca (jednoj od po\u010divaljaka gdje bi se ljudi odmarali kad bi i\u0161li u brdo i iz brda) na ulazu u Jeli\u0107a i Bubalove ograde, Ivi je re\u010deno od odstrane partizana da ona ne treba i\u0107i dalje da spusti kupus koji je nosila na le\u0111ima za partizane i da se vrati ku\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Po iskazu Ive Ko\u017eul koja ih je pratila i koja je bila u grupi s partizanima i uhi\u0107enom dvojicom Tur\u010dinovi\u0107ana pokojnim Ikom i Ika\u010dom, kada se grupa razvukla ,po\u0161to se i\u0161lo jedno iz drugoga puta\u010dom uz brdo Vlake, prema brdu Docima, a bilo je onih partizana koji su popili pa im je popustila pozornost, jer djelovalo je pi\u0107e koje su pili. Tada je jedan partizan po iskazu Ive-Ivule Ko\u017eul (pretpostavlja se da je sigurno mimo svoje volje, bio partizan, jer je morao kako bi spasio svoju glavu) rekao pokojnom Iki ; da bje\u017ee sada jer je bila no\u0107 oko 22;30-23 sati a i njegova procjena je bila da se grupa partizanska opu\u0161teno kre\u0107e jer je odradila upadom u selo od 17 sati na brzinu \u0161to je trebala. Pribavila je po zadatku u selu hrane i pi\u0107a, i uhapsili sumnjivce, neprijateljske vojnike. To je bilo kad su bili putem u Vrlju\u010di\u0107a Vini\u0161tima, na mjestu zvanom Kolo. Pokojni Ika je tiho odgovorio tom partizanu ( koji im je htio pomo\u0107i ) : \u201c\u0160to \u0107u bje\u017eati kad nisam ni\u0161ta kriv?\u201c Ika\u010da je \u0161utio, kako kazuje svjedokinja Iva-Ivula Ko\u017eul (Tome) Ivi\u0161kovi\u0107, te dalje nastavlja: \u201eTako smo i\u0161li, i\u0161li smo dalje i ja sam se s njima rastala kod Jeli\u0107a-Bubalova klanca, gdje mi je re\u010deno: \u201cDrugarice sad si slobodna i mo\u017ee\u0161 nazad ku\u0107i\u201c .<\/p>\n\n\n\n

U roku od dva dana nakon stra\u0161nog zlo\u010dina i masakra nad nedu\u017enim osobama partizanski zlikovci s pu\u0161kama su do\u0161li u ku\u0107u Ivana-Ike Jurilja da pitaju za njegovo civilno odijelo(kako su ti partizani rekli)ali nikakvu drugu tajnu nisu otkrili za\u0161to je platio svojim \u017eivotom.<\/p>\n\n\n\n

Odijelo je bilo novo od tkanine kangar, u to vrijeme od najboljeg materijala.<\/p>\n\n\n\n

Tra\u017eiti odijelo od roditelja i rodbine osobe koju su ubili prije dva dana koji je bio pod crnom zemljom krajnje je \u017eivotinjski i be\u0161\u0107utni postupak, krajnja drskost partizanskih zlikovaca koji su bili na ovom podru\u010dju \u010dine\u0107i stra\u0161na dijela.<\/p>\n\n\n\n

Partizanski vojnici su bili pripadnici XI Dalmatinske divizije.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

IKINA SESTRA IVA I IKA\u010cINA MAJKA SARA KRE\u0106U U POTRAGU ZA BRATOM I SINOM<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Po\u0161to su odvedeni uve\u010der a nisu se vratili ujutro ku\u0107i na Stipandan, sestra Iva (21.godina)sestra pokojnog Ike Jurilja i majka Sara pokojnog Ivana-Ika\u010de odlaze u brdo Trtle na podru\u010dju Staja, kod partizanske \u010dete, kako bi se raspitale \u0161to je s njihovim bratom i sinom. Kad su do\u0161li do partizanske \u010dete, rekli su kako su im brat i sin odvedeni sino\u0107 od partizanskih vojnika i da se nisu vratili ku\u0107i, te kako ni\u0161ta ne znaju o njima.<\/p>\n\n\n\n

Kad je majka pokojnog Ivana-Ika\u010de rekla da joj sin nije odnio kapu, jedan partizanski starje\u0161ina je rekao kako mu je on dao kapu, a ne zna za \u0161to \u0107e mu slu\u017eiti. Rodbini ubijenih je re\u010deno kako su oni poslani prema Splitu u partizansku komandu. Sestra i majka ubijenih su se vratile ku\u0107ama s uvjerenjem re\u010denim od partizanskog starje\u0161ine ali s velikom sumnjom.<\/p>\n\n\n\n

IKA\u010cINA SESTRA U BUHOVU SAZNAJE KAKO JOJ JE UBIJEN BRAT<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Dva dana nakon Bo\u017ei\u0107a za Svetog Ivana (Ivandan) do\u0161li su neki partizanski vojnici u selo u Buhovo u jednu ku\u0107u Zlopa\u0161a, ba\u0161 kod sestre pokojnog Ivana-Ika\u010de da pitaju da im da kramp i motiku.<\/p>\n\n\n\n

Tada je sestra pokojnog Ika\u010de posumnjala da se radi o nekom ubojstvu, ne slute\u0107i da su to mogli biti njen brat Ika\u010da i Ika Jurilj.<\/p>\n\n\n\n

Upitala ih je zbog \u010dega im treba alat. Partizani su joj rekli kako su ubili dvojicu usta\u0161kih zlikovaca iz Tur\u010dinovi\u0107a koji nisu ni\u0161ta htjeli priznati \u0161to su ih pitali a trebali su o tom svakako znati i treba ih zakopati.<\/p>\n\n\n\n

Sestra Iva pokojnog Ike Jurilja je upitala: \u201cDa slu\u010dajno jedan od njih zamuckuje u razgovoru?\u201c Oni su odgovorili da jesu obojica. Ona se tada dosjetila jada kako bi jedan od njih mogao biti njen brat Ika Jurilj ali nije ni\u0161ta mogla. Ostala je skamenjena.<\/p>\n\n\n\n

Nakon toga se pro\u010duo glas u Tur\u010dinovi\u0107ima kako se upravo radi o njima dvojici odvedenih na Bo\u017ei\u0107.<\/p>\n\n\n\n

