\u010cini se da termin nezavisno novinarstvo nikada nije bio vi\u0161e uzdrman kao danas. Na pitanje da li postoji nezavisno novinarstvo, uglavnom odgovaram ironi\u010dno: \u201ePostoji, ali samo u ud\u017ebenicima novinarstva.\u201c To, svakako, ne zna\u010di da je ovaj termin bio sveprisutan i u vremenima koja su iza nas \u2013 pa je odjednom i\u0161\u010dezao. Samo su, ustvari, apsolutna dostupnost ogromnog broja medija u svakom trenutku, nepregledan broj razli\u010ditih izvora, kao i dru\u0161tvene mre\u017ee razgolitili ure\u0111iva\u010dku i vlasni\u010dku licemjernu medijsku politiku i ukazali na njihove sprege s razli\u010ditim politi\u010dkim mo\u0107nicima, biznismenima i drugim utjecajnim organizacijama, pi\u0161e portal Analiziraj.ba.<\/p>\n\n\n\n
Zaustavite Reuters!<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mediji i politika su oduvijek u simbiozi, a politi\u010dka i ekonomska kontrola i pritisak na medije nisu nikakva novotarija 21. stolje\u0107a. Tako je bilo oduvijek i sigurno je da se to ne\u0107e promijeniti. Ipak, iako se nama u BiH \u010dini da je vrijeme \u010duvene anegdote sa kosovskih demonstracija iz 1981. koje su uznemirile komunisti\u010dku vlast Jugoslavije odavno iza nas, nemogu\u0107e je slo\u017eiti se s time, jer pluralizam medija ne zna\u010di i njihovo osloba\u0111anje od kontrole politi\u010dkih ili ekonomskih mo\u0107nika, \u0161to je nerijetko jedno te isto. Naime, legenda ka\u017ee da je nakon \u0161to je politi\u010dka situacija na Kosovu eskalirala, a drugovi komunisti \u010duli da strani mediji prenose \u0161ta se doga\u0111a u Jugoslaviji, jedan od njih uzviknuo: \u201eZaustavite Reuters!\u201c<\/p>\n\n\n\n Vrijeme skrivanja informacija i njihovog selektivnog predstavljanja nije pro\u0161lo, samo sada na raspolaganju imamo daleko ve\u0107i broj medija, ali i centara mo\u0107i, pa ono \u0161to ne mo\u017eemo pro\u010ditati u jednom mediju, mo\u017eemo u drugom i poku\u0161ati sklopiti cijelu pri\u010du. Naravno, i ovdje treba naglasiti da mediji nisu jedini izvor informacija, te ukoliko \u017eelimo saznati vi\u0161e \u2013 svakako bismo trebali potra\u017eiti nau\u010dne i stru\u010dne \u010dlanke, ud\u017ebenike, dokumente i knjige, naro\u010dito ako je u pitanju neka kompleksnija tema, kakva je, naprimjer, rat u Ukrajini, okupacija Gaze ili, recimo, politi\u010dki sustav BiH.<\/p>\n\n\n\n Pra\u0107enje ve\u0107eg broja medija, ipak, \u010desto dovodi i do konfuzije \u2013 kome vjerovati. Me\u0111utim, treba imati na umu da \u0107e vrlo nizak prosjek medijske publike detaljno ispratiti sadr\u017eaje ve\u0107eg broja medija i da dio ljudi ne\u0107e prepoznati medijsku manipulaciju i pristrasnost. Naprosto, ljudi niti imaju toliko vremena za pregledavanje brojnih sadr\u017eaja iz vi\u0161e medija, niti ih je zna\u010dajan dio svjestan da je izlo\u017een njihovom manipulativnom djelovanju, kao i da sve \u0161to se objavi u medijima ne mora biti do kraja istinito ve\u0107 je selektivni prikaz nekog doga\u0111anja.<\/p>\n\n\n\n \u0160ta je medijska pristrasnost?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Dok smo s jedne strane izlo\u017eeni dezinformacijama, la\u017enim vijestima i misinformacijama, s druge strane smo na udaru selektivnog pristupa informiranju, odnosno medijskoj pristrasnosti. Sve to ima veliki utjecaj na javnost i oblikovanje stavova. Ba\u0161 kao \u0161to veliki dio medijske publike ne prepoznaje la\u017ene vijesti, publici \u010desto promakne i da je neko izvje\u0161tavanje pristrasno, naro\u010dito u slu\u010daju kada neki medij potvr\u0111uje njihove dotada\u0161nje stavove i zauzima navija\u010dku poziciju, \u0161to je dovoljan razlog ljudima da povjeruju u takvo izvje\u0161tavanje.