Netko je jednom rekao kako tama ne postoji i da je ona zapravo odsustvo svijetla. I zaista je tako. I bi tako. Tama se pojavljuje uvijek tamo gdje nema nekoga tko bi upalio svijetlo, pa taman, malu i neznatnu \u017eigicu ili svije\u0107u. Tog se trenutka tama koja je po svojoj izvornosti utjelovljenje odnosno odsustvo duha, svijetla, nade, povla\u010di u svoju tamu i nestaje iza zatvorenih vrata, koja ukoliko se otvore nestaje i iza njih.<\/p>\n\n\n\n
Gdje mi koji smo ostali ovdje dr\u017eati upaljena svijetla ili svije\u0107e pronalazimo i ku\u0161amo tamu?<\/p>\n\n\n\n
Mi je pronalazimo voze\u0107i se na\u0161im ulicama u popodnevnim satima, kroz i njihovo i na\u0161e Posu\u0161je, kroz njihovu glavnu ulicu fra Grge Marti\u0107a, kroz na\u0161 pa i njihov \u0160iroki Brijeg kroz ulicu fra Didaka Bunti\u0107a, sve ulice ovog svijeta koje nose naziv nekog fra koji zacijelo nisu ni sanjali kako \u0107emo mi pre\u017eivjeli dionici ovog vremena pronalaziti tamu u njihovim ulicama.<\/p>\n\n\n\n
A ta tama se ogleda lijevo i desno u pustim i praznim izlozima, plo\u010dnicima gdje nema \u017eivog roba, a ukoliko spazimo nekog slu\u010dajnog prolaznika to je zacijelo zalutala majka, jadna joj majka ili pak neki izgubljeni slu\u010daj svima poznat.<\/p>\n\n\n\n
Ukoliko spazimo neki automobil koji se vra\u0107a u rikverc s nekog parkirnog mjesta u tim ulicama to je zacijelo neki tatin sin ili narki\u0107 koji je u\u017eicao ili ukrao koju KM ili EUR od svojih o\u010dajnih roditelja i do\u0161ao platiti kladionicu ili popiti pi\u0107e sa svojim frendom\/ima iste ili sli\u010dne pro\u0161losti i manira.<\/p>\n\n\n\n
U nekim daljim ulicama ispred nekih restorana boljeg renomea svijetli i vani i unutra jer su u njima prona\u0161li mjesto razno razni uhljebi stranke HDZ BiH \u010diji \u010dlanovi obitelji do desetog koljena dr\u017ee u zarobljeni\u0161tvu sve JU i JP u koje ne mogu primirisati djeca o\u010dajnika a takvih je najvi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Pitamo se dakle, gdje je nestao \u010dovjek, gdje se skriva on, iz vagona godina na tra\u010dnice je ispao, gleda gdje su znakovi, kojim putem krenuti, mo\u017ee li itko re\u0107i gdje je put ka sre\u0107i?<\/p>\n\n\n\n
Je li taj \u010dovjek spoznao i na\u0161ao sre\u0107u upravo na tim tra\u010dnicama koje su ga odvele negdje u neku zemlju svijetlosti gdje svijetli i to svijetlo se ne prestaje gasiti.<\/p>\n\n\n\n
Ili je pak to svijetlo koje mu obasjava put svijetlo koje zapravo tra\u017ei, pronalazi i vodi ga u tamu?<\/p>\n\n\n\n
Gdje jo\u0161 vidimo i pronalazimo tamu mi koji tamu tjeramo zadnjim atomima svoje snage?<\/p>\n\n\n\n
Pronalazimo je gledaju\u0107i na\u0161e politi\u010dare koji svaki Bogovetni dan daju izjave kako su pove\u0107ali ove ili one naknade, zakrpali prora\u010dunske rupe, rupe na cestama, krov na \u0161koli, bla, bla, bla, bla, od \u010dijih bla, bla nas odavno boli glava, i ne prestaje nas boljeti a u US\u017d (Unsko sanskoj \u017eupaniji)u protekla 4\/\u010detiri mjeseca je \u0161kole napustilo preko 200 u\u010denika.<\/p>\n\n\n\n
Zar je bla, bla, bla, i\u0161ta bolje u \u017dZH, Posu\u0161ju, Grudama, \u0160irokom Brijegu, Ljubu\u0161kom, HN\u017d i tako dalje a sve po istoj recepturi bla, bla, bla.<\/p>\n\n\n\n
Gdje je tu kona\u010dno nestao \u010dovjek?<\/p>\n\n\n\n
Gdje mi koji smo ostali ovdje razvoja\u010deni branitelji, k\u2026c palci mo\u017eemo i s kim popiti pi\u0107e kad su nam svi oti\u0161li ovdje ili ondje, a najgore od svega je to \u0161to su im ku\u0107e ostale prazne, pa nas je strah dolaziti pred njih, jer su te ku\u0107e u me\u0111uvremenu postale ku\u0107e duhova, odsutne iz va\u0161ih i na\u0161ih \u017eivota, u kojima se nastanila najcrnja majka tama. Ho\u0107emo li na njihovim verandama piti pi\u0107e s njihovim psima svezanim na lancu ili macama koje o\u010dajni\u010dki tra\u017ee dru\u0161tvo?<\/p>\n\n\n\n
