Pro\u0161lo je vi\u0161e od 130 godina otkako je Karl Benz odvezao prve metre za upravlja\u010dem Patent Motorwagena, prvog vozila pokretanog motorom s unutarnjim izgaranjem u povijesti. Od tog trenutka su se automobili i prete\u0107a industrija kontinuirano razvijali. I to prije svega zahvaljuju\u0107i genijalnim pojedincima koji su inovacijama unosili revoluciju u svijet automobila.<\/p>\n\n\n\n
Napredak se sastojao od kontinuiranog usavr\u0161avanja svake komponente, svakog detalja. Pove\u0107anjem performansi, udobnosti i sigurnosti svaki novi model bio je bolji od prethodnog. No, s vremena na vrijeme pojavljivale su se inovacije koje su donosile zna\u010dajan skok u kvaliteti, nakon \u010dega se vrijeme ozna\u010dava s prije i poslije, stvari koje zaslu\u017euju da ih se pamti zbog doprinosa povijesti razvoja automobila. Posebnu stavku pritom svakako predstavljaju izumi koji su pove\u0107ali sigurnost.<\/p>\n\n\n\n
Neka od rje\u0161enja poput elektronske kontrole stabilnosti, zra\u010dnih jastuka ili sustava za sprje\u010davanje blokiranja kota\u010da pri ko\u010denju, dokazali su svoju iznimnu u\u010dinkovitost i s vremenom postali obavezni dio opreme modernih automobila. Napretkom elektronike broj sigurnosnih sustava zna\u010dajno se pove\u0107ao (kontrola tlaka u gumama i slijepog kuta, zadr\u017eavanje u voznoj traci\u2026), a istodobno je do\u0161lo i do zna\u010dajnog usavr\u0161avanja postoje\u0107ih elemenata (svjetla, pokaziva\u010di smjera, brisa\u010di\u2026). No, neki naoko jednostavni detalji poput pojaseva jo\u0161 su uvijek nezamjenjivi.<\/p>\n\n\n\n
Posljednja istra\u017eivanja pokazala su da sigurnosni pojasevi u automobilima prisutni vi\u0161e od pola stolje\u0107a jo\u0161 uvijek predstavljaju glavni oslonac sigurnosti.<\/p>\n\n\n\n
Uporabom pojasa rizik od smrtnih ozljeda putnika na prednjim sjedalima smanjuje se za 45 posto, a rizik od ozljeda bilo lak\u0161ih ili onih kriti\u010dnih za 50 posto. Stoga nimalo ne \u010dudi da je uporaba pojasa zakonska odredba ve\u0107 odavno u ve\u0107ini dr\u017eava \u0161irom svijeta.<\/p>\n\n\n\n
ABS<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Temelj na kojem su na-stali svi ostali dinami\u010dki sigurnosni sustavi<\/p>\n\n\n\n Proizvo\u0111a\u010di automobila poigravali su se s elektroni\u010dkim sustavima ko\u010denja jo\u0161 po\u010detkom 60-ih, ali nitko nije dosegao dovoljnu razinu kvalitete i pouzdanosti kako bi komercijalizirao tehnologiju koja je ve\u0107 bila u \u0161irokoj uporabi u zrakoplovnoj industriji. Jensen FF, engleski sportski automobil, bio je prvi s pogonom na sva \u010detiri kota\u010da, ali i prvi koji je koristio ABS. Njegov primjeri slijedili su mnogi, ali tek 1978. kada je Mercedes u S klasu (W116) instalirao sustav koji je razvio Bosch, ABS je krenuo u serijsku proizvodnju. Elektronski sustav ko\u010denja koji poma\u017ee voza\u010du da zadr\u017ei kontrolu nad vozilom tijekom zaustavljanja i poma\u017eu u stabiliziranju automobila, s vremenom je postala standardna tehnologija koja je revolucionirala autoindustriju. Danas je ABS neizostavni dio opreme u svim markama i modelima vozila.<\/p>\n\n\n\n Gume<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Sa zrakom u gumama automobili su postali udobniji i upravljiviji<\/p>\n\n\n\n Pneumatska guma u svom najjednostavnijem obliku sastoji se od gumene komore ispunjene komprimiranim zrakom, a prvi zabilje\u017eeni patent podnio je Robert William Thomson 1845. u Engleskoj. Njegov dizajn sastojao se od \u0161uplje ko\u017ene komore ispunjene zrakom koju je nazvao \u201czra\u010dni kota\u010d\u201d, ali nedostatak izdr\u017eljivosti nije donio popularnost spram Thomsonovih na\u010dinjenih od \u010dvrste gume.