Rastu\u0107e razine uglji\u010dnog dioksida u Zemljinoj atmosferi mogle bi pogor\u0161ati \u010di\u0161\u0107enje na\u0161e, sve pretrpanije, ljuske orbitalnog svemirskog sme\u0107a. Prema dvjema novim studijama, stakleni\u010dki plin zna\u010dajno je pridonio skupljanju gornje atmosfere. O ovoj kontrakciji se naga\u0111a ve\u0107 desetlje\u0107ima, a sada, po prvi put, to je stvarno i promatrano.<\/p>\n\n\n\n
Dio uo\u010denog skupljanja je normalan i vratit \u0107e se, no doprinos CO2 je, ka\u017eu znanstvenici, vjerojatno trajan. To zna\u010di da \u0107e neispravni sateliti i drugi dijelovi stare tehnologije u niskoj Zemljinoj orbiti vjerojatno ostati dulje na mjestu zbog smanjenja atmosferskog otpora, zatrpavanja podru\u010dja i uzrokuju\u0107i probleme za novije satelite i svemirska promatranja.<\/p>\n\n\n\n
Sateliti \u0107e ostati du\u017ee aktivni<\/strong><\/p>\n\n\n\n “Jedna od posljedica je da \u0107e sateliti ostati aktivni du\u017ee, \u0161to je sjajno, jer ljudi \u017eele da njihovi sateliti ostanu aktivni”, obja\u0161njava geosvemirski znanstvenik Martin Mlynczak iz NASA-inog istra\u017eiva\u010dkog centra Langley. “Ali krhotine \u0107e tako\u0111er ostati gore i vjerojatno \u0107e pove\u0107ati vjerojatnost da \u0107e sateliti i drugi vrijedni svemirski objekti morati prilagoditi svoju putanju kako bi izbjegli sudare”, poja\u0161njava dodatno.<\/p>\n\n\n\n Opisi Zemljine atmosfere op\u0107enito postavljaju slojeve na odre\u0111ene visine, ali istina je da volumen plinova koji okru\u017euju na\u0161 svijet nije stati\u010dan. \u0160iri se i skuplja kao odgovor na razli\u010dite utjecaje, od kojih je vjerojatno najve\u0107i Sunce.<\/p>\n\n\n\n Ni Sunce nije stati\u010dno. Prolazi kroz cikluse aktivnosti, od visoke do niske i natrag, otprilike svakih 11 godina. Trenutno smo usred 25. takvog ciklusa od po\u010detka ra\u010dunanja, ciklusa koji je zapo\u010deo oko prosinca 2019. godine. Prethodni ciklus, broj 24, bio je neobi\u010dno prigu\u0161en \u010dak i na vrhuncu solarne aktivnosti, a to je ono \u0161to je Mlynczaku i njegovim kolegama omogu\u0107ilo da poduzmu mjerenja atmosferske kontrakcije. Njihova pozornost bila je usmjerena na dva sloja, zajedni\u010dki poznata kao MLT: mezosfera, koja po\u010dinje na oko 60 kilometara nadmorske visine i donja termosfera, koja po\u010dinje na oko 90 kilometara.<\/p>\n\n\n\n Podaci s NASA-inog satelita TIMED, opservatorija koji prikuplja podatke o gornjoj atmosferi, dali su im podatke o tlaku i temperaturi za MLT za razdoblje od gotovo 20 godina, od 2002. do 2021. godine<\/p>\n\n\n\n Produljit \u0107e se vijek otpada<\/strong><\/p>\n\n\n\n U nekim ni\u017eim slojevima atmosfere, CO2 stvara u\u010dinak zagrijavanja apsorbiraju\u0107i i ponovno emitiraju\u0107i infracrveno zra\u010denje u svim smjerovima, u\u010dinkovito hvataju\u0107i njegov dio. Gore u mnogo, mnogo tanjem MLT-u, me\u0111utim, dio infracrvenog zra\u010denja koje emitira CO2 izlazi u svemir, u\u010dinkovito odnose\u0107i toplinu i hlade\u0107i gornju atmosferu. \u0160to je CO2 ve\u0107i, to je atmosfera hladnija. Ve\u0107 smo znali da ovo hla\u0111enje uzrokuje skupljanje stratosfere. Sada mo\u017eemo vidjeti da isto radi i mezosferi i termosferi iznad nje. Koriste\u0107i podatke iz TIMED-a, Mlynczak i njegov tim otkrili su da se MLT smanjio za oko 1333 metra. Otprilike 342 metra od toga rezultat je radijacijskog hla\u0111enja izazvanog CO2. “Bilo je mnogo interesa da se vidi mo\u017eemo li zapravo promatrati ovaj u\u010dinak hla\u0111enja i skupljanja atmosfere”, ka\u017ee Mlynczak.<\/p>\n\n\n\n “Kona\u010dno predstavljamo ta zapa\u017eanja u ovom radu. Prvi smo koji su pokazali smanjenje atmosfere na ovaj na\u010din, na globalnoj razini”, izjavio je. S obzirom na to da se termosfera prote\u017ee na nekoliko stotina kilometara, tih 342 metra mo\u017eda se ne \u010dini puno. Me\u0111utim, rad koji je u rujnu objavila fizi\u010darka Ingrid Cnossen iz British Antarctic Survey u Velikoj Britaniji pokazao je da bi hla\u0111enje termosfere moglo rezultirati smanjenjem atmosferskog otpora za 33 posto do 2070. godine.<\/p>\n\n\n\n Atmosferski otpor je ono \u0161to poma\u017ee satelitima i raketnim stupnjevima da iza\u0111u iz orbite nakon zavr\u0161etka misije. Ovo smanjenje otpora moglo bi produljiti orbitalni \u017eivotni vijek nepostoje\u0107eg svemirskog otpada za 30 posto do 2070. godine, otkrio je Cnossen. Kako se sve vi\u0161e satelita lansira u nisku Zemljinu orbitu, to \u0107e postati sve ve\u0107i problem, bez stvarnih mjera ubla\u017eavanja na vidiku \u2013 bilo da se smanji broj satelita ili koli\u010dina CO2. “Na svakoj visini dolazi do hla\u0111enja i kontrakcije koje dijelom pripisujemo pove\u0107anju uglji\u010dnog dioksida”, ka\u017ee Mlynczak. “Sve dok se uglji\u010dni dioksid pove\u0107ava pribli\u017eno istom brzinom, mo\u017eemo o\u010dekivati \u200b\u200bda \u0107e te stope promjene temperature tako\u0111er ostati pribli\u017eno konstantne, na oko pola stupnja Kelvina po desetlje\u0107u”, zaklju\u010dio je.<\/p>\n\n\n\n