<\/p>\n\n\n\n Medijska pristrasnost nije isto \u0161to i la\u017ena vijest. La\u017ena vijest je \u2013 kako joj i sam naziv ka\u017ee \u2013 la\u017ena\/neto\u010dna, dok bi se medijska pristrasnost mogla okarakterizirati kao dekontekstualizirani prikaz realnosti. Tu se svjesno i ciljano izvje\u0161tava o nekim detaljima, ne\u0161to se prenagla\u0161ava i ponavlja, dok se drugi dijelovi, jednostavno, pre\u0161utkuju ili se relativizira neko doga\u0111anja, \u010dime mu se upisuje potpuno drugo zna\u010denje.<\/p>\n\n\n\n Pristrasnost u medijima najvidljivija je kada je rije\u010d o politi\u010dkim temama, me\u0111ustrana\u010dkim razra\u010dunavanjima, ratnim doga\u0111anjima, okupacijama, agresiji, geopolitici. Manje je prisutna u sferi kulture i umjetnosti, iako je i tu mo\u017eemo prona\u0107i. Svi izvje\u0161taji koji nisu neutralni nego izrazito pozitivno ili negativno pi\u0161u o jednoj strani, pojedincu ili organizaciji smatraju se pristrasnim. No, ostaje otvoreno pitanje i da li je mogu\u0107e potpuno neutralno izvje\u0161tavati i ne unositi u taj posao nikakve emocije ili stavove, naro\u010dito ako je rije\u010d o ratnim razaranjima i ubojstvima civila. I \u0161to bi, zapravo, zna\u010dilo neutralno izvje\u0161tavanje ako novinar izvje\u0161tava iz rata u\u017eivo u kojem gleda slike razaranja i stradanja.<\/p>\n\n\n\n Kako dolazi do medijske pristrasnost i da li je uop\u0107e mogu\u0107e nepristrasno izvje\u0161tavati?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Starije generacije se sje\u0107aju da su u vrijeme socijalizma kod nas novinare nazivali dru\u0161tveno-politi\u010dkim radnicima. Nerijetko se ovog termina prisjete uz podsmijeh, jer su u to vrijeme ljudi odani Savezu komunista, a \u0161to su dokazivali \u010dlanstvom i poslu\u0161no\u0161\u0107u, bili imenovani za urednike medija. Iako se medijska scena potpuno izmijenila u usporedbi s tim vremenom, usuditi \u0107u se re\u0107i da se u samoj uredni\u010dkoj politici situacija nije toliko drasti\u010dno promijenila. Naravno, treba re\u0107i i da u vrijeme socijalizma nije bilo komercijalnih medija i bio je samo jedan politi\u010dki centar \u2013 Savez komunista. Danas postoje brojni politi\u010dki centri mo\u0107i s kojima su mediji povezani ili se financiraju uz pomo\u0107 grantova nevladinih organizacija, koje im, tako\u0111er, name\u0107u ure\u0111iva\u010dku agendu. To ne zna\u010di da u ovakvim medijima ne mo\u017eemo prona\u0107i i kvalitetne istra\u017eiva\u010dke sadr\u017eaje, samo je indikativno kako se neke teme detaljno i kvalitetno obra\u0111uju, dok se druge, isto tako va\u017ene, potpuno ignoriraju. Vrlo je jasno da mediji svoju ure\u0111iva\u010dku politiku kreiraju u skladu s centrima financiranja. Kao i da se \u010desto podilazi stavovima ciljne publike i sadr\u017eaji se oblikuju u skladu s njenim o\u010dekivanjima.<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111er, \u010desto se kao jedno od pravila kojim bi se izbjegla medijska pristrasnost name\u0107e i da se u sukobu dviju strana trebaju uzeti izjave oba sudionika, \u010dime se garantira da je izvje\u0161tavanje vjerodostojno i nepristrasno. Zadr\u017eat \u0107u se na ovom pravilu, jer je jedna stvar isporu\u010diti set pravila i preporuka, a druga je raditi na terenu. \u0160ta su, recimo, trebali novinari koji su izvje\u0161tavali iz opkoljenog Sarajeva u periodu 1992\u20131995? Na svako granatiranje i snajperiranje, zatvaranje vode oti\u0107i i na polo\u017eaje VRS-a i pitati: \u0160ta vi mislite o ovome i da li ste vi to uradili? Kako izvje\u0161tavati iz Gaze u kojoj se svakodnevno ubijaju i ranjavaju civili, dok IDF u svojim propagandnim priop\u0107enjima te ljude naziva teroristima i\/ili potpuno negira u\u017ease koji se tamo doga\u0111aju? U takvim situacijama potrebno je osloniti se na podatke sa terena i poku\u0161ati izbjegavati ostra\u0161\u0107enu terminologiju, hu\u0161ka\u010dke narative, iako je vrlo te\u0161ko da \u0107e takvi izvje\u0161taji biti neutralni.