Dio ukrajinskih izbjeglica napustio je svoje domove prolaze\u0107i kroz ruske filtracijske centre do Rusije, \u010desto jer nije bilo mogu\u0107e prije\u0107i na teritorij pod kontrolom Ukrajine. Ruski portal u egzilu Meduza razgovarao je s nekoliko osoba koje su pro\u0161le te filtracijske kampove. U nastavku prenosimo njihova svjedo\u010danstva kako ih je objavila Meduza.<\/p>\n\n\n\n
Vitalij, njegova supruga i jednogodi\u0161nja k\u0107i stigli su u Mariupolj prvog dana rata. Odlu\u010dili su se preseliti kod rodbine u grad iz obli\u017enjeg sela jer su mislili da je sigurnije. Sljede\u0107ih \u010detrdeset dana proveli su “ili u stanu ili u podrumu”.<\/p>\n\n\n\n
Detaljan pretres<\/strong><\/p>\n\n\n\n “Slu\u010dajno smo od prijatelja doznali za autobus za evakuaciju i odlu\u010dili oku\u0161ati sre\u0107u. Uspjeli smo u\u0107i u autobus koji je i\u0161ao za Nikolske (obli\u017enje selo pod kontrolom proruskih snaga)”, ka\u017ee Vitalij.<\/p>\n\n\n\n U selu Nikolske svi su mu\u0161karci pretra\u017eeni. Jedan po jedan u\u0161li su u prikolicu gdje su dva vojnika sve provjerila – telefon, tetova\u017ee, osobne stvari, prisje\u0107a se Vitalij. Kad je on u\u0161ao, tamo su ve\u0107 bila dvojica mu\u0161karaca skinuta do ga\u0107a. Jedan je stajao s rukama iza glave okrenut prema zidu, drugi je sjedio na podu u kutu. “Koliko sam shvatio, prepoznali su ih kao sudionike nekih antiruskih skupova. Meni su poznanici savjetovali da izbri\u0161em sve poruke. No, takav ‘pre\u010dist’ telefon postao je problem. Morao sam dugo dokazivati \u200b\u200bda nemam nikakve veze s vojskom. Kad sam se razodjenuo, vojska mi je vidjela tetova\u017eu s ameri\u010dkim orlom i jako dugo me o tome ispitivala. Ali na kraju su me pustili”, ka\u017ee Vitalij.<\/p>\n\n\n\n Na izlasku iz prikolice jedan od vojnika iznenada je upitao Vitalija \u0161to \u0107e mu dati. Dao mu je svjetiljku, a nakon toga je pu\u0161ten.<\/p>\n\n\n\n Konstantin iz Berdjanska (ime promijenjeno na zahtjev) prije okupacije grada bavio se prodajom autodijelova. “Posao mi je propao jer se pokazalo da to vi\u0161e nikome nije bilo potrebno”, ka\u017ee. Ubrzo je ostao bez novca. “Robu se moglo kupiti po normalnoj cijeni samo od poljoprivrednika iz okolnih sela. Cijene su rasle iz dana u dan, ali nadao sam se najboljem do kraja”, prisje\u0107a se.<\/p>\n\n\n\n Potom je sa suprugom i djetetom odlu\u010dio oti\u0107i. Obitelj zbog granatiranja nije mogla na teritorij pod kontrolom Ukrajine, u Zapori\u017eje. Jedina sigurna opcija bila je otputovati u Rusiju preko Krima. Konstantin je vidio poruku o autobusu za evakuaciju u kojem je jo\u0161 bilo mjesta i tako je obitelj 28. travnja napustila Berdjansk. Na granici s Krimom, u selu \u010congar u Hersonskoj oblasti, pro\u0161li su standardnu \u200b\u200bproceduru kontrole putovnica. Supruga s djetetom lako je pu\u0161tena, ali Konstantinu je slu\u017ebenik pokazao vrata na ogradi prekrivena maskirnom mre\u017eom. Nisu mu vratili putovnicu. Kada je u\u0161ao, tamo je zatekao jo\u0161 nekoliko stotina mu\u0161karaca koji su \u010dekali red za “filtriranje”. U drvenom toru, kako ga Konstantin naziva, bile su klupe i stolci, ali na njima nitko nije sjedio.