Uragan Ida, koji je u nedjelju stigao do obale Louisiane kao uragan kategorije 4, uz vjetrove od oko 240 kilometara na sat, prolome oblaka i visoke valove, koji su potopili velik dio obale, u me\u0111uvremenu je oslabio na kategoriju 1.<\/p>\n\n\n\n
Znanstvena istra\u017eivanja pokazuju da \u0107e uragani s klimatskim promjenama postajati sve razorniji. Znanstvenici za sada jo\u0161 ne znaju ho\u0107e li ih biti vi\u0161e, me\u0111utim kada do\u0111u do kopna, trajat \u0107e dulje, \u0161to zna\u010di da \u0107e njihova razaranja biti dulja i prodirati dublje u unutra\u0161njost kontinenta.<\/p>\n\n\n\n
Tako govori vi\u0161e studija, me\u0111u kojima jedna objavljena 2020. u \u010dasopisu Nature. U njoj su znanstvenici analizirali uragane koji su pogodili Sjevernu Ameriku od 1967. do 2018.<\/p>\n\n\n\n
Rezultati pokazuju da su uragani koji su do\u0161li na kopno 1960-ih izgubili 75 posto svoje snage u prvom danu nakon izlaska na obalu, dok danas njihova snaga obi\u010dno padne za oko 50 posto.<\/p>\n\n\n\n
Rekordna sezona uragana 2020.<\/span><\/strong> Autori studije iz Naturea smatraju da \u0107e se situacija u sve toplijem svijetu samo pogor\u0161avati. Poseban problem je u tome \u0161to bi prodor uragana dublje na kopno mogao ugroziti naselja koja nisu dobro pripremljena za obranu od sna\u017enih vjetrova i obilnih ki\u0161a, koje donose tropske ciklone.<\/p>\n\n\n\n Autori studije ka\u017eu da je porast temperatura oceana pokreta\u010dka snaga koja \u0107e uragane du\u017ee odr\u017eavati na \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n Slu\u010dajno otkri\u0107e u zapisima<\/span><\/strong> “Prou\u010davali smo evoluciju uragana na kopnu koriste\u0107i simulacije i neprestano smo pronalazili zna\u010dajke koje se ne mogu objasniti pomo\u0107u prevladavaju\u0107ih modela”, ka\u017ee Pinaki Chakraborty, voditelj mehanike fluida na Institutu za znanost i tehnologiju Okinawa u Japanu.<\/p>\n\n\n\n Chakraborty ka\u017ee da dotada\u0161nji modeli nisu uzimali u obzir jednu va\u017enu stvar – pove\u0107anje koli\u010dine vlage koju uragani nakupljaju. Naime, topli zrak mo\u017ee pohraniti vi\u0161e vlage nego hladan. To jasno vidimo u zagrijanim kuhinjama. \u010cim otvorimo vrata i u kuhinju u\u0111e hladan zrak, vlaga se po\u010dne kondenzirati, a mi je vidimo kao gust oblak. A ve\u0107a temperatura i ve\u0107a koli\u010dina vlage u atmosferi podrazumijeva ve\u0107e energije.<\/p>\n\n\n\n Brojna ranija istra\u017eivanja pokazala su jasnu vezu izme\u0111u klimatskih promjena i uragana koji ispu\u0161taju vi\u0161e ki\u0161e. Ako zamislimo da je uragan svojevrstan motor, topla voda oceana ispod njega je poput goriva. Kad je oceanska voda posebno topla, kao \u0161to je to na Karibima i u Meksi\u010dkom zaljevu, uragani postaju posebno jaki. To jasno proizlazi i iz Stefan-Boltzmannovog zakona, koji ka\u017ee da energija sustava raste s temperaturom na \u010detvrtu potenciju (formula dolje).<\/p>\n\n\n\n j (energija) = \u03c3 (konstanta) x T4 (temperatura)<\/p>\n\n\n\n Dok se uragan kre\u0107e kopnom, odjednom mu ponestaje goriva, pa on po\u010dinje slabiti i raspadati se. No, ako je oceanska voda poput goriva, dodatna vlaga koju uragan mo\u017ee pohraniti djelovat \u0107e kao dodatna baterija.<\/p>\n\n\n\n Kako bi testirali sporiju stopu propadanja, koju su primijetili u povijesnim zapisima, Chakraborty i njegov koautor napravili su \u010detiri modela koji simuliraju uragan koji se kre\u0107e kopnom. U svakoj su prilagodili temperaturu oceanskih voda ispod oluja. \u0160to je temperatura povr\u0161ine mora bila toplija, to je oluja prenijela vi\u0161e vlage na kopno i du\u017ee joj je trebalo da oslabi.