![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2023\/09\/ds1.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\nESLJP je podnositelju, Buli\u0107u, dosudio 2.800 eura za tro\u0161kove postupka, no za povredu \u010dlanka 6. stavka 1. Konvencije nije dodijelio nikakav iznos s osnove naknade \u0161tete jer je smatrao da je najprikladniji na\u010din popravljanja \u0161tete, obnova doma\u0107eg postupka. Tako pred Buli\u0107em predstoji jo\u0161 duga pravna bitka na hrvatskim sudovima za svoja prava. BiH je iskoristila svoje pravo i u ovaj slu\u010daj se nije \u017eeljela mije\u0161ati.<\/p>\n\n\n\n
Tijek predmeta<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kako se navodi u presudi, predmet se odnosi na upravni postupak u kojem je podnositelj zahtjeva tra\u017eio ostvarivanje invalidske mirovine u Hrvatskoj zbog \u0161tete pretrpljene tijekom vojnih borbi u BiH, u skladu s bilateralnim sporazumom izme\u0111u dviju dr\u017eava.<\/p>\n\n\n\n Podnositelj zahtjeva bio je vojnik Hrvatskog vije\u0107a obrane u BiH, a 1994. u njegovoj blizini eksplodirala je granata dok je bio na prvoj crti borbe. Zadobio je ozljede rebara i ramena te do\u017eivio psihi\u010dki \u0161ok. Na temelju ranjavanja 2005. godine dobio je status ratnog vojnog invalida u BiH te mu je u toj zemlji priznata invalidnina.<\/p>\n\n\n\n Nadalje se navodi da je Buli\u0107 2006. godine pokrenuo upravni spor u Hrvatskoj, tra\u017ee\u0107i da mu se prizna invalidska mirovina, umanjena za iznos invalidnine priznate u BiH. Pozvao se na bilateralni sporazum sklopljen 2005. godine izme\u0111u Hrvatske i BiH koji je takvu mogu\u0107nost predvi\u0111ao za vojnike Hrvatskog vije\u0107a obrane koji su imali hrvatsko dr\u017eavljanstvo, a \u010diji je invaliditet nastao ranjavanjem ili zarobljeni\u0161tvom.<\/p>\n\n\n\n \u201cHrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZM) odbio je podnositeljev zahtjev oslanjaju\u0107i se na interna vje\u0161ta\u010denja koja su utvrdila da je podnositeljev invaliditet uzrokovan njegovom du\u0161evnom bole\u0161\u0107u i \u201cozljedama\u201d (povrede), a ne \u201cranjavanjem\u201d (ranjavanje), kako se zahtijeva u Zakonu o mirovinskom osiguranju, a dana 24. lipnja 2014. godine Upravni sud u Osijeku potvrdio je tu odluku\u201d, stoji u presudi.<\/p>\n\n\n\n I 11. prosinca 2014. Ustavni sud odbio je podnositeljevu ustavnu tu\u017ebu kao o\u010dito neosnovanu. Ova je odluka uru\u010dena podnositelju zahtjeva 5. sije\u010dnja 2015. godine.<\/p>\n\n\n\n \u201cPred Sudom je podnositelj zahtjeva prigovorio, na temelju \u010dlanka 6. stavka 1. Konvencije, da mu nije pru\u017eena u\u010dinkovita prilika da ospori vje\u0161ta\u010denja upravnih tijela koja su kori\u0161tena pri utvr\u0111ivanju osnovanosti njegovog zahtjeva te da su odluke doma\u0107ih tijela proizvoljnih i nedostatnih razloga u odnosu na sredi\u0161nje pitanje predmeta\u201d, stoji u objavljenoj presudi.