![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2024\/01\/gimnazija-pozar_1.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\nA ta gimnazija velika mi je ljubav. I sretan sam da je i danas zovu gimnazijom, da su u njoj na\u0161a djeca. Jer mogli su je preorati, kao i mnogo toga, spr\u017eiti i spaliti, u silos, u ne znam \u0161to pretvoriti oni koji se nisu bojali ni \u010dovjeka, sve\u0107enika, redovnika ubiti. Jutro poslije zovem Blanku te mi veli da Knji\u017enica nije nastradala. Zovem oca gvardijana, tu\u017ean je kao i svi fratri u samostanu. Ovo me zorno podsjetilo na po\u017ear katedrale Notre-Dame u Parizu prije tri godine. Gori ne\u0161to sveto, ne\u0161to \u0161to ti je u srcu.<\/p>\n\n\n\n Zbogom, drago Kre\u0161evo<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u0160iroki Brijeg svoj nastanak zahvaljuje \u010dinjenici da su ga u prvoj polovini 19. stolje\u0107a, kao pusto i nenaseljeno mjesto, od Mehmed-age Kurta, kupili hercegova\u010dki franjevci. Ti su redovnici sv. oca Franje ve\u0107 puna tri stolje\u0107a, tamo od 1563., kada Turci ru\u0161e posljednje njihove samostane – sv. Ante u Mostaru i sv. Katarine u Ljubu\u0161kom, besku\u0107nici u vlastitu zavi\u010daju. Kri\u0161om mu svra\u0107aju iz \u017divogo\u0161\u0107a i Zaostroga pa poslije iz samostana Bosne Srebrene – Kre\u0161eva, Fojnice i Kraljeve Sutjeske. Kad dotrajala i okrutna turska vladavina ide prema svom skon\u010danju, hercegova\u010dki franjevci, nastanjeni uglavnom u Samostanu sv. Katarine u Kre\u0161evu, sve ja\u010de i ja\u010de u svojoj Hercegovini ponovno \u017eele sagraditi samostan i u njoj se ponovno nastaniti. Sa svim crkvenim i politi\u010dkim dopu\u0161tenjima oni se odcjepljuju od kre\u0161evskog samostana 16. svibnja 1844. godine. Tog je dana fra Martin \u0106ori\u0107 Beljo s dvojicom novaka i nekoliko \u0111aka kle\u010dao pred oltarom u crkvi sv. Katarine u Kre\u0161evu zahvaljuju\u0107i za sva dobra koja su tijekom desetlje\u0107a do\u017eivjeli u tom samostanu i mole\u0107i zagovor sv. Katarine da se sretno vrate u svoj kr\u0161ni zavi\u010daj.<\/p>\n\n\n\n -Zbogom, drago Kre\u0161evo, niti mi vi\u0161e igdar k tebi, niti ti k nami – kroz suze rastanka \u0161aptala je molitva.<\/p>\n\n\n\n Pali su ti redovnici na goli i kameniti \u0160iroki Brijeg i prvih mjeseci \u201cstanovali\u201d pod kitnjastim hrastom. Sanjali su budu\u0107nost koja, poput velikog brda neizvjesnosti, pred njima stoji. Bilo je nekoliko fratarskih ku\u0107a po Hercegovini, a za sjemeni\u0161te i budu\u0107e gojence u\u017eurbano na \u010cerigaju grade ku\u0107u uz onu koja je ve\u0107 tu kao sijelo blatskih pa \u010derigajskih \u017eupnika. Novaci se zakratko smjesti\u0161e u Mostarski Gradac, a onda i oni i \u0111aci u spomenutu ku\u0107u na \u010cerigaju. Dana 23. srpnja 1846. godine, jer ih Turci potjera\u0161e iz Mostara, gdje su htjeli graditi prvo svoje stanje i stanje za biskupa, polo\u017ei\u0161e temeljni kamen tom tako \u017eeljenom samostanu. I \u010dim su sagradili njegove prve prostore, smjesti\u0161e u njih 1848.