Goran Bare je svojevremeno napisao pjesmu Put ka sre\u0107i, koja zapo\u010dinje stihom: Gdje je nestao \u010dovjek? Stih iz te njegove pjesme me nekako asocira na ovo vrijeme Adventa ili Do\u0161a\u0161\u0107a kojeg Katolici diljem svijeta ve\u0107 vi\u0161e godina obilje\u017eavaju na sve glamurozniji na\u010din zarobljeni op\u0107im konzumerizmom koji se kao najgora bolest zavukla pod ko\u017eu ogromnog dijela svijeta bio on katolik ili ne. Bitno je samo biti dio tog potro\u0161a\u010dkog komercijalnog ludila u kojemu sve kipti od blje\u0161tavila \u010dak i par mjeseci prije samog Bo\u017ei\u0107a, gdje se kupuje sve i sva\u0161ta jer je to in, jer je to cool, jer se tako mo\u017ee, jer tako tra\u017ee na\u0161e mame, bake i djedovi, na\u0161a djeca, unuci, na\u0161a u\u017ea i daljnja rodbina, kumovi, prijatelji, poznanici.<\/p>\n\n\n\n
Svake godine se ne\u0161to novo smi\u0161lja i izmi\u0161lja kako bi op\u0107ina ili grad bila\/bili druga\u010diji od drugih na bilo koji na\u010din.<\/p>\n\n\n\n
Ove godine i mnogi \u017eele uveli\u010dati svoj Advent, (\u017eeljno i\u0161\u010dekivanje dolaska Spasitelja i Otkupitelja svega svijeta), gdje su postavljeni \u0161atori i \u0161tandovi na kojima se nude gastronomski specijaliteti i razna pi\u0107a, uz obilje kulturnih i glazbenih doga\u0111anja. <\/p>\n\n\n\n
Mnogi su organizirali svoj Advent pored crkvi ili na trgovima u svom selu, gradu i op\u0107ini s prakti\u010dno istim sadr\u017eajima, a neki su napravili klizali\u0161te. I jedni i drugi nisu izostavili Djeda Bo\u017ei\u0107njaka kao neizostavnu figuru svakog Bo\u017ei\u0107a koji je postao zamjena za onog biv\u0161eg Djeda Mraza.<\/p>\n\n\n\n
Promatraju\u0107i to sveop\u0107e Adventsko ludilo diljem svijeta razvidno je kako se najve\u0107i povijesni doga\u0111aj prepu\u0161ta \u201ckomercijalnom genocidu\u201d u kojem mnogi sudjeluju a da toga nisu ni svjesni jer su uljuljkani svojim ta\u0161tinama, malogra\u0111an\u0161tinom, i ekonomskim statusom kojeg u\u017eivaju u dru\u0161tvu.<\/p>\n\n\n\n
Mi katolici jako dobro znamo kako je Advent ili Do\u0161a\u0161\u0107e vrata koja otvaramo Bo\u017ei\u0107u koji nam je, evo, opet pred vratima. U njegovu ozra\u010dju svi se nekako vra\u0107amo u djetinjstvo, posebice mi ne\u0161to stariji, kada se s nostalgijom u srcu prisje\u0107amo rodne ku\u0107e, topline Badnje ve\u010deri i radosti slavljenja Bo\u017ei\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Slavljenja Bo\u017ei\u0107a u prepunoj ku\u0107i mladih i starih a nitko nije bio tu\u017ean, jer nikome nije bio du\u017ean.<\/p>\n\n\n\n
Osobito na Badnje ve\u010de, kada mi se za vrijeme pono\u0107ne mise u crkvi vra\u0107a sje\u0107anje na roditeljsko ognji\u0161te u kojem smo tu ve\u010der svi uku\u0107ani, jedan po jedan, prinosili hrastove badnjake koje je otac polagao na vatru, i kasnije, oko ognji\u0161ta koje je lebdjelo u nekom bla\u017eenom ozra\u010dju, svi zanosno pjevali \u2018U sve vrime godi\u0161ta\u2026\u2019 .<\/p>\n\n\n\n
Mi, djeca smo \u017eivjeli za Bo\u017ei\u0107ni objed i kola\u010de koji su ni\u0161ta u usporedbi s dana\u0161njim objedima i svime onime \u0161to se poslu\u017euje i nudi na stolovima mnogih obitelji. Bili smo sretni a imali smo \u0161to smo imali. Sarma kao glavno jelo, kiseli kupus sa suhim mesom, pe\u010deni krumpiri s piletinom su bili jela o kojima smo ma\u0161tali mjesecima unaprijed. Kola\u010di su pak posebna pri\u010da, a \u0161ape su morale biti na stolu dok ih danas malo koja mlada mama pravi jer joj nisu cool odnosno in.<\/p>\n\n\n\n
Vezano za darove toga se ne sje\u0107am jer smo svi bili isti i nitko od nikoga nije ni\u0161ta o\u010dekivao osim na\u0161eg dru\u017eenja i pjevanja Bo\u017ei\u0107nih pjesama.<\/p>\n\n\n\n
