Jedna vrsta slatkovodnog planktona postala je prvi organizam koji je vi\u0111en kako uspijeva samo na ishrani virusima, prema novoj studiji istra\u017eiva\u010da sa Sveu\u010dili\u0161ta Nebraska-Lincoln u SAD-u. Virusi se \u010desto slu\u010dajno unose u organizam, a mogu \u010dak i za\u010diniti prehranu odre\u0111enih morskih \u017eivotinja. Ali da bi se kvalificirali kao virusojedi, virusi bi trebali pridonijeti zna\u010dajnoj koli\u010dini energije ili hranjivih tvari svom konzumentu.<\/p>\n\n\n\n
Mikrob Halteria \u010dest je rod protista za kojeg se zna da leti uokolo dok ga njegove trepavice poput dlaka guraju kroz vodu. Ne samo da su laboratorijski uzorci cilijata konzumirali kloroviruse dodane u njihovu okolinu, divovski virus potaknuo je rast Halterije i pove\u0107ao veli\u010dinu njezine populacije. Posljedi\u010dni u\u010dinci \u0161iroke potro\u0161nje klorovirusa u divljini mogli bi imati dubok utjecaj na ciklus ugljika. Poznato je da inficiraju mikroskopske zelene alge, klorovirusi uzrokuju raspadanje svojih doma\u0107ina, osloba\u0111aju\u0107i ugljik i druge hranjive tvari u okoli\u0161. “Ako pomno\u017eite grubu procjenu o tome koliko ima virusa, koliko ima cilijata i koliko ima vode, dolazi se do ove ogromne koli\u010dine energije koja se kre\u0107e uzbrdo u hranidbenom lancu”, ka\u017ee ekolog John DeLong sa Sveu\u010dili\u0161ta od Nebraske-Lincolna.<\/p>\n\n\n\n
\u010cemu slu\u017ee?<\/strong><\/p>\n\n\n\n “Ako se ovo doga\u0111a u razmjerima za koje mislimo da bi moglo biti, trebalo bi potpuno promijeniti na\u0161 pogled na globalno kru\u017eenje ugljika.” Istra\u017eivanje je trajalo tri godine, a temeljilo se na ideji da veliki broj virusa i mikroorganizama koji se mogu na\u0107i u vodi mo\u017ee dovesti do toga da one prve pojedu – iako nije bilo mnogo prethodnih studija kojima bi se znanstvenici mogli obratiti za referencu.<\/p>\n\n\n\n Postoje neke dobre stvari unutar virusa ako ste organizam koji se \u017eeli hraniti, uklju\u010duju\u0107i aminokiseline, nukleinske kiseline, lipide, du\u0161ik i fosfor. Sigurno bi ne\u0161to htjelo napraviti obrok od toga, razmi\u0161ljali su istra\u017eiva\u010di. Tim je prikupio uzorke vode iz ribnjaka i dodao im kloroviruse, tra\u017ee\u0107i da vide tretira li neka vrsta viruse kao hranu, a ne kao prijetnju. To ih je dovelo do Halteria i Parameciuma, koji su oboje uspijevali u vodi. Dok je Paramecij grickao viruse, njegova veli\u010dina i broj jedva da su se pomakli. Halteria se, s druge strane, hranila njima, koriste\u0107i klorovirus kao izvor hranjivih tvari. Populacija cilijata porasla je oko 15 puta u dva dana, dok je populacija virusa pala sto puta. “Isprva je bila samo sugestija da postoji vi\u0161e Halteria organizama”, ka\u017ee DeLong pa nastavlja, “Ali tada su bili dovoljno veliki da sam ih mogao zgrabiti vrhom pipete, staviti ih u \u010distu kap i mo\u0107i ih prebrojati.”<\/p>\n\n\n\n Fluorescentna zelena boja kori\u0161tena je za ozna\u010davanje DNK klorovirusa prije nego \u0161to je uvedena u dvije vrste planktona. To je potvrdilo da su virusi bili pojedeni: vakuole – mikrobni ekvivalent \u017eeluca – svijetlele su zeleno od hranjenja. Daljnja analiza otkrila je da rast Halterije u usporedbi s padom klorovirusa odgovara omjerima vi\u0111enim u drugim mikroskopskim odnosima predatora i plijena u vodenom okoli\u0161u, daju\u0107i timu vi\u0161e dokaza o tome \u0161to se doga\u0111a.<\/p>\n\n\n\n Ovdje ima jo\u0161 puno toga za istra\u017eiti. Istra\u017eiva\u010di \u017eele sagledati kako virojedi mogu utjecati na hranidbenu mre\u017eu, evoluciju vrsta i otpornost populacija. No, prije toga moraju prikupiti dokaze da se to doga\u0111a u divljini. “Bio sam motiviran utvrditi je li ovo \u010dudno ili nije, ali zapravo nije samo \u0161to to nitko dosad nije primijetio”, ka\u017ee DeLong i zaklju\u010duje: “Sada moramo i\u0107i saznati je li to istina u prirodi.”<\/p>\n\n\n\n