Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Svjetska banka (WB) objavile su izvje\u0161\u0107e prema kojem je vi\u0161e od pola milijarde ljudi \u0161irom svijeta zapalo ili upalo dublje u ekstremno siroma\u0161tvo pro\u0161le godine zbog rasta tro\u0161kova zdravstvene za\u0161tite.<\/p>\n\n\n\n
Pandemija je poremetila zdravstvene usluge na globalnoj razini, poskupjela neke lijekove zbog problema u svjetskoj trgovini i stvorila dodatne tro\u0161kove, a ekonomska kriza nastala uslijed globalnih restrikcija na poslovanje, rad i trgovinu dodatno je ote\u017eala podmirenje zdravstvenih tro\u0161kova.<\/p>\n\n\n\n
Tro\u0161kovi zdravstvene za\u0161tite u pandemiji<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Izvje\u0161taj pod nazivom “Tracking universal health coverage \u2013 2021 Global Monitoring Report” pokazuje podatke o dostupnosti zdravstvene za\u0161tite koju ljudi mogu priu\u0161titi bez financijskih pote\u0161ko\u0107a. Podizanje dostupnosti zdravstvene za\u0161tite je jedan od ciljeva odr\u017eivog razvoja (Sustainable Development Goals) UN-a.<\/p>\n\n\n\n Indeks univerzalne zdravstvene za\u0161tite, kojim se mjeri dostupnost zdravstvene za\u0161tite u nekoj zemlji, sna\u017eno korelira s bruto nacionalnih dohotkom po stanovniku, \u0161to zna\u010di da \u0161irenje dostupnosti zdravstvene za\u0161tite primarno ovisi o rastu dohotka stanovnika u nekoj zemlji. Zemlje s niskim dohotkom su imale ni\u017ee prosje\u010dne rezultate indeksa u usporedbi sa zemljama s visokim dohotkom u 2019., iako je tempo napretka bio br\u017ei.<\/p>\n\n\n\n \u010cinjenica da je napredak bio br\u017ei u siroma\u0161nijim zemljama potvr\u0111uje povezanost izme\u0111u rasta dohodaka u nekoj zemlji i \u0161irenja dostupnosti zdravstvene za\u0161tite, jer je pravilo da siroma\u0161nije zemlje gospodarski i dohodovno br\u017ee rastu od bogatijih. Br\u017ei rast gospodarstva dovodi do br\u017eeg rasta dohotka, \u0161to rezultira br\u017eim \u0161irenjem dostupnosti zdravstvene za\u0161tite.<\/p>\n\n\n\n Siroma\u0161ni postali siroma\u0161niji<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Pandemija je uzrokovala problem dostupnosti zdravstvene za\u0161tite primarno gospodarskim u\u010dincima, tj. uzrokovanjem gospodarske krize. U zajedni\u010dkom izvje\u0161\u0107u Svjetske banke i Svjetske zdravstvene organizacije navodi se da su u zemljama u razvoju financijski razlozi kod 31.4% ku\u0107anstava odgovorni za nepristupa\u010dnost zdravstvene skrbi, 21% problemi ponude, tj. nedostatka lijekova (\u0161to je rezultat prekida trgova\u010dkih pravaca u svijetu), 25.4% problemi povezani sa samim covidom-19 i 22.3% razli\u010diti drugi razlozi.<\/p>\n\n\n\n Ali velike su razlike izme\u0111u zemalja visoko srednjeg dohotka, nisko srednjeg dohotka i niskog dohotka. U zemljama visoko srednjeg dohotka financijski problemi su bili glavna prepreka dostupnosti zdravstvene skrbi kod 17.4% ku\u0107anstava, nisko srednjeg dohotka kod 30.6% ku\u0107anstava, a niskog dohotka kod 65.6% ku\u0107anstava.<\/p>\n\n\n\n Protupandemijske mjere su u cijelom svijetu bile veliki tro\u0161ak za dru\u0161tvo, direktno i indirektno. Direktno se cijelim sektorima zabranjivao rad i poslovanje, a kako su ljudi bili pod lockdownom, potro\u0161nja, jedan od kota\u010da kretanja gospodarstva, je zamrla. Zemlje visokog i visoko srednjeg dohotka su to donekle mogle kompenzirati tako da dr\u017eava po\u0161alje novce ljudima kojima je protupandemijskim mjerama onemogu\u0107en rad i tako im nadoknade izgubljeni dohodak.<\/p>\n\n\n\n To su mogle samo bogatije dr\u017eave koje su imale pristup financijskim tr\u017ei\u0161tima na kojima su se mogle povoljno zadu\u017eiti da bi te novce transferirale stanovni\u0161tvu. Siroma\u0161ne dr\u017eave jednostavno nisu imale tu mogu\u0107nost pa nisu mogle kompenzirati svojim gra\u0111anima tro\u0161kove nastale uslijed protupandemijskih mjera. Siroma\u0161ne zemlje su i pretrpjele gospodarski udarac zbog stajanja proizvodnje u bogatijim dr\u017eavama, jer sirovine i polusirovine vi\u0161e nitko nije kupovao te im je drasti\u010dno pala cijena. A siroma\u0161nim dr\u017eavama je \u010desto par sirovina osnova cijelog gospodarstva. Ono \u0161to su bogatije dr\u017eave radile da za\u0161tite svoje stanovni\u0161tvo se najte\u017ee reflektiralo na siroma\u0161nije zemlje.