Umro je Miroslav \u0106iro Bla\u017eevi\u0107. Legendarni nogometni trener i biv\u0161i izbornik hrvatske reprezentacije preminuo je u 88. godini nakon duge borbe s rakom. Umro je jutros u bolnici u Zaj\u010devoj nakon \u0161to mu se sino\u0107 stanje pogor\u0161alo. Sutra je trebao proslaviti 88. ro\u0111endan.<\/p>\n\n\n\n
Prvi put dijagnosticiran mu je karcinom prostate 2011. godine, no Bla\u017eevi\u0107 se othrvao opakoj bolesti. Godinu dana nakon toga operiran je i zbog melanoma u po\u010detnoj fazi. U rujnu 2019. te\u0161ka se bolest jo\u0161 jednom vratila, a na\u017ealost ovoga puta \u0106iro nije iza\u0161ao kao pobjednik.<\/p>\n\n\n\n
Jedno od posljednjih javnih pojavljivanja Bla\u017eevi\u0107 je imao sredinom prosinca pro\u0161le godine kada je u Zagrebu dobio nagradu “Vladimir Beara” za doprinos razvoju sportske kulture i dru\u0161tvene tolerancije.<\/p>\n\n\n\n
“Okupili ste se u velikom broju i ukazali ste mi veliku \u010dast. Ali, ovo je moje posljednje obra\u0107anje javnosti na jednom javnom skupu. Gotovo je. Nema vi\u0161e. Adio \u0106iro. Brojim zadnje dane, svjestan sam toga”, rekao je tada \u0106iro.<\/p>\n\n\n\n
“Tako sam bolestan, tako mi je te\u0161ko. Ova jebena bolest me cijelog zaokupirala. Mu\u010dim se, patim se. Imam velike bolove, tako, eto\u2026”, rekao je \u0106iro prije tri dana o bolesti. “Noge me ne dr\u017ee vi\u0161e od silne vode, idem na infuziju. Situacija je te\u0161ka, da budem iskren. Vrlo, vrlo te\u0161ka. Rak mi je oti\u0161ao na sve kosti i na najgore i najopasnije mjesto – jetru. I uni\u0161tava sve polako i sigurno”, dodao je.<\/p>\n\n\n\n
Kandidirao se za predsjednika, dobio 0.8 posto glasova<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u0106iro Bla\u017eevi\u0107 kandidirao se za predsjednika Hrvatske 2005. godine kao neovisni kandidat. Zavr\u0161io je deveti s 0.8 posto glasova, odnosno 17.847 glasova. Pobjednik je, podsjetimo, bio Stjepan Mesi\u0107, a druga je bila Jadranka Kosor.<\/p>\n\n\n\n Bla\u017eevi\u0107 je za kampanju potro\u0161io 200.000 eura, zbog \u010dega je, kako je kazao “bio jako \u017ealostan”. “Puno je to novca, iako si ja utvaram da sam bogat \u010dovjek”, govorio je tada.<\/p>\n\n\n\n Govorio je tada da je vodio atipi\u010dnu kampanju, uz minimalne tro\u0161kove, te da stoga mo\u017ee posvjedo\u010diti da su dvoje favorita u svojim kampanjama potro\u0161ili znatno vi\u0161e nego \u0161to prikazuju. Govorio je i da je odustao od izbornih plakata, te da je 100.000 kuna, koliko je isprva planirao potro\u0161iti u tu svrhu, preusmjerio onima kojima je taj novac najpotrebniji.<\/p>\n\n\n\n 2016. godine na parlamentarnim izborima bio je kandidat liste kandidata \u201cKoalicije za premijera\u201d, koju je predvodio pokojni zagreba\u010dki gradona\u010delnik Milan Bandi\u0107, za dijasporu. Bio je nositelj liste, a osvojio je svega 259 glasova.<\/p>\n\n\n\n Nogomet igrao do 31. godine. Trenerski uzlet po\u010dinje 1979.