O tom se nije smjelo govoriti od straha zbog jo\u0161 ve\u0107 osvete od partizana.<\/p>\n\n\n\n

POTRAGA RODBINE ZA GROBOVIMA UBIJENIH IKE I IKA\u010cE<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kasnije za kojih 20 dana se ipak saznalo od nekog partizana da su ubijeni njih dvojica i zakopani u brdu u blizini neke lokve za vodu u nekoj ogradi iza dva velik drveta-grba(rodbina je odmah posumnjala da bi to bila ograda Ivana Jurilja-Ivo\u0107ke).<\/p>\n\n\n\n

Kada se doznalo i utvrdilo da su ubijeni i gdje bi mogli biti zakopani u brdu Trtle-Doci na Juriljevim-Stajama u ogradi Ivana(\u0160imuna)Jurilja Lucanovi\u0107a, oko dvjesto metara iza njegove staje-pojate, u blizini njegova bunara-lokve, iza dva graba na kojim su mu\u010deni, rodbina je razmi\u0161ljala kada i kako im prona\u0107i humke i dostojno sahraniti u groblje.<\/p>\n\n\n\n

Nakon tog saznanja otac Ante pokojnog Ike i \u017eena Ilka pokojnog Ika\u010de, te neki od mje\u0161tana Jurilja u \u010dijim su ogradama mu\u010deni, i zvjerski ubijeni i zakopani, oti\u0161li su u ti\u0161ini, kriomice, da ih ne bi slu\u010dajno vidjeli partizani, poku\u0161ati na\u0107i mjesto ukopa. Mjesto ukopa se nije jednostavno moglo na\u0107i po\u0161to je bilo otpalo li\u0161\u0107e, bilo je jakog mraza i dosta snijega po zemlji jer je bila zima, prvi mjesec. To mjesto ipak su prvi otkrili otac pokojnog Ike Ante i \u017eena Ilka pokojnog Ika\u010de, kada su nai\u0161li na drve\u0107e graba na kojima se vidjeli otisci i na kojima su sje\u010dene grane ne tako davno.<\/p>\n\n\n\n

Tada su zaklju\u010dili da je mjesto zlo\u010dina\u010dkog smaknu\u0107a moglo biti tu ,i da su u blizini humke gdje su zakopani. Kada su nekoliko metara dalje nai\u0161li na humke jauknuli su tada na sav glas, a taj jauk su \u010duli i drugi koji su bili u krugu pedeset-sto metara dalje, koji su tako\u0111er tra\u017eili grobna mjesta te su stigli, a to su bili: Ivan-Amid\u017ea Jurilj (Marijana), Iva Jurilj (Jure), a kasnije za nekoliko minuta i Ana Jurilj sestra pokojnog Ike. Kada su prona\u0161li mjesto ukopa i kad su stigli svi ostali koji su tra\u017eili mjesto ukopa, Ante Jurilj otac pokojnog Ike kleknuo je na zemlju i golim rukama po\u010deo otkopavati li\u0161\u0107e, mrzli snijeg i zemlju.<\/p>\n\n\n\n

Kad je otkopao kojih dvadesetak centimetara namirio se na ruku svoga sina Ike koja je bila smrznuta a odvojena od tijela.<\/p>\n\n\n\n

Rekao je: \u201cJe li to moja zlatna ruka , mog sina jedinca koji nikome nije ni\u0161ta u\u010dinila, Bog je dragi blagoslovio? Neka ti je laka crna zemlja dragi sine, po\u010divao u miru Bo\u017ejem.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Poslije toga nastao je pla\u010d i jauk ostalih prisutnih.<\/p>\n\n\n\n

Zatim je lkin otac Ante otkopao i drugi grob i utvrdio da u njemu le\u017ei tijelo pokojnog Ika\u010de te rekao: \u201cLaka ti crna zemlja dragi prijatelju i po\u010divao u miru.\u201c To je promatrala Ika\u010dina \u017eena Ilka te po\u010dela plakati i nabrajala kao i ostali.<\/p>\n\n\n\n

Nakon toga, tj. izvjesnog vremena odmah su zagrnuli otvore na grobovima i ostavili ih tako na miru boje\u0107i se odmazde partizana ako se odnekud pojave.<\/p>\n\n\n\n

Partizani su se mogli pojaviti od strane Buhova (Bova) jer su se jednim pravcem pripremali da od Buhova preko Tur\u010dinovskog brda ide se na zauzimanje \u0160irokog Brijega.<\/p>\n\n\n\n

SAHRANA IKE I IKA\u010cE U GROBLJU U MOKROM<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Rodbina je to odlu\u010dila sahraniti ih na dostojanstven na\u010din nakon pada \u0160irokog Brijega za nekih mjesec i pol dana, bez obzira \u0161to \u0107e se dogoditi od strane nove vlasti.<\/p>\n\n\n\n

U iskopu su sudjelovali Ivan Jurilj-Lucanovi\u0107, Jozo Jurilj-Josko, Marin Jurilj, ujak ubijenog Ika\u010de, Jacent Suton, Mi\u0161o Kova\u010di\u0107-Mi\u0161uka, Ivan Jurilj-Jeli\u0107, Ante Ko\u017eul Du\u0161anovi\u0107 koji je napravio, uredio kameni okvir groba za pokojnog Iku.<\/p>\n\n\n\n

Ljudi koji su iskopali grobove vidjeli su zamrznuta tijela a tijelo pokojnog Ike izgledalo je zastra\u0161uju\u0107e s otkinutim rukama, bez o\u010diju, nosa, u\u0161iju na glavi\u2026. To je u\u010dinjeno posebno iz razloga jer je on bio aktivni vojnik \u2013domobran i uhi\u0107en s vojni\u010dkom pu\u0161kom kod sebe, a nije htio da pre\u0111e u partizane.<\/p>\n\n\n\n

Prvi koji je otkopao grob bio je susjed Ivan-Ivo\u0107ka Jurilj Lucanovi\u0107 po prirodi hrabar \u010dovjek ali od vi\u0111enog u\u017easa do\u0161lo je i njemu zlo , mantanje i povra\u0107anje\u2026.<\/p>\n\n\n\n

Svi su se u stvari uko\u010dili , smrznuti od u\u017easa, jada i strave.<\/p>\n\n\n\n

