Bosna i Hercegovina je ustavno-pravno definirana kao sekularna dr\u017eava s odijeljeno\u0161\u0107u religije i dr\u017eave. Tako stoji u ustavu, ali tako \u010desto nije u religijskoj i politi\u010dkoj praksi. Duga povijesna isprepletenost vjerskog i nacionalnog nametnula se po\u010detkom devedesetih godina kao najva\u017eniji identifikacijski faktor. Nakon raspada Jugoslavije postalo je dru\u0161tveno po\u017eeljno javno isticanje vjerskih pripadnosti, a ona neznatna manjina koja nije pristala na takvu vrstu identifikacije smatrala se i smatra nacionalnim izdajicama i vjerskim otpadnicima.<\/p>\n\n\n\n
Mno\u0161tvo je primjera iz novije bosansko-hercegova\u010dke povijesti koji pokazuju da su religija i nacionalna pripadnost me\u0111usobno sna\u017eno isprepletene te politi\u010dari \u010desto funkcioniraju kao glasnogovornici vjerskih zajednica, vjerski poglavari kao politi\u010dki predstavnici naroda (nacije). Ve\u0107ina bosansko-hercegova\u010dkih gra\u0111ana ne pravi razliku izme\u0111u nacionalne i vjerske pripadnosti i zato ne prihva\u0107a ni principe sekularne dr\u017eave. Uz sve va\u017enije politi\u010dke doga\u0111aje ve\u017eu se i religijski sadr\u017eaji, a na zna\u010dajnijim religijskim slavljima prisutni su i predstavnici politike.<\/p>\n\n\n\n
Bosansko-hercegova\u010dko dru\u0161tvo funkcionira kao dru\u0161tvo triju nacija i triju vjera. Vjerske zajednice osiguravaju nacionalnim politikama lojalnost svojih vjernika, a nacionalne politike im uzvra\u0107aju tako \u0161to vjerske praznike i simbole unose u javni prostor i dr\u017eavne institucije. Po toj logici entitet Republika Srpska slavi krsnu slavu svetog Stefana Prvomu\u010denika (9. sije\u010dnja) kao Dan Republike Srpske, unato\u010d tome \u0161to je Ustavni sud BiH 2016. godine taj praznik proglasio neustavnim, a mnoge institucije u tom entitetu, primjerice \u0161kole, nose nazive svetaca ja rob krsne rob. U mjestima gdje su Hrvati i katolici u ve\u0107ini uzimaju se katoli\u010dki blagdani i svetkovine kao dan op\u0107ine, pa tako, primjerice, op\u0107ina Kiseljak Dan Op\u0107ine slavi na blagdan svetoga Ilije (20. srpnja), a op\u0107ina Posu\u0161je i grad \u0160iroki Brijeg isto to \u010dine blagdan Velike Gospe (15. kolovoza). Predstavnici islamske zajednice tako\u0111er unose u javni prostor religijskih sadr\u017eaja, primjerice vjerske pozdrave i religijske simbole u javnim institucijama.<\/p>\n\n\n\n
Kad reis Kavazovi\u0107 okuplja dr\u017eavne i politi\u010dke predstavnike Bo\u0161njaka kako bi razgovarali o polo\u017eaju Bo\u0161njaka u Srebrenici i Republici Srpskoj, na taj na\u010din izravno zakora\u010duje u podru\u010dje politike koje mu ne pripadaju. Kad patrijarsi Srpske pravoslavne crkve (\u010dinili su to to Pavle i Irinej, sad i Porfirije) u pastirskim pohodima vjernicima u Republici Srpskoj pru\u017eaju podr\u0161ku republi\u010dko-srpskom entitetu i politi\u010darima koji vode taj entitet, oni ne nastupaju samo kao duhovni autoriteti, nego i kao politi\u010dki vo\u0111e tog naroda. Kad kardinal Pulji\u0107 govori o ugro\u017eenosti i majorizaciji hrvatskog naroda u BiH, o preuzimanju retorike HDZ-a i ve\u0107ine hrvatskih politi\u010dara u BiH.<\/p>\n\n\n\n
Navedeni primjeri pokazuju da se u Bosni i Hercegovini ne \u0161alje najva\u017eniji princip sekularne dr\u017eave – princip neutralnosti koji je preduvjet ravnopravnosti. Nepristranost dr\u017eave u odnosu prema vjerskim zajednicama osigurava jednak odnos prema svim \u010dlanovima dru\u0161tvene zajednice, i vjernicima i nevjernicima. To nije slu\u010daj u Bosni i Hercegovini u kojoj se privilegiraju vjerske zajednice ondje gdje su u ve\u0107ini, \u0161to dovodi do diskriminacije manjinskih vjerskih zajednica i ljudi koji nisu religiozni.<\/p>\n\n\n\n
Odnos dr\u017eave i religije u BiH naj\u010de\u0161\u0107e funkcionira po modelu – \u010dija vlast, onoga i vjera.<\/p>\n\n\n\n