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Miroslav \u0106iro Bla\u017eevi\u0107 ro\u0111en je 9. velja\u010de 1935. godine u Travniku u kojemu je i zapo\u010deo, kako je sam uvijek govorio, skromnu igra\u010dku karijeru. Ro\u0111en je kao osmo, najmla\u0111e dijete Katarine Bla\u017eevi\u0107 (ro\u0111ene Matovinovi\u0107) i Mate Bla\u017eevi\u0107a. Njihovo prvo dvoje djece, Ivica i Marica, o kojima roditelji ostaloj djeci nisu puno govorili, umrlo je u dobi od nekoliko mjeseci od \u0161panjolske gripe, a Miroslav je imao i sestre Jelenu i Dragicu, bra\u0107u Antu i Jo\u0161ka, a starija sestra Jozefina \u017eivi u Zagrebu.<\/p>\n\n\n\n Nogomet je \u0106iro igrao do 31. godine, kad je u \u0161vicarskom Moutieru odlu\u010dio postati trener. Ostao je u \u0160vicarskoj te je vodio Vevey i Sion, da bi 1979. godine preuzeo \u0161vicarsku reprezentaciju. Njegov pravi trenerski uzlet po\u010deo je 1979. godine kad je do\u0161ao u Rijeku. Iako je prvenstvo zavr\u0161io na skromnom 10. mjestu, \u0106iro je Rijeku odveo do \u010detvrtfinala Kupa kupova u kojem je izgubio od Juventusa. Na kraju sezone do\u0161ao je u Dinamo i tada je krenula legenda o \u0106iri, bijelom \u0161alu i 1982. godini.<\/p>\n\n\n\n Dinamu donio naslov nakon 24 godine \u010dekanja<\/strong><\/p>\n\n\n\n Nakon petog mjesta u prvoj sezoni na klupi, \u0106iro je 1982. godine Dinamu donio naslov prvaka Jugoslavije nakon 24 godine \u010dekanja i zauvijek postao Dinamova legenda. Cerin, Deveri\u0107, Mlinari\u0107, Zajec, Vlak i ostali igrali su fantasti\u010dan nogomet koji je na Maksimir privla\u010dio u prosjeku 30.000 gledatelja.<\/p>\n\n\n\n Dinamo je titulu potvrdio pobjedom protiv \u017deljezni\u010dara 2:0 \u010detiri kola prije kraja, ali slavlje u gradu nije prestajalo danima i tjednima. Arhitekt tog velikog uspjeha bio je \u0106iro koji je s bijelim \u0161alom oko vrata gazio sve pred sobom.<\/p>\n\n\n\n \u201cTo je bilo ne\u0161to perfektno i bez konkurencije najve\u0107i uspjeh moje karijere. Svaka \u010dast bronci u Francuskoj, ali meni je Dinamova 1982. godina kruna svega \u0161to sam napravio kao trener\u201d, rekao je \u0106iro na svoj 82. ro\u0111endan.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Legendarni trener tu nije stao pa je s Dinamom sljede\u0107e sezone osvojio jugoslavenski kup i na kraju sezone je prvi put oti\u0161ao iz Dinama. Oti\u0161ao je u Grasshopper s kojim je osvojio naslov prvaka \u0160vicarske, a srca navija\u010da ponovno je osvojio 1985. godine kad je Pri\u0161tinu odveo do prve jugoslavenske lige.<\/p>\n\n\n\n Povratak u Dinamo<\/strong><\/p>\n\n\n\n Iste godine vratio se u Dinamo s kojim nije ostvario zapa\u017eene rezultate. Progla\u0161enje hrvatske nezavisnosti do\u010dekao je u Nantesu u kojemu je bio do 1991. i nakon godine dana u PAOK-u 1992. se vratio u Dinamo, odnosno tada\u0161nju Croatiju.