Uvijek mi je drago susresti fra Jozu Zovku jer imamo dugu zajedni\u010dku pro\u0161lost. 1970. fra Jozo je kao mladi sve\u0107enik bio na slu\u017ebi u \u017eupi Sv. Stjepana na \u010cerinu, rodnoj \u017eupi moga oca Mate.<\/p>\n\n\n\n
Otac je tada ve\u0107 dvije godine bio u braku, najstariji brat Stanko se ve\u0107 rodio, mama je bila trudna sa srednjim bratom Mladenom, a ja jo\u0161 nisam bio u planu. U to vrijeme se jako te\u0161ko \u017eivjelo u Hercegovini iz politi\u010dkih i ekonomskih razloga. Otac je bio zaposlen u po\u0161ti na \u010cerinu, a \u017eivjelo se ponajvi\u0161e od zemlje, sadio se duhan i loza. Otac mi je pri\u010dao kako je fra Jozo dolazio u po\u0161tu i molio ga da u izlog ne stavlja nemoralne i komunisti\u010dke \u010dasopise.<\/p>\n\n\n\n
Naravno, moj otac je rado sura\u0111ivao i robu ne bi izlagao, a kad je to nadre\u0111enima postalo sumnjivo jer se ne bi ni\u0161ta prodavalo, fra Jozo bi otkupljivao odre\u0111eni broj \u010dasopisa kako isti ne bi do\u0161li u ruke njegovih \u017eupljana.<\/p>\n\n\n\n
No, do\u0161lo je vrijeme, kao i mnogim Hrvatima iz Hercegovine, kada je otac sa svojom mladom obitelji napu\u0161tao svoj rodni kraj. Tada dolazi fra Jozi i moli ga za blagoslov. Duboko sam uvjeren da je taj blagoslov do\u0161ao i do mene i da jo\u0161 uvijek po\u010diva na mojoj obitelji. Fra Jozi sam zahvalan za sve \u0161to je u\u010dinio za moju obitelj i za crkvu u Hrvata!<\/p>\n\n\n\n