<\/p>\n\n\n\n Sud nije prihvatio jednostranu izjavu tu\u017eene dr\u017eave o priznanju povrede i ponudu nov\u010danog obe\u0161te\u0107enja prema podnositelju zato \u0161to je prema doma\u0107em mjerodavnom pravu, Zakonu o upravnim sporovima, obnova postupka pred upravnim sudom mogu\u0107a isklju\u010divo na temelju presude Suda kojom je utvr\u0111ena povreda Konvencije, a ne i na temelju odluke o brisanju predmeta.<\/p>\n\n\n\n U odnosu na meritum spora, Sud je naveo da njegova zada\u0107a nije utvr\u0111ivanje je li \u0161teta koju je podnositelj pretrpio tijekom vojnih borbi predstavljala \u201cranjavanje\u201d u smislu Ugovora radi dodjele invalidske mirovine u Hrvatskoj, ve\u0107 je odgovor na to pitanje u nadle\u017enosti doma\u0107ih sudova.<\/p>\n\n\n\n Nerazumni zaklju\u010dci<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ali, ono \u0161to je posebno zanimljivo je da je ESLJP dvojbu oko \u201cranjavanja\u201d i \u201cozlje\u0111ivnja\u201d nazvala \u201cnerazumnom\u201d.<\/p>\n\n\n\n \u201cSredi\u0161nje pitanje u ovom predmetu je je li zaklju\u010dak hrvatskih vlasti da je ozljeda koju je pretrpio podnositelj zahtjeva tijekom vojnih borbi u BiH predstavljala \u201cozljede\u201d, a ne \u201cranjavanje\u201d kako se zahtijeva Sporazumom izme\u0111u dviju dr\u017eava u nalog za dodjelu invalidske mirovine u Hrvatskoj, mogao bi se smatrati proizvoljnim ili o\u010dito nerazumnim. Sud primje\u0107uje da u podnositeljevom slu\u010daju ni doma\u0107a tijela vlasti ni vje\u0161ta\u010denja na koja su se oslanjala nisu pru\u017eili nikakve razloge u vezi s razlikom izme\u0111u \u201cozljeda\u201d i \u201cranjavanja\u201d, niti za\u0161to je to\u010dno ozljeda koju je pretrpio podnositelj zahtjeva spadala u prve kategoriju, a ne ovo drugo\u201d, isti\u010de se u presudi.<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111er, navode se i opravdavanja i argumenti hrvatske Vlade: \u201cU opravdavanju odluka doma\u0107ih vlasti, Vlada je iznijela dva argumenta. Prvo, odluke u predmetu podnositelja zahtjeva bile su u skladu sa svrhom Sporazuma i dosljedne s praksom doma\u0107ih vlasti po tom pitanju. Drugo, podnositeljev invaliditet je u svakom slu\u010daju bio uzrokovan isklju\u010divo njegovom du\u0161evnom bole\u0161\u0107u, \u0161to implicira da nikakvo pitanje ne proizlazi iz \u010dinjenice da su vlasti razlikovale \u201cozljede\u201d i \u201cranjavanje\u201d\u201d.<\/p>\n\n\n\n S druge strane, Sud navodi kako na po\u010detku primje\u0107uje da Vladin posljednji argument nije potkrijepljen izvje\u0161\u0107ima vje\u0161taka, prema kojima su i du\u0161evna bolest podnositelja zahtjeva i njegove ozljede zadobivene u vojnoj borbi bili uzroci njegove invalidnosti te nadalje primje\u0107uje da je hrvatski zakon koji je bio na snazi u to vrijeme propisivao da hrvatski branitelj mo\u017ee ostvariti invalidsku mirovinu ako je njegova ili njezina invalidnost uzrokovana ranjavanjem, ozljedom, zarobljeni\u0161tvom ili bole\u0161\u0107u. Zakonom je nadalje propisano da se prava pripadnika HVO ure\u0111uju me\u0111unarodnim ugovorom.<\/p>\n\n\n\n \u201cSud primje\u0107uje da je Ugovorom sklopljenim 2005. godine izme\u0111u Hrvatske i Bosne i Hercegovine propisano da pripadnici Hrvatskog vije\u0107a obrane koji su imali hrvatsko dr\u017eavljanstvo mogu ostvariti invalidsku mirovinu u Hrvatskoj ako je njihov invaliditet uzrokovan ranjavanjem ili zarobljeni\u0161tvom. Sporazum nije definirao \u201cranjavanje\u201d, dvojba je o kojoj je ESLJP najvi\u0161e posvetio pozornosti.