Od po\u010detka godine su dokumenti njema\u010dkog ministarstva vanjskih poslova o procesu priznavanja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske 1991. dostupni javnosti.<\/p>\n\n\n\n
Je li Njema\u010dka kriva za izbijanje najgorih ratova u Europi do danas od 1945. godine? Snosi li njema\u010dka politika odgovornost za raspad jedne dr\u017eave, za vi\u0161egodi\u0161nje krvoproli\u0107e s brojnim pokoljima, za vi\u0161e od 120.000 mrtvih i stotine tisu\u0107a protjeranih i izbjeglica? Kada bi oni koji optu\u017euju bili u pravu, to bi zna\u010dilo da je Savezna Republika Njema\u010dka agresivna razbojni\u010dka dr\u017eava koja bezobzirno zapo\u010dinje ratove.<\/p>\n\n\n\n
Legenda koja se \u0161iri ve\u0107 desetlje\u0107ima<\/strong><\/p>\n\n\n\n To otprilike tvrdi legenda koja se \u0161iri ve\u0107 desetlje\u0107ima u raznim varijantama, ali u osnovi uvijek govori kako je Njema\u010dka 1991. godine “preuranjenim priznanjem Hrvatske i Slovenije” pokrenula krvavi raspad Jugoslavije. Ovisno o zagovorniku, ovaj se narativ prote\u017ee sve do danas, pa se Berlin tako mo\u017ee djelomi\u010dno u\u010diniti odgovornim i za aktualne sporove na Balkanu, pi\u0161e novinar Michael Martens za Deutsche Welle.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111u onima koji zastupaju takve optu\u017ebe su i umovi kao \u0161to je ameri\u010dki lingvist Noam Chomsky. On tvrdi da je politika Bonna 1991. bila “recept za gra\u0111anski rat” u Jugoslaviji. Godinama on neuvijeno insinuira da su Helmut Kohl i njegov ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher kao neku vrstu nastavljanja Hitlerove osvaja\u010dke politike o\u017eivjeli savez koji je Njema\u010dka imala od 1941. do 1945. sa zlo\u010dina\u010dkom i ubila\u010dkom hrvatskom usta\u0161kom dr\u017eavom. Njema\u010dka je navodno \u017eeljela rat na Balkanu kako bi povratila prevlast u jugoisto\u010dnoj Europi na ru\u0161evinama multietni\u010dke socijalisti\u010dke dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n Nije svaka apsurdna tvrdnja vrijedna raskrinkavanja. Ali Chomsky nije sam u tom uvjerenju. Knjige, \u010dlanci i navodno znanstveni prilozi o “njema\u010dkom razaranju Jugoslavije” \u010dine te\u0161ko preglednu zbirku prebacivanja krivice sa stotinama tekstova. Nije iznena\u0111uju\u0107e da su biv\u0161i akteri poput francuskog predsjednika Fran\u00e7oisa Mitterranda ili britanskog premijera Johna Majora kasnije u memoarima ili intervjuima pothranjivali razli\u010dite varijante te legende.<\/p>\n\n\n\n Od 1992. godine Pariz, a prije svega London, igrali su kobnu ulogu u Bosni i Hercegovini i s toga su kasnije poku\u0161avali skrenuti pozornost. Kada je “Le Monde” 1991. bio uvjeren da se ponovo \u010duju njema\u010dko-hrvatska nacisti\u010dka zvona ili kada je britanski publicist Mischa Glenny u “New York Review of Books” optu\u017eio Njema\u010dku da je priznala Hrvatsku i Sloveniju u politi\u010dkom aktu “sumnjive moralne vrijednosti” i ne obaziru\u0107i se na demokratske standarde, to su bili primjeri novinarskog pisanja na na\u010din koje je i danas prisutan: Njema\u010dka je kriva. I na njema\u010dkom govornom podru\u010dju ovo gledi\u0161te ima svoje prista\u0161e do dan-danas.