\/1849. godine Uzgojni zavod i Novicijat. Kako su s gradnjom samostana i\u0161li sretnom zavr\u0161etku, uz njega 1860. godine sagradi\u0161e kao dodatak u sjeci\u0161tu ju\u017enog i isto\u010dnog krila skromni prostor za \u0161kolovanje i odgoj sjemeni\u0161taraca. Sve je to bilo nedostatno te se 1899. odlu\u010di\u0161e napraviti pravu zgradu za te prilike. No i kad je 1901. godine bila zavr\u0161ena, ne bija\u0161e svojim prostorom dostatna za potrebe \u0161kolovanja. Grade\u0107i po cijeloj Hercegovini sve iz temelja, jer ni\u010dega ne bija\u0161e, uvijek je hercegova\u010dkim franjevcima prva na misli gimnazija. Urediti \u0161kolu za odgoj vlastita pomlatka. Tako su, uz silne napore, 1924. po\u010deli s gradnjom velebne zgrade vlastite gimnazije. Godine 1929. za mali konvikt vanjskih \u0111aka, koje primaju od 1903., a redovito od 1911., sagradi\u0161e velebnu zgradu.<\/p>\n\n\n\n Uza sve to su za potrebe gimnazije gradili du\u0107ane (1861.), pu\u010dku \u0161kolu (1867.) i hidrocentralu koja proradi 1935. godine. Ponajbolje \u010dlanove provincije \u0161alju poglavari na visoke \u0161kole kako bi gimnazija imala dobar i u\u010den profesorski zbor. Godine 1889.\/1890. utemelji\u0161e prvi razred gimnazije po svim dr\u017eavnim propisima \u0161kolstva za takve \u0161kole. Uz veliki napor im dr\u017eava \u0161kolske godine 1917.\/1918. priznaje i dopu\u0161ta prvi ispit zrelosti s pravom javnosti. Nakon toga gimnazija stasa u jednu od najboljih na ovim prostorima i \u0161ire. Pretrpjela je tursku i austrijsku vlast, ne bijahu joj sklone, pre\u017eivjela je strahote i veliku glad tijekom I. svjetskog rata, u vremenu izme\u0111u svjetskih ratova izrasta u slavnu veliku Gimnaziju u \u0160irokom Brijegu. No, kataklizmu II. svjetskog rata i pora\u0107a nije pre\u017eivjela. Partizani su je zbrisali s lica zemlje. Njezine su profesore ubili, njezinu djecu – \u0111ake rastjerali, a bogate \u0161kolske zbirke, muzej, kabinete, zgradu i arhivu uni\u0161tavali i plja\u010dkali da bi 1947. godine spalili sve \u0161to je do tada preostalo. Nikada vi\u0161e nisu dopustili Hercegova\u010dkoj franjeva\u010dkoj provinciji da je ponovno uzdigne i o\u017eivi. Duga olovna desetlje\u0107a komunisti\u010dkog re\u017eima nije se smjelo ni spomenuti njezino ime ni ime \u0160iroki Brijeg, koje je zabranjeno. Pre\u017eivjeli su fratri zbrajali krhotine, tu\u017eili nad ratnim skloni\u0161tem, koje do 1971. \u010duva ubijena i spaljena tijela njezinih profesora. Slu\u010dajno pre\u017eivjeli njezini profesori s tugom su i \u0161ap\u0107u\u0107i, jer i zidovi su u\u0161i imali, pri\u010dali o svojoj i provincijskoj gimnaziji.<\/p>\n\n\n\n Svoju prvu slu\u017ebu nakon studija imam u \u0160irokom Brijegu. Nama, vjernicima, i \u017eiteljima grada Mostara \u0160iroki je Brijeg bio drago i sveto mjesto. Pje\u0161ice smo i\u0161li na uo\u010dnicu Velikoj Gospi i uvijek kri\u0161om posje\u0107ivali mjesto gdje su spaljeni \u0161irokobrije\u0161ki fratri. Sad sam tu. \u0106utio sam ponos \u0161to sam u istom samostanu u kojem su i oni bili. Zami\u0161ljao sam tako \u010desto, \u0161to li su pro\u017eivljavali u tim posljednjim \u010dasima prije odvo\u0111enja u smrt? \u010cast sam imao \u017eivjeti sa slu\u010dajno pre\u017eivjelim profesorima te gimnazije fra Vojislavom, fra Vencelom, fra Mladenom. Tako sam \u010desto \u017eelio s njima pri\u010dati o toj \u0161koli. Rado bi se odazvali, no osje\u0107aji su im prije\u010dili do kraja iznijeti sve \u0161to su znali, \u0161to su u svojim du\u0161ama nosili. Znali bi samo ponavljati: \u201cNikad vi\u0161e takve \u0161kole!