Sa zauzetih \u010duka na \u017darkovici, \u010dak i malo ispod, dolje prema Zlatnom potoku, pijani su rezervisti u gluho doba no\u0107i preko ghetto blastera, lako mogu\u0107e \u010dak “Made in Russia”, namjerno pu\u0161tali na najglasnije srpske borbene narodnjake, tako da je sablasno odzvanjao \u010ditav Grad, zamra\u010den i bez drugog zvuka. Prkosni bi stanovnik, onaj koji je jo\u0161 ostao na svome, tu i tamo isturio srednji prst prema neprijateljskim brlozima i opsovao \u0161togod sebi u bradu, na primjer: “Jebite se!”<\/p>\n\n\n\n
Dubrovnik je te 1991. godine na koncu imao vra\u0161ku sre\u0107u, Vukovar i Sarajevo, na\u017ealost, nisu, a ni Kijev u ovom novom tisu\u0107lje\u0107u, prema svemu sude\u0107i, ne\u0107e.<\/p>\n\n\n\n
Ni tih turobnih dana preostalim ljudima u Zlatnom potuku, na Plo\u010dama, na Stradunu, u Pilama nije bilo ba\u0161 sasvim jasno za\u0161to te bijele ili plave kacige, razvrstane dvjesto metara dalje, u najboljemu dubrova\u010dkom hotelu, ne mogu u\u010diniti ba\u0161 ni\u0161ta da ru\u0161ila\u010dka i ubila\u010dka najezda stane i da se “osloboditelji”, “demilitarizatori” i “denacifikatori” odmah vrate odakle su krenuli. “Europe, you can stop the war”, pjevalo se u nas s puno nade prije trideset i jednu godinu. “Europe, you can’t stop the war”, vrlo brzo se pokazalo.<\/p>\n\n\n\n
Ni nakon vi\u0161e od tri desetlje\u0107a Zapad stvarnim \u017ertvama, ljudskim stradalnicima, ne izgleda ni\u0161ta uvjerljivije, mo\u0107nije ni odlu\u010dnije nego \u0161to se doimao tada. Osjetile su to na vlastitoj ko\u017ei i rijeke izbjeglica koje su posljednjih godina poku\u0161avale ute\u0107i na Zapad, u potrazi za mirom i ve\u0107im slobodama. Trinaest ukrajinskih vojnika s napadnutog Zmijskog otoka, koji su tik uz granicu Europske unije svjesno i bespomo\u0107no \u010dekali trenutak pogubljenja, odaslali su u vje\u010dnost, kao svoje posljednje rije\u010di, va\u017enu poruku okrutnim napada\u010dima, ali i cijelom svijetu. Poruka je jednostavna, brutalna i glasi: “Jebite se!”<\/p>\n\n\n\n
I \u0161to je to\u010dno Zapad u\u010dinio s tom njihovom porukom? Zato\u010dkao ju je (j**** se) ili je prekrio pi\u0161tanjem. Ima li doista stra\u0161nije ilustracije za hipokriziju zapadnog svijeta od te da na simboli\u010dnim rije\u010dima stradanja, ili mo\u017eda \u010dak nestajanja cijeloga jednog naroda, demonstrira\u0161 najnakaradniji alat politi\u010dke korektnosti? Da ne zna\u0161 kako bi za\u0161titio narod kojemu su sati odbrojeni, ali zato gleda\u0161 kako spasiti od psovki malu djecu i \u0107udoredan svijet koji nikako ne voli kad se govori nepristojno.<\/p>\n\n\n\n
Ima li karikaturalnijeg poricanja od toga da sav taj vrisak koji ovih dana dolazi iz Ukrajine jednostavno prekrije\u0161 kompjutorskim zvukom “piiiii”, zavaravaju\u0107i se da zlo ima granice i zaboravljaju\u0107i da bi se ve\u0107 sutra moglo plakati i na drugim jezicima.<\/p>\n\n\n\n
Razulareni ruski imperijalisti\u010dki pogon – koji promovira ba\u0161 sve oblike represije i neslobode kao tobo\u017enji idealan ugo\u0111aj za sretan i plodonosan \u017eivot svojih i tu\u0111ih gra\u0111ana – o\u010dito je ra\u010dunao sa svim slabostima zapadnih demokracija. Njema\u010dka iz koje je netom oti\u0161la dugovje\u010dna kancelarka, Velika Britanija tek nedavno raskinula s Unijom, s premijerom kojega ve\u0107 pote\u017eu po podu, Sjedinjene Dr\u017eave koje se oporavljaju od Trumpa i nikad se ne\u0107e naviknuti na Bidena, Francuska pred izborima, komi\u010dar bez politi\u010dkog iskustva na \u010delu Ukrajine, pandemija koja je poljuljala sve, Bruxelles apsurdno pogubljen u birokratskim procedurama\u2026<\/p>\n\n\n\n
Prazne o\u010di Ursule von der Leyen naspram zlog pogleda Sergeja Lavrova. Putinova beskompromisna diktatura naspram beskona\u010dnom vije\u0107anju i nadglasavanju u kojemu \u010dak i politi\u010dari poput Garija Cappellija, Marija Bano\u017ei\u0107a ili Zorana Milanovi\u0107a stignu do\u0107i do izra\u017eaja. “Donijeli smo jednoglasnu rezoluciju u Saboru”, “Nismo prakti\u010dki morali izmijeniti ni slova”, “Sve je pro\u0161lo bez imalo protivljenja”, “Organizirat \u0107emo sjednice odbora, pododbora i me\u0111uodbora”, “Poslat \u0107emo jasnu poruku”, “Napisat \u0107emo notu”, “Raspravit \u0107emo s na\u0161im europskim partnerima”, “Stupnjevat \u0107emo sankcije”, “Znat \u0107emo odgovoriti”, “Ne\u0107e pro\u0107i neka\u017enjeno”, “Mi smo jedinstveni”, “U narednim tjednima\u2026”<\/p>\n\n\n\n
No samo u jednom danu izvrtjet \u0107e se najstra\u0161nije slike stradanja: toliko \u0107e ljudi ostati bez \u017eivota, bez najbli\u017eih, bez domovine. I ne\u0107e ih bitno utje\u0161iti \u0161to \u0107e u domovini njihova agresora ljudi mo\u017eda jednom \u017eivjeti lo\u0161ije, djelomi\u010dno ili privremeno izolirani od Zapada.<\/p>\n\n\n\n
Europa s desecima nacionalnih vojski i vanjskih politika uvla\u010di ovih dana bojazan u kosti vlastitih stanovnika: ne da nije u stanju prekinuti rat pred vlastitim vratima (najzapadnija ukrajinska granica od Zagreba je udaljena nekih 600 kilometara) nego nema snage agresoru obustaviti \u010dak ni me\u0111unarodni mehanizam pla\u0107anja.<\/p>\n\n\n\n
Ukrajina je danas \u017ertva be\u0161\u0107utnih ruskih okupatora, ali ima i te koliko razloga biti ogor\u010dena i razo\u010darana zapadnim svijetom koji joj je ostavio la\u017enu nadu priklju\u010denja i zatajio pravu cijenu slobode i neovisnosti. I zato bez cenzure imaju pravo izvikivati vapaj zadnjih, palih \u010duvara europske slobode sa Zmijskog otoka: “Jebite se!”<\/p>\n\n\n\n
Nino \u0110ula \/ Jutarnji.hr<\/sup><\/a><\/strong><\/p>\n\n\n\n