<\/p>\n\n\n\n Bonn (pre)dugo nije htio shvatiti da Jugoslaviji nije bilo spasa<\/strong><\/p>\n\n\n\n No, zagovornici teze o destruktivnoj njema\u010dkoj posebnoj ulozi dosad su bili uskra\u0107eni jednog sredi\u0161njeg izvora: dosjei pohranjeni u politi\u010dkom arhivu Njema\u010dkog ministarstva vanjskih poslova nisu bili dostupni. Tek od po\u010detka godine, nakon uobi\u010dajenog razdoblja blokiranja od 30 godina, oni su otvoreni \u2013 i svatko tko prou\u010di materijal vidjet \u0107e da nema nikakvih naznaka koje bi potkrijepile tvrdnju da je Bonn namjerno doveo do razbijanja Jugoslavije 1991. godine.<\/p>\n\n\n\n Ba\u0161 suprotno: stotine izvje\u0161\u0107a o stanju na terenu iz njema\u010dkog veleposlanstva u Beogradu i generalnog konzulata u Zagrebu, bilje\u017eaka, transkripata sastanaka u kabinetu ministra, zapisnika Kohlovih i Genscherovih razgovora sa srpskim predsjednikom Slobodanom Milo\u0161evi\u0107em, njegovim hrvatskim pandanom Franjom Tu\u0111manom i drugim akterima u Jugoslaviji sugeriraju da Bonn dugo, predugo nije htio uvidjeti da se jugoslavenska dr\u017eava, desetlje\u0107ima cijenjena kao nesvrstani faktor stabilnosti, ve\u0107 i zbog toga nije mogla spasiti jer je vlasti u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani iz razli\u010ditih razloga uop\u0107e nisu htjele spasiti.<\/p>\n\n\n\n To\u010dno je, me\u0111utim, da se njema\u010dka pozicija promijenila pod dojmom eskalacije sukoba. Stav, koji se jo\u0161 uvijek \u010dvrsto branio po\u010detkom 1991., da se Jugoslavija mora sa\u010duvati po svaku cijenu, postupno je gubio podr\u0161ku, iako se prije svih njema\u010dko veleposlanstvo u Beogradu dr\u017ealo fikcije da se jugoslavenska dr\u017eava mo\u017ee nekako zakrpati i protiv volje njenih najve\u0107ih naroda.<\/p>\n\n\n\n Budu\u0107i da se to iz dana u dan pokazivalo sve iluzornijim, u jesen 1991. prevladala je druga linija. Kohl i Genscher su do\u0161li do zaklju\u010dka da bi priznanje Slovenije i Hrvatske predstavljalo manje zlo u jugoslavenskoj dilemi. Nakon toga su bili spremni – i u toj to\u010dki je bajka o samostalnom njema\u010dkom djelovanju donekle to\u010dna – braniti svoje stajali\u0161te od prigovora iz Washingtona, Londona i Pariza.<\/p>\n\n\n\n O\u010duvanje Jugoslavije je interes Zapada<\/strong><\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, jo\u0161 po\u010detkom 1991. Bonn je slijedio jednu drugu liniju. Me\u0111u mnogim dokumentima koji to dokazuju je bilje\u0161ka Ministarstva vanjskih poslova od 4. sije\u010dnja 1991., napravljena u okviru pripreme za predstoje\u0107e francusko-njema\u010dke konzultacije, koje su trebale uklju\u010divati \u200b\u200bi usugla\u0161avanje stavova o Jugoslaviji. U njoj se navodi njema\u010dki stav: “U interesu europske stabilnosti, interesi Zapada moraju i dalje biti usmjereni na o\u010duvanje Jugoslavije.” Tako je bilo i krajem mjeseca kada je njema\u010dki veleposlanik u Beogradu Hansj\u00f6rg Eiff napisao izvje\u0161\u0107e Bonnu u kojem je sa\u017eeo pedesetominutni razgovor koji je vodio s Franjom Tu\u0111manom u Zagrebu.<\/p>\n\n\n\n U svom standardnom \u0161ifriranom teleksu, koji je zaprimljen u Bonnu 30. sije\u010dnja, veleposlanik izvje\u0161tava da je Tu\u0111man nakon razgovora odletio u Be\u010d, “gdje su ga primili predsjednik Waldheim i kancelar Vranitzky.” U Bonnu su u to vrijeme jo\u0161 uvijek striktno odbijali susret s Tu\u0111manom na najvi\u0161oj razini kako ne bi bili optu\u017eeni za mije\u0161anje u jugoslavenske unutarnje stvari. Eiff sugerira da bi mo\u017eda bilo dobro da Bonn slijedi primjer Be\u010da i razmisli o “popu\u0161tanju dosada\u0161njeg standarda”. No to ne nailazi na dobar odjek. Jedan slu\u017ebenik – vjerojatno Michael Libal, \u0161ef odjela za Balkan u Njema\u010dkom ministarstvu vanjskih poslova \u2013 komentira prijedlog rukom uz opasku: “Austrija NIJE mjerilo za nas!”