Svaki dan se s neba spu\u0161ta plasti\u010dna magla. Ne mo\u017ee se vidjeti niti osjetiti, nema ni mirisa ni okusa. Ali istra\u017eiva\u010di misle da ozbiljno podcjenjujemo nevidljivi pljusak. Nove procjene tima znanstvenika sa Sveu\u010dili\u0161ta u Aucklandu na Novom Zelandu pokazuju da se u prosjeku gotovo 5000 mikroplasti\u010dnih \u010destica nakupi na svakom \u010detvornom metru urbanih krovova u Aucklandu svakog dana.<\/p>\n\n\n\n
To zapra\u0161ivanje dodaje oko 74 metri\u010dke tone plastike svake godine, \u0161to je ekvivalentno otprilike tri milijuna plasti\u010dnih boca. Ta zapanjuju\u0107a koli\u010dina mnogo je, mnogo je ve\u0107a od one koju se nedavno izra\u010dunalo da se slijeva u London, Hamburg ili Pariz. Studija iz 2020. procijenila je da \u0107e u prosjeku samo 771 mikroplasti\u010dna \u010destica pasti na komad iste veli\u010dine u Londonu. Ali to ne zna\u010di nu\u017eno da je London \u0161est puta manje zaga\u0111en plastikom u zraku od Aucklanda. Uostalom, to je mnogo ve\u0107i grad i nalazi se u daleko manje udaljenom dijelu svijeta. Umjesto toga, vjerojatnije je da prethodne procjene kvalitete zraka, poput onih u Londonu, jednostavno nisu mjerile najmanju mikroplastiku u optjecaju.<\/p>\n\n\n\n
\u0160to se to\u010dno nalazi u zraku?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Danas ne postoji standardna metodologija ili protokol za identifikaciju mikroplastike, \u0161to zna\u010di da se svaka studija provodi na malo druga\u010diji na\u010din. Kako se sposobnost mjerenja najsitnije mikroplastike nastavlja pobolj\u0161avati, stru\u010dnjaci primje\u0107uju mnogo vi\u0161e \u0161tetnih tvari koje se skrivaju u zraku oko nas nego ikad prije. Po\u010detna istra\u017eivanja ljudskih plu\u0107a sugeriraju da mikroplastika \u010dak cirkulira u na\u0161em di\u0161nom sustavu, iako s nepoznatim u\u010dincima na zdravlje. “Budu\u0107i rad treba to\u010dno kvantificirati koliko plastike udi\u0161emo”, ka\u017ee kemi\u010dar Joel Rindelaub sa Sveu\u010dili\u0161ta u Aucklandu. “Postaje sve jasnije da je ovo va\u017ean na\u010din izlaganja.” Nalazi s Novog Zelanda temelje se na 9-tjednoj studiji dva mjesta u Aucklandu \u2013 jedno na krovu sveu\u010dili\u0161ne zgrade u gradu i drugo na ogradi u gradskom predgra\u0111u. Mikroplastika u zraku uhva\u0107ena je pomo\u0107u lijevka i staklenke.<\/p>\n\n\n\n Na svakom mjestu istra\u017eiva\u010di su izbrojali ostatke osam razli\u010ditih vrsta plastike koja se prenosi zrakom. Najproduktivniji su bili polietilen (PE), koji se koristi u vre\u0107icama i bocama za mje\u0161ovitom robom, polikarbonat (PC), koji se koristi u za\u0161titnoj opremi i medicinskim ure\u0111ajima, i poli(etilen tereftalat) (PET), koji se koristi u pakiranju hrane i pi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Godine 2021. znanstvenici su upozorili da je mikroplastika koja se prenosi zrakom toliko sveprisutna u atmosferi da mo\u017eda ve\u0107 ima utjecaja na klimu na Zemlji. U budu\u0107nosti, ako koncentracije nastave rasti, \u010destice bi mogle pogor\u0161ati efekt staklenika apsorbiraju\u0107i i raspr\u0161uju\u0107i svjetlost i toplinu. Istra\u017eivanje iz 2019. provedeno u Hamburgu, na primjer, mjerilo je samo mikroplastiku ve\u0107u od 63 mikrometra. Broj \u010destica u zraku iz ovog grada tako\u0111er je bio 18 puta manji nego \u0161to je nedavno prona\u0111eno u Aucklandu. Nitko jo\u0161 ne zna ima li mikroplastika u zraku utjecaj na ljudsko zdravlje, ali \u0161to je manji fragment ili vlakno, ve\u0107a je vjerojatnost da \u0107e prije\u0107i u na\u0161e stanice kada ga udi\u0161emo. Ako plasti\u010dno one\u010di\u0161\u0107enje koje pada s neba doista ima toksi\u010dne u\u010dinke, to je previ\u0161e podmuklo da bi znanstvenici jo\u0161 mogli re\u0107i.<\/p>\n\n\n\n