<\/p>\n\n\n\n Porast popularnosti bicikla koncem 19. stolje\u0107a probudio je zanimanje za pneumatske gume i 1888. John Boyd Dunlop, veterinar iz Belfasta, patentirao je pneumatske gume za bicikle, a za automobile prve pneumatske razvio je Michelin.<\/p>\n\n\n\n Pojas<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Vezivanje u Australiji zakonom odre\u0111eno 1970.<\/p>\n\n\n\n Najve\u0107i sigurnosni izum u povijesti automobila koji je spasio milijune \u017eivota voza\u010da i putnika, davne 1949. prvi je primijenio ameri\u010dki proizvo\u0111a\u010d Nash. Sigurnosne pojaseve Ford je 1955. ponudio kao opciju, a kao standard uvodi ih 1958. Saab. \u0160ve\u0111ani, odnosno zrakoplovni in\u017eenjer Nils Bohlin koji ga je patentirao, unaprijedili su sustav vezivanja. Uveli su tre\u0107u to\u010dku pri\u010dvr\u0161\u0107ivanja pojasa koji po novom sustavu nije i\u0161ao samo preko trbuha ve\u0107 i preko prsnog ko\u0161a.<\/p>\n\n\n\n Zra\u010dni jastuk<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Ne\u0107e sprije\u010diti, ali \u0107e ubla\u017eiti posljedice<\/p>\n\n\n\n Uz sigurnosne pojaseve najva\u017eniji element pasivne sigurnosti automobila. Prvi zra\u010dni jastuk za automobil patentirao je 1953. ameri\u010dki in\u017eenjer John W. Hetrick. No, bio je nepouzdan i neu\u010dinkovit i tek je sredinom 60-ih, Allen Bread razvio mehanizam koji omogu\u0107ava pravilno aktiviranje. Prve zra\u010dne jastuke 1967. ugra\u0111ivao je Chrysler, a prvi europski model sa serijskim zra\u010dnim jastukom bio je Mercedes S klase (W126) iz 1980.<\/p>\n\n\n\n Retrovizor<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Baciti brzo pogled unatrag, ponekad je va\u017eno kao i gledati naprijed<\/p>\n\n\n\n Izumiteljem retrovizora smatra se Ray Harroun. Dok su ostali natjecatelji na utrci Indianapolis 500 koja se vozila 1911., imali pored sebe suvoza\u010da koji bi im govorio \u0161to se de\u0161ava iza njih, Harroun je u istu svrhu stavio ogledalo na poklopac svog Marmona. U\u0161tedjev\u0161i na te\u017eini odjurio je do pobjede, a uskoro su i ostali voza\u010di slijedili njegov primjer. Od utrka, do serijskih automobila put je bio relativno kratak, ali ne i kada je u pitanju obaveza proizvo\u0111a\u010dima da retrovizor postane standardni dio opreme koja se u ve\u0107ini europskih dr\u017eava provela tijekom 70-ih.<\/p>\n\n\n\n Sustav elektroni\u010dke stabilnosti<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Neko\u0107 ekskluzivan u Mercedesu, danas obavezan svugdje<\/p>\n\n\n\n Uz sigurnosni pojas, zra\u010dni jastuk i ABS, sustav elektronske stabilnosti (ESP) je daleko najzna\u010dajniji sigurnosni adut dana\u0161njih auta. On objedinjuje funkcije sustava protiv blokiranja kota\u010da (ABS) i sustava protiv proklizavanja kota\u010da (TSC) te poma\u017ee pri kretnjama koje su dijagonalne na smjer vo\u017enje. Na osnovi kuta upravljanja prepoznaje \u017eeljeni smjer vo\u017enje, senzori brzine na svakom kota\u010du mjere brzinu, dok senzori zakretanja istovremeno mjere okretanje vozila oko njegove okomite osi, kao i bo\u010dno ubrzanje. Iz tih podataka upravlja\u010dka jedinica izra\u010dunava stvarno kretanje vozila, uspore\u0111uju\u0107i ga 25 puta u sekundi sa \u017eeljenim smjerom. Ako se vrijednosti ne podudaraju, sustav automatski reagira u sekundi. Kako bi povratio stabilnost vozila sustav smanjuje snagu motora, a kad to nije dovoljno zaustavlja svaki kota\u010d pojedina\u010dno.