<\/p>\n\n\n\n Neprimjerena pitanja<\/strong><\/p>\n\n\n\n Na klupi kraj ulaza stajale su dvije kutije s putovnicama. Vojska bi izvadila nasumi\u010dno odabranu putovnicu i tiho izgovorila prezime. “Svi su se bojali da ne propuste poziv”, pri\u010da za Meduzu drugi mje\u0161tanin Maksim koji je pro\u0161ao isto “filtriranje”.<\/p>\n\n\n\n Konstantinovo ispitivanje trajalo je oko sat vremena. Zanimalo ih je gdje se planira smjestiti u Rusiji. Kod \u017eeninih ro\u0111aka, rekao je. Vojska je tra\u017eila ime i dokumente, no kako Konstantin nije osobno poznavao tog ro\u0111aka, tra\u017eio je telefon da nazove svekra i sve mu objasni. Trajalo je dok je uspostavio vezu. Nakon toga je po\u010deo pregled tetova\u017ea.<\/p>\n\n\n\n -“Imam zvijezdu s osam krakova – geometrijski talisman \u0160korpiona, mog horoskopskog znaka. To ih je zbunilo. Jedan je komentirao da je to Davidova zvijezda. Rekao sam da je ona \u0161estokraka. Oti\u0161li smo do sljede\u0107eg \u010dasnika. Nisu vjerovali u moje obja\u0161njenje, ali sam ih na kraju uspio uvjeriti. Na kraju su me pustili. Nikada se nisam toliko bojao”, ka\u017ee Konstantin.<\/p>\n\n\n\n Maksim je svoj redu u “toru” morao \u010dekati devet sati. Tijekom ispitivanja pitali su ga razne neprimjerene stvari. “Pitali su me pu\u0161im li, pijem li, varam li \u017eenu, pu\u0161i li moja \u017eena\u2026”<\/p>\n\n\n\n Maksimov telefon su pomno pregledali. “Pitali su me za doslovno svaku fotografiju. Tada je jedan od vojnika rekao: ‘Ili nam predaj sve koji slu\u017ee u ukrajinskoj vojsci i teritorijalnoj obrani ili \u0107e\u0161 se i\u0107i boriti za na\u0161e. Tamo ljude poput tebe odmah bacaju u prvi red. Kopat \u0107e\u0161 rovove, a onda \u0107e\u0161 umrijeti. Rekao sam mu da bih to u\u010dinio samo da jo\u0161 jednom vidim suprugu i dijete, ali da je sva vojska oti\u0161la iz grada prvih dana rata. Ostali su samo civili. Nakon toga mi je dao telefon i putovnicu i rekao da me pu\u0161ta zbog sina”, prisje\u0107a se Maksim.<\/p>\n\n\n\n Filtraciju je pro\u0161ao i Aleksandar kojemu je 19 godina. S obitelji je proveo vi\u0161e od mjesec dana u podrumskom skloni\u0161tu nakon \u0161to je ve\u0107 prvog dana rata jedna od granata pala stotinjak metara od njihove ku\u0107e u Mariupolju.<\/p>\n\n\n\n Aleksandar i njegova obitelj 29. o\u017eujka su odlu\u010dili pobje\u0107i kroz kontrolnu to\u010dku proruskih separatista. Autobusom za evakuaciju odvezli su ih u Rusiju.<\/p>\n\n\n\n Do kontrolne to\u010dke pje\u0161a\u010dili su deset kilometara. Tamo im je obja\u0161njeno da \u017eene i djeca imaju prednost, a mu\u0161karci \u0107e i\u0107i samo ako u autobusu ostane mjesta. Nije va\u017eno jesu li evakuirani s obitelji ili sami. Tada su odlu\u010dili do\u0107i do Samoilova, sela pod kontrolom separatista u Novoazovskom okrugu, i odatle poku\u0161ati oti\u0107i u Rusiju. Red za evakuaciju u Samoilovu bio je golem. Aleksandar i njegova obitelj tamo su zapeli nekoliko dana.<\/p>\n\n\n\n “Smje\u0161teni smo u obli\u017enji vrti\u0107. Zaposlenici vrti\u0107a brinuli su se o nama, hranili su nas tri puta dnevno standardnim jelima: juhom, \u017eitaricama, mesnim okruglicama. Ni\u0161ta posebno, ali topla hrana nakon Mariupolja bila nam je jako ukusna”, prisje\u0107a se Aleksandar.