Iskopna tijela nekolicina ljudi iz brda su s mjesta strati\u0161ta , prenijeli i sahranli u groblje Jelinak (koje je tada bilo zajedni\u010dko mokarsko-tur\u010dinovsko) u Mokrom.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

SVJEDO\u010cANSTVO IMO\u0106ANINA , PARTIZANA O UBOJSTVU TUR\u010cINOVI\u0106ANA<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Po iskazu Stanka Kova\u010di\u0107a (Ma\u0111arina) pri\u010dao je o ovom doga\u0111aju jednom prilikom 1952.godine, Frano An\u010di\u0107 iz Grabovca kod Imotskog kada je bio na radu u Ostro\u0161cu kod Konjica. Kada smo se upoznali i rekli odakle smo, Frano An\u010di\u0107 je rekao kako je on bio u dalmatinskoj brigadi koja je napadala \u0160iroki Brijeg i \u010diji dio jedinice je bio smje\u0161ten u Tur\u010dinovskom brdu. Sje\u0107a se kako su za Bo\u017ei\u0107 dvojica partizana iz njihove jedinice ubili dva mje\u0161tanina iz sela Tur\u010dinovi\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Kada su u\u010dinili taj gnjusni \u010din i vratili se u jedinicu izgledali su kao ludi. Vi\u0161e nikada nisu bili normalni. Tada sam mu ja rekao: \u201cFrano onaj tamo radnik je Stanko Bubalo sin ubijenog Ivana-Ika\u010de Bubala. \u201cTada je prekinuo s tim razgovorom i nije vi\u0161e nikada ni\u0161ta spominjao o tome. Mi ga nismo smjeli pitati ni\u0161ta jer vremena su tada 1952. godine bila jo\u0161 grozna jer bi se za neku sumnju mogao nestati , ili i\u0107i na Goli otok.<\/p>\n\n\n\n

SVJEDO\u010cENJA DVA PRIPADNIKA PARTIZANA IZ VIRA KOD POSU\u0160JA<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

S o\u010devicima ovog doga\u0111aja pri\u010dala je grupa ljudi, tj. mje\u0161tani ubijeni iz sela Tur\u010dinovi\u0107a 1957.godine na radu u Staretini kod Glamo\u010da, koju su sa\u010dinjavali: Blago Bubalo(Ivana),Dragan Kova\u010di\u0107 (Ivana), Ivan Kova\u010di\u0107 (Pere), Stanko-Ma\u0111arin (Nikole) Kova\u010di\u0107, Kre\u0161o (Mirka) Kova\u010di\u0107, Mile Ko\u017eul (Karla), Vincel Ko\u017eul (Mirka) i grupovo\u0111a Stanko Bubalo (Ivana) Mati\u0161i\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Po iskazu Blage Bubala (Ivana) bilo je tu i ljudi iz drugih krajeva. \u201eJednom prigodom nakon nekoliko dana kad smo se uve\u010der odmarali, ka\u017eu nama dva ro\u0111aka Martin i Ivan Budimir da su oni iz Vira, pored Posu\u0161ja.\u201c Stanko Bubalo-Mati\u0161i\u0107 koji je bio poslovo\u0111a ka\u017ee kako smo mi iz sela Tur\u010dinovi\u0107a, op\u0107ina Li\u0161tica.<\/p>\n\n\n\n

Oni su tada rekli; kako su za vrijeme rata 1944\/45 bili u partizanima s jo\u0161 Virana u okolici \u0160irokog Bijega sve do oslobo\u0111enja. Mi smo s nevjericom gledali i \u0161utjeli \u0161to \u0107e sada ispri\u010dati.<\/p>\n\n\n\n

Oni su rekli kako su se tada zatekli u dalmatinskim partizanima kada su oni nai\u0161li iz Hrvatske i zajedno s njima i\u0161li osloboditi Hercegovinu i dalje a poseban je problem bio \u0160iroki Brijeg, tada\u0161nja Li\u0161tica.<\/p>\n\n\n\n

\u201eMi smo \u0161utjeli i nitko od nas im nije postavljao pitanja.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Oni su nastavili s ispitivanjima pitaju\u0107i nas: \u201cKojih sve prezimena ima u va\u0161em selu?\u201c<\/p>\n\n\n\n

Stanko-Bubalo-Mati\u0161i\u0107 je nabrojio i oni su tada rekli kako se sje\u0107aju pogibije dvojice mje\u0161tana va\u0161eg sela na Bo\u017ei\u0107 1944.godine.Pri\u010daju kako su to bili mladi\u0107 Ika Jurilj i \u010dovjek Ivan-Ika\u010da Bubalo.<\/p>\n\n\n\n

Mi ni danas ne znamo zbog kojeg su razloga oni ubijeni bez ikakva suda, znanja i glavne komande.<\/p>\n\n\n\n

\u201eMi smo \u0161utjeli, \u201cpri\u010da Blago Bubalo, a oni su i dalje nastavili s pri\u010dom kao da ih je ne\u0161to mu\u010dilo.<\/p>\n\n\n\n

Ubijeni su zato \u0161to je jedan bio pripadnik hrvatske vojske a drugi pripadnik seoske stra\u017ee, a za druge \u010dinjenice mi ne znamo. Sje\u0107amo se jo\u0161 kako su ih pitali ako se \u017eele spasiti od muke i da sa\u010duvate \u017eivote da pre\u0111u u partizansku vojsku , \u0161to su oni odbili a \u0161to je bio i jedan od glavni povoda za ubojstvo. Tako su ta dva ro\u0111aka Budimir iz Vira pitali:\u201cKoga oni sada imaju, kako im je obitelj?\u201c Stanko Bubalo-Mati\u0161i\u0107 je ipak odgovorio iako se bojao kako su ta dva, momak i \u010dovjek bili dobri ljudi, a to \u0161to su se mladi\u0107 zatekao u domobranima a \u010dovjek u seoskoj miliciji-stra\u017ei, bilo je takvo vrijeme, jer se nekud moralo.<\/p>\n\n\n\n

Tada su ta dva Virana rekli: \u201eE da su oni prihvatili partizane ostali bi ipak \u017eivi”.<\/p>\n\n\n\n

