Jedan od Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskog rata bio je i \u2013 Zvonko Bu\u0161i\u0107- Taik (Gorica, BiH, 23. sije\u010dnja 1946.- Rovanjska, 1. rujna 2013.), koji se nikako nije mogao pomiriti s \u010dinjenicom da Hrvatska nije slobodna, da je u sklopu Jugoslavije.<\/p>\n\n\n\n
On je, kao i mnogi drugi, koji su morali napustiti svoje domove i krenuti u svijet, ve\u0107 tada znao da nikada ne \u0107e biti slobodne Hrvatske bez rata, odnosno borbe, prije svega protiv velikosrpske agresije.<\/p>\n\n\n\n
U Be\u010du je upoznao svoju budu\u0107u suprugu Julienne Bu\u0161i\u0107 Schultz. Ona se tako\u0111er vrlo brzo uklju\u010dila u rad hrvatske politi\u010dke emigracije i na nagovor Zvonka, na Dan Republike (tada\u0161nji praznik SFRJ) 19. 11. 1970. s prijateljicom je s nebodera na zagreba\u010dkom Trgu Republike (dana\u0161nji Trg bana Jela\u010di\u0107a) bacala letke antijugoslavenskog sadr\u017eaja.<\/p>\n\n\n\n
Nakon toga vi\u0161e se nikada, ba\u0161 kao i njezin suprug, nije pomirila s Hrvatskom u kojoj su vladali Tito i Partija, i u kojoj se optu\u017eivalo, zatvaralo pa i ubijalo ako nisi bio na njihovoj politi\u010dkoj liniji.<\/p>\n\n\n\n
Skupina hrvatskih politi\u010dkih domoljuba (Zvonko i Julienne Bu\u0161i\u0107, Petar Matani\u0107, Frane Pe\u0161ut i Slobodan Vla\u0161i\u0107) 10. rujna 1976. otela je putni\u010dki zrakoplov Boeing 727 TWA 355 na letu od New Yorka do Chicaga sa 76 putnika, s namjerom da iz njega bace letke nad Londonom i Parizom, u kojima su obja\u0161njavali hrvatski slu\u010daj u tada\u0161njoj Jugoslaviji. Zbog te otmice Zvonko je u Americi osu\u0111en na do\u017eivotni zatvor, a pomilovan je u srpnju 2008., nakon \u010dega se, nakon 31 godine i 13 dana, (24.7. 2008., u pratnji ameri\u010dkih agenata), vratio u Hrvatsku, u nadi da su njegovi snovi ostvareni. No, Zvonko je iznimno brzo shvatio da imamo Hrvatsku, ali da to ipak jo\u0161 nije ta Hrvatska za koju se \u010ditav \u017eivot borio, koju je sanjao. Ali, bez obzira na sve, malo je tko o\u010dekivao da \u0107emo relativno brzo od njegova povratka, gotovo u svim medijima pro\u010ditati i ovo: Danas (1. rujna 2013.) u obiteljskoj ku\u0107i, samoubojstvo je po\u010dinio \u2013 Zvonko Bu\u0161i\u0107- Taik ( r. 23. sije\u010dnja 1946. u Gorici, BiH). Iza sebe je ostavio suprugu, koja ga je godinama vjerno \u010dekala i s njim prolazila boli i muke, neutje\u0161nu bli\u017eu i daljnju rodbinu, brojne prijatelje\u2026<\/p>\n\n\n\n
Mnogi u to odmah nisu mogli vjerovati, tim prije \u0161to je samo dan ranije (u Udbini) bio s onima koje je volio i koji su ga voljeli.<\/p>\n\n\n\n
Ne\u0161to je o\u010dito krenulo po zlu. Navodno se nije mogao pomiriti s hrvatskim kameleonima, koji su jedan dan na sve\u010danosti dolazili sa hrvatskom zna\u010dkom na reveru, a odmah potom, drugi dan, na drugu, s Titovom slikom.<\/p>\n\n\n\n
Nakon dolaska u Hrvatsku anga\u017eirao se i na politi\u010dkoj sceni. I tu se na\u017ealost brzo razo\u010darao. Prvo u Ru\u017eu Toma\u0161i\u0107, zatim u HSP, u kojem se zadr\u017eao iznimno kratko..<\/p>\n\n\n\n
Anga\u017eirao sam se politi\u010dki jer sam \u017eelio suzbiti apatiju koja je zahvatila Hrvate, a eto, nakon svega, apatija je, \u010dini se, zahvatila i mene. Stoga se povla\u010dim iz politike, jer ne \u017eelim ni na koji na\u010din doprinijeti daljnjem usitnjavanju domoljubnih politi\u010dkih snaga u Hrvatskoj \u2013 govorio je jo\u0161 2011. te dodao da je sve vi\u0161e svjestan da pojedine politi\u010dke elite na\u0161 narod i dr\u017eavu vode u propast.<\/p>\n\n\n\n
Nakon prerane smrti posthumno mu je, na moj poticaj, dodijeljeno i braniteljsko priznanje \u2013 Velika zlatna plaketa \u2013 Da se ne zaboravi (2015.). Tada su u prepunim Domom zagreba\u010dke Specijalne policije iz Domovinskoga rata, pored mene o njegovoj \u017ertvi i \u017eivotu govorili i Tihomir Dujmovi\u0107, Ljerka Pavi\u0107, Dunja Vatovac\u2026Priznanje je primila njegova supruga, koja je uz ostalo rekla:<\/p>\n\n\n\n