<\/p>\n\n\n\n ESP je premijerno prikazan 1995. u Mercedesu S 600 Coupe kodne oznake C140, a nekoliko mjeseci kasnije na\u0161ao se i u limuzinskoj S-klasi (W 140) i SL Roadsteru (R 129). Do \u0161ire primjene do\u0161lo je 1997., nakon \u0161to tada nova A-klasa u rukama \u0161vedskog test voza\u010da pod nikad razja\u0161njenim okolnostima – spominjala se i sabota\u017ea – zavr\u0161ila na krovu prilikom manevra izbjegavanja prepreke. Nakon toga Mercedes je ESP krenuo serijski ugra\u0111ivati prvo u A-klasu, a kasnije i u sve ostale modele.<\/p>\n\n\n\n Karoserija sa zonama deformacije<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Prije ovog izuma voza\u010di su strahovali i pri brzinama ispod 50 km\/h.<\/p>\n\n\n\n Ma\u0111arski in\u017eenjer B\u00e9la Bar\u00e9nyi po\u010deo je raditi u Daimler-Benzu u kolovozu 1939. te u karijeri potpisao vi\u0161e od 2500 patenata iz podru\u010dja automobilske sigurnosti. Jedno od njegovih najva\u017enijih rje\u0161enja svakako su zone deformacije koje su zna\u010dajno podigle sigurnost putni\u010dkog prostora. Smatrao je, naime, da se karoserija mora sastojati od tri dijela, me\u0111u kojima je srednji \u010dvrsta voza\u010dka kabina koju \u0107e preostala dva dijela svojom deformabilno\u0161\u0107u \u0161tititi od kineti\u010dke energije pri sudaru. Njegovim patentom pod brojem DRP 854157 iz sije\u010dnja 1952. zapo\u010dela je revolucija u proizvodni auta, koji vi\u0161e nisu predstavljali smrtonosnu stupicu i prilikom sudara brzinom ispod 50 km\/h. Typ 180 bio je prvi Mercedes sa samonose\u0107om karoserijom u ponton-formi, s prakti\u010dnom Bar\u00e9nyievom idejom. Zahvaljuju\u0107i X-okviru podvozja pokazao se iznimno stabilnim i \u010dvrstim. Osim o karoseriji sa zonama deformacije, Bar\u00e9nyi je vodio ra\u010duna i da motor pri sudaru klizne ispod voza\u010dke kabine, te da upravlja\u010dka poluga ne do\u0111e u dodir s voza\u010dem.<\/p>\n\n\n\n Disk-ko\u010dnice<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Bubnjeve je diskovima zamijenio Chrysler<\/p>\n\n\n\n U suvremenim su automobilima disk-ko\u010dnice postale standard, no jo\u0161 70-ih bilo je mnogo automobila s manje u\u010dinkovitim bubanj-ko\u010dnicima na sva \u010detiri kota\u010da. Postupno su se diskovi po\u010deli ugra\u0111ivati na prednje kota\u010de, koji su optere\u0107eniji pri ko\u010denju, dok su kod sportskih automobila boljih performansi ugra\u0111ivani i straga. Danas svi automobili imaju sprijeda disk-ko\u010dnice, a samo se kod laganih modela ni\u017eih kategorija straga mogu na\u0107i bubnjevi. Prvi je disk-ko\u010dnice imao Chrysler Crown Imperial iz 1948. godine i to na sva \u010detiri kota\u010da.<\/p>\n\n\n\n Brisa\u010di<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Izum iz 1903. potpisuje ran\u010derica iz Alabame<\/p>\n\n\n\n Brisa\u010de na autima danas svi uglavnom uzimamo zdravo za gotovo, no rije\u010d je o iznimno va\u017enom elementu za sigurnost vo\u017enje. Bez njih, jasno je, voza\u010di bi po ki\u0161i ili snijegu morali gurati glave kroz prozor da bi i\u0161ta vidjeli ili se, pak, svako malo zaustavljati te krpom ili metlicom \u010distiti vjetrobransko staklo. Rje\u0161enje za ovaj problem na\u0161la je Mary Elizabeth Anderson, ran\u010derica iz Alabame. Nakon \u0161to se prilikom posjete New Yorku prehladila jer je voza\u010d tramvaja neprestano otvarao vjetrobransko staklo kako bi ga o\u010distio rukom od snijega, poduzetna Mary Elizabeth krenula je smi\u0161ljati rje\u0161enje i 1903. patentirala ure\u0111aj za \u010di\u0161\u0107enje vjetrobranskog stakla. Prvi, potpuno mehani\u010dki gumeni brisa\u010di bili su preko opruge spojeni s polugom na voza\u010devoj strani. Brisa\u010de je 1922. serijski na svojim automobilima prvi ponudio Cadillac.<\/p>\n\n\n\n