<\/p>\n\n\n\n Glavni \u010dimbenici ve\u0107eg razaranja<\/span><\/strong> Vi\u0161e temperature povr\u0161ine mora mogle bi poja\u010dati brzinu vjetra tropskih oluja, \u0161to bi potencijalno moglo nanijeti ve\u0107u \u0161tetu ako do\u0111u do kopna. Na temelju slo\u017eenog modeliranja, ameri\u010dka agencija NOAA sugerirala je da je vjerojatno pove\u0107anje broja uragana kategorije 4 i 5, pri \u010demu \u0107e se orkanske brzine vjetra pove\u0107ati do 10 posto. Zahvaljuju\u0107i vi\u0161im temperaturama, u scenariju zatopljenja od 2\u2103 koli\u010dine oborine koje \u0107e uragani prenositi pove\u0107at \u0107e se za 10-15 posto. Recentne oluje, poput uragana Harvey 2017. (vi\u0161e od 60 centimetara oborine), Firence 2018. (s vi\u0161e od 90 cm) i Imelde 2019. (112 cm), pokazale su kakve razorne poplave mogu izazvati uragani koji prenose ve\u0107e koli\u010dine vlage.<\/p>\n\n\n\n Porast razine mora vjerojatno \u0107e budu\u0107e obalne oluje, uklju\u010duju\u0107i uragane, u\u010diniti jo\u0161 razornijima. O\u010dekuje se da \u0107e globalno razina mora u prosjeku porasti za 3.5 cm do 122 cm u scenarijima niske i umjerene emisije tijekom ovog stolje\u0107a, \u0161to \u0107e poja\u010dati plavljenja priobalnih krajeva. Primjerice, porast razine mora poja\u010dao je utjecaj uragana Sandy, koji je 2012. godine u New Yorku, New Jerseyju i Connecticutu prouzro\u010dio \u0161tetu od 65 milijardi dolara. Velik dio te \u0161tete bio je povezan s obalnim poplavama.<\/p>\n\n\n\n Podru\u010dja zahva\u0107ena uraganima pomi\u010du se prema vi\u0161im geografskim \u0161irinama. To je vjerojatno povezano sa \u0161irenjem tropa zbog vi\u0161ih globalnih prosje\u010dnih temperatura. Promjenjivi obrasci tropskih oluja (pomak prema sjeveru u Atlantiku) mogli bi ugroziti mnogo vi\u0161e imovine i ljudskih \u017eivota, no potrebno je mnogo vi\u0161e istra\u017eivanja kako bi se bolje razumjelo kako se ti obrasci mogu promijeniti.<\/p>\n\n\n\n \u0160to su uragani?<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Na Indexu smo ve\u0107 pisali o prirodi i mehanizmima djelovanja uragana, pa \u0107emo ovdje samo ponoviti.<\/p>\n\n\n\n Uragani su najmo\u0107nije oluje na planetu Zemlji. To su u biti olujni sustavi koji brzo rotiraju, a karakteriziraju ih nizak tlak u sredi\u0161tu (prema procjenama, od petka je prizemni tlak zraka u sredi\u0161tu Ide oko 925 hPa), sna\u017ean zra\u010dni vrtlog \u010dija je os u sredi\u0161tu uragana te spiralna razdioba olujnih grmljavinskih oblaka oko oka oluje, koji donose velike koli\u010dine ki\u0161e. Za usporedbu, u prosincu 1999. u Hrvatskoj tlak se s oko 1040 hPa spustio na oko 990 hPa, a dva dana kasnije na oko 975 hPa. Bilo je olujnog i orkanskog vjetra, pijavica, grmljavina i obilnih oborina.<\/p>\n\n\n\n Ovisno o snazi i lokaciji uragani se razli\u010dito nazivaju – uragan (Atlantski ocean i sjeveroisto\u010dni Tihi ocean), tajfun (sjeverozapadni Tihi ocean), tropska oluja, ciklonalna oluja, tropska depresija ili, jednostavno, ciklon (ju\u017eni Tihi ocean i Indijski ocean).<\/p>\n\n\n\n Prema snazi, klasificiraju se razli\u010dito, a najuva\u017eenija je Saffir-Simpsonova podjela na pet kategorija, pri \u010demu vjetrovi iz one najvi\u0161e dosti\u017eu brzine ve\u0107e od 252 km na sat u neprekidnom trajanju od najmanje deset minuta.<\/p>\n\n\n\n Kako uragani nastaju?<\/span><\/strong> Po\u010detni razvoj uragana koji se stvaraju u Atlantiku nastaje hiljadama kilometara daleko uz zapadne obale Afrike. \u010cine ga mali poreme\u0107aji u mlaznoj struji zraka koja putuje s istoka na zapad iznad afri\u010dkog kontinenta. Poreme\u0107aje, koje znanstvenici nazivaju isto\u010dnim valovima, mogu pokrenuti neznatne aktivnosti, poput koraka djeteta u pustinjskom pijesku (video dolje). Iz tih koraka mo\u017ee se roditi maleni pje\u0161\u010dani vrtlog, koji \u0107e potom mo\u017eda uzrokovati razvoj olujnih oblaka u atmosferi. Te nakupine olujnih oblaka eventualno se mogu razviti u malo organiziraniji sustav grmljavinskih oblaka. Ovi sustavi putuju prema zapadu te, kona\u010dno, dolaze u dodir s toplim tropskim vodama Atlantika, gdje se mogu pretvoriti u velike tropske oluje, a zatim \u010dak i uragane.