U daljem kazivanju tih Virana , a po iskazu Stanka Bubala Mati\u0161i\u0107a, partizani su tra\u017eili od Ike i Ika\u010de da im dadnu podatke koliko u selu i okolnim selima i u samom \u0160irokom Brijegu ima Nijemaca, usta\u0161a, domobrana, iz \u010dije je ku\u0107e tko u usta\u0161ama, tko u domobranima, kako se stanovni\u0161tvo sela odnosi prema partizanima kao narodnooslobodila\u010dkoj vojsci, u kojoj se ku\u0107i mo\u017ee na\u0107i hrane, gdje se skriva oru\u017eje i hrana, tko ima nekoga u usta\u0161ama i domobranima te na visokom polo\u017eaju u NDH, da li bi njih dvojica pre\u0161la u partizane kao i druga pitanja \u0161to bi slu\u017eilo partizanskim interesima.<\/p>\n\n\n\n

Na postavljena pitanja obojica su odgovorila kako ne znaju ni\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n

Ika je rekao da on nije bio kod ku\u0107e u selu vi\u0161e od godinu dana, a Ika\u010da da njega ni\u0161ta nije zanimalo osim kako prehraniti veliku obitelj u ova krizna vremena, te da su trebali biti vojnici odnosno seoska milicija ( stra\u017ea, civilna za\u0161tita) jer to im je bila obveza.<\/p>\n\n\n\n

Odgovorili su samo na pitanja koga imaju kod ku\u0107e a na ostala osobna pitanja nisu odgovarali ili bi rekli da i ne znaju da ne bi ti odgovori odavali izdaju svog sela, \u017eupe, naroda i vjere.<\/p>\n\n\n\n

Kada su ih nekoliko puta upitali \u017eele li pre\u0107i u partizane ako nisu njihovi neprijatelji, obojica su rekli kako to ne \u017eele jer su katolici i Hrvati i tako su odgajani.<\/p>\n\n\n\n

Tada su ih zavezali pojedina\u010dno izme\u0111u dva stabla drveta graba u razmaku jednog od drugog 2-3 metra.<\/p>\n\n\n\n

Nastavili su s daljnjim ispitivanjima, pitaju\u0107i ih jo\u0161 dva ili tri puta \u017eelite li u partizane, \u017eelite li se pridru\u017eiti partizanskoj narodnooslobodila\u010dkoj vojsci, a njih dvojica su \u0161utjeli da bi kona\u010dno izustili; kako oni to ne mogu u\u010diniti.<\/p>\n\n\n\n

Poslije tih izjava da ne \u017eele prije\u0107i u partizanske odrede , po\u010deo je stra\u0161ni sud nad njima. Partizanski starje\u0161ina je pri\u0161ao stra\u0161noj torturi njihova mu\u010denja , urlaju\u0107i , vi\u010du\u0107i banda, treba vas pobiti ali neka jo\u0161 malo , dobit \u0107e te vi svoje zasluge ako ne budete sura\u0111ivali sa osloboditeljskom vojskom, te nastavio udaraju\u0107i ih nemilosrdno nogama, rukama, kundakom pu\u0161ke, tako vezane po cijelom tijelu \u2026.., jer nije mogao ni\u0161ta doznati od njih \u0161to ih je interesiralo , a posebno mu smetale izjave da ne \u017eele prije\u0107i u partizane.<\/p>\n\n\n\n

Zatim je nakon nekog vremena otkinuo jedno uho mladom Iki da ih natjera na strah, na otkrivanje podataka koje su tra\u017eili, da saznaju od njih podatke kako bi se partizani lak\u0161e pripremali za zauzimanje \u0160irokog, po partizanima oslobo\u0111enje \u0160. Brijega. Ika je \u0161utio od straha i uko\u010denosti, nije pustio ni suze.<\/p>\n\n\n\n

Ika\u010da kad je vidio \u0161to se de\u0161ava mladom kolegi , tada je vriskom rekao partizanskom starje\u0161ini, (iako se cijelim putem nije javljao, niti protivio): \u201eUbije, ubijte nas, ubijte\u2026!\u201c te je tada po\u010deo dozivati svoje najmilije i Boga jer je vidio kako mu je do\u0161ao svakako kraj i koje jo\u0161 ve\u0107e muke mogu i njega da zadese kao mla\u0111eg Iku.<\/p>\n\n\n\n

Zatim su obojica vriskom rekli: \u201cUbijte nas, ubijte \u0161to vi\u0161e \u010dekate, mi u partizane ne\u0107emo, a nismo nikome krivi!. \u201cTada je time iz revoltirani, okrutni partizanski starje\u0161ina, ispalio u Ika\u010du nekoliko metaka od bijesa i Ika\u010da je bio ustrijeljen.<\/p>\n\n\n\n

Po\u0161to je stariji mje\u0161tanin Ika\u010da bio ubijen od bijesa okrutnog partizanskog zlikovca, mla\u0111em Iki su rekli kako on jo\u0161 ima \u0161ansu da se predomisliti i po\u010dne sura\u0111ivati za svoje dobro. Ika je rekao: \u201cNikome nisam kriv, nikog ne mrzim ali ostajem Hrvat, katolik ne \u017eelim u partizane i mene ubijte, umirem za ono za \u0161to sam \u017eivio, za drugo ja ne znam,\u201c<\/p>\n\n\n\n

Ali partizani su i dalje poku\u0161avali, nastojali saznati neke stvari koje su ih zanimale.<\/p>\n\n\n\n

Misle\u0107i da \u0107e se predomisliti i progovoriti jer je vidio kako su mu ubili starijeg kolegu, a njemu otkinuli jedno uho, a i mla\u0111i je, pa bi mogao progovoriti.<\/p>\n\n\n\n

Govorili su; oprostit \u0107emo ti \u0161to smo uz tebe na\u0161li i pu\u0161ku samo nam reci \u0161to zna\u0161 o stanju u selu Tur\u010dinovi\u0107ima i okolnim selima kao i u samom \u0160. Brijegu. Ostat \u0107e samo na tome da smo ti otkinuli jedno uho, te \u0107emo te pustiti ku\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Ika je rekao:\u201c Pa rekao sam vam \u0161to sam imao re\u0107i.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Tada jo\u0161 bjesniji, pijaniji, okrutni\u2026. partizanski starje\u0161ina kad nije mogao ni\u0161ta doznati vi\u0161e , re\u010de; \u201eSad \u0107e\u0161 ti vidjeti svoje.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Po\u010dinju stra\u0161ne muke koje je te\u0161ko opisati.<\/p>\n\n\n\n

