Tijelo ima vi\u0161e od 200 kostiju, nekoliko bilijuna mikroba i \u010dak 37 bilijuna stanica. Kada nastupi smrt, ono postupno propada, a nekim organima potrebne su godine da potpuno nestanu.<\/p>\n\n\n\n
Izme\u0111u drugog i \u010detvrtog dana od smrti mikrobi su ve\u0107 posvuda. Oni proizvode otrovne plinove, poput amonijaka i sumporovodika, koji \u0107e se pro\u0161iriti i dovesti do toga da se tijelo napuhne i zaudara. Zatim, zbog nedostatka dotoka kisika po\u010dinju propadati oni organi kojima je to najpotrebnije, a jedan od njih je mozak. Stanice koje ga \u010dine sadr\u017eavaju 70 posto vode, a kada ostanu bez kisika i po\u010dnu odumirati, otpu\u0161taju je. To je razlog zbog kojega se na dnu lijesa ubrzo nakon smrti \u010dovjeka mo\u017ee prona\u0107i voda. <\/p>\n\n\n\n
Nekoliko sati otkako je nastupila smrt po\u010dinje i proces u crijevima. Naime, kako umiru\u0107i imunolo\u0161ki sustav vi\u0161e ne mo\u017ee sadr\u017eavati bilijune gladnih mikroba koji obi\u010dno poma\u017eu u probavi hrane koju \u010dovjek jede, oni \u2013 bje\u017ee. Krenu iz donjeg dijela crijeva kroz tkivo, a kroz nekoliko sati dospiju do jetre i \u017eu\u010dnog mjehura koji sadr\u017eava \u017euto-zelenu \u017eu\u010d koja slu\u017ei razgradnji masno\u0107a koje \u010dovjek konzumira dok je \u017eiv. Nakon \u0161to mikrobi pojedu te organe, ta \u017eu\u010d po\u010dinje preplavljivati \u200b\u200btijelo boje\u0107i ga u svoju boju. <\/p>\n\n\n\n
Nakon 3 do 4 mjeseca ta \u017euta boja mijenja se u sme\u0111e-crnu nijansu jer propadaju krvne \u017eile, a \u017eeljezo koje je u njima po\u010dinje oksidirati. Otprilike u isto vrijeme molekularne strukture koje dr\u017ee stanice na okupu razdvajaju se, pa se tkivo po\u010dinje pretvarati u vodenastu ka\u0161u. <\/p>\n\n\n\n
Kada pro\u0111e malo vi\u0161e od godinu dana kisele tjelesne teku\u0107ine i toksini razgra\u0111uju pamu\u010dnu odje\u0107u na mrtvom tijelu, pa \u0107e se ona raspasti. Tada nastupa vrijeme kad vi\u0161e nema nekih dramati\u010dnih promjena, no nakon desetak godina, u okru\u017eenju s dovoljno vlage i niskim udjelom kisika, pokre\u0107e se kemijska reakcija koja masno\u0107u na bedrima i stra\u017enjici pretvara u supstanciju nalik na sapun \u2013 ta se supstancija naziva mrtva\u010dki ili grobni vosak. <\/p>\n\n\n\n
S druge strane, ako se tijelo nalazi u uvjetima gdje nema puno vlage, mo\u017ee nastupiti mumifikacija \u2013 da, \u010dovjekovo mrtvo tijelo mo\u017ee se prirodno pretvoriti u mumiju. Kako cijelo to vrijeme kroz tanku ko\u017eu na u\u0161ima, nosu i kapcima isparava voda, to dovodi do njihova isu\u0161ivanja i poprimanja crne boje \u2013 upravo to je proces mumificiranja. <\/p>\n\n\n\n
Otprilike 50 godina nakon smrti tkivo umrle osobe polako nestaje, a ostaje mumificirana ko\u017ea i tetive. Tijekom idu\u0107ih trideset godina i oni \u0107e se raspasti, pa \u0107e tako nakon punih 80 u lijesu ostati samo kosti. <\/p>\n\n\n\n
Do 100. godi\u0161njice smrti kolagen u kostima drasti\u010dno se smanjio, pa tada i one po\u010dinju pucati i propadati. Od njih nastane krhka mineralna tvar, a u posljednjoj fazi raspadanja pretvore se u prah. <\/p>\n\n\n\n
Zanimljiva \u010dinjenica jest da jedan dio tijela ostaje vje\u010dno, a to su zubi \u2013 oni se ne mogu raspasti ni propasti. Dakle, u lijesu uz njih mogu ostati jo\u0161 samo najlonski \u0161avovi odje\u0107e koji se tako\u0111er ne mogu raspasti i grobni vosak.<\/p>\n\n\n\n