U organizaciji vicepostulature postupka mu\u010deni\u0161tva \u00bbFra Leo Petrovi\u0107 i 65 subra\u0107e\u00ab, na \u010delu s fra Miljenkom Stoji\u0107em, u nedjelju 23. listopada, odr\u017ean \u00bbXIV. simpozij Stopama pobijenih. Kao i prethodnih godina, tako je i ove godine sve zapo\u010delo sv. misom koju je predslavio don Davor Kle\u010dina \u017eupnik \u017eupe u Drvaru kojoj pripada i filijala u Bosanskom Petrovcu, te upravitelj \u017eupa u Bosanskom Grahovu, Klju\u010du i \u00bbubijenoj\u00ab \u017eupi Krnjeu\u0161a. Sumisio je jo\u0161 vicepostulator fra Miljenko Stoji\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Don Davor je u svojoj propovijedi govorio o poniznosti, naglasiv\u0161i kako su nam mu\u010denici najdivniji primjer poniznosti, svjedo\u010denja i svetosti. Sjetio se brojnih hrvatskih mu\u010denika. \u00bbI na\u0161 je hrvatski narod imao kroz svoju bremenitu i bolnu povijest tolike znane i neznane mu\u010denike koji bi nam trebali biti uzor i zagovornici. Na\u017ealost, stje\u010de se dojam da nas je ova \u201cdiktatura relativizma\u201d, o kojoj je govorio papa Benedikt XVI., toliko uljuljala, uspavala, u\u010dinila ravnodu\u0161nima da vi\u0161e nismo ni svjesni duhovnog blaga koje se krije u na\u0161im \u201cznanim\u201d mu\u010denicima, a isto tako u\u010dinila nezainteresiranima za istra\u017eivanjem jo\u0161 brojnijih \u201cneznanih\u201d mu\u010denika na\u0161ega naroda. S druge, pak, strane, uo\u010davamo opasnost da na\u0161e mu\u010denike samo promatramo kroz usko nacionalnu, ili ne daj, Bo\u017ee, nacionalisti\u010dku dimenziju, gdje njihovim mu\u010deni\u0161tvom \u201cma\u0161emo\u201d radi nekih na\u0161ih sebi\u010dnih nacionalnih interesa koji znaju \u010desto biti daleko od Krista, evan\u0111elja i onoga za \u0161to su mu\u010denici dali svoj \u017eivot. Kako objasniti stav nekih Hrvata koji se di\u010de bl. kardinalom Stepincem, a idu tako daleko u napadima na Svetog Oca papu da ga nazivaju \u201cAntikristom\u201d. A Stepinac je upravo postao mu\u010denik zbog vjernosti papi ne dopustiv\u0161i odvajanje Crkve u Hrvata od Rima. Zato je za svaku pohvalu ovaj skup, ali i sve \u0161to \u010dini Hercegova\u010dka franjeva\u010dka provincija, tj. Vicepostulatura postupka mu\u010deni\u0161tva \u201cFra Leo Petrovi\u0107 i 65 subra\u0107e\u201d , za \u010duvanje spomena na svoje svjedoke vjere, nadamo se uskoro \u2013 i od Crkve progla\u0161ene mu\u010denike. Ovo je ujedno poticaj i poziv svim drugim biskupijama i redovni\u010dkim zajednicama u BiH i Hrvatskoj da se trgnu oda sna, mole i zasu\u010du rukave, kako bi otrgnuli od zaborava svjedo\u010danstvo tolikih mu\u010denika u svojim vlastitim redovima i me\u0111u vjernicima. Barem ih mi katolici u BiH imamo na desetine, ako ne i stotine, od turskog razdoblja do na\u0161ih dana\u0161njih dana.\u00ab<\/p>\n\n\n\n
Drugi dio simpozija nastavljen je u Izlo\u017ebenom prostoru Franjeva\u010dkog muzeja i galerije gdje su odr\u017eana tri zanimljiva predavanja. Sve okupljene na po\u010detku pozdravila je voditeljica programa Vi\u0161nja Spaji\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Prvo predavanje odr\u017eao je povjesni\u010dar, dr. Hrvoje Mandi\u0107 na temu \u00bbDoprinos hercegova\u010dkih franjevaca razvoju odgoja i obrazovanja \u2013 konviktu za vanjske u\u010denike na Brigu\u00ab. U svome predavanju govorio je o va\u017enosti uspostavljanja konvikta za vanjske \u0111ake s obzirom da je na po\u010detku XX. st. u Hercegovini bilo vi\u0161e od 80% nepismenog pu\u010danstva. Fra Didak Bunti\u0107 je pokrenuo inicijativu opismenjavanja pu\u010danstva u Hercegovini. O nastanku konvikta dr. Hrvoje je rekao slijede\u0107e: \u00bbProfesorski zbor franjeva\u010dke klasi\u010dne gimnazije na \u0160irokom Brijegu planirao