\u201d I tu je u meni poniknula \u017eelja saznati o toj \u0161koli \u0161to vi\u0161e. Skupljao sam i najmanju sitnicu, pravio bilje\u0161ke, od njih dobio mnoge vrijedne stvari i knjige: izvje\u0161\u0107a, zderane dijelove \u201cRu\u017ee\u201d i tome sli\u010dno.<\/p>\n\n\n\n S vremenom je to zanimanje raslo, a na osobit na\u010din, nakon pada komunizma. Sa svih su strana dolazili glasovi o njoj, javljali se jo\u0161 \u017eivi \u0111aci, odr\u017eavali simpoziji. Shvatio sam da je gimnazija sa sjemeni\u0161tem i konviktom za vanjske \u0111ake izri\u010dito provincijski projekt. Bitni su, dakle, dokumenti o njoj u provincijskom Arhivu koji nije do\u017eivio sudbinu gimnazijske i samostanske arhive u \u0160irokom Brijegu koje je OZNA spalila u velja\u010di 1947. godine. I, uistinu, Arhiv Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije u Mostaru sa\u010duvao je mno\u0161tvo dokumenata o toj ustanovi. Uz nesebi\u010dnu pomo\u0107 provincijskog arhivara fra Ante Tomasa po\u010deo sam preslikavati gotovo svaki dokument o gimnaziji. I do\u0161ao do mno\u0161tva njih. I kad sam pomislio da bi to bilo sve, u Franjeva\u010dkoj knji\u017enici Mostar bilo je jo\u0161 mnogo vrijednih dokumenata. Na osobit na\u010din nekoliko godi\u0161njih izvje\u0161\u0107a slu\u010dajno sa\u010duvanih s kraja 19. i po\u010detka 20. stolje\u0107a. Posebno je bilo uzbudljivo prona\u0107i fotografiju stare \u0161irokobrije\u0161ke crkve u koju su svi ti \u0111aci i\u0161li na molitvu do 1905. godine. Knji\u017enica je sa\u010duvala i mno\u0161tvo fotografija iz \u017eivota gimnazije, fotografije nakon maturalnih ispita, mno\u0161tvo negativa fratara fotografa fra Brune Adam\u010dika i fra Branka Mari\u0107a koji su i njezini profesori. Posebna je pri\u010da o fra Bruninim negativima sa\u010duvanim u Arhivu provincije, a koje sam na poticaj fra Vojislava Mikuli\u0107a (on ih je i sa\u010duvao) donio u \u0160iroki Brijeg 1987. godine. To je pravo bogatstvo ovako male zajednice.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Danas su svi ti negativi, zahvaljuju\u0107i trudu mnogih u Arhivu Provincije, digitalno obra\u0111eni. Zatornici ove velebne institucije desetlje\u0107ima su o njoj \u0161irili neistine. Svaki dokument, svaka fotografija i najmanji papiri\u0107 o njoj bio mi je radost. Odlu\u010dio sam tu radost podijeliti s javno\u0161\u0107u. Svima re\u0107i istinu o tom \u0161kolskom projektu Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije. Zato je studija o njoj ispala na gotovo dvije tisu\u0107e stranica. Zato je u njoj toliko preslika dokumenata i fotografija. Zato je u toj studiji kronika doslovce prepisana i dana svima na uvid. Ovo je dokumentirana istina o Franjeva\u010dkoj klasi\u010dnoj gimnaziji u \u0160irokom Brijegu. Od uspostave prvog razreda 1889.