Rezanje drugog uha, pitaju\u0107i kazuj dok jo\u0161 nije kasno.<\/p>\n\n\n\n

Kako je pokojni Ika \u0161utio, zatim po\u010dinje rezanje nosa, kopanje o\u010diju, odsijecanje ruke i tako krvare\u0107i jo\u0161 samo vapio, te izdahnuo za nekoliko minuta obje\u0161en, iz masakriran , vezan izme\u0111u dva drveta graba\u2026..Stanko Bublo – Mati\u0161i\u0107 ka\u017ee da nakon ovog iskaza partizana iz Vira, on dalje \u0161utio i nije vi\u0161e postavljao nikakva vi\u0161e pitanja, boje\u0107i se za sebe jer su jo\u0161 bila vu\u010dija vremena.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

SVJEDO\u010cANSTVO PETRA BAKULE, KOLEGE IKE JURILJA IZ HRVATSKE VOJSKE<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ivan-Ika Jurilj bio je u vojsci s Petrom Bakulom iz sela Batina op\u0107ina Posu\u0161je. Po\u0161to je Petar Bakula ostao \u017eiv iza rata, kasnije je radio na nadogradnji crkvenog zvonika 1968. godine na \u0160irokom Brijegu . Sa njim su jo\u0161 bili iz Posu\u0161ja: Ante Juki\u0107, Dominik Juki\u0107 (obojica iz Osoja, zaseok Busari) i jo\u0161 neki drugi ljudi. Petar se potajno raspitivao, jeli tu tko poznavao Iku Jurilja iz sela Tur\u010dinovi\u0107i, godi\u0161te 1921.,ima li tu netko od njegovih. Javili su se neki ljudi iz sela Tur\u010dinovi\u0107a i rekli kako je ubijen u brdu iznad n sela Tur\u010dinovi\u0107i. Petar Bakula je rekao kako je i on to \u010duo od nekih, te je rekao: \u201cNa \u017ealost, onakav momak ni mrava ne bi zgazio. \u201cVidjelo se da bi on jo\u0161 pri\u010dao ne\u0161to ali se bojao pri\u010dati o pokojnom Iki. Ostali ljudi iz Tur\u010dinovi\u0107a koji su pomagali – argetovali, po koji dan mijenjaju\u0107i se kad ih do\u0111e red, tako\u0111er nisu smjeli o tome puno pri\u010dati, boje\u0107i se da netko ne dojavi Udbi.<\/p>\n\n\n\n

Ispri\u010dao im je o pokojnom Iki kako je pred Bo\u017ei\u0107 1944 god. oti\u0161ao na odsustvo i nije se vi\u0161e vratio u vojsku. \u010cuo je da mu\u010deni\u010dki ubijen, umro. Pri\u010dao je kako je bio dobar, fin uljudan momak, i da je \u010desto fratru u mjestima gdje je slu\u017eio vojni rok pomagao nedjeljom slu\u017eiti svetu misu za vojnike. Volio se \u0161aliti i pjevati gangu, bio je veseljak i omiljen kod kolega vojnika. Posebno je volio \u010ditati molitvenik i uvijek je spominjao svoje kod ku\u0107e i kako mu je \u017eelja obi\u0107i ih. Pri\u010dao je kako ima oca, majku, tetku i dvije mla\u0111e sestre.<\/p>\n\n\n\n

Taj njegov odlazak na odsustvo bio je na\u0161e posljednje vi\u0111enje s njim.<\/p>\n\n\n\n

\u201eBog mu dragi pokoj du\u0161i dao\u201c zavr\u0161io je svoj iskaz Petar Bakula.<\/p>\n\n\n\n

VI\u0160EGODI\u0160NJA \u0160UTNJA O UBOJSTVU NEVINIH TUR\u010cINOVI\u0106ANA<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

O ovom doga\u0111aju se godinama \u0161utjelo kako u selu Tur\u010dinovi\u0107ima, tako i u okolnim selima \u0160.Brijega.<\/p>\n\n\n\n

Ni sama rodbina ubijenih nije smjela da javno pri\u010da o tome stra\u0161nom doga\u0111aju, od zadanog straha re\u017eima , koji je zaveden od 1945. god., tj. nakon \u201eoslobo\u0111enja\u201c \u0160irokog Brijega i drugih krajeva.<\/p>\n\n\n\n

Ne\u0161to bi se tiho pri\u010dalo , negdje tamo od 1980 god., ali ipak s oprezom pred kim se pri\u010da.<\/p>\n\n\n\n

Zna\u010di od njihovog mu\u010deni\u010dkog ubojstva 25.12.1944 god. do 1990 god. se moralo prakti\u010dno \u0161utjeti, da se ne bi dobila kazna zatvora i sli\u010dno.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Tek nakon 1990. godine, po\u010detkom demokratskih promjena ne\u0161to se ozbiljnije progovorilo , da bi se kasnije nakon 1995. god. slobodno progovorilo i pri\u010dalo, te poku\u0161alo stupiti u kontakt sa jo\u0161 \u017eivim svjedocima toga doga\u0111aja.<\/p>\n\n\n\n

SVJEDO\u010cANSTVO PARTIZANSKOG VOJNIKA IZ VIRA O UBOJSTVU DVOJICE TUR\u010cINOVI\u0106ANA<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Interesiraju\u0107i se za taj doga\u0111aj Stanko Bubalo Mati\u0161i\u0107 stalno a posebno nakon demokratskih promjena preko odanih i provjerenih prijatelja poku\u0161ao je jo\u0161 vi\u0161e saznati o tom doga\u0111aju posebno od ljudi iz okolice Vira, Posu\u0161je koji su bili tu, za vrijeme tog stra\u0161nog doga\u0111aja.<\/p>\n\n\n\n

Tako iz Stankova iskaza u jednom razgovoru prigodom putovanja u Bleiburg 1996. godine saznaje od jednog \u010dovjeka iz Vira, op\u0107ina Posu\u0161je koji je bio u toj partizanskoj \u010deti ba\u0161 na Trtlama-Docima iznad sela Tur\u010dinovi\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

On pri\u010da; kako se ni danas ne mo\u017ee oteti dojmu i toliko se bojao o tome pri\u010dati.<\/p>\n\n\n\n