<\/p>\n\n\n\n Uragane hrani topao vla\u017ean zrak nad zagrijanim vodama oceana u ekvatorijalnom podru\u010dju. Topao zrak di\u017ee se od povr\u0161ine oceana uvis. Tako se iznad mora stvara manjak zraka, \u0161to zna\u010di da se tlak smanjuje. To uzrokuje ja\u010danje strujanja iz okolnih podru\u010dja s vi\u0161im tlakom prema podru\u010dju u kojem se stvara uragan. Novoprido\u0161li zrak tako\u0111er se zagrijava i uzdi\u017ee. Kako se nastavlja uzdizati, okolni zrak juri sa svih strana da ga nadoknadi. Topao vla\u017ean zrak koji se uzdi\u017ee u visinama se hladi, vlaga se u njemu kondenzira te stvara oblake i oborine. Cijeli taj sustav oblaka i vjetrova, pogonjen velikom energijom topline mora i isparavanja, okre\u0107e se, privla\u010di nove vjetrove i novu vlagu te ubrzano raste.<\/p>\n\n\n\n Za\u0161to se okre\u0107u?<\/span><\/strong> To je lako shvatiti ako zamislite da bacate papirnati avion stoje\u0107i na ekvatoru. Ako ga bacite prema sjeveru, on \u0107e imati tendenciju da ne putuje pravocrtno prema polu, ve\u0107 \u0107e istovremeno putovati udesno, budu\u0107i da je na ekvatoru, kre\u0107u\u0107i se s nama i na\u0161om rukom, dobio odre\u0111enu brzinu kretanja udesno, odnosno prema istoku. Ta brzina udesno ve\u0107a je od brzine kojom se sjevernija podru\u010dja kre\u0107u udesno, pa \u0107e va\u0161 avion letjeti istovremeno prema sjeveru i prema istoku – udesno. Primjerice, ako ga bacite negdje u podru\u010dju sjeverozapada Afrike, sletjet \u0107e negdje u podru\u010dju sjeveroistoka Italije.<\/p>\n\n\n\n
2020. godina bila je u SAD-u rekordna sezona atlantskih uragana i peta po redu najskuplja u smislu \u0161teta. U njoj je zabilje\u017eena 31 tropska ili suptropska oluja, od kojih je 30 imenovano, a 14 se razvilo u uragane. Oni su prouzro\u010dili \u0161tete od 51.114 milijardi dolara i odnijeli 417 \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n
Zanimljivo je da su autori istra\u017eivanja do svojeg otkri\u0107a do\u0161li slu\u010dajno.<\/p>\n\n\n\n
Istra\u017eivanja su pokazala da postoje tri glavna \u010dimbenika koja bi mogla u\u010diniti da uragani u budu\u0107nosti uzrokuju sve ve\u0107e \u0161tete.<\/p>\n\n\n\n
Uragani se naj\u010de\u0161\u0107e formiraju krajem ljeta (na obje hemisfere), kada su razlike u temperaturi zraka u ni\u017eim slojevima atmosfere, uz toplu povr\u0161inu mora i vi\u0161ih hladnijih slojeva atmosfere, najve\u0107e. Vrhunac sezone uragana na sjevernoj hemisferi obi\u010dno je u prvoj polovini rujna.<\/p>\n\n\n\n
Svim uraganima odnosno ciklonima zajedni\u010dko je da rotiraju. Pod utjecajem relativno slabe Coriolisove sile, koja nastaje zbog rotacije Zemlje oko svoje osi, oblikuje se pribli\u017eno kru\u017eno strujanje zraka obrnuto od kazaljke na satu na sjevernoj hemisferi, a u smjeru kazaljke na satu na ju\u017enoj hemisferi, s komponentom strujanja prema centru ciklone zbog djelovanja trenja. Pojednostavnjeno govore\u0107i, kru\u017ena strujanja fluida na Zemlji nastaju na sljede\u0107i na\u010din: Na\u0161em planetu treba 24 sata da se okrene oko svoje osi. Za to vrijeme mjesta u blizini ekvatora, gdje Zemlja ima najve\u0107i opseg, prelaze puno ve\u0107i put nego ona uz polove. Sli\u010dno vrijedi i za vodu i atmosferu u tim pojasevima. To zna\u010di da \u0107e se mase zraka koje se udaljavaju od ekvatora prema polovima zakretati prema istoku, odnosno u smjeru u kojem se Zemlja okre\u0107e, jer \u0107e zadr\u017eati dio brzine, odnosno momenta koji su dobile u ekvatorijalnom podru\u010dju.<\/p>\n\n\n\n