<\/p>\n\n\n\n Kao veliki \u0161tovatelj predsjednika Franje Tu\u0111mana te istaknuti \u010dlan HDZ-a, \u0106iro nije mogao odbiti Tu\u0111manov poziv da se vrati u Hrvatsku i s Croatijom je 1993. godine osvojio prvenstvo Hrvatske, a 1994. godine Kup. No, na kraju te sezone \u0106iro je ponovno, tre\u0107i put, oti\u0161ao iz Dinama jer je dobio najve\u0107i zadatak – voditi hrvatsku reprezentaciju.<\/p>\n\n\n\n \u0106iro je krenuo u kvalifikacije za Europsko prvenstvo i senzacionalno, ispred mo\u0107ne Italije (uz pomo\u0107 Tomislava Ivi\u0107a), osvojio prvo mjesto u skupini i izravno se plasirao na Europsko prvenstvo u Engleskoj u kojem je Hrvatska igrala sjajno. Skupinu s Turskom, Danskom (branitelj naslova) i Portugalom pro\u0161la je sa \u0161est bodova, da bi u \u010detvrtfinalu izgubila od Njema\u010dke 2:1 uz veliku pomo\u0107 suca Leifa Sundella.<\/p>\n\n\n\n Najbolje je tek dolazilo<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u0106iro je tad ve\u0107 u\u017eivao ogroman ugled kako u Hrvatskoj tako i u Europi, ali najbolje je tek dolazilo. Nakon dramati\u010dnih kvalifikacija i svakakvih rezultata, Hrvatska se plasirala na SP u Francuskoj na kojem je do\u0161la do senzacionalnog tre\u0107eg mjesta. \u0106irina mom\u010dad vodila je u polufinalu protiv Francuske 1:0, ali je izgubila s dva gola Liliana Thurama kojemu su to bili jedini golovi u karijeri za reprezentaciju.<\/p>\n\n\n\n U toliko puta opjevanoj utakmici protiv Francuza \u0106iro se jako zamjerio navija\u010dima jer je Roberta Prosine\u010dkog u igru uveo tek u 90. minuti. \u201cBez njega ne bismo bili tre\u0107i na svijetu. On mi je zamjerio tretman u susretu s Francuskom, ali ja sam ga svjesno, iz takti\u010dkih razloga ostavio na klupi. I ne mislim da sam pogrije\u0161io\u201d, rekao je \u0106iro prije par godina.<\/p>\n\n\n\n Robert Prosine\u010dki ga je direktno i indirektno pratio kroz \u010ditavu karijeru. Mnogi navija\u010di zamjerali su mu da je upravo on potjerao tada 18-godi\u0161njeg Prosine\u010dkog u Crvenu zvezdu. \u0106iro je \u010dak i rekao da \u0107e pojesti trenersku diplomu ako on ikada postane igra\u010d, iako je godinama kasnije rekao da je to u\u010dinio da ga motivira da bude bolji.<\/p>\n\n\n\n Francuska je bila zenit njegove karijere<\/strong><\/p>\n\n\n\n Francuska je bila zenit \u0106irine trenerske karijere i nakon toga vi\u0161e nije ostvario zapa\u017eenije uspjehe. U kvalifikacijama za Euro 2000. godine u zadnjem kolu je na Maksimiru morao pobijediti Srbiju za mjesto u dodatnim kvalifikacijama, ali je Hrvatska odigrala 2:2 i ispala. Do\u0161la je i smjena generacija i kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji. Hrvatska je lo\u0161e krenula i nakon remija sa \u0160kotima u Maksimiru \u0106iro je podnio ostavku.<\/p>\n\n\n\n U \u0161est godina na klupi \u0106iro je Hrvatsku vodio 73 puta te je upisao 36 pobjeda, 22 remija i 15 poraza.