U blaganskim trenucima svi nakako imaju naviku jesti malo vi\u0161e, pa se nerijetko mo\u017ee \u010duti fraza “pojeo sam toliko da \u0107u eksplodirati”. Prema nekim istra\u017eivanjima ljudi preko blagdana posebno onih bo\u017ei\u0107nih znaju pojesti i vi\u0161e nego dvostruko od prosjeka.<\/p>\n\n\n\n
Za ve\u0107inu ljudi, najgore \u0161to se mo\u017ee dogoditi je da su hla\u010de malo tijesne. No, konzumiraju li neki toliko velike koli\u010dine da im trbu\u0161na \u0161upljina doslovno eksplodira? Odgovor je potvrdan, ili barem prema stru\u010dnjacima, mogu\u0107e. Medicinski izraz za eksplodirani \u017eeludac je gastrointestinalna perforacija, koja se doga\u0111a kada \u017eeludac postane pretrpan i pukne.<\/p>\n\n\n\n
Nastaje rupa koja osloba\u0111a sadr\u017eaj \u017eeluca u trbu\u0161nu \u0161upljinu, \u0161to mo\u017ee dovesti do infekcija, uklju\u010duju\u0107i smrtonosni sepsu. Prosje\u010dan \u017eeludac dr\u017ei otprilike jedan litru hrane, ali mo\u017ee se rastegnuti da primi malo vi\u0161e od 3.6 kila u maksimalnom kapacitetu.<\/p>\n\n\n\n
Courtney Kalamar, nutricionistica u bolnici Piedmont Henry, pojasnila je to ovako.”To\u010dna koli\u010dina varira od osobe do osobe. No, prosje\u010dan \u017eeludac odrasle osobe dr\u017ei otprilike jedan litru hrane (oko \u010detiri \u0161alice). S obzirom da je \u017eeludac izuzetno elasti\u010dan, sposoban je dr\u017eati toliko koliko tri do \u010detiri litre (ili 16 \u0161alica) odjednom”, izjavila je nutricionistica.<\/p>\n\n\n\n
Kalamar je jo\u0161 objasnila: “Va\u0161em mozgu treba 20 minuta da registrira sitost i sitost. Za neke, do trenutka kada njihov mozak registrira da su siti, ve\u0107 su pojeli daleko vi\u0161e nego \u0161to je potrebno da se osje\u0107aju zadovoljno i umjesto toga se osje\u0107aju napu\u010deno”.<\/p>\n\n\n\n
Prader-Willi sindrom<\/strong><\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, ‘eksplodirati’ nije vrlo to\u010dan opis, Theresa Strong, direktorica istra\u017eiva\u010dkih programa u Zakladi za istra\u017eivanje Prader-Willi.<\/p>\n\n\n\n Sadr\u017eaj \u017eeluca ne bi eksplodirao poput balona s vodom. Umjesto toga, stijenka \u017eeluca se prote\u017ee do to\u010dke pucanja.<\/p>\n\n\n\n Strong je objasnila: “Slika koja dolazi u um prili\u010dno je senzacionalna i neto\u010dna – stijenka \u017eeluca prote\u017ee se do to\u010dke gdje dolazi do nekroze i\/ili pucanja.”<\/p>\n\n\n\n Zaklada za istra\u017eivanje Prader-Willi zala\u017ee se za osobe s Prader-Willi sindromom, rijetkim genetskim poreme\u0107ajem kod kojeg pojedinci imaju disfunkcionalni hipotalamus – dio mozga koji regulira stvari poput apetita – \u0161to zna\u010di da imaju stalnu, nezasitnu glad. Oboljeli od Prader-Willi nemaju instinkt za povra\u0107anje kad se prejedu kao \u0161to bi to imao prosje\u010dan ljudski organizam.<\/p>\n\n\n\n Ipak, gastrointestinalna perforacija uzrokovana prejedanjem rijetka je, izjavila je Mary Roach, znanstvena spisateljica i autorica knjige “Gulp”.<\/p>\n\n\n\n