Papa test je standardna procedura probira (screening test) za karcinom cerviksa. Naziva se jo\u0161 i \u201cVCE obrisak\u201d, jer se obrisak uzima s podru\u010dja vagine, cerviksa i endocerviksa.<\/p>\n\n\n\n
Test je dobio naziv prema ameri\u010dkom znanstveniku gr\u010dkog podrijetla dr. Georgeu Papanicolaou, koji je prije 50-ak godina otkrio metodu bojanja stanica.<\/p>\n\n\n\n
Predstavlja efektivnu strategiju za smanjenje rizika od nastanka invazivnog karcinoma cerviksa.<\/p>\n\n\n\n
Otkako je razvijen i primijenjen u sklopu organiziranog programa probira, do\u0161lo je do vi\u0161e od 80 % smanjenja smrtnosti od karcinoma cerviksa (rak vrata maternice) u posljednjih 50 godina, \u010dime je postao jedan od naju\u010dinkovitijih testova probira u povijesti medicine.<\/p>\n\n\n\n
\u0160to je Papa test?<\/span><\/strong> Abnormalne stanice na Papa testu<\/span><\/strong> – pove\u0107anu jezgru (2 \u2013 3 puta ve\u0107u od normalne jezgre) Klasifikacija citolo\u0161kih nalaza<\/span><\/strong> U nas je modifikacija u\u010dinjena 1968. godine, dok se 1973. predla\u017ee promjena nazivlja displazija i carcinom in situ u cervikalna intraepitelna neoplazija (CIN) s podjelom u \u010detiri, a kasnije u tri stupnja. Godine 1988. uvodi se The Bethesda System, koji umjesto CIN-a uvodi pojam skvamozne intraepitelne lezije (SIL) koji se dijeli na dva stupnja: HSIL i LSIL.<\/p>\n\n\n\n Klasifikacija prema Papanicolaou<\/span><\/strong> – PAPA I \u2013 uredan nalaz
Pomo\u0107u ovog relativno jeftinog testa, stanice epitela cerviksa se razmazuju na predmetno stakalce te se nakon bojenja po Papanicolaou mikroskopski evaluiraju. Osjetljivost Papa testa je oko 50 \u2013 70 %. Ovom metodom mo\u017ee se prepoznati do 70 % stani\u010dnih promjena uzrokovanih HPV-om.<\/p>\n\n\n\n
Patognomoni\u010dan nalaz stani\u010dnih promjena koje ukazuju na promjene uzrokovane HPV-om jesu koilociti. Koilociti su tipi\u010dne displasti\u010dne plo\u010daste stanice koje imaju:<\/p>\n\n\n\n
– perinuklearni halo
– hiperkromaziju
– nepravilne konture jezgre.<\/p>\n\n\n\n
<\/span><\/strong>Prva klasifikacija citolo\u0161kih nalaza bila je Papanicolaouova numeri\u010dka (I \u2013 V) klasifikacija objavljena 1954. godine bez predvi\u0111anja histolo\u0161ke dijagnoze. Dva desetlje\u0107a kasnije pojavljuju se modifikacije ove klasifikacije koje uklju\u010duju opisnu diferencijalnu citolo\u0161ku dijagnozu s nazivljem istovjetnim onom u histologiji.<\/p>\n\n\n\n
Za Papanikolau test, odnosno tuman\u010denje njegovih rezultata, 1954. godine uvedena je klasifikacija, koja se dugo koristila u ginekolo\u0161koj praksi. Nalazi su se interpretirali prema slijede\u0107oj shemi:<\/p>\n\n\n\n
– PAPA II \u2013 atipi\u010dne upalne promjene (Papa test pokazuje upalu)
– PAPA III \u2013 displazija plo\u010dastih stanica (blaga, srednje te\u0161ka ili te\u0161ka) ili suspektne cilindri\u010dne stanice
– PAPA IV \u2013 karcinom in situ (CIS) ili adenokarcinom in situ (AIS)
– PAPA V \u2013 sumnja na invazivni karcinom (plo\u010dasti, adenokarcinom, sarkom).<\/p>\n\n\n\n