![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2024\/06\/degas_balerina.jpg\")
<\/strong><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
Me\u0111utim, frustracija u sobi rezerviranoj za plesa\u010dicu nije po\u010dela, ona je tu dosegla svoj zenit. Cijela je izlo\u017eba postavljena po principu obrnute kronologije. Apstraktna djela nakon Drugog svjetskog rata nalaze se na po\u010detku, a kraj 19. stolje\u0107a na kraju. Na tom tragu svoj traktat o frustraciji izla\u017eem na sli\u010dan na\u010din. Prije nego \u0161to sam se stao pred prekrasno osvjetljenju balerinu ve\u0107 sam bio temeljito izba\u010den iz takta. Sekundu prije zato \u0161to se u kratkom opisu skulpture nije nalazilo ni\u0161ta od netom navedenih informacija, ve\u0107 samo implikacija da van Goethemina \u201cprofesija nije imala dobru reputaciju\u201d. Minutu prije jer drugi dragulj izlo\u017ebe, Modiglianijev elongirani portret Annie Bjarne, na mene nije imao neki utjecaj izvan blagog osje\u0107aja otu\u0111enja.<\/p>\n\n\n\n
Ipak tek je dvije minute prije mog susreta s Bjarne frustracija postala opipljiva. Izlo\u017eba koja se prvenstveno reklamirala na imenima Matissea, Degasa i Modiglianija nosila je tek tri njihova rada. Dvije od njih skulpture u opusima umjetnika primarno slavljenih u mediju slikarstva, \u0161to je bilo posebno razo\u010daravaju\u0107e jer mi je, za razliku od mnogih bitnih povijesnih aktera, svaki susret sa slikama Matissea u \u017eivotu pru\u017eao istinsku radost. Nadalje, o titularnom boemstvu u izlo\u017ebi nije bilo ni rije\u010di, a izuzev tri kapitalna djela i \u0161a\u010dicu B strana nekih poznatijih umjetnika i vje\u010dnosti je manjkalo. Ako kustosica Natalija Semenova, renomirana povjesni\u010darka umjetnosti, kako ju se tituliralo u PR objavama, nije znala za 70 posto autora kad je po\u010dela raditi s kolekcijom, za\u0161to se nas zavarava da je posrijedi neka vje\u010dna slava rezervirana za uski krug modernog kanona.<\/p>\n\n\n\n
Ovdje dolazimo do za\u010detaka moje frustracije u oskudnoj postavi izlo\u017ebe koja se reklamira kao najva\u017eniji kulturni doga\u0111aj u Hrvatskoj<\/a><\/strong>. Premda je frustriraju\u0107e ponovno nasjesti na stari trik PR-a koji gura dva-tri rada zvijezda u umjetni\u010dkom svijetu za izlo\u017ebu koja se ne radi o njima, taj dio mi je \u010dak u redu. Trebaju se nekako prodati karte. Onaj dio koji me zasmetao upravo je na\u010din na koji je Semenova odlu\u010dila koncipirati doti\u010dnu izlo\u017ebu. S istinski zanimljivom prizmom isticanja uloge boemstva u umjetni\u010dkoj produkciji mogle su biti uklju\u010dene osobne anegdote ili stare fotografije raskala\u0161enih \u017eivota umjetnika. Opre\u010dno tome dobili smo izlo\u017ebu u kojoj se boemstvo ne spominje. S istinski zanimljivim djelima manje poznatih predstavnika kubizma ili apstraktne umjetnosti radovi su se mogli postaviti tako da jukstaponiraju poznate europske tendencije s onima sli\u010dnih umjetnika iz Latinske Amerike ili isto\u010dne Europe. Opre\u010dno toj igri centra i periferije, dobili smo nasumi\u010dno nabacane umjetnike iz SAD-a i Europe bok uz bok sa svojim manje poznatim kolegama. Ono \u0161to smo mogli imati s druga\u010dije raspore\u0111enom i druga\u010dije raspisanom, ali identi\u010dnom postavom, mogla je biti istraga utjecaja boemskih \u017eivota na umjetni\u010dku produkciju ili usporedna analiza sli\u010dnih tendencija u razli\u010ditim vremenskim periodima razli\u010ditih dijelova svijeta. Ono \u0161to smo dobili mediokritetna je nakupina ve\u0107inski standardnih djela iz prve polovice 20. stolje\u0107a nasilno uguranih u proizvoljne kalupe.