<\/p>\n\n\n\n ‘Dani su bili pakleni’<\/strong><\/p>\n\n\n\n Obitelji je tada obja\u0161njeno da se u Rusiju ne mo\u017ee oti\u0107i “tek tako”. Najbli\u017ea to\u010dka za filtriranje bila je u Starobe\u0161evu, selu na jugoistoku Ukrajine pod kontrolom separatista.<\/p>\n\n\n\n “Dani u Starobe\u0161evu bili su pakleni”, prisje\u0107a se Aleksandar. “Uvjeti nisu bili kao u Samoilovu”. \u017dene s malom djecom ponovno su smje\u0161tene u vrti\u0107, ostale u nekakav rekreacijski centar. “Spavao sam na podu. Nije bilo kupaonice, WC je bio samo vani. Do blagovaonice, gdje se moglo besplatno jesti, trebalo je hodati oko tri kilometra”, pri\u010da.<\/p>\n\n\n\n Tek tre\u0107eg dana do\u010dekao je svoj red. Prvo je bilo potrebno ispuniti obrazac s osobnim podacima i odgovoriti na pitanja o “odnosu prema Oru\u017eanim snagama Ukrajine” te postojanju kontakata s ukrajinskom vojskom. Zatim predati otiske prstiju i dlanova te se fotografirati. Posljednja faza bila je ispitivanje i pregled.<\/p>\n\n\n\n “Slu\u017ebenik FSB-a koji me ispitivao izgledao je kao lik iz filma o ruskim agentima”, ka\u017ee Aleksandar. “Zanimale su ga moje potencijalne veze s ekstremisti\u010dkim skupinama. Od svih s kojima sam razgovarao ovo je pitanje bilo postavljeno samo meni i jo\u0161 nekolicini ljudi koji su izgledali neformalno. Na moje protupitanje o tome \u0161to zna\u010di ekstremizam i na koje se skupine misli, dobio sam samo ljutit pogled i \u0161utnju”.<\/p>\n\n\n\n Aleksandar je potom dobio “putnu kartu” s kojom se mogao evakuirati u Rusiju. Jednu takvu ispravu vidjela je i Meduza. S jedne strane je puno ime, datum ro\u0111enja i, po svemu sude\u0107i, serijski broj osobe podvrgnute “filtriranju”. Na konkretnom dokumentu stajao je broj od oko 700 tisu\u0107a. S druge strane karte nalazi se pe\u010dat ispod kojeg su datum i potpis.<\/p>\n\n\n\n Sljede\u0107a to\u010dka za Aleksandra i njegovu obitelj bio je privremeni smje\u0161taj u blizini ruske granice – nekoliko \u0161atora u nizu u kojima su bili stolovi, stolci i uti\u010dnice. Tamo su ih hranili instant-tjesteninom, a njihova imena upisali su u dnevnik nakon \u010dega su ih autobusom odvezli u Taganrog.<\/p>\n\n\n\n “U Taganrogu sam se susreo s ro\u0111acima, pomagali su nam dok smo bili tamo. Ali na ulicama sam do\u017eivio poglede ispod oka zbog ukrajinskog jezika. Nakon Ukrajine, gdje sam mogao re\u0107i \u0161to \u017eelim i gdje \u017eelim, osje\u0107ao sam se kao da mi je netko za\u010depio usta.”<\/p>\n\n\n\n Julia iz Mariupolja \u017eivjela je u podrumu s dvoje djece i tridesetak susjeda 36 dana. Njezinu ku\u0107u uni\u0161tila je raketa, a granata je pogodila i zgradu medicinskog laboratorija u kojem je radila te ubila njezine kolege. Suprug je oti\u0161ao u rat.<\/p>\n\n\n\n U redu stajali 12 sati<\/strong><\/p>\n\n\n\n Julia i djeca uspjeli su napustiti Mariupolj po\u010detkom travnja tako\u0111er kroz selo Nikolske. U to vrijeme, ka\u017ee, bilo je gotovo nemogu\u0107e oti\u0107i u Ukrajinu, Rusija jednostavno nije otvorila zelene koridore. Mislili su da \u0107e morati pri\u010dekati barem tjedan dana, no pokazalo se da mogu pro\u0107i provjeru na granici s Rusijom istog dana. U koloni od 11 autobusa zavr\u0161ili su u Rostovu.