je, sukladno prvotnim planovima, uz gimnaziju izgraditi konvikt za one u\u010denike koji nemaju namjeru postati franjevci redovnici i sve\u0107enici, nego se isklju\u010divo \u0161kolovati i odgajati u duhu katoli\u010dkog i franjeva\u010dkog svjetonazora. Prvi vanjski u\u010denik upisao je gimnaziju 1903., a 1908. vanjski u\u010denici postali su sastavni dio Franjeva\u010dke klasi\u010dne gimnazije na \u0160irokom Brijegu. Vanjski u\u010denici dolazili su iz cijele Hercegovine kako bi se \u0161kolovali na \u0160irokom Brijegu. Jedan dio vanjskih u\u010denika stanovao je u privremenom konviktu i kod svojih ku\u0107a u \u0160irokom Brijegu. Konvikt je utemeljen 1910., a 1929. postavljeni su temelji za izgradnju zgrade konvikta neposredno uz franjeva\u010dku livadu Bakamu\u0161u. Izgradnja je brzo napredovala tako da su se neki u\u010denici mogli useliti 1930. u novoizgra\u0111ene prostorije konvikta. \u0160irokobrije\u0161ki franjevci su opremili namje\u0161tajem konvikt i gimnaziju, uredili sanitarne prostorije te uveli kanalizaciju u objekte. Sklopljen je ugovor o vo\u0111enje ku\u0107anstva i gospodarstva u srednjo\u0161kolskom konviktu vanjskih u\u010denika na \u0160irokom Brijegu sa \u0160kolskim sestrama sv. Franje u Mostaru. U\u010denici u konviktu imali su gotovo savr\u0161ene uvjete u\u010denja uz nadzor odgojitelja, koji su ujedno bili i profesori, pa se tako nadziralo i pripremanje dnevnih zada\u0107a. U\u010denici franjeva\u010dkog konvikta svoje slobodno vrijeme mogli su koristiti za zadovoljavanje zanimanja u raznim aktivnostima od \u0161portskih igara i natjecanja, do knji\u017eevnih sekcija za rad u Osvitu. Partizanskim osvajanjem \u0160irokog Brijega 7. velja\u010de 1945. ukinut je franjeva\u010dki konvikt za vanjske u\u010denike, a Franjeva\u010dka klasi\u010dna gimnazija prestala je s radom.\u00ab<\/p>\n\n\n\n
Profesor na Gra\u0111evinskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Mostaru dr. Ivo \u010colak govorio je na temu \u00bbSustavno uni\u0161tavanje kulturnog identiteta na \u0160irokom Brijegu za vrijeme Drugoga svjetskog rata i pora\u0107a\u00ab. Izme\u0111u ostaloga rekao je sljede\u0107e. \u00bbZa vrijeme Drugoga svjetskog rata, posebice na zavr\u0161etku rata i tijekom pora\u0107a, vr\u0161eno je sustavno uni\u0161tavanje kulturnoga identiteta na \u0160irokom Brijegu. \u0160iroki se Brijeg, zbog svoga strate\u0161kog polo\u017eaja, zadnjih mjeseci Drugoga svjetskog rata na\u0161ao na prvoj ratnoj crti. Bitke za \u0160iroki Brijeg zapo\u010dele su krajem listopada i po\u010detkom studenoga 1944. Tada\u0161nji provincijal fra Leo Petrovi\u0107 poku\u0161avao je i pismenim putem moliti da se vjerski, kulturni i povijesni objekti po\u0161tede od uni\u0161tavanja u tom ratnom pohodu, ali samostan, crkva, gimnazija i konvikt nisu bili po\u0161te\u0111eni. Upravo suprotno. Do\u0161lo je do njihova stihijskog, ali kasnije u pora\u0107u i sustavnog uni\u0161tavanja. Pored stradanja na\u0161ih fratara, na podru\u010dju \u0160irokog Brijega bilo je gotovo stotinu ratnih strati\u0161ta koja su ekshumirana. Nakon likvidacije na\u0161ih fratara partizani su ih spalili i zatrpali u ratnom skloni\u0161tu u samostanskom vrtu, a potom su devastirali fratarske objekte i oplja\u010dkali imovinu. Ovaj kulturocid dijelom je zavr\u0161io tek u prolje\u0107e 1947. Komunisti\u010dke su vlasti spalile knji\u017enicu, arhive, matice, a gimnazijske su bogate zbirke uni\u0161tene. Devastiran je i natpis iznad samostanskih vrata iz vremena utemeljenja samostana 1846. Prije stra\u0161nog kulturocida 1947. na \u0160irokom je Brijegu bilo vi\u0161e od 100.000 knji\u017enih jedinica pohranjenih u Gimnaziji. Sve je to spaljeno. Tako\u0111er su partizani uni\u0161tili i samostansku knji\u017enicu koja je brojila 80.000 knji\u0161kih jedinica me\u0111u kojima su bili najvrijedniji prvotisci kojih je u ovoj knji\u017enici bilo puno. Osim knjiga, matica, zbirki i arhiva, devastirani su i svi crkveni objekti. Fratri su izbrojili 296 udara granata i gelera koji su zavr\u0161ili u zidovima Crkve.\u00ab<\/p>\n\n\n\n