Stoga je jako te\u0161ko dana\u0161njoj djeci, navikloj na rasko\u0161no umotane skupe darove, objasniti s kakvom smo mi nestrpljivo\u0161\u0107u o\u010dekivali i kakvu su radost u nama izazivali bilo kakvi skromni, ali od srca darovani pokloni, poput male \u010dokoladice, par bombona ili mnogo rje\u0111e vre\u0107ice bombona, nekoliko oraha i sli\u010dno.<\/p>\n\n\n\n
Kroz glavu mi lete slike mno\u0161tva ozarenih lica koja su se mije\u0161ala u veseloj vrevi Badnje no\u0107i oko jaslica u crkvi i velikog badnjaka ispred crkve \u010destitaju\u0107i jedni drugima onim na\u0161im starim i ve\u0107 pomalo zaboravljenim pozdravom \u2013 \u201cNa dobro ti do\u0161ao Bo\u017ei\u0107 i i Sveto poro\u0111enje Isusovo\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Bo\u017ei\u0107 i Advent su postali sve manje vjerski, a sve vi\u0161e komercijalni doga\u0111aji<\/p>\n\n\n\n
Promatraju\u0107i ovogodi\u0161nje Advente po “katoli\u010dkoj” Hercegovini, pitam se gdje je nestao taj na\u0161 stvarni Bo\u017ei\u0107 i sa \u017ealjenjem primje\u0107ujem kako je puno toga upropa\u0161teno i izgubljeno. Iz godine u godinu Bo\u017ei\u0107 na neki \u010dudan na\u010din gubi svoj izvorno vjerski sadr\u017eaj. Posvuda saonice s djedovima Bo\u017ei\u0107njacima, blje\u0161te rasko\u0161no oki\u0107ene ku\u0107e, drve\u0107e, izlozi, trgovine, ali bez jaslica i bez onih istinskih bo\u017ei\u0107nih likova koji karakteriziraju ozra\u010dje svetosti i smisao Isusova ro\u0111enja. Da nas u ove predblagdanske dane duhom prenesu u skromnu betlehemsku \u0161talicu i dozovu u pamet onaj spasonosni doga\u0111aj s po\u010detka na\u0161e ere kada se Krist rodio i jo\u0161 se uvijek ra\u0111a u svakoj bo\u017ei\u0107noj no\u0107i i u svim ljudima dobre volje.<\/p>\n\n\n\n
Kao i sve drugo u ovom okupatorskom, materijalnom svijetu, Bo\u017ei\u0107 postaje sve manje vjerski, a sve vi\u0161e komercijalni doga\u0111aj koji bahati, bogati i povla\u0161teni koriste kao zgodnu prigodu da ostvare \u0161to ve\u0107u zaradu. Rasko\u0161no oki\u0107eni veliki trgova\u010dki centri ne daju ni najmanji znak da njihova blje\u0161tava dekoracija ima bilo \u0161to s Kristovim ro\u0111enjem. Spretni i pohlepni trgovci prave od Bo\u017ei\u0107a prodajni spektakl koji o\u010darava svojim blje\u0161tavilom i privla\u010dnim reklamama tjeraju obi\u010dne ljude da svoju ruku \u0161to \u010de\u0161\u0107e zavla\u010de u nov\u010danik i peglaju svoje kartice, \u010dije posljedice \u0107e osje\u0107ati mjesecima nakon Bo\u017ei\u0107a, \u010dak i do novoga.<\/p>\n\n\n\n
Ovakve potro\u0161a\u010dki usmjerene proslave Bo\u017ei\u0107a, koje se uglavnom svode na pohlepno u\u017eivanje i gomilanje nepotrebnih stvari, u suprotnosti su s Kristovim poslanjem ljubavi i nade. Smisao Bo\u017ei\u0107a je u \u010dinjenju dobrih djela, u nesebi\u010dnosti i humanosti, u pomaganju bli\u017enjeg svoga i onih u potrebi.<\/p>\n\n\n\n
Kakve veze s Bo\u017ei\u0107em imaju umjetno klizali\u0161te, zabava na\u0161ih mladih uz mno\u0161tvo krigli piva i vru\u0107e napitke, dok s razglasa tre\u0161ti: \u201cigraj Mare pra\u0161ina se di\u017ee, ja i moj kolega, Pjevaj sestro, pjevaj brate, ukoliko na toj proslavi nema Slavljenika, Sina Bo\u017ejega, Bogo\u010dovjeka, koji nam ima do\u0107i u goste za desetak dana, i kona\u010dno zbog kojeg je i organiziran Advent?<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017ee li netko zamisliti proslavu svog ro\u0111endana bez sebe ili bez slavljenika zbog kojeg je i organiziran taj ro\u0111endan?<\/p>\n\n\n\n