<\/p>\n\n\n\n I Tu\u0111manovi poku\u0161aji da zaobilaznim putem do\u0111e do izravnog susreta s Kohlom i Genscheron su propali. O tome svjedo\u010di izvje\u0161\u0107e njema\u010dkog veleposlanika pri NATO-u u Bruxellesu Hansa-Friedricha von Ploetza. On je 26. velja\u010de izvijestio Bonn da je na “privatnom ru\u010dku” veleposlanika NATO-a bilo rije\u010di i o tome da je glavni tajnik NATO-a Manfred W\u00f6rner bio suo\u010den s Tu\u0111manovim zahtjevom za razgovore “putem ‘privatnih kanala’ (o\u010dito preko bavarskih predstavnika)”. “Njegova – negativna – reakcija nai\u0161la je na nepodijeljeno odobravanje”, izvje\u0161tava von Ploetz.<\/p>\n\n\n\n \u010cak i kada su Slovenija i Hrvatska 25. lipnja 1991. proglasile neovisnost, stav Bonna je ostao negativan. Jo\u0161 istog dana su veleposlanik Eiff u Beogradu i generalni konzul Hans Julius Boldt u Zagrebu dobili iz Bonna upute s naslovom “Izjava za novinare”. Na sva pitanja o njema\u010dkom stajali\u0161tu oni su trebali odgovoriti: “Njema\u010dka savezna vlada, zajedno sa svojim partnerima u EZ, uvijek se zalagala za o\u010duvanje jedinstva Jugoslavije na demokratskim osnovama i uz po\u0161tovanje ljudskih i manjinskih prava\u2026 Pitanje priznavanja samostalnosti Slovenije i Hrvatske trenutno se ne postavlja.”<\/p>\n\n\n\n Za internu upotrebu u razgovorima s jugoslavenskim politi\u010darima Bonn diplomatima predla\u017ee i sljede\u0107i argument: budu\u0107i da se ne mo\u017ee predvidjeti ho\u0107e li ostale jugoslavenske republike prihvatiti odvajanje Hrvatske i Slovenije, “rano priznanje bi predstavljalo mije\u0161anje u unutarnje stvari Jugoslavije. U svakom slu\u010daju, ostvarivanje prava na samoodre\u0111enje ne mo\u017ee se promatrati odvojeno od obveze suzdr\u017eavanja od jednostranih radnji na \u0161tetu ostalih pripadnika multietni\u010dke dr\u017eave i nastojanja da se s njima na\u0111e sporazumno rje\u0161enje.” Dva dana kasnije u izvje\u0161\u0107u o situaciji stoji da su Genscher i talijanski ministar vanjskih poslova Gianni De Michelis telefonom uvjeravali jugoslavenskog ministra vanjskih poslova Budimira Lon\u010dara da \u0107e “samo Jugoslavija biti priznata. Oba ministra podr\u017eavaju proces demokratizacije u Jugoslaviji i njenu teritorijalnu cjelovitost”.<\/p>\n\n\n\n “Raspad i ponovna uspostava Jugoslavije. Teze i antiteze”<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ali interno je ve\u0107 u to vrijeme po\u010delo unutar njema\u010dkog ministarstva dolaziti do promjene u razmi\u0161ljanju. Potvrda za to je tekst pod naslovom “Raspad i ponovna uspostava Jugoslavije. Teze i antiteze”, koji ima 13 stranica i klasificiran je kao “Tajno. Samo za slu\u017ebenu uporabu”. Taj dokument, \u0161to je sasvim neuobi\u010dajeno, nije ni datiran ni potpisan niti je zabilje\u017eeno iz kojeg odjela dolazi. Osim toga ne postoji ni popis osoba koji bi upu\u0107ivao na to koliko je \u0161irok krug ljudi koji ga je dobio. No, s obzirom na to kako je dokument arhiviran, mo\u017ee se pretpostaviti da je bio napisan u lipnju i da je do\u0161ao iz Sto\u017eera za planiranje.