<\/p>\n\n\n\n No, od strane Vlade Hrvatske u ovom slu\u010daju pozvali su se na \u201cnekoliko odluka upravnih tijela i upravnih sudova koji su smatrali da \u201cranjavanje\u201d u smislu me\u0111udr\u017eavnog Sporazuma RH i BiH nije isto \u0161to i \u201cozljede\u201d, bez obzira na to je li ozljeda pretrpljena u vojnoj borbi\u201d.<\/p>\n\n\n\n Hrvatski sudovi proizvoljno donose odluke je li netko \u201eranjen\u201c ili \u201eozlije\u0111en\u201c<\/p>\n\n\n\n \u201cNaime, da bi se netko smatrao \u201cranjenikom\u201d morao je pretrpjeti \u201cprodor stranog tijela u tjelesne organe i\/ili \u0161upljine s posljedi\u010dnom destrukcijom tkiva i otvorenom komunikacijom unutarnjih organa s vanjskom okolinom\u201d. Sukladno tome, nagnje\u010denja, ozljede od eksplozije, podljevi i prijelomi kostiju ne mogu se smatrati \u201cranjavanjem\u201d, ve\u0107 \u201cozljedama\u201d koje ne spadaju u djelokrug Sporazuma\u201d, nevjerojatno je obja\u0161njenje, koje je uistinu, nerazumno.<\/p>\n\n\n\n To bi zna\u010dilo da vojnik kojem, primjerice, nakon udara granate nastane prijelom kostiju ne mo\u017ee ostvariti svoja prava kao i isti onaj kojeg pogodi geler jer je prvi \u201cozlije\u0111en\u201d, a drugi je \u201cranjen\u201d.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, ESPLJ je na koncu primijetio da je Ustavni sud Hrvatske u nizu svojih odluka utvrdio povredu prava na po\u0161teno su\u0111enje, smatraju\u0107i da je tuma\u010denje doma\u0107ih sudova koje razlikuje \u201cpovrede\u201d i \u201cranjavanja\u201d bilo proizvoljno, pretjerano formalisti\u010dko i suprotno svrsi Ugovora izme\u0111u RH i BiH. Slijedom navedenog, a imaju\u0107i u vidu da doma\u0107e vlasti nisu pru\u017eile nikakve razloge glede razlikovanja spornih pojmova, Sud je utvrdio da je zaklju\u010dak o tome da je podnositelj koji je ozlije\u0111en na prvoj borbenoj liniji uslijed eksplozije neprijateljske granate pretrpio \u201epovredu\u201c, a ne \u201eranjavanje\u201c, bilo proizvoljno.<\/p>\n\n\n\n Sud je podnositelju dosudio 2.800 eura za tro\u0161kove postupka, no za povredu \u010dlanka 6. stavka 1. Konvencije nije dodijelio nikakav iznos s osnove naknade \u0161tete jer je smatrao da je najprikladniji na\u010din popravljanja \u0161tete, obnova doma\u0107eg postupka. Ova presuda je kona\u010dna, a donijelo ju je tro\u010dlani sudski Odbor u sastavu Pauliine Koskelo, predsjednica, Lorraine Schembri Orland sutkinja te Davor Deren\u010dinovi\u0107, sudac.<\/p>\n\n\n\n Ovaj slu\u010daj je jedan od brojnih koji su, upravo zbog nedore\u010denosti, nerazumljivosti i potpune nelogi\u010dnosti oko poja\u0161njenja termina \u201cozlije\u0111en\u201d i \u201cranjen\u201d na sli\u010dan na\u010din i nakon dugotrajnog postupka, okon\u010dani pred pravosu\u0111em susjedne Hrvatske.<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2023\/09\/ds2.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n