Na dana\u0161nji dan, 19 studenog 1899. godine ro\u0111en je Andrija Artukovi\u0107 iz Klobuka kraj Ljubu\u0161kog. Artukovi\u0107 je bio istaknuti usta\u0161ki politi\u010dar i ministar u vladi NDH.<\/p>\n\n\n\n
U \u0160irokom Brijegu zavr\u0161io je Franjeva\u010dku gimnaziju, a studij prava s doktoratom u Zagrebu, gdje je od 1924. godine radio kao sudski pripravnik, a 1926. godine u Gospi\u0107u otvorio odvjetni\u010dki ured.<\/p>\n\n\n\n
Usta\u0161kom pokretu pristupa 1932. godine, te je i jedan od organizatora Velebitskog ustanka, prije kojega ga Paveli\u0107 imenuje poglavnim pobo\u010dnikom u Glavnom usta\u0161kom stanu i zapovjednikom svih usta\u0161kih jedinica u Italiji. Pseudonim mu je Had\u017eija. Privremeno boravi u Budimpe\u0161ti i Be\u010du odakle je protjeran. Po\u010detkom rujna 1934. sastaje se s Paveli\u0107em u Milanu, a sredinom rujna odlazi u London, gdje je u listopadu 1934. godine uhi\u0107en zbog sumnje za sudjelovanje u pripremanju atentata u Marseillesu, te predan Francuskoj, koja ga (nakon \u0161to je tri mjeseca odle\u017eao u zatvoru) u sije\u010dnju 1935. godine izru\u010duje Kraljevini Jugoslaviji.<\/p>\n\n\n\n
Sud za za\u0161titu dr\u017eave ga je nakon \u0161to je 16 mjeseci odle\u017eao u zatvoru oslobodio krivnje. Kratko je boravio u Gospi\u0107u te u svibnju 1936. godine ponovno odlazi u emigraciju, najprije u Austriju pa u Njema\u010dku. U Berlinu ga 1937. godine saslu\u0161ava Gestapo. Napu\u0161ta Berlin pod prijetnjom uhi\u0107enja, te se sklanja u Francusku, zatim \u017eivi u Budimpe\u0161ti pa opet u Berlinu.<\/p>\n\n\n\n
Po progla\u0161enju Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske vra\u0107a se u Zagreb, te postaje \u010dlanom privremenog hrvatskog dr\u017eavnog vodstva (12. travnja 1941.). Nakon povratka Ante Paveli\u0107a iz Italije u Zagreb (16. travnja 1941. godine), imenovan je ministrom unutarnjih poslova u prvoj hrvatskoj dr\u017eavnoj vladi. Sudjeluje pri potpisivanju Rimskih ugovora, te prati poglavnika u posjetu Hitleru. Dana 14. studenog 1941. godine o\u017eenio se Anom Mariom Heidler iz Innsbrucka, s kojom je imao petero djece. 10. listopada 1942. godine napu\u0161ta mjesto ministra vanjskih poslova, te postaje ministrom pravosu\u0111a i bogo\u0161tovlja, a od 29. travnja do 1. listopada 1943. godine ponovno je ministar unutarnjih poslova. Od 11. listopada 1943. godine, pa do kraja NDH obavljao je du\u017enost dr\u017eavnog prabilje\u017enika, tj. \u010duvara dr\u017eavnog pe\u010data.<\/p>\n\n\n\n
Zajedno s ostalim \u010dlanovima vlade, 6. svibnja 1945. godine, napu\u0161ta Zagreb i odlazi u Austriju. Sa skupinom ministara i ostalih dr\u017eavnih du\u017enosnika, Britanci ga zatvaraju u logor Spittal na Dravi, odakle je pu\u0161ten te prelazi, iz britanske u ameri\u010dku, a potom u francusku zonu (gdje mu se nalazila obitelj). Sa \u0161vicarskim dokumentima na ime Alois Anich odlazi u Irsku. Godine 1948. sa \u017eenom i troje djece putuje u Kaliforniju, te pod pravim imenom radi u bratovom poduze\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
U srpnju 1945. godine Dr\u017eavna komisija za utvr\u0111ivanje zlo\u010dina okupatora i njihovih pomaga\u010da progla\u0161ava ga ratnim zlo\u010dincem. Vlada FNRJ 29. kolovoza 1951. godine postavlja zahtjev za njegovo izru\u010denje, nakon \u010dega dolazi do sedmogodi\u0161njeg sudskog procesa u Los Angelesu. Presuda je bila \u2013 odbijanje jugoslavenskog zahtjeva.<\/p>\n\n\n\n
Jugoslavenske vlasti obnavljaju zahtjev za njegovim izru\u010denjem, te je 14. studenog 1984. godine uhi\u0107en, a nakon sudskog procesa i vi\u0161emjese\u010dnog zatvora izru\u010den jugoslavenskim vlastima na uzleti\u0161tu u New Yorku u no\u0107i izme\u0111u 11. i 12. velja\u010de 1986. godine, te otpremljen u Zagreb. U doba deportacije je bolovao od Alzheimerove i Parkinsonove bolesti tako da za vrijeme su\u0111enja nije bio svjestan mnogih stvari oko sebe. Iz samog zrakoplova je iza\u0161ao u bolesni\u010dkom krevetu.<\/p>\n\n\n\n
Na su\u0111enju u Zagrebu koje je po\u010delo 14. travnja 1986. osu\u0111en je na smrt, no presuda zbog njegovog zdravstvenog stanja nije izvr\u0161ena. Umro je u sije\u010dnju 1988. u bolnici Kaznenog doma u Zagrebu.<\/p>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2021\/11\/artukovic-sud-191121.jpg\")
<\/figure><\/div><\/a><\/div>\n\n\n\n