<\/p>\n\n\n\n To je neka vrsta think-tanka Ministarstva vanjskih poslova koji ima slu\u017ebenu dozvolu za nesputano, neortodoksno i slobodno razmi\u0161ljanje. Oslobo\u0111eni ograni\u010denja i obzira koji proizlaze iz svakodnevnog rada, tu okupljene pametne glave bi trebale razmi\u0161ljati nekonvencionalno i analizirati sve mogu\u0107e scenarije vanjskopoliti\u010dkog razvoja neke situacije. U tom se tekstu uspore\u0111uju argumenti za i protiv priznanja Slovenije i Hrvatske.<\/p>\n\n\n\n Protiv priznanja raspada Jugoslavije odnosno zalaganja za neku “obnovu” Jugoslavije govori procjena da u tom slu\u010daju prijeti rat. Mora se osigurati da Hrvati i Srbi “ponovo ne podlegnu isku\u0161enju i poku\u0161aju anektirati Bosnu i Hercegovinu, uklju\u010duju\u0107i i muslimane koji tamo \u017eive”, navodi se. Osim toga je va\u017eno uklju\u010diti Srbiju: “Izolirana Srbija \u0107e vjerojatno pokazati jo\u0161 manje sklonosti reviziji svoje politike na Kosovu od Srbije koja se, zajedno s drugim republikama, poku\u0161ava pribli\u017eiti Europi.” Stoga se Jugoslaviju, “u nekom obliku”, mora sa\u010duvati jer su “s izuzetkom sredi\u0161nje Srbije, krajevi u kojima \u017eive Srbi, Hrvati i bosanski Muslimani toliko me\u0111usobno isprepleteni da je stvaranje \u010distih nacionalnih dr\u017eava nemogu\u0107e”, navodi se u toj argumentaciji.<\/p>\n\n\n\n Promjena stava<\/strong><\/p>\n\n\n\n U mjesecima koji su uslijedili, me\u0111utim, u Bonnu su sve vi\u0161e na te\u017eini dobili oni argumenti izlo\u017eeni u dokumentu prema kojima bi priznanje Hrvatske i Slovenije bilo manje zlo. Izme\u0111u ostalog se tu ukazivalo na drasti\u010dan pad autoriteta jugoslavenske vlade, koja vi\u0161e gotovo da nema nikakvog utjecaja na republike. Pritom su anonimni autori sve prije samo ne odu\u0161evljeni krajem Jugoslavije koji je bio na pomolu: “Svakako je jasno da bi me\u0111unarodnoj zajednici, a posebno europskoj zajednici bilo lak\u0161e imati posla s jednom jugoslavenskom dr\u017eavom nego s nizom manjih, nu\u017eno nestabilnih i u nekim slu\u010dajevima (Bosna i Hercegovina, Makedonija) jedva odr\u017eivih dr\u017eava sljednica”, navodi se.<\/p>\n\n\n\n Ali potom se u tekstu dodaje: “Ako ovo bude vode\u0107e na\u010delo na\u0161eg pona\u0161anja naspram pojedinih jugoslavenskih naroda, a da pritom ne poka\u017eemo barem razumijevanje za brige i \u017eelje nesrpskih naroda, mogli bismo se na\u0107i pod sumnjom da cini\u010dno stajemo na stranu ja\u010deg, dakle Srbije.” Stoga Hrvatska mora Srbima priznati pravo na “stvarnu politi\u010dku autonomiju” na svojoj teritoriji, “koja jam\u010di fizi\u010dku za\u0161titu te gospodarski i kulturni razvoj u nesmetanom kontaktu sa svojim sunarodnjacima u Republici Srbiji”.<\/p>\n\n\n\n Ova promjena stava se mo\u017ee razumjeti prije svega kada se na umu ima razvoj doga\u0111aja u Jugoslaviji u drugoj polovici 1991. godine. Kao reakcija na slovensko progla\u0161enje nezavisnosti, “Jugoslavenska narodna armija”, koja je tada ve\u0107 bila pod velikom dominacijom Srba, poku\u0161ala je u takozvanom desetodnevnom ratu povratiti kontrolu nad Slovenijom i jugoslavenskim granicama. Genscher je bio ogor\u010den. Razmje\u0161taj vojske “nije ni\u010dim, apsolutno ni\u010dim opravdan”, rekao je 1. srpnja uo\u010di sastanka sa Slobodanom Milo\u0161evi\u0107em u Beogradu.