<\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 jedan povratak u Dinamo i sukob s Mami\u0107em<\/strong><\/p>\n\n\n\n Godine 2001. oti\u0161ao je u Iran koji nije uspio odvesti na Svjetsko prvenstvo u Japan i Koreju. Nakon toga je Osijek spasio od ispadanja iz lige da bi se 2002. godine \u010detvrti put vratio u Dinamo s kojim je osvojio naslov prvaka. No, na kraju sezone posva\u0111ao se sa Zdravkom Mami\u0107em koji ga je potjerao iz kluba.<\/p>\n\n\n\n Od \u0106ire je javno tra\u017eio 200.000 eura koliko mu je ispla\u0107eno prije nego \u0161to je oti\u0161ao u Muru, a Mami\u0107 je prijetio da \u0107e taj novac vratiti milom ili silom.<\/p>\n\n\n\n “Pri svijesti Bla\u017eevi\u0107u poru\u010dujem, neka \u010duju policija i javnost: po cijenu \u017eivota ili smrti taj moj novac bit \u0107e opet! Trudit \u0107u se da na kraju da ne bude mrtav ni Bla\u017eevi\u0107 ni Mami\u0107, no ako netko mora poginuti, poginut \u0107e!” prijetio je Mami\u0107.<\/p>\n\n\n\n Epizoda u Hajduku<\/strong><\/p>\n\n\n\n Nakon Mure i Varteksa, Bla\u017eevi\u0107 je 2005. godine do\u0161ao u Hajduk koji se tad spremao za kvalifikacije za Ligu prvaka. Prije \u017edrijeba \u0106iro je rekao da mu daju \u201ctaj Liverpool\u201d, ali kuglice su ga spojile s Debrecenom protiv kojega je Hajduk do\u017eivio jednu od najve\u0107ih sramota u svojoj povijesti. Ma\u0111ari su u prvoj utakmici slavili 3:0, na Poljudu \u010dak 5:0 i to je bio poraz od kojeg se \u0106iro nije mogao spasiti te je 18. rujna, nakon niza lo\u0161ih rezultata, podnio ostavku.<\/p>\n\n\n\n \u0106iro je 2007. bio tre\u0107i u HNL-u sa Zagrebom u kojemu je afirmirao Marija Mand\u017euki\u0107a kojeg je prozvao \u0111ilko\u0161em. \u201cMa, tako sam ga nazvao od milja. On je \u0111ilko\u0161, lola, u pozitivnom smislu. On je specifi\u010dan igra\u010d i neka se ne ljuti na mene\u201d, govorio je tad \u0106iro.<\/p>\n\n\n\n Ujedinio reprezentaciju Bosne i Hercegovine<\/strong><\/p>\n\n\n\n Do kraja bogate trenerske karijere \u0106iro \u0107e voditi jo\u0161 \u0161est klubova, ali najve\u0107i trag ostavio je kao izbornik Bosne i Hercegovine. Iako ga dio javnosti nije do\u010dekao s odobrenjem, \u0106iro je na svoj na\u010din ujedinio reprezentaciju BiH te ubrzo zaslu\u017eio podr\u0161ku \u010ditave zemlje koja je ponovno disala sa svojom reprezentacijom. Savr\u0161eno se uklopio u novu sredinu i zamalo je Bosnu i Hercegovinu odveo na Svjetsko prvenstvo 2010. godine. U\u0161ao je u dodatne kvalifikacije u kojima je izgubio od jakog Portugala ukupnim rezultatom 2:0.<\/p>\n\n\n\n Nakon odlaska iz BiH, \u0106iro je oti\u0161ao u Kinu pa u Iran da bi se 2012. vratio u NK Zagreb s kojim je ispao iz lige. U sije\u010dnju 2014. oti\u0161ao je u Slobodu iz Tuzle koju je senzacionalno vratio u Premier ligu BiH. Nakon zavr\u0161etka sezone preuzeo je NK Zadar u kojemu je u sije\u010dnju 2015. zavr\u0161io trenersku karijeru.<\/p>\n\n\n\n