Ovdje je zapravo tako. U na\u0161oj Hercegovini i diljem svijeta slave se ro\u0111endani bez Slavljenika koji bi trebao biti po\u010detak, sredi\u0161nji doga\u0111aj i zavr\u0161etak Adventskih doga\u0111anja pod \u0161atorima. Nitko ne dvoji kako se na\u0161a omladina ne treba zabaviti, zapjevati i poneku pjesmu s hrvatskim izvo\u0111a\u010dima, no bitan je klju\u010d takvih doga\u0111anja koji je netko namjerno zagubio ili skrio ve\u0107 dulji niz godina, a taj klju\u010d je klju\u010d svega.<\/p>\n\n\n\n
U tom klju\u010du su sva na\u0161a nadanja i sve na\u0161e nade a njega nema niti ga itko spominje, niti zove. A on tako \u017eeli, i zapravo \u010dezne da ga netko pozove me\u0111u nas, kako bi bio s na\u0161im mladima pod \u0161atorima i uz njihove \u0161tandove u \u0160irokom Brijegu i Tur\u010dinovi\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n
Gledaju\u0107i na\u0161e mlade kako se lagano i ne\u0161to br\u017ee nji\u0161u u ritmovima glazbe koju im pu\u0161taju oni koji su za to zadu\u017eeni, dok u svojim rukama dr\u017ee plasti\u010dne \u010da\u0161e s pivom, tra\u017ee\u0107i jo\u0161 i jo\u0161 glazbenih hitova, biraju\u0107i \u0161to \u017eele slu\u0161ati, mrcvare\u0107i disk jokeje, tra\u017ee\u0107i Jelenu Rozgu, Severinu, Jolu, Buli\u0107a, dance, (mo\u017eda \u0107e sutra tra\u017eiti Prijovi\u0107ku ili Desingercicu, i to je mogu\u0107e kako je krenulo), nitko od njih nije pozvao na pu\u0161tanje neke Bo\u017ei\u0107ne pjesme cijelu ve\u010der, niti se udostojio uprili\u010diti neki pametan govor za\u0161to su se u stvari svi okupili pod tim \u0161atorima.<\/p>\n\n\n\n
Ipak i pored sveg tog o\u010ditog proturje\u010dja, kojeg su kreatori ovakvih Advenata u svijetu na\u010dinili, taj najljep\u0161i crkveni i narodni blagdan u godini ipak ima ne\u0161to \u010darobno i veli\u010danstveno u sebi. Priznali mi to sebi ili ne, znali mi to ili ne, htjeli mi to ili ne, Isus na svaki Bo\u017ei\u0107 uvijek i iznova dolazi k nama da podijeli s nama na\u0161e radosti, brige i patnje. Da nas podsjeti tko smo, \u0161to smo i za\u0161to smo tu. Da nam rastjera strah i utje\u0161i nadom, jer kako lijepo re\u010de Einstein \u2013 \u201evrijeme ima lijevak kroz koji sve bezvrijedne stvari jednom iscure u more ni\u0161tavila\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Iako, dakle, ovogodi\u0161nji Bo\u017ei\u0107 do\u010dekujemo u ozra\u010dju straha i nesigurnosti za ono \u0161to nas \u010deka, jer je vrijeme u ovom globaliziranom svijetu postalo jako nesigurno i neizvjesno, Bo\u017ei\u0107 je ipak Bo\u017ei\u0107. Blagdan bogoljublja, \u010dovjekoljublja i nade. Proslavimo ga sve\u010dano i na na\u010din dostojan tog dana. Budimo zahvalni Bogu jednostavno zato \u0161to nas je stvorio i za razlog zbog kojeg je to u\u010dinio. A mi stariji za sve dobro \u0161to nam se dogodilo u \u017eivotu i \u0161to smo do\u010dekali jo\u0161 jedan Bo\u017ei\u0107.<\/p>\n\n\n\n
\u010cestit i blagoslovljen vam Bo\u017ei\u0107 i sretna nova godina!<\/p>\n\n\n\n
Vlado Maru\u0161i\u0107 \/ OTPOR.Media<\/sup><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Goran Bare je svojevremeno napisao pjesmu Put ka sre\u0107i, koja zapo\u010dinje stihom: Gdje je nestao \u010dovjek? Stih iz te njegove pjesme me nekako asocira na ovo vrijeme Adventa ili Do\u0161a\u0161\u0107a kojeg Katolici diljem svijeta ve\u0107 vi\u0161e godina obilje\u017eavaju na sve glamurozniji na\u010din zarobljeni op\u0107im konzumerizmom koji se kao najgora bolest zavukla pod ko\u017eu ogromnog dijela […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":26827,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"iawp_total_views":0,"_jetpack_feature_clip_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[13],"tags":[],"class_list":["post-26826","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","category-moj-otpor"],"yoast_head":"\n