<\/p>\n\n\n\n Tu\u0111man u Bonnu: Bez crvenog tepiha<\/strong><\/p>\n\n\n\n Jedna od posljedica postupne promjene kursa u Bonnu je bila i da Tu\u0111manovi poku\u0161aji da se sretne s Kohlom i Genscherom vi\u0161e nisu bili glatko odbijani. Nakon razgovora u Be\u010du, Budimpe\u0161ti i Londonu te nakon \u0161to su ga u Italiji primili i predsjednik Francesco Cossiga i premijer Giulio Andreotti, Tu\u0111man je mogao 18. srpnja do\u0107i na razgovore i u Bonn. Ali pritom se htjelo osigurati da on to ne mo\u017ee shvatiti kao potvrdu njema\u010dke spremnosti da prizna hrvatsku \u017eelju za samostalno\u0161\u0107u. U podnesku kancelarskom uredu od 4. srpnja Odjel 215 Ministarstva vanjskih poslova, koji je nadle\u017ean za Jugoslaviju, sastavio je u vezi s tim prijedloge i pritom upozorio da je va\u017eno “izbje\u0107i svaki privid priznanja. Puki razgovori, na \u0161to smo na\u010delno spremni sa svima, sami po sebi ne mogu donijeti priznanje.”<\/p>\n\n\n\n Zatim se predla\u017ee da se Tu\u0111man primi na najni\u017eoj mogu\u0107oj razini protokola: “Sastanak u zra\u010dnoj luci protokolarnog slu\u017ebenika (a ne glavnog \u0161efa protokola). Nema crvenog tepiha. Policijsko zapovjedno vozilo (bez po\u010dasne pratnje (motocikli), nema hrvatskih obilje\u017eja na vozilima, nema hrvatskih zastava. Po potrebi smje\u0161taj u hotel (ne na Petersbergu) (slu\u017ebeni hotel za goste njema\u010dke dr\u017eave, prim. prev.). Preuzimanje tro\u0161kova. Razgovor sa saveznim kancelarom (bez hrane).” U “prijedlogu za raspravu”, koji je za Genschera sastavilo Ministarstvo vanjskih poslova, osim toga se sugerira da bi, ako Tu\u0111man zatra\u017ei njema\u010dko priznanje Hrvatske, najbolji odgovor bio da ta tema nije na dnevnom redu jer bi priznanje predstavljalo “mije\u0161anje u unutarjugoslavenski proces razja\u0161njavanja”.<\/p>\n\n\n\n Dokumenti iz tjedana koji su uslijedili jasno pokazuju kako se stav Bonna, s obzirom na poplavu vijesti o krvavim sukobima, akcijama vojske protiv hrvatskih i slovenskih civila, teroru srpskih i hrvatskih dragovoljaca, nepo\u0161tovanju dogovora o prekidima vatre i neuspjehu razli\u010ditih rundi pregovora od kasnog ljeta 1991., sve vi\u0161e okretao u pravcu priznanja. To je bilo povezano i s u\u010dinkom koji je krvoproli\u0107e na Balkanu imalo na medijsko izvje\u0161tavanje, javno mnijenje te raspolo\u017eenje u strankama, uklju\u010duju\u0107i i ve\u0107i dio oporbe. Naro\u010dito je zamjenik predsjednika zastupni\u010dkog kluba Socijaldemokrata (SPD), Norbert Gansel, vodio kampanju i u javnosti i iza kulisa o tome kako je nu\u017eno prestati poricati neminovnost raspada Jugoslavije.<\/p>\n\n\n\n Hrvatska i rje\u0161avanje pitanja manjina<\/strong><\/p>\n\n\n\n Nakon \u0161to je vojska po\u010dela nasilno intervenirati i u sukobu u Hrvatskoj – navodno “kako bi razdvojila sukobljene strane”, a zapravo uvijek na strani srpskih dobrovoljaca – Genscher je 26. kolovoza pozvao jugoslavenskog veleposlanika u Bonnu Borisa Frleca k sebi ku\u0107i. “Ako se primirje ne po\u010dne odmah po\u0161tovati, njema\u010dka \u0107e vlada morati preispitati pitanje priznanje Slovenije i Hrvatske. U tom slu\u010daju \u0107e se ona za to zalo\u017eiti i u okvirima EZ-a”, zaprijetio je Genscher ovom diplomatu \u2013 s \u010dim se on slo\u017eio. Oru\u017eane snage Jugoslavije “vi\u0161e nisu narodna vojska, budu\u0107i da tu vi\u0161e nisu zastupljeni Slovenci, Hrvati i Makedonci. Dakle, rije\u010d je o \u010disto srpskoj vojsci koja vr\u0161i agresiju na Hrvatsku”, odgovorio je Frlec, Slovenac, stoji u transkriptu razgovora. Ubrzo nakon toga on je u znak protesta istupio iz jugoslavenske diplomatske slu\u017ebe.