<\/p>\n\n\n\n “Na granici su prozivali po jednu osobu iz svake obitelji koja je morala pripremiti elektroni\u010dke ure\u0111aje i putovnice. Pitali su me kako se prezivam, jesam li u rodu s nekime iz vojske i imam li supruga. Odgovorila sam da ne \u017eivim sa suprugom i da nemam nikakve veze s vojskom. Rekli su da \u0107e provjeriti, ali su me gotovo odmah pustili. Nisu \u010dak ni pogledali u telefon”, prisje\u0107a se Julia. Njezinu djecu, 16-godi\u0161nju k\u0107er i 11-godi\u0161njeg sina, nisu ispitivali.<\/p>\n\n\n\n Natalija (ime je promijenjeno na zahtjev) napustila je Mariupolj kroz filtracijski centar u Starobe\u0161evu. Putovala je sa sinom, snahom i unucima. U redu za filtriranje stajali su dvanaest sati. Sve to vrijeme bili su u autu.<\/p>\n\n\n\n “Uzeli su nam otiske kao da smo kriminalci, pregledali telefone, sina su ispitivali dva sata, kao da je on za ne\u0161to kriv “, pri\u010da Natalija (59) i ne mo\u017ee suzdr\u017eati suze. Njezin sin Denis ka\u017ee da su pregledali sav sadr\u017eaj u njegovu telefonu i tra\u017eili da prokomentira gotovo svaku poruku. Najvi\u0161e ih je zanimalo za\u0161to nije i\u0161ao u borbu.<\/p>\n\n\n\n Denis u razgovoru za Meduzu spominje nekoliko osoba koje nisu pu\u0161tene, no o njihovoj sudbini ne zna ni\u0161ta. “Znam samo da sve koji ne pro\u0111u filtriranje odvoze u Doneck na daljnje provjere. \u0160to \u0107e biti s njima, nitko ne zna”.<\/p>\n\n\n\n Volonterka projekta “Pomo\u0107 u odlasku” Maria (ime je promijenjeno na njezin zahtjev) redovito komunicira s ukrajinskim izbjeglicama. Govore\u0107i o filtracijskim kampovima u Novoazovsku, Bezimeniju, Nikolskom i Donecku ka\u017ee da uvjeti tamo nisu dobri. Spominju se, ka\u017ee, izbijanja bolesti, posebno me\u0111u djecom.<\/p>\n\n\n\n Prema njezinim rije\u010dima, ljudi sada jako dugo \u010dekaju “filtriranje” – do dva tjedna.<\/p>\n\n\n\n “U velikoj ve\u0107ini slu\u010dajeva odlazak na teritorij Ruske Federacije nije dobrovoljan izbor”, napominje ona te dodaje da ljudima u po\u010detku \u010desto i ne ka\u017eu kamo ih vode.<\/p>\n\n\n\n Prema rije\u010dima Meduzina sugovornika, bliskog proruskim vlastima u samoprogla\u0161enoj Republici Donjeck, oni koji nisu pro\u0161li prvu filtraciju pritvaraju se radi temeljitije provjere. No, mnoge “prili\u010dno brzo puste”, tvrdi. Ostali idu u istra\u017eni zatvor. “Ima ih jako malo. Ima i \u017eena. Me\u0111u njima ponekad ima i snajperista pa se provjeravaju \u017euljevi”, ka\u017ee sugovornik. Savjetnik gradona\u010delnika Mariupolja Petro Andrju\u0161\u010denko jo\u0161 prije je izjavio da pet do deset posto mu\u0161karaca ne prolazi filtriranje i da ih odvoze u Doneck.<\/p>\n\n\n\n Jurij Mezinov, zamjenik predsjednika regionalnog ogranka prokremaljske stranke Pravedna Rusija – Za istinu, otputovao je u Mariupolj i poma\u017ee stanovnicima da idu u Rusiju. Za Meduzu je rekao da Ukrajinci koji nisu filtrirani poma\u017eu u pronala\u017eenju odgovornih za genocid nad stanovni\u0161tvom Donbasa.<\/p>\n\n\n\n Mezinov tvrdi da je u osam godina prikupljena golema baza podataka o slu\u010dajevima zlo\u010dina protiv lokalnog stanovni\u0161tva, a ukrajinska vlada pred tim zatvara o\u010di. “Ukrajinska vlada pustila je kriminalce iz zatvora pa se postavlja pitanje o tome bismo li stvarno tu rulju trebali pustiti u mirnu Rusiju na\u0161oj djeci i starcima”, rekao je Mezinov.<\/p>\n\n\n\n