<\/p>\n\n\n\n Osim \u0161to su bogatima njihove dr\u017eave kao kompenzaciju za zabrane rada i lockdownove davale financijska sredstva, oni su imali i vi\u0161e u\u0161te\u0111evine iz prija\u0161njih razdoblja. Siroma\u0161ni ne mogu podmiriti ni teku\u0107e tro\u0161kove, a kamoli da \u0161tede. Stoga su bogati mogli tu \u0161tednju iskori\u0161tavati u razdobljima bez posla (u jednom trenutku je stopa nezaposlenosti u SAD-u bila iznad 15%), a siroma\u0161ni je jednostavno nisu imali. Zbog toga \u0161to nisu imali \u0161tednju, a nisu mogli raditi bilo zbog protupandemijskih mjera njihovih dr\u017eava ili zbog manjka potra\u017enje i pada cijene sirovina koje su okosnica ekonomija njihovih zemalja, nisu bili spremni ni pokriti zdravstvene tro\u0161kove.<\/p>\n\n\n\n Pandemija i protupandemijske mjere u mnogo\u010demu su zaustavile globalni napredak, pa tako i u zdravstvenoj za\u0161titi.<\/p>\n\n\n\n Povijesni napredak u borbi protiv siroma\u0161tva<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n\n Dosege napretka do pandemije pokazuje podatak da se prosje\u010dni o\u010dekivani \u017eivotni vijek pri ro\u0111enju u svijetu pove\u0107ao sa 66.8 godina 2000. na 73.6 godina 2019. Prosje\u010dno trajanje ljudskog \u017eivota u svijetu se pove\u0107alo za gotovo 7 godina u dva desetlje\u0107a. Napredak je posebno impresivan u Africi, gdje je prosje\u010dni \u017eivotni vijek produ\u017een za \u010dak 11.7 godina. Istodobno se u tom periodu vi\u0161e od 800 milijuna ljudi izdiglo iz apsolutnog siroma\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n No 2015. je jo\u0161 uvijek bilo 736 milijuna ljudi u stanju apsolutnog siroma\u0161tva, ve\u0107inom u Africi i Indiji. Procjenjuje se da je 2017. od 1.4 milijarde do 1.9 milijardi ljudi bilo suo\u010deno s katastrofalnim ili osiroma\u0161uju\u0107im zdravstvenim tro\u0161kovima. Jo\u0161 uvijek vi\u0161e od 50% stanovni\u0161tva subsaharske Afrike nema pristup elektri\u010dnoj energiji.<\/p>\n\n\n\n Ipak, dugoro\u010dni povijesni trendovi pokazuju ogroman napredak \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n\n\n\n 1990.godine 1.9 milijardi ljudi na svijetu je \u017eivjelo u apsolutnom siroma\u0161tvu, tada vi\u0161e od tre\u0107ine ljudi na svijetu. Kako je 2015. u svijetu bilo 736 milijuna siroma\u0161nih, to zna\u010di da je 1.16 milijardi ljudi iza\u0161lo iz apsolutnog siroma\u0161tva. U isto vrijeme je ukupan broj ljudi na svijetu narastao za 2 milijarde, s 5.33 milijarde 1990. na 7.38 milijardi 2015.<\/p>\n\n\n\n Osim \u0161to je svijet uspio smanjiti broj apsolutno siroma\u0161nih uz istodobno pove\u0107anje ukupnog broja stanovnika, je \u0161to to nije postignuto nau\u0161trb prehrane. Prosje\u010dni dnevni kalorijski unos hrane je od 1990. do 2015. konstantno rastao, u cijelom svijetu uklju\u010duju\u0107i i Afriku. Rezime; 2 milijarde ljudi vi\u0161e na planetu, a 1.16 manje apsolutno siroma\u0161nih, a svaki dio svijeta se bolje prehranjuje. Tome treba dodati jo\u0161 jednu \u010dinjenicu povezanu s odr\u017eivo\u0161\u0107u, a to je kako danas ne koristimo puno vi\u0161e povr\u0161ine zemlje za poljoprivredu, 4.79 milijardi hektara 1990. a 4.86 milijardi hektara 2015. I za taj mali rast su odgovorne Kina i Afrika, dok se u ostatku svijeta poljoprivredne povr\u0161ine smanjuju.<\/p>\n\n\n\n To mo\u017eemo zahvaliti tehnolo\u0161kom napretku zbog kojega je danas potrebno manje poljoprivredne povr\u0161ine za prehraniti jednu osobu nego 1990.<\/p>\n\n\n\n 1950.godine je ve\u0107ina ljudi \u017eivjela u apsolutnom siroma\u0161tvu (53.3%), da bi do 1980. samo tre\u0107ina ljudi \u017eivjela u apsolutnom siroma\u0161tvu (33.86%), 2000. \u010detvrtina (25.33%), a danas samo 9-10% ljudi na Zemlji \u017eivi u stanju apsolutnog siroma\u0161tva, koje se definira kao nemogu\u0107nost zadovoljenja osnovnih \u017eivotnih potreba, kao minimuma hrane i dovoljno toplog skloni\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n