<\/p>\n\n\n\n Pod \u201cnasilno uguranih u proizvoljne kalupe\u201d ne mislim na standardni na\u010din stru\u010dne narativizacije povijesti umjetnosti radi lak\u0161eg razumijevanja razvoja zapadnog kanona. Prva soba je naslovljena apstrakcionizam, termin s kojim se u svojih \u0161est godina studija povijesti umjetnosti nisam susreo ba\u0161 ni jednom. Ako se misli na apstraktnu, nefiguralnu umjetnost op\u0107enito, dosta je to \u0161irok pojam da bi mu nadjenuli bilo kakav \u201e-izam\u201c. U kubisti\u010dkoj prostoriji nalaze se dvije enformel slike, epohe nakon Drugog svjetskog rata, a i mnogi su primjeri istinske kubisti\u010dke tradicije nastali desetlje\u0107ima nakon \u0161to je kubizam ve\u0107 bio apsolviran. Ovo ne bi bio problem da se izlo\u017eba odlu\u010dila prezentirati po predlo\u017eenoj liniji centra-periferije na tragu Baxandalla, no u ovom obliku stvara se dojam da se neupu\u0107enim posjetiocima mulja o\u010di s time koliko su izlo\u017eeni primjeri bitni kao predstavnici nametnutog im pokreta. Fovisti\u010dka soba gotovo da ima vi\u0161e primjera ekspresionizma, a pretposljednja prostorija, koja iz nekog razloga nije ugurana u kalup, za\u010dudo ima najkonzistentnije primjere impresionizma i postimpresionizma. Povrh svega toga linearni je na\u010din pogleda na povijest umjetnosti kao sukcesija stilova pomalo zastario. \u010cak i uvodna plo\u010da o razvoju famoznih \u201e-izama\u201c zrcali shva\u0107anje umjetnosti koje je jo\u0161 Alfred H. Barr predlo\u017eio 1930-ih. Dojma sam da smo kao struka davno trebali nadi\u0107i takve generalizacije.<\/p>\n\n\n\n Toj bi se ideji moglo predbaciti da je za potrebe javnih izlo\u017ebi didakti\u010dka funkcija javne izlo\u017ebe bitnija od suvremenih teorijskih tlapnji. Prvo, to nije to\u010dno jer neke su vrlo cijenjene suvremene izlo\u017ebe redefinirale na\u0161 odnos prema rigidnoj podijeli povijesti umjetnosti na epohe i pokrete. Drugo, \u010dak i da je to\u010dno, pada u vodu ako smo suo\u010deni s izlo\u017ebom koja u razli\u010dite stilove gura djela koja o\u010digledno ne upadaju u njih. Djela Ismael Gonzaleza nastala su dvadeset godina nakon kraja kubizma te, iako kubizam koriste kao odsko\u010dnu dasku, detaljnim mu potez daje gotovo grafi\u010dki tretman koji te kasne radove pretvara u ne\u0161to \u0161to je reduktivno jednozna\u010dno prozvati kubizmom. L\u00e9on de Smet pak u Moulin Rouge ostvaruje sjajnu kombinaciju impresionisti\u010dkog tretmana svjetla, postimpresionisti\u010dkog kadriranja i ekspresionisti\u010dkih likova. \u0160to onda radi u sobi fovista? Ako se cijela ova kritika \u010dini sitni\u010davom podsje\u0107am da ve\u0107ina radova sama po sebi nije dovoljno jaka da nosi izlo\u017ebu, a ono \u0161to dodatno razvodnjuje cijeli do\u017eivljaj upravo je na\u010din na koji su postavljeni. S izuzetkom impresionisti\u010dke sobe kojom dominira umiruju\u0107 zeleni kolorit s prikazima \u017eena tog doba, ni jedna prostorija nije dosljedno postavljena na na\u010din koji bi nas pozvao da svako djelo sagledamo u njihovom specifi\u010dnom kontekstu. Dakle, niti je edukativno, niti je inovativno, niti su to bogzna kakvi radovi.<\/p>\n\n\n\n Gdje frustracija prelazi u ljutnju je trenutak kad shva\u0107am da se nezaobilazna uloga izvaneuropske umjetnosti u razvoju modernizma, osim u jednom spomenu utjecaja afri\u010dkih maski na Picassa, izostavlja. Kako je ova spona ve\u0107 desetlje\u0107ima dobro istra\u017eena sve sumnje o Semenovoj kao konzervativnoj diletantici se potvr\u0111uju. Navodi me da se zapitam kakav ju je to presti\u017eni kolekcionar u 21. stolje\u0107u zaposlio za upraviteljicu navodno ozbiljne zbirke umjetnina, a tad ljutnja prelazi u bijes.