<\/p>\n\n\n\n Prema jednom drugom arhiviranom transkriptu, Helmut Kohl je novoimenovanom hrvatskom ministru vanjskih poslova Zvonimiru \u0160eparovi\u0107u tijekom razgovora u Bonnu 8. listopada 1991. rekao da je “uspio u dugim razgovorima uvjeriti francuskog predsjednika Mitterranda da se pokrene po tom pitanju”. No, presudno bi bilo to da Hrvatska rije\u0161i “pitanje manjina”. I doista, njema\u010dka je vlada sada priznavanje Hrvatske (slovenski slu\u010daj je bio manje problemati\u010dan) \u010dinila ovisnim o tome da tamo\u0161nja srpska manjina dobije opse\u017ena prava \u2013 i to kroz ustavni zakon koji \u0107e parlament odobriti dvotre\u0107inskom ve\u0107inom. U tu svrhu Genscher je u studenom “ponudio” Hrvatskoj slanje jednog njema\u010dkog stru\u010dnjaka kao savjetnika.<\/p>\n\n\n\n Budu\u0107i da je Bonn u me\u0111uvremenu doista postao glavni zagovornik hrvatske te\u017enje za samostalnom dr\u017eavno\u0161\u0107u, Genscherova ponuda je bila takva da ju nije bilo mudro odbiti. Berlinski stru\u010dnjak za me\u0111unarodno pravo Christian Tomuschat poslan je u Zagreb s prevoditeljem da ispita hrvatski nacrt zakona i, ako je potrebno, zatra\u017ei izmjene i dopune. Kao primjer kojem treba te\u017eiti je slu\u017eio model Ju\u017enog Tirola. Nakon \u0161to je zakon nekoliko puta revidiran, Tomuschat ga je kona\u010dno pohvalio u detaljnom izvje\u0161\u0107u Bonnu kao “sasvim uravnote\u017een i po\u0161ten”. 4. prosinca 1991. zastupnici u Zagrebu usvojili su ustavni zakon “O pravima etni\u010dkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj”, koji im je predstavljen kao bezalternativan.<\/p>\n\n\n\n Njema\u010dko istr\u010davanje<\/strong><\/p>\n\n\n\n Tri dana ranije veleposlanik Eiff, koji je jo\u0161 uvijek tra\u017eio argumente da nekako odr\u017ei Jugoslaviju na okupu, poslao je u Bonn teleks upozorenja: “\u010cini se da barem dio hrvatskog vodstva povezuje me\u0111unarodno priznanje s o\u010dekivanjem me\u0111unarodne vojne pomo\u0107i, koju izme\u0111u ostalih otvoreno tra\u017ei Rei\u00dfm\u00fcller u FAZ-u (Frankfurter Allgemeine Zeitung, prim. prev.). S na\u0161e to\u010dke gledi\u0161ta bi u razgovorima o budu\u0107im odnosima to trebalo razjasniti.” Johann Georg Rei\u00dfm\u00fcller, tada jedan od izdava\u010da FAZ-a, bio je omiljeni Eiffov protivnik, na kojeg se veleposlanik kriti\u010dki osvrnuo u brojnim izvje\u0161\u0107ima ministarstvu. Rei\u00dfm\u00fcller, koji je tu zemlju poznavao jo\u0161 iz vremena dok je bio dopisnik u Beogradu, prepoznao je prije mnogih drugih da je “Jugoslavija” samo kulisa.<\/p>\n\n\n\n To je proturje\u010dilo Eiffovom gledanju na situaciju, koji je \u017eelio ostati veleposlanik za cijelu Jugoslaviju. Ne imenuju\u0107i Rei\u00dfm\u00fcllera, veleposlanik se ve\u0107 9. rujna po\u017ealio u teleksu klasificiranom kao “citissime” (hitno): “Jednostrano izvje\u0161tavanje znatno nam ote\u017eava pozitivan politi\u010dki utjecaj na unutarjugoslavenski sukob. Veleposlanstvo savjetuje da se ovo pitanje na odgovaraju\u0107i na\u010din tematizira naspram tamo poznatih njema\u010dkih medija.”