Don Davor Kle\u010dina za temu je imao \u00bbProcvat, propast i obnova Katoli\u010dke Crkve na podru\u010dju dana\u0161nje jugozapadne Bosne\u00ab. U svom predavanju don Davor je nazo\u010dnima pobli\u017ee prikazao koliko su katolici u BiH progonjeni i mu\u010deni kroz povijest, ali uvijek su se borili za opstanak bez obzira na sve nevolje koje su ih progonile. \u00bbAko je igdje vi\u0161e na ovim na\u0161im podru\u010djima prisutan stoljetni kontinuitet diskontinuiteta bivstvovanja Katoli\u010dke Crkve i hrvatskog naroda, tj. kontinuitet procvata, propasti i obnova, onda je to \u2013 uz isto\u010dnu Bosnu, odn. Podrinje \u2013 podru\u010dje koje obra\u0111ujem u ovom predavanju, ali i cijela zapadna Bosna, odn. Bosanska Krajina, u kona\u010dnici gotovo cijela Banjolu\u010dka biskupija. Ovaj je prostor u pro\u0161losti do\u017eivio dva velika procvata, ali i dvije velike propasti \u017eivota Katoli\u010dke Crkve i hrvatskog naroda, pa \u0107e tim redoslijedom biti i satkano ovo moje predavanje. Ponajprije \u0107e biti rije\u010di o procvatu \u017eivota u razdoblju ranog kr\u0161\u0107anstva i Srednjeg vijeka, potom propast \u017eivota invazijom Turaka i vi\u0161estoljetnom otomanskom okupacijom, zatim slijedi obnova i procvat u vremenu Austro-ugarske uprave u BiH i Kraljevine Jugoslavije (1878. \u2013 1941.), a potom i ponovna propast izbijanjem Drugoga svjetskoga rata. Vrijeme komunisti\u010dke Jugoslavije donijelo je samo djelomi\u010dni oporavak \u017eupi Klju\u010d i tek mali zadah \u017eivota \u017eupi Bos. Grahovo, dok je posljednji rat u BiH (1992. \u2013 1995.) donio ponovnu propast \u017eivota u ovim krajevima. Vrijeme nakon rata do danas, tj. na\u0161e vrijeme u kojem sada \u017eivimo, jest vrijeme materijalne obnove ovih \u017eupa, ali i demografskog pada kojemu svi svjedo\u010dimo zbog niskog nataliteta i iseljavanja na\u0161eg naroda u druge zemlje. Hrvati katolici bi trebali o\u017eivjeti svijest i ponos da je ovo zavi\u010daj velikog crkvenog oca sv. Jeronima, da su ovi krajevi bili srce srednjovjekovnog Hrvatskog kraljevstva i Kninske biskupije koja se nazivala Hrvatskom biskupijom, da je ovo prostor slavne \u017eupe Pset, da je ovdje prona\u0111en hrvatski pleter iz IX. st., da su ovuda vladala najslavnija srednjovjekovna hrvatska i bosanska plemstva od kojih posebno isti\u010demo Koluni\u0107e iz \u010dije loze neki postado\u0161e kardinali i (nad)biskupi u Austro-Ugarskoj, da je ovo zemlja stolje\u0107ima natapana krvlju brojnih mu\u010denika, od po\u010detaka kr\u0161\u0107anstva do danas. Ako bi ovo predavanje barem malo doprinijelo da Hrvati skinu veo zaborava i ravnodu\u0161ja i da ovaj prostor ne bude vi\u0161e za njih \u201cterra incognita\u201d, onda bi ono ispunilo svoju svrhu.\u00ab<\/p>\n\n\n\n
Simpozij je zavr\u0161io zahvalom svim posjetiteljima i predava\u010dima te pozivom da se svi koji imaju bilo kakvu informaciju o ubojstvu fratara jave u Vicepostulaturu te na taj na\u010din doprinesu njezinu uspje\u0161nom radu. Po izjavama nazo\u010dnih simpozij je urodio plodom. Do\u0161li su bli\u017ee u doticaj s radom Vicepostulature i jo\u0161 bolje shvatili kakva je bila na\u0161a pro\u0161lost, koliko su hercegova\u010dki franjevci i drugi redovnici i sve\u0107enici \u010dinili za kulturni i vjerski identitet BiH, te da oni a i pobijeni puk u Drugom svjetskom ratu i pora\u0107u nisu zaboravljeni. Posjetitelji su jo\u0161 neko vrijeme ostali u dru\u017eenju i razgovoru.<\/p>\n\n\n\n