Ili pak s ponekim zalutalim vrapcem koji jo\u0161 nije sku\u017eio kako u tim ku\u0107ama ve\u0107 odavno nema nikoga a ni nas.<\/p>\n\n\n\n
Ho\u0107emo li kona\u010dno sami plakati za njima, za svima nama koji smo htjeli ne htjeli postali sudionici dovo\u0111enja tame u na\u0161e \u017eivote?<\/p>\n\n\n\n
I mi koji \u010duvamo korner zastavicu i vi koji ste je i\u0161\u010dupali i nabili na onu stvar.<\/p>\n\n\n\n
Zar ne bi bilo bolje nabiti na onu stvar sve one koji rade na dovo\u0111enju tame u na\u0161e \u017eivote pa taman oni bili kardinali,biskupi ili sve\u0107enici.<\/p>\n\n\n\n
Zar to nije u\u010dinkovitije, jasnije i glasnije, kona\u010dno i Bogu dra\u017ee, jer grijeh propusta zna jednako pa \u010dak i vi\u0161e boljeti od onog u\u010diniti.<\/p>\n\n\n\n
Zato se nemojte braniti vi koji ste oti\u0161li slijediti svoje tra\u010dnice u potrazi za nekim boljim svijetlom jer se i va\u0161i grijesi znaju i biti \u0107e obznanjeni. Va\u0161i grijesi propusta i ne\u010dinjenja \u0107e u znatnoj mjeri biti te\u017ei od grijeha onih koji su vas tamo otjerali ili naveli na odlazak.<\/p>\n\n\n\n
U grijehu i tami \u017eivimo i mi koji dr\u017eimo upaljene svije\u0107e ili \u017eigice drhtavim i upla\u0161enim rukama umjesto da skupimo granje i sve u\u017egamo u veli\u010danstveni plameni oganj od kojeg \u0107e tama nestati i pobje\u0107i glavom bez obzira u finu materinu.<\/p>\n\n\n\n
Neka bje\u017ei tamo gdje je ljudi tra\u017ee i pronalaze. Tamo gdje je nestalo svih obzira i emocija. Ovdje joj nije mjesto pa ni u ulicama fra Grge Marti\u0107a, fra Didaka Bunti\u0107a i jo\u0161 mnogih drugih fra, ili dr. i mr. koji se zacijelo prevr\u0107u u grobovima u \u0161to smo svi zajedno njihove ulice pretvorili. U groblje tame.<\/p>\n\n\n\n
I KAMEN BI PROPLAKAO<\/p>\n\n\n\n
Kad se sjetim majko samo
Da nas digne\u0161 \u017ertve tvoje
I kamen bi proplakao
Kako ne\u0107e oko moje<\/p>\n\n\n\n
Sa planine vjetar pu\u0161e
Po poljima maglu nosi
Za brigu mi stara majko
Kako \u017eivi\u0161 i kakao si<\/p>\n\n\n\n
Te\u0161ko mi je stara majko
Ti u selu osta sama
\u0160to ne mogu do\u0107i \u010de\u0161\u0107e
Tu\u017eno mi se srce slama<\/p>\n\n\n\n
Okrutan je nekad \u017eivot
To si dobro osjetila
Sve poklju\u010daj i ostavi
\u010cekamo te majko mila<\/p>\n\n\n\n
Volim i ja do\u0107i majko
Oba\u0107 svoju rodnu ku\u0107u
I pojesti sa ognji\u0161ta
Poga\u010du i pitu vru\u0107u<\/p>\n\n\n\n
Na\u0161e mjesto sad je pusto
Kao da je vrijeme stalo
Nekada nas tristotinjak
U njemu se sastajalo.<\/p>\n\n\n\n
Stihovi: Ivan \u010culjak, Rovi\u0161\u0107e<\/p>\n\n\n\n
Vlado Maru\u0161i\u0107 \/ OTPOR.Media<\/sup><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Netko je jednom rekao kako tama ne postoji i da je ona zapravo odsustvo svijetla. I zaista je tako. I bi tako. Tama se pojavljuje uvijek tamo gdje nema nekoga tko bi upalio svijetlo, pa taman, malu i neznatnu \u017eigicu ili svije\u0107u. Tog se trenutka tama koja je po svojoj izvornosti utjelovljenje odnosno odsustvo duha, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":23207,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"iawp_total_views":0,"_jetpack_feature_clip_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[13],"tags":[],"class_list":["post-23206","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","category-moj-otpor"],"yoast_head":"\n