<\/p>\n\n\n\n Tijek doga\u0111aja to nije promijenilo, pogotovo nakon \u0161to je u studenom Jugoslavenska narodna armija bombardiranjem Vukovar sravnila sa zemljom. U no\u0107i na 17. prosinca 1991. dvanaest dr\u017eava Europske zajednice odlu\u010dilo je zajedni\u010dki priznati Sloveniju i Hrvatsku 15. sije\u010dnja 1992. godine. Tada je doista do\u0161lo do jednog njema\u010dkog istr\u010davanja, kada je Njema\u010dka, po nalogu Helmuta Kohla, odluku o priznavanju objavila ve\u0107 23. prosinca.<\/p>\n\n\n\n To je razljutilo mnoge u Ministarstvu vanjskih poslova, uklju\u010duju\u0107i \u0161efa odjela Michaela Libala. Jo\u0161 dvadeset godina kasnije napisao je u pismu uredniku FAZ-a: “Objava na\u0161e odluke tri tjedna ranije, koja je uz to bila popra\u0107ena neprimjerenim trijumfom, pokazala se velikom psiholo\u0161kom pogre\u0161kom. Njema\u010dka je previdjela da je time dala dodatne argumente kriti\u010darima i klevetnicima njema\u010dke politike.” Na sam sukob u Jugoslaviji ova tri tjedna nisu, me\u0111utim, imala nikakvog utjecaja.<\/p>\n\n\n\n Jugoslavija nema budu\u0107nost<\/strong><\/p>\n\n\n\n Podrazumijeva se da arhiv njema\u010dkog Ministarstva vanjskih poslova ne mo\u017ee biti jedini klju\u010d za razumijevanje njema\u010dke uloge u raspadu Jugoslavije. Ostav\u0161tina Helmuta Kohla, arhive politi\u010dkih zaklada, Quai d’Orsay, Foreign Office ili srbijansko Ministarstvo vanjskih poslova mogli bi pru\u017eiti dodatne informacije. To primjerice sugerira jedno izvje\u0161\u0107e Wolfganga Ischingera od 14. svibnja 1991.<\/p>\n\n\n\n Ischinger, tada\u0161nji njema\u010dki veleposlanik u Parizu, izvijestio je o razgovoru s Mitterandovim savjetnikom Pierreom Morelom, koji je zamjerio da u “dijelovima njema\u010dkog tiska postoje simpatije za napore Hrvata i Slovenaca”, jednako kao \u0161to su i u Be\u010du na djelu snage “kojima nedostaje potrebna suzdr\u017eanost”. Pariz se o\u010dito boji prejakog njema\u010dkog utjecaja na jugoistoku, izvijestio je veleposlanik Ischinger.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, kao \u0161to se i o\u010dekivalo, nakon procjene vi\u0161e od 2500 stranica dosjea, u arhivi njema\u010dkog Ministarstva vanjskih poslova nema nikakvih naznaka u prilog tvrdnji da je Njema\u010dka 1991. provodila sustavnu politiku uni\u0161tavanja Jugoslavije nastavljaju\u0107i se time na neku raniju njema\u010dku velikodr\u017eavnu politiku. \u010cinjenice govore druga\u010dije: u Bonnu je 1991., tek nakon vi\u0161emjese\u010dnog oklijevanja, prevladalo uvjerenje da Jugoslavija nema budu\u0107nosti \u2013 jednako kao ni Sovjetski Savez, koji se ve\u0107 raspadao.<\/p>\n\n\n\n *Michael Martens je njema\u010dki novinar specijaliziran za vanjskopoliti\u010dke teme. Tijekom 1990-ih godina je \u017eivio i radio u Ukrajini, Rusiji i centralnoj Aziji. Od 2000. radi za njema\u010dki dnevni list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ), a od 2002. je dopisnik lista za jugoisto\u010dnu Europu. Kao publicist je izme\u0111u ostalih objavio knjige “U potrazi za junakom: pri\u010da o vojniku koji nije hteo da ubije” (Clio, 2013), te “Vatra u vatri: Ivo Andri\u0107 \u2013 jedan europski \u017eivot” (Ljevak, 2020.). Trenutno radi na knjizi o raspadu Jugoslavije, gledano kroz prizmu dokumenata iz arhive njema\u010dkog Ministarstva vanjskih poslova koji donedavno nisu bili dostupni javnosti. U okviru rada na toj knjizi je nastao i ovaj tekst koji Deutsche Welle objavljuje istovremeno s FAZ-om.<\/p>\n\n\n\n