Psihi\u010dkih je bolesti i poreme\u0107aja nemali broj, i svaki je obilje\u017een jedinstvenim simptomima, no kad prosje\u010dna osoba pomisli na mentalnu bolest, vjerojatno \u0107e prvo pred o\u010dima imati obilje\u017eja koja odgovaraju shizofreniji. Tomu doprinose mediji, filmska industrija, ali i dru\u0161tvo o kojemu ovisi na\u0161a percepcija “normalnog” i odstupanja od istoga. Nerijetko \u0107emo tako \u010duti da se netko na\u0161ao u “shizofrenoj situaciji”, a pritom se misli na nerazumne uvjete, obi\u010dno opre\u010dne i nesavladive.<\/p>\n\n\n\n
Iako je to rijetka bolest, od nje, naime, boluje tek jedan posto stanovni\u0161tva, shizofrenija se mo\u017ee kod razli\u010ditih osoba manifestirati na razli\u010dite na\u010dine i razli\u010dito utjecati na funkcionalnost, pa time manje ili vi\u0161e odgovarati uvrije\u017eenoj slici ovog poreme\u0107aja. No, gotovo uvijek \u0107e ova bolest uzrokovati da osoba interpretira stvarnost druga\u010dije nego ve\u0107ina ljudi te \u0107e uobi\u010dajenim doga\u0111ajima i situacijama pridavati neobi\u010dna zna\u010denja.<\/p>\n\n\n\n
U mla\u0111oj dobi<\/strong><\/p>\n\n\n\n “Shizofrenija se javlja uglavnom u mla\u0111oj dobi, kod mu\u0161karaca ranije nego kod \u017eena, u razdoblju \u0161kolovanja ili zapo\u010dinjanja samostalnog radnog i socijalnog funkcioniranja, u vrijeme kada osoba jo\u0161 uvijek nije postigla \u010dvrsto i stabilno funkcioniranje na svim podru\u010djima \u017eivota te je izlo\u017eena brojnim objektivnim stresovima.<\/p>\n\n\n\n Prepoznati je mo\u017eemo po dvije vrste simptoma koje nazivamo pozitivnima i negativnima. Pozitivni ozna\u010davaju dodatno prisustvo nekih fenomena, poput obmana osjetila tj. slu\u0161nih ili vidnih halucinacija, sumanutih ideja, promijenjenog i upadljivog na\u010dina mi\u0161ljenja. Osoba mo\u017ee do\u017eivljavati da drugi \u010duju njezine misli, ili da drugi njima upravljaju, da se misli ume\u0107u u njezine i sli\u010dno.<\/p>\n\n\n\n Negativni simptomi ukazuju na odsustvo odre\u0111enih karakteristika pa tako obuhva\u0107aju, izme\u0111u ostalog, smanjeno izra\u017eavanje emocija mimikom i tonom glasa, siroma\u0161tvo govora i mi\u0161ljenja ili nezainteresiranost za bilo \u0161to \u0161to je osobu ranije veselilo, odsustvo zadovoljstva te povla\u010denje iz dru\u0161tvenih interakcija”, obja\u0161njava nam neke aspekte ove bolesti psihijatar dr. sc. Aleksandar Savi\u0107 iz Klinike za psihijatriju Vrap\u010de, dodaju\u0107i da, osim navedenih simptoma, ve\u0107ina osoba sa shizofrenijom ima manje ili vi\u0161e izra\u017eene kognitivne probleme.<\/p>\n\n\n\n Sumanute ideje koje su neodvojivi dio shizofrenije podrazumijevaju pogre\u0161na uvjerenja koje osoba ne mo\u017ee promijeniti \u010dak ni kad je suo\u010dena s argumentima. Oboljela osoba mo\u017ee misliti da je drugi progone, da joj \u017eele nanijeti zlo, tu\u0111em pona\u0161anju mo\u017ee pripisati zlonamjernost, u vezu dovoditi nepovezane doga\u0111aje, mo\u017ee do\u017eivljavati da joj se razli\u010diti ljudi obra\u0107aju kad to ne \u010dine, ili da \u010dine ne\u0161to zbog nje, ili primjerice, da je ona sama poznata ili va\u017ena osoba.<\/p>\n\n\n\n Glasovi i halucinacije<\/strong><\/p>\n\n\n\n Dio bolesti su i halucinacije, koje, me\u0111utim, ne\u0107e do\u017eivjeti svi oboljeli. Naj\u010de\u0161\u0107e su u spektru shizofrenije slu\u0161ne halucinacije i to u obliku glasova koji komentiraju osobu ili joj govore da ne\u0161to u\u010dini. Halucinacije mogu zahvatiti bilo koje osjetilo pa osoba mo\u017ee vidjeti ne\u0161to \u0161to ne postoji, percipirati mirise i okuse koji nisu prisutni ili osje\u0107ati senzacije na ko\u017ei ili unutar samog tijela. Sve to za osobu mo\u017ee biti jako zastra\u0161uju\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Bolest