Evo i zato sam danas ovdje kako bih se poklonio svim nevinim \u017ertvama hrvatskog naroda gdje spadaju i ova dva momak i \u010dovjek iz sela Tur\u010dinovi\u0107a, ubijeni samo zato \u0161to su bili Hrvati, katolici. Nisu se osje\u0107ali krivim jer da su se tako osje\u0107ali sigurno bi negdje poku\u0161ali pobje\u0107i ( jer su dobro poznavali to podru\u010dje, kojim su se mnogo puta kretali) dok su \u0161umom i\u0161li uz brdo u koloni jedan, po jedan jer druga\u010dije se nije moglo i\u0107i puta\u010dom uz brdom na stra\u0161nu i nezamislivu \u017ertvu, loma\u010du-strati\u0161te. Te osobe koje su izvr\u0161ile taj stra\u0161ni masakr ne mogu se smatrati ljudima. Bili su \u017eivotinje koje su mrzile sve \u0161to je hrvatsko, katoli\u010dko bez obzira jesi li tada imao ili nisi imao bilo kakva grijeha.<\/p>\n\n\n\n

Taj \u010dovjek je pri\u010dao Stanku Bubalu-Mati\u0161i\u0107u kako je bio zarobljen od partizana kao i drugi mje\u0161tani Vira. A netko je i\u0161ao i dragovoljno u partizane jer se prenosila propaganda kako je to oslobodila\u010dka vojska i kako se treba pridru\u017eiti njoj ako nisi za neprijateljsku stranu. Tako da je dosta njegovih Virana pristupilo partizanima bez obzira na uvjerenje. Dosta ih je i\u0161lo prisilno me\u0111u kojima je bio i on. I dalje taj Viranin je pri\u010dao; moralo se ina\u010de si ostajao bez glave ako nisi krenuo s partizanima. Stanko je pri\u010dao kako ga je pitao i to da li on poznaje Martina i Ivana Budimira iz Vira. Taj Viranin je rekao kako ih poznaje i da su mu to susjedi iz sela i da ni oni nisu drage volje oti\u0161li u partizane i da su bili u istoj jedinici smje\u0161tenoj u selu Buhovu, koja se kretala po tur\u010dinovskom brdu Trtla-Doci do Juriljevih-Jeli\u0107a staja.<\/p>\n\n\n\n

Te partizanske \u010dete su bile stacionirane na okolnim brdima pripremaju\u0107i se da \u201coslobode\u201c \u0160iroki Brijeg od neprijatelja (Nijemaca, usta\u0161a, domobrana),\u0161to su uradile 7. velja\u010de 1945. godine padom \u0160irokog Brijega.<\/p>\n\n\n\n

Volio bih da tu nisam bio , ali \u0161to se moglo. Uvijek mi te stra\u0161ne slike naviru u sje\u0107anju i do\u0111e mi slabost, pri\u010dao je taj \u010dovjek iz Vira , Stanku Bubalu .<\/p>\n\n\n\n

Na kraju Viranin ka\u017ee; Zna\u010di umrli su i skon\u010dali u mukama , a posebno mla\u0111i jer je bio aktivni domobran sa pu\u0161kom kod sebe kad su ga uhitili, u toj Bo\u017ei\u0107noj no\u0107i, obojica vjeruju\u0107i u kraljevstvo nebesko i pravdu za koju su \u017eivjeli i u koju su vjerovali kako \u0107e se ispuniti. Obojica, ama ba\u0161 obojica nisu popustili pred stra\u0161nom mukama, samo sa prigu\u0161enim jaucima ispustili svoj duh, dozivaju\u0107i ime gospodina Boga , Isusa i svojih najmiliji.<\/p>\n\n\n\n

Ika Juilj je kroz jauk govorio zbogom moj \u0107a\u0107a, majko, sestre, tetka, oprostite ako sam \u0161to zgrije\u0161io , kao i moj Bo\u017ee ,drugi Ika\u010da Bubalo Bo\u017ee, zbogom majko, \u017eeno, djeco, sestre.<\/p>\n\n\n\n

Kako ka\u017ee onaj Viranin nije se moglo pomo\u0107i bilo \u0161to, i ako sam razmi\u0161ljao, ali bila je misao ako poku\u0161am \u010dekalo bi te isto strati\u0161te.<\/p>\n\n\n\n

\u201eZbog tada zadobivenog straha nisam nikome smio ni\u0161ta re\u0107i \u0161utio sam do sad a od tada je pro\u0161lo 51 godine i sad pri\u010dam iako se i sad bojim. Vidio sam kako su oni bili seoski momci , ljudi po\u0161teno misle\u0107i za sebe i svoj narod i vjeru kojoj su pripadali ne mrze\u0107i nikoga ni te svoje ubojice partizane.<\/p>\n\n\n\n

Htjeli su samo ostati pri svom uvjerenju.<\/p>\n\n\n\n

Neka im Bog vje\u010dni pokoj du\u0161e da, po\u010divali u miru Bo\u017ejem.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

ISKAZI:<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n

-Iva Kova\u010di\u0107 (Ljube),udana Bubalo, iz Tur\u010dinovi\u0107a, \u0160iroki Brijeg,<\/strong><\/p>\n\n\n\n

-Stanko Bubalo (Ivana) Mati\u0161i\u0107 iz Tur\u010dinovi\u0107a, \u0160iroki Brijeg,<\/strong><\/p>\n\n\n\n

-Anica-Ana Jurilj (Ante) iz Tur\u010dinovi\u0107a, \u0160iroki Brijeg,<\/strong><\/p>\n\n\n\n

-Iva Jurilj (Ante) iz Tur\u010dinovi\u0107a, \u0160iroki Brijeg,<\/strong><\/p>\n\n\n\n

-Ivan-Ivo\u010dka Jurilj (\u0160imuna) Lucanovi\u0107, iz Tur\u010dinovi\u0107a, \u0160iroki Brijeg,<\/strong><\/p>\n\n\n\n

-Ivan-Ina (Ivana) Jurilj, iz Tur\u010dinovi\u0107a, \u0160iroki Brijeg,<\/strong><\/p>\n\n\n\n

