K\u0107erka hrvatskog viteza Mira Bare\u0161i\u0107a, Andrea Jelena Bare\u0161i\u0107, snimila je video s porukom generalima, koji su podr\u017eali Nobilov zahtjev za pomilovanje biv\u0161ih \u0161efova Udbe – Josipa Perkovi\u0107a i Zdravka Musta\u010da. Prenosimo je u cijelosti i bez cenzure\u2026<\/p>\n\n\n\n
OCA SU MI UZELI KADA SAM IMALA SAMO SEDAM MJESECI\u2026<\/strong><\/p>\n\n\n\n I ove godine, kao i prethodnih trideset, moja sestra Viktorija, mama Slavica i ja – nismo za uskr\u0161njim stolom mogle blagovati zajedno s mojim tatom. Oca su mi uzeli kada sam imala samo sedam mjeseci. Znam da se cijeli \u017eivot hrabro i beskompromisno borio za slobodnu i sretnu Domovinu. Jedva je \u010dekao da se vrati, a ovdje ga je do\u010dekao rat u koji je oti\u0161ao, poput mnogih, bez ikakvih kalkulacija i s vjerom u bolje sutra \u2013 za svoju obitelji, svoj narod i sve nas.<\/p>\n\n\n\n BILA SAM U UTROBI MAJKE KAD SU JE UDBA\u0160I GURNULI IZ JURE\u0106EG AUTOBUSA\u2026<\/strong><\/p>\n\n\n\n Udba ga nije uspjela likvidirati tijekom desetlje\u0107a \u017eestoke borbe u politi\u010dkoj emigraciji. Nisu uspjeli ubiti niti mene, koja sam bila u utrobi moje trudne majke, kada su je pla\u0107enici jugoslavenskog komunisti\u010dkog re\u017eima gurnuli iz jure\u0107eg autobusa u dalekom Asuncionu, glavnom gradu Paragvaja. Bila je u \u0161estom mjesecu trudno\u0107e, pala je u komu, a ipak me je donijela na ovaj svijet. I hvala joj na tome!<\/p>\n\n\n\n NISAM MU STIGLA NITI RE\u0106I \u2013 TATA\u2026<\/strong><\/p>\n\n\n\n Bila sam tatin ponos. Ka\u017eu da sam od njega naslijedila tvrdoglavost, ali i osje\u0107aj za pravdu, kao i borbenost zbog koje i sada, ovo govorim. Otac je poginuo u nikad razja\u0161njenim okolnostima, 31. srpnja 1991. godine u Donjim Miranjama, u zadarskom zale\u0111u. Nisam mu stigla niti re\u0107i tata. Tek nakon \u0161to je mami javljeno da ga vi\u0161e nema, uspjela sam izgovoriti tu \u2013 meni va\u017enu i svetu rije\u010d.<\/p>\n\n\n\n ZA\u0160TO JE MOJ OTAC MORAO BITI POKOPAN POD TU\u0110IM IMENOM?!<\/strong><\/p>\n\n\n\n Te\u0161ko je bilo nadomjestiti oca. U njegovim sam suborcima i bra\u0107i po oru\u017eju, tra\u017eila tatu kojeg su mi uzeli. Mu\u010dki iz zasjede. Nadala sam se da \u0107u jednog dana kona\u010dno saznati tko mi ga je to\u010dno uzeo? Ka\u017eu da su ga navodno ubili \u010detnici, ali ja bih ipak voljela znati ne\u0161to vi\u0161e o tome. Tko ga je izdao? Tko ga je poslao u zasjedu? Za\u0161to se o tome ni tri desetlje\u0107a kasnije ne bi smjelo govoriti? Za\u0161to je moj tata morao biti pokopan pod tu\u0111im imenom?<\/p>\n\n\n\n Mnogo toga \u0161to sam uspjela otkriti privatnim istragama, sugerira da su sa smr\u0107u moga oca veze imali upravo oni koje danas neki \u017eele pustiti na slobodu. Isti ti udba\u0161i poku\u0161ali su tatu ubiti i ranije, na raznim stranama svijeta \u2013 ali nisu uspjeli. Svoj zlo\u010dina\u010dki naum uspjeli su ostvariti pod krinkom rata i velikosrpske agresije.<\/p>\n\n\n\n LJUDI KOJI SU MI DOLAZILI U KU\u0106U, DANAS TRA\u017dE PU\u0160TANJE NA SLOBODU OSUMNJI\u010cENIKA ZA UBOJSTVO MOGA OCA!<\/strong><\/p>\n\n\n\n Moja obitelj istinu i pravdu tra\u017ei ve\u0107 trideset godina. A sada sam umjesto pravde, do\u010dekala izdaju. Ljudi koji su mi dolazili u ku\u0107u i trudili se nadomjestiti moga oca, ljudi koje sam cijenila i vjerovala im, danas tra\u017ee pu\u0161tanje na slobodu osumnji\u010denika za ubojstvo moga oca.<\/p>\n\n\n\n Nikada ne\u0107u zaboraviti kako je general Ante Gotovina na otvorenju spomenika tati, pored kri\u017ea, na mjestu gdje je ubijen, izgovorio meni va\u017ene rije\u010di: \u201cOvaj spomen neka neprijatelju bude opomena da nas tu\u0111a noga vi\u0161e nikada ne\u0107e gaziti!\u201d<\/p>\n\n\n\n IZDALI STE NA\u0160E SNOVE!<\/strong><\/p>\n\n\n\n Gospodine generale! Dragi moj Ante, za\u0161to si sada ti, svojim potpisom, zgazio ne samo uspomenu na moga oca, ve\u0107 i na sve druge o\u010deve, \u017ertve udba\u0161kih krvnika? Ta dvojica udba\u0161a ni po \u010demu nisu zadu\u017eili moju Hrvatsku, niti Hrvatsku moga oca! Mo\u017eda jesu zadu\u017eili neku lopovsku zemlju, zemlju ubojica i nitkova za koju moj otac sigurno nije dao svoj \u017eivot!<\/p>\n\n\n\n Umjesto molitve za blagdanskim stolom, pismo koje su potpisali generali bez vojske, a koje javno brane ljudi bez stida, unijelo je nemir u moju obitelj. Mama, umjesto da unucima pe\u010de kola\u010de, ve\u0107 dva dana pla\u010de i uzrujana je zbog izdaje ljudi kojima je vjerovala i koje je pu\u0161tala u na\u0161 dom – jer je mislila da su na\u0161i iskreni prijatelji. Na\u017ealost, nisu. Niti na\u0161i \u2013 niti dr\u017eave za koju je moj otac dao svoj \u017eivot. A volio ju je isto kao \u0161to ja volim njega.<\/p>\n\n\n\n Sram vas bilo! Izdali ste na\u0161e snove!<\/p>\n\n\n\n