se uglavnom lije\u010di antipsihoticima me\u0111u kojima su sada dostupni oni nove generacije koji imaju manje nuspojava. Katkad je potrebno vrijeme da bi se za svaku pojedinu osobu na\u0161la ispravna kombinacija lijekova koja \u0107e ujedno izazvati i najmanje nuspojava jer su upravo one razlog za\u0161to neki pacijenti odustaju od medikamentoznog lije\u010denja. Ovi \u0107e lijekovi uglavnom uti\u0161ati halucinacije i sumanute misli, no ne moraju djelovati na spomenute negativne simptome. Zato je uz lije\u010denje lijekovima potrebno uvesti i tzv. psihosocijalne intervencije te psihoterapiju kako bi se oboljeloj osobi i njezinim bli\u017enjima pru\u017eila adekvatna podr\u0161ka.<\/p>\n\n\n\n Edukacija obitelji<\/strong><\/p>\n\n\n\n “Ovim intervencijama poku\u0161avamo pomo\u0107i oboljelima, njihovim obiteljima i okolini da razumiju karakteristike bolesti, promjene koje se oboljelima doga\u0111aju pa stoga i njihove izazove, ali i preostale sposobnosti i mogu\u0107nosti. To im omogu\u0107uje da se prilagode te razviju primjerena o\u010dekivanja i stav prema terapijskom procesu. Kvaliteta \u017eivota \u0107e biti o\u010duvana ili pobolj\u0161ana ako osoba ima razli\u010dite uloge u obiteljskoj, radnoj, socijalnoj ili \u0161iroj dru\u0161tvenoj sredini pa zato poku\u0161avamo intervenirati i u toj sredini kako bi ona dala podr\u0161ku osobi s psihi\u010dkim pote\u0161ko\u0107ama”, navodi dr. Savi\u0107, dodaju\u0107i kako je va\u017eno da okolina shvati kako simptomi bolesti nisu karakterne mane nego dio bolesti.<\/p>\n\n\n\n Primjerice, navodi dr. Savi\u0107, obitelji i okolini mo\u017ee biti nepoznato da oboljela osoba mo\u017ee imati problem tzv. socijalnom kognicijom. To zna\u010di da osoba sa shizofrenijom mo\u017eda vi\u0161e nije sposobna optimalno “\u010ditati” i interpretirati emocije i psihi\u010dka stanja drugih osoba te zato u socijalnim situacijama ne zna primjereno reagirati. Primjerice, oboljela osoba neutralan izraz lica mo\u017ee protuma\u010diti kao prijete\u0107i \u0161to mo\u017ee u njoj izazvati neadekvatnu reakciju, a posljedi\u010dno to mo\u017ee negativno utjecati na njezine me\u0111uljudske odnose.<\/p>\n\n\n\n “Osim toga, osobe sa shizofrenijom su sklone stvarati \u010dvrsta uvjerenja na osnovu vrlo oskudnih informacija koje i nisu pretjerano pouzdane. Tako\u0111er imaju osje\u0107aj neodlu\u010dnosti, \u0161to je me\u0111utim, u koliziji s brzopletim dono\u0161enjem odluka kojemu su skloni. Znaju biti jako pristrani u pripisivanju krivnje i zasluge te neobi\u010dno sigurni da su njihove interpretacije to\u010dne. Zato je dio lije\u010denja i metakognitivni trening kojom lije\u010dnici poku\u0161avaju osobi pomo\u0107i da produbi uvid u specifi\u010dne na\u010dine mi\u0161ljenja i oja\u010da kapacitete za fleksibilnije tuma\u010denje onoga \u0161to i kako do\u017eivljava”, isti\u010de dr. Savi\u0107 dodaju\u0107i kako se kod oboljelih mo\u017ee primijeniti i kognitivno-bihevioralna psihoterapija, a cilj intervencija je omogu\u0107iti pacijentima da shvate vezu izme\u0111u svojih misli, osje\u0107aja i djelovanja te simptoma i funkcioniranja.<\/p>\n\n\n\n Budu\u0107i da misaoni procesi dobrim dijelom izazivaju i poti\u010du pona\u0161anje koje je vo\u0111eno tim mislima, osnovna namjera terapije je pomo\u0107i osobi da otkrije i promijeni neadekvatna uvjerenja \u010dime mo\u017ee utjecati i na njihove posljedice. Ove vje\u017ebe pobolj\u0161avaju uvid u bolest i prema subjektivnoj procjeni pobolj\u0161avaju kvalitetu \u017eivota. Osim toga, u tretmanu oboljeli u\u010de socijalne vje\u0161tine kako bi adekvatno izrazili stavove, osje\u0107aje i \u017eelje tako da su u skladu sa situacijom te po\u0161tuju\u0107i druge osobe, a sve kako bi u\u010dinkovito rje\u0161avali probleme.<\/p>\n\n\n\n