\/1890. do zadnje \u0161kolske godine 1944.\/1945. koja je u krvi prekinuta, svaka je \u0161kolska godina i naslov u ovoj knjizi. Poku\u0161ao sam navesti imena \u0111aka, ako je to bilo mogu\u0107e, njihovih profesora, njihov uspjeh, ispite male i velike mature, popravne ispite, op\u0107i uspjeh.<\/p>\n\n\n\n Knjiga je podijeljena u tri sveska. U prvome je uvodni dio, povijesne okolnosti te \u017eivot od 1844. godine do prvog ispita zrelosti s pravom javnosti 1917.\/1918. Drugi dio govori o razdoblju od 1918.\/1919. \u0161kolske godine do 1934.\/1935. Tre\u0107i je dio od \u0161kolske godine 1935.\/1936. do \u0161kolske godine 1944.\/1945. s posebnim poglavljem \u201cIzgradnja \u0161irokobrije\u0161kih objekata\u201d. Povijest nastanka, rad i skon\u010danje gimnazije predstavljaju autenti\u010dni dokumenti. Poku\u0161ao sam jednim hladnim pristupom ponoviti i prikazati sadr\u017eaj tih dokumenata. Ondje, gdje nisam na\u0161ao dokumente, nisam ni naga\u0111aju\u0107i zaklju\u010divao. Povr\u0161nim \u0107e \u010ditanjem netko misliti da su neki od dokumenata suvi\u0161ni, no svaki je od njih kamen\u010di\u0107 divnog mozaika koji su mr\u017enja i nekultura strgali.<\/p>\n\n\n\n Na toj sam knjizi radio mnoge godine. Ona je sveobuhvatan prikaz hercegova\u010dke fratarske gimnazije tijekom stotinu godina. Bit \u0107e pomo\u0107 mnogima koji \u0107e krenuti u istra\u017eivanje pojedinih njezinih razdoblja ili pojedina\u010dnih sastavnica njezina bi\u0107a. Svjestan sam, dakako, \u010dinjenice manjkavosti svakog ljudskog \u010dina. No, i bez suzdr\u017eavanja javno priznati da je motiv ovom trudu bila ljubav. Ljubav prema redu sv. oca Franje koji se na tako jedinstven na\u010din ostvario u ovom mom zavi\u010daju, u Hercegovini. \u010citaju\u0107i mnoge dokumente, o\u0107utio sam toliko strepnje, toliko bojazni i straha da zapo\u010deto uspije, toliko radosti sav se predati na toj njivi Gospodnjoj. Dokumenti i fotografije progovaraju sirotinjom i neima\u0161tinom onih koji sanjaju djela koja su naoko u samom svom po\u010detku osu\u0111ena na propast. No, uspjeli su. Izniknuli iz pra\u0161ine i \u201cvacarde\u201d, odjeveni u \u201ckla\u0161njave\u201d hla\u010de i lanene ko\u0161ulje, odjeveni u habite od \u010doje, izlo\u017eeni nemilosti zaraza i su\u0161ice, ostavljeni od svih i tako \u010desto otpisani od mo\u0107nika. \u010cita\u0161 kako sa zorom ustaju i kako satima danom u radu ustraju, kako s ljubavlju i ni\u010dim poljuljani sri\u010du od a \u2013 be \u2013 ce, da bi za nekoliko godina nau\u010davali iz naju\u010denijih europskih katedri.<\/p>\n\n\n\n Posljednji dani\u2026<\/strong><\/p>\n\n\n\n O posljednjim danima \u017eivota Franjeva\u010dke klasi\u010dne gimnazije u \u0160irokom Brijegu rje\u010dito govori pismo oca provincijala fra Lea dr. Petrovi\u0107a upu\u0107eno 13. sije\u010dnja 1945. godine (slu\u017ebeni broj Provincijalata 10.