-Martin Budimir, iz Vira, Posu\u0161je,<\/strong><\/p>\n\n\n\n

-Petar Bakula, iz Batina, Posu\u0161je,<\/strong><\/p>\n\n\n\n

-Ivan Budimir, iz Vira, Posu\u0161je,<\/strong><\/p>\n\n\n\n

-Frano An\u010di\u0107, iz Grabovca, Imotski,<\/strong><\/p>\n\n\n\n

-Iva-Ivula Ko\u017eul (Tome) Ivi\u0161kovi\u0107, iz Tu\u010dinovi\u0107a, \u0160iroki Brijeg,<\/strong><\/p>\n\n\n\n

-Blago Bubalo(Ivana) Andri\u0107, iz Tur\u010dinovi\u0107a, \u0160ioki Brijeg,<\/strong><\/p>\n\n\n\n

-Stanko Kova\u010di\u0107 (zv. Ma\u0111arin), iz Tur\u010dinovi\u0107a, \u0160iroki Brijeg.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

draga seko cvati uspomena
slika od brata Ike i moga
kolege Ivana Ljubi\u0107a
Glina 6 IX 1942
Jurilj Ivan
(poruka sa pole\u0111ine slike)<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ivan Ika Jurilj \/ OTPOR.Media<\/span><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