<\/p>\n\n\n\n M.T. Abraham grupa, koja je velikodu\u0161no posudila 24 sata i Styria grupi svoju zbirku za potrebe izlo\u017ebe, bazirana je u Tel-Avivu, a na njenom je \u010delu Amir Gross Kabiri. Kabiri je krasan \u010dovjek, upravo tip osobe s kojom bi svaka umjetni\u010dka institucija trebala sura\u0111ivati. Bavi se solarnom energijom, dr\u017ei novine posve\u0107ene umjetnosti u Izraelu te je \u0161ef mostarske tvrtke Aluminij. Uz to Kabiri je ponosni strastveni cionist. U jednoj objavi<\/a><\/strong> Kabiri pi\u0161e \u201cNa\u0161i de\u010dki\u201d na fotografiju IDF vojnika s izraelskom zastavom. U drugoj <\/a><\/strong>na fotografiju gdje je markerom na projektilu ispisano \u201cDokraj\u010di ih, Izrael <3 Amerika\u201d odgovara s \u201cHo\u0107emo!\u201d. To je samo kap u moru takvog sadr\u017eaja na njegovom profilu s dru\u0161tvenih mre\u017ea zadnjih par mjeseci.<\/p>\n\n\n\n Kabiri je stekao svoje ime tako da je na nejasne na\u010dine\u00a0preko off-shore ra\u010duna<\/a>\u00a0u Panami i lobiranja bosanskohercegova\u010dkog HDZ-a uspio do\u0107i do isklju\u010dive koncesije nad dr\u017eavnim poduze\u0107em za smije\u0161ne novce. S njime obr\u0107e sumanute koli\u010dine kapitala\u00a0na upitne na\u010dine<\/a>, a jedan od najve\u0107ih kupaca njegovog aluminija upravo je dr\u017eava Izrael, kojoj zadovoljno\u00a0izvozi 30 posto vi\u0161e<\/a>\u00a0od kad je Turska uvela sankcije zbog teku\u0107eg genocida. Dobar dio oru\u017eja koji Izrael koristi za svoj neumorni projekt proizveden je na doma\u0107em terenu. Kako sva tri najve\u0107a izraelska proizvo\u0111a\u010da smrti koriste aluminij u proizvodnji, nije pretjerano nategnuto zaklju\u010diti da dio aluminija kojim Amir trguje zavr\u0161ava direktno u rukama po\u010dinitelja najgorih zlo\u010dina 21. stolje\u0107a. No, u redu, mo\u017eemo zauzeti konzekvencionalisti\u010dki pristup i ustvrditi da, ako Kabiri ne ubire direktni profit od izlo\u017ebe, a zagreba\u010dka publika \u0107e mo\u0107i vidjeti nekoliko kvalitetnih djela, ne doga\u0111a se ni\u0161ta lo\u0161e. Mo\u017eda bi se tako \u0161to i dalo argumentirati da\u00a0jedan dugi intervju<\/a>\u00a0o tome za\u0161to je Kabiri zaplovio u kolekcionarske vode on nije zaklju\u010dio s re\u010denicom:\u00a0\u201cZa mene, to \u0161to radimo je forma kulturalnog cionizma\u201d<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Bijes prelazi u ga\u0111enje kad na snimci otvorenja izlo\u017ebe, uprili\u010denog na Dan neovisnosti dr\u017eave Izrael, gledam Gordana Jandrokovi\u0107a kako stupa na podij i nasmije\u0161eno, gledaju\u0107i u izraelskog veleposlanika, obja\u0161njava da Izrael \u201cna\u017ealost i u ovom razdoblju prolazi kroz te\u0161ke trenutke u kojima je hrvatski narod i hrvatska dr\u017eava \u010dvrsto uz njih\u201d. I eto ga, savezni\u0161tvo s predsjednikom sabora te jednom od najve\u0107ih medijskih grupa u Hrvatskoj postignuto time da se na mjesec dana nekom posudi kolekcija umjetnina. I \u0161to je najgore u cijeloj pri\u010di, kako smo ve\u0107 ustanovili, nije ni neka kolekcija. “Kulturni cionizam” u punom sjaju.<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2024\/06\/od_boemstva.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2024\/06\/agk16-1024x683.jpeg\")
![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2024\/06\/amir_gross_kabiri.jpg\")