\/45., SP SV 149., folija 11) ravnatelju gimnazije o. fra Radi dr. Vuk\u0161i\u0107u i gimnazijskom profesorskom zboru:<\/p>\n\n\n\n \u201cPO\u0160TOVANI OT\u010cE RAVNATELJU,<\/strong><\/p>\n\n\n\n Znam i duboko u du\u0161i osje\u0107am, koliko Vi i sva bra\u0107a profesori na\u0161e gimnazije podnosite tereta i krvavih \u017ertava za na\u0161 zavod, budu\u0107nost i nadu na\u0161u. Zato \u0107e Vam naplatiti dobrota Bo\u017eja, a poznija \u0107e pokoljenja izkazati Vam harnost i zahvalnost. S moje strane i u ime provincijalne uprave svima vam iskrena i duboka hvala. Po\u0161tovani ot\u010de, nastojte i dalje sa svojim suradnicima spasavati sve \u0161to se spasiti dade. Koliko mo\u017eete gledajte, da upregnutim svim silama odr\u017eite taj temeljni na\u0161 naukovni zavod na dostojnoj visini. \u010cuvajte ga kao o\u010di u glavi, da \u0161to manje pretrpimo \u0161tete. Ako Vam prilike dopuste, nastojte da barem s na\u0161im djacima \u2013 klericima nastavite predavanja. Takodjer i s ostalima, ako se bude dalo. Do\u0161ao bih me\u0111u Vas, ali mi se tuga obavije oko srdca, pa ne mogu. Misli su moje uviek s Vama. Sve Va\u0161e patnje i nevolje duboko suosje\u0107am. Uza sve udarce sudbine ne gubimo nade u dobrotu Bo\u017eju i Njegovo milosrdje. Bog \u0107e nas \u010duvati. On nas je branio i podr\u017eavao kroz pro\u0161la te\u0161ka i duga, mutna i krvava stolje\u0107a. Bo\u017eje oko bdije nad nama. Naredio sam da 15. sie\u010dnja 1945. svi profesori i djaci budu na okupu \u2013 naravno, koliko dopuste prilike i okolnosti. Mislim, da se i Vi s time sla\u017eete. Ako u\u010dinite \u0161to mognete, u\u010dinili ste sve. Ovom bih Vas prigodom, po\u0161tovani ot\u010de ravnatelju, zamolio da u sporazumu s pp. Oo. profesorima \u2013 posebno prefektima klerika-djaka \u2013 skalupite Pravila za klerike – djake. Sjedni\u010dki odobrena pravila po\u0161aljite Provincijalatu na kona\u010dno odobrenje. Bez ikakvih pravila nezgodno je prefektima, osim toga nema tradicije medju djacima – klericima. Nadamo se, da \u0107ete u dogledno vrieme ta pravila predlo\u017eiti, da odmah stupe na snagu.<\/p>\n\n\n\n Vama, ot\u010de ravnatelju, i svoj bra\u0107i profesorima \u0161aljem svoj iskreni bratski pozdrav Provincijal.<\/p>\n\n\n\n PS. Sazovite sjednicu i ovo pismo pred pp. oo. profesorima pro\u010ditajte.\u201d<\/p>\n\n\n\n Za kratko su partizani ubili ravnatelja gimnazije fra Radu i mnoge profesore 7. velja\u010de 1945. u \u0160irokom Brijegu, a oca provincijala i drugu bra\u0107u 14. velja\u010de 1945. godine mu\u010dili, ubili i bacili u rijeku Neretvu.<\/p>\n\n\n\n 19.svibnja 1993. godine prvi predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tu\u0111man presijecanjem vrpce sve\u010dano je otvorio obnovljenu zgradu Gimnazije fra Dominika Mandi\u0107a u \u0160irokom Brijegu uz nazo\u010dnost vi\u0161e tisu\u0107a osoba. Bila joj je to tre\u0107a rekonstrukcija<\/p>\n\n\n\n Fra Ante Mari\u0107 \/ Vecernji.ba<\/sup><\/a><\/strong><\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2024\/01\/gimnazija-pozar_6.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2024\/01\/gimnazija-pozar_4.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2021\/01\/gimnazijasbs-21121.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n