Hvala svima od srca\u2026 ovo priznanje je dragocjeno ne samo meni osobno i Zvonkovoj obitelji, nego svima koji su ga po\u0161tovali, cijenili i voljeli. Priznanje je potvrda, kako me ljudi uvjeravaju, da Zvonko nikada ne \u0107e biti zaboravljen, da \u0107e biti vje\u010dan uzor drugima, u svojoj ljubavi za Hrvatsku, svom domoljublju, svojoj spremnosti dati, sve \u0161to je imao dati, pa i vlastiti \u017eivot, ako treba, u ime vje\u010dnih, \u010dasnih ideala. Znao je re\u0107i, da mi smrtnici mo\u017eemo postati besmrtni na samo dva na\u010dina, kako je veliki Platon pisao u svojoj Simpoziji: kroz ra\u0111anja djece ili ra\u0111anja ideje koja \u0107e nas nad\u017eivjeti. Zvonko i ja nismo imali mogu\u0107nost dobiti djecu, jer smo u tim godinama bili u zatvoru \u2013 a ameri\u010dki su zatvori druga\u010diji nego recimo u Haagu\u2026nikada nismo smjeli biti sami u 32 godine. Ali ideje se ra\u0111aju bilo gdje, i on ih je imao na pretek. Ideje koje \u0107e ga sigurno nad\u017eivjeti, tzv.\u201dHomerova djeca\u201d! A jedan primjer sam ju\u010der na\u0161la u njegovim bilje\u0161kama, pa ga \u017eelim s vama podijeliti. Citiram: \u201c\u010covjek se rodi, formira i odraste u sudbinski odre\u0111enom obiteljskom, plemenskom i narodnom ambijentu, koji on cijeloga \u017eivota duboko u sebi osje\u0107a, a ono \u0161to \u010dovjek osje\u0107a utje\u010de na ono \u0161to \u010dini. Bezbrojne \u010dinjenice pokazuju da je \u010dovjek svoj \u017eivot spreman \u017ertvovati za svoja vlastita uvjerenja i principe, ili u obrani osobne \u010dasti, ali onaj \u010dovjek koji se svjesno \u017ertvuje za svoj narod i vjeru pokazuje ne samo da \u0107uti bilo svoga naroda, nego da je i doista vjeran samome sebi, jer domoljublje i Bogoljublje je sposobnost biti vjeran samome sebi\u201d. Ne treba dalje tra\u017eiti razloge za\u0161to je oti\u0161ao. Ostao je vjeran samome sebi \u2013 do kraja\u201d \u2013 istaknula je tada vidno potresena supruga Zvonka Bu\u0161i\u0107a \u2013 Taika, koji je pokopan u Aleji zaslu\u017enih gra\u0111ana na zagreba\u010dkom groblju Mirogoju.<\/p>\n\n\n\n
Posljednje izgovorene rije\u010di prije spu\u0161tanja Bu\u0161i\u0107evih posmrtnih ostataka u grobnicu bile su njegova prijatelja fra Joze Grbe\u0161e, pro\u010ditane iz pjesme koje je fra Grbe\u0161 uputio sudionicima pogreba.<\/p>\n\n\n\n
Za jednog od posjeta tebi Zvonko u ameri\u010dkom zatvoru, rekao sam sebi, preko puta mene sjedi \u010dovjek koji je \u010disti ideal. Tvoj ideal bila je Hrvatska, za koju si \u017eivio i samo o njoj mislio- zapisao je fra Grbe\u0161, \u010dije je pismo \u010ditao jedan od Bu\u0161i\u0107evih prijatelja.<\/p>\n\n\n\n
Na lijes je prvo ba\u010dena zemlja sa groba Zvonkovih roditelja u rodnoj mu Hercegovini, u Gorici\u2026<\/p>\n\n\n\n
A na njegovu spomeniku, na vje\u010dnom po\u010divali\u0161tu, i danas se mo\u017ee pro\u010ditati ovo:<\/p>\n\n\n\n
\u201eZa one koji su pali u borbi za domovinu nikada ne reci da su mrtvi. Oni su heroji i oni \u0107e za nas uvijek biti \u017eivi. U budu\u0107nosti, kada vi budete u\u017eivali blagodati i ljepote Hrvatske domovine i slobode, malo tko \u0107e se sjetiti koliko znoja, suza i krvi je proliveno za tu va\u0161u slobodu\u2026 Zato\u2026, zastani, sjeti se i izmoli kratku molitvu za one vrle domoljube koji su patili i ginuli da bi Hrvatska \u017eivjela. Moja osobna sudbina bija\u0161e takva da sam ostvarivanje mojih snova o slobodi morao do\u017eivjeti na robiji. Zbogom prijatelji,\u2026\u010duvajte na\u0161u domovinu Hrvatsku.\u201c (23.1.1946.-1.9.2013. Zvonko Bu\u0161i\u0107 Taik).<\/p>\n\n\n\n