-Ko zgini po\u0161teno, on navik \u017eivi- Na Bo\u017ei\u0107, 25 prosinca 1944. godine, u osvit \u201cslobode\u201c, zvjerski mu\u010deni i ubijeniod zlo\u010dina\u010dke \u201coslobodila\u010dke\u201c vojske, bez dokazane krivnje i bez suda.Tje\u0161i nas spoznaja da ubojice ne\u0107e izbje\u0107i sud pravde:Sudit \u0107e im povijest, a stat \u0107e i pred sudi\u0161te Bo\u017eje,pred jedinog pravednog sudca. O \u017dIVOTU IVANA-IKE JURILJA Ro\u0111en je […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"iawp_total_views":24,"_jetpack_feature_clip_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[13],"tags":[],"class_list":["post-17104","post","type-post","status-publish","format-standard","category-moj-otpor"],"yoast_head":"\nSVJEDO\u010cANSTVO: Mu\u010deni\u010dka smrt Ivana-Ike Jurilja i njegova sumje\u0161tanina Ivana - Ika\u010de Bubala na sam Bo\u017ei\u0107 1944. godine - OTPOR.Media<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/otpor.media\/?p=17104\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"SVJEDO\u010cANSTVO: Mu\u010deni\u010dka smrt Ivana-Ike Jurilja i njegova sumje\u0161tanina Ivana - Ika\u010de Bubala na sam Bo\u017ei\u0107 1944. godine\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"-Ko zgini po\u0161teno, on navik \u017eivi- Na Bo\u017ei\u0107, 25 prosinca 1944. godine, u osvit \u201cslobode\u201c, zvjerski mu\u010deni i ubijeniod zlo\u010dina\u010dke \u201coslobodila\u010dke\u201c vojske, bez dokazane krivnje i bez suda.Tje\u0161i nas spoznaja da ubojice ne\u0107e izbje\u0107i sud pravde:Sudit \u0107e im povijest, a stat \u0107e i pred sudi\u0161te Bo\u017eje,pred jedinog pravednog sudca. O \u017dIVOTU IVANA-IKE JURILJA Ro\u0111en je […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/otpor.media\/?p=17104\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"OTPOR.Media\" \/>\n<meta property=\"article:publisher\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/otpor.media\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2021-07-16T08:54:00+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2024-07-04T13:37:31+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/iij15721-4.jpg\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"otpormedia\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Napisao\/la\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"otpormedia\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"35 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/?p=17104#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/?p=17104\"},\"author\":{\"name\":\"otpormedia\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/a274232a44e6bceb3b5681f0fe2474ab\"},\"headline\":\"SVJEDO\u010cANSTVO: Mu\u010deni\u010dka smrt Ivana-Ike Jurilja i njegova sumje\u0161tanina Ivana – Ika\u010de Bubala na sam Bo\u017ei\u0107 1944. godine\",\"datePublished\":\"2021-07-16T08:54:00+00:00\",\"dateModified\":\"2024-07-04T13:37:31+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/?p=17104\"},\"wordCount\":7099,\"commentCount\":0,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/#organization\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/?p=17104#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/iij15721-4.jpg\",\"articleSection\":[\"Moj OTPOR\"],\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/?p=17104#respond\"]}],\"copyrightYear\":\"2021\",\"copyrightHolder\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/#organization\"}},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/?p=17104\",\"url\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/?p=17104\",\"name\":\"SVJEDO\u010cANSTVO: Mu\u010deni\u010dka smrt Ivana-Ike Jurilja i njegova sumje\u0161tanina Ivana - Ika\u010de Bubala na sam Bo\u017ei\u0107 1944. godine - OTPOR.Media\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/?p=17104#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/?p=17104#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/iij15721-4.jpg\",\"datePublished\":\"2021-07-16T08:54:00+00:00\",\"dateModified\":\"2024-07-04T13:37:31+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/?p=17104#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/?p=17104\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/?p=17104#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/iij15721-4.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2021\\\/07\\\/iij15721-4.jpg\"},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/?p=17104#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"SVJEDO\u010cANSTVO: Mu\u010deni\u010dka smrt Ivana-Ike Jurilja i njegova sumje\u0161tanina Ivana – Ika\u010de Bubala na sam Bo\u017ei\u0107 1944. godine\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/\",\"name\":\"OTPOR.Media\",\"description\":\"Povratak u realnost\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/#organization\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/#organization\",\"name\":\"OTPOR.Media\",\"url\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/\",\"logo\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2020\\\/01\\\/logo-OTPOR-2026-1024x683.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2020\\\/01\\\/logo-OTPOR-2026-1024x683.png\",\"width\":1024,\"height\":683,\"caption\":\"OTPOR.Media\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\"},\"sameAs\":[\"https:\\\/\\\/www.facebook.com\\\/otpor.media\",\"https:\\\/\\\/www.youtube.com\\\/@milimarusic1\",\"https:\\\/\\\/www.tiktok.com\\\/@otpor.media\"],\"email\":\"otpormedia@gmail.com\"},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/a274232a44e6bceb3b5681f0fe2474ab\",\"name\":\"otpormedia\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/45a679ede28b0f3d33af0c73504f366135a2d7b98929bf9c49d873909aaac267?s=96&d=wavatar&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/45a679ede28b0f3d33af0c73504f366135a2d7b98929bf9c49d873909aaac267?s=96&d=wavatar&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/45a679ede28b0f3d33af0c73504f366135a2d7b98929bf9c49d873909aaac267?s=96&d=wavatar&r=g\",\"caption\":\"otpormedia\"},\"sameAs\":[\"https:\\\/\\\/test.otpor.media\"],\"url\":\"https:\\\/\\\/otpor.media\\\/?author=1\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO Premium plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"SVJEDO\u010cANSTVO: Mu\u010deni\u010dka smrt Ivana-Ike Jurilja i njegova sumje\u0161tanina Ivana - Ika\u010de Bubala na sam Bo\u017ei\u0107 1944. godine - OTPOR.Media","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/otpor.media\/?p=17104","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"SVJEDO\u010cANSTVO: Mu\u010deni\u010dka smrt Ivana-Ike Jurilja i njegova sumje\u0161tanina Ivana - Ika\u010de Bubala na sam Bo\u017ei\u0107 1944. godine","og_description":"-Ko zgini po\u0161teno, on navik \u017eivi- Na Bo\u017ei\u0107, 25 prosinca 1944. godine, u osvit \u201cslobode\u201c, zvjerski mu\u010deni i ubijeniod zlo\u010dina\u010dke \u201coslobodila\u010dke\u201c vojske, bez dokazane krivnje i bez suda.Tje\u0161i nas spoznaja da ubojice ne\u0107e izbje\u0107i sud pravde:Sudit \u0107e im povijest, a stat \u0107e i pred sudi\u0161te Bo\u017eje,pred jedinog pravednog sudca. O \u017dIVOTU IVANA-IKE JURILJA Ro\u0111en je […]","og_url":"https:\/\/otpor.media\/?p=17104","og_site_name":"OTPOR.Media","article_publisher":"https:\/\/www.facebook.com\/otpor.media","article_published_time":"2021-07-16T08:54:00+00:00","article_modified_time":"2024-07-04T13:37:31+00:00","og_image":[{"url":"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/iij15721-4.jpg","type":"","width":"","height":""}],"author":"otpormedia","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Napisao\/la":"otpormedia","Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"35 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/otpor.media\/?p=17104#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/otpor.media\/?p=17104"},"author":{"name":"otpormedia","@id":"https:\/\/otpor.media\/#\/schema\/person\/a274232a44e6bceb3b5681f0fe2474ab"},"headline":"SVJEDO\u010cANSTVO: Mu\u010deni\u010dka smrt Ivana-Ike Jurilja i njegova sumje\u0161tanina Ivana – Ika\u010de Bubala na sam Bo\u017ei\u0107 1944. godine","datePublished":"2021-07-16T08:54:00+00:00","dateModified":"2024-07-04T13:37:31+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/otpor.media\/?p=17104"},"wordCount":7099,"commentCount":0,"publisher":{"@id":"https:\/\/otpor.media\/#organization"},"image":{"@id":"https:\/\/otpor.media\/?p=17104#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/iij15721-4.jpg","articleSection":["Moj OTPOR"],"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/otpor.media\/?p=17104#respond"]}],"copyrightYear":"2021","copyrightHolder":{"@id":"https:\/\/otpor.media\/#organization"}},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/otpor.media\/?p=17104","url":"https:\/\/otpor.media\/?p=17104","name":"SVJEDO\u010cANSTVO: Mu\u010deni\u010dka smrt Ivana-Ike Jurilja i njegova sumje\u0161tanina Ivana - Ika\u010de Bubala na sam Bo\u017ei\u0107 1944. godine - OTPOR.Media","isPartOf":{"@id":"https:\/\/otpor.media\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/otpor.media\/?p=17104#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/otpor.media\/?p=17104#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/iij15721-4.jpg","datePublished":"2021-07-16T08:54:00+00:00","dateModified":"2024-07-04T13:37:31+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/otpor.media\/?p=17104#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/otpor.media\/?p=17104"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/otpor.media\/?p=17104#primaryimage","url":"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/iij15721-4.jpg","contentUrl":"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2021\/07\/iij15721-4.jpg"},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/otpor.media\/?p=17104#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/otpor.media\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"SVJEDO\u010cANSTVO: Mu\u010deni\u010dka smrt Ivana-Ike Jurilja i njegova sumje\u0161tanina Ivana – Ika\u010de Bubala na sam Bo\u017ei\u0107 1944. godine"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/otpor.media\/#website","url":"https:\/\/otpor.media\/","name":"OTPOR.Media","description":"Povratak u realnost","publisher":{"@id":"https:\/\/otpor.media\/#organization"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/otpor.media\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/otpor.media\/#organization","name":"OTPOR.Media","url":"https:\/\/otpor.media\/","logo":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/otpor.media\/#\/schema\/logo\/image\/","url":"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2020\/01\/logo-OTPOR-2026-1024x683.png","contentUrl":"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2020\/01\/logo-OTPOR-2026-1024x683.png","width":1024,"height":683,"caption":"OTPOR.Media"},"image":{"@id":"https:\/\/otpor.media\/#\/schema\/logo\/image\/"},"sameAs":["https:\/\/www.facebook.com\/otpor.media","https:\/\/www.youtube.com\/@milimarusic1","https:\/\/www.tiktok.com\/@otpor.media"],"email":"otpormedia@gmail.com"},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/otpor.media\/#\/schema\/person\/a274232a44e6bceb3b5681f0fe2474ab","name":"otpormedia","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/45a679ede28b0f3d33af0c73504f366135a2d7b98929bf9c49d873909aaac267?s=96&d=wavatar&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/45a679ede28b0f3d33af0c73504f366135a2d7b98929bf9c49d873909aaac267?s=96&d=wavatar&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/45a679ede28b0f3d33af0c73504f366135a2d7b98929bf9c49d873909aaac267?s=96&d=wavatar&r=g","caption":"otpormedia"},"sameAs":["https:\/\/test.otpor.media"],"url":"https:\/\/otpor.media\/?author=1"}]}},"jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/otpor.media\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17104","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/otpor.media\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/otpor.media\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/otpor.media\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/otpor.media\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=17104"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/otpor.media\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17104\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/otpor.media\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=17104"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/otpor.media\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=17104"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/otpor.media\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=17104"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}