<\/p>\n\n\n\n Sje\u0107am se vremena kada smo kao studenti novinarstva obavljali praksu u razli\u010ditim medijima, pojedini urednici bi nam ve\u0107 s vrata rekli: Zaboravite ono \u0161to ste nau\u010dili na studiju, novinarstvo se u\u010di na terenu, uvijek je po\u017eeljno kretati se po rubovima eti\u010dkog, jer to prodaje novine ili pobolj\u0161ava gledanost\/slu\u0161anost. Mi smo negodovali, ali je na kraju uvijek bivalo onako kako su to od nas tra\u017eili. Jer ako ka\u017eemo da se negdje doga\u0111anja u\u017easi, navedemo statistike, a ne dodamo tome brojne potresne detalje, nema potrebe da i\u0161ta i objavljujemo.<\/p>\n\n\n\n Kako medijsku pristrasnost svesti na minimum?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ako se izvje\u0161tava iz ratnih podru\u010dja, pristrasnost je neminovna. Ipak, trebalo bi je svesti na neku podno\u0161ljivu mjeru. To bi zna\u010dilo da, ukoliko neka informacija nije sigurna, i ako je rije\u010d o glasini koja nema niti jednu potvrdu da se zaista dogodila, ne bi je nikako trebalo objavljivati. U svakom ratu kru\u017ee brojne glasine, ne\u0161to se od toga i poka\u017ee kao to\u010dno ili dijelom to\u010dno, ali svakako bi se trebalo suzdr\u017eati od objavljivanja. Vrlo je jasno da su mediji prepuni takvih sadr\u017eaja, da je klik i ekskluzivitet glavno pravilo. Ako se poslije poka\u017ee da je u pitanju nepotpuna ili \u010dak la\u017ena vijest, \u0161teta je ve\u0107 u\u010dinjena jer je oti\u0161la u javnost.<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111er, medijska pristrasnost \u010desto ide u paketu s la\u017enim vijestima, alternativnim \u010dinjenicama, naga\u0111anjima i teorijama zavjere. Ukoliko ne postoje konkretni dokazi za neku tvrdnju, novinari \u0107e olako posegnuti za poluinformacijama, koje \u0107e predstaviti kao dokaze.<\/p>\n\n\n\n Ukoliko u sadr\u017eaju imamo dva izvora koja tvrde sasvim suprotno, novinar bi trebao objaviti oba. \u010cesto se, me\u0111utim, dogodi da novinar odabere stranu, te forsira samo jedno mi\u0161ljenje. To se naro\u010dito doga\u0111a kada su u pitanju politi\u010dka razra\u010dunavanja. Ili se jedna strana tek usput spomene, dok se stavovima druge pokloni zna\u010dajno ve\u0107a pa\u017enja, \u0161to \u010desto preraste i u obranu i navijanje.<\/p>\n\n\n\n Jedan od oblika medijske pristrasnosti je i spinovanje, koje ima za cilj prebaciti fokus javnosti na odre\u0111ene banalne detalje oko kojih se pravi \u201eozbiljna pri\u010da\u201c.<\/p>\n\n\n\n Spinovanje u medijima je vrlo \u010desta pojava, naro\u010dito ako se uo\u010di da je neka pri\u010da jako zainteresirala javnost. U tom slu\u010daju se nastoji pa\u017enja javnosti prebaciti na neke su\u0161tinski nebitne detalje, \u010dime se nastoji potpuno relativizirati neko doga\u0111anje i umanjiti eventualne posljedice. To se uglavnom doga\u0111a ako je rije\u010d o nezakonitom poslovanju, korupciji, politi\u010dkim aferama, protestima i sli\u010dno.<\/p>\n\n\n\n Medijski pristrasno izvje\u0161tavanje je i optu\u017eivanje neke osobe ili grupe za odre\u0111ene radnje, a da pri tome nema niti jednog konkretnog dokaza ve\u0107 je rije\u010d o \u0161pekulacijama i tvrdnjama za koje ne postoji nikakvo utemeljenje.<\/p>\n\n\n\n Kako prepoznati medijsku pristrasnost?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Nekada je dovoljan sam ton pisanja da se prepozna medijski pristrasan izvje\u0161taj. Ukoliko u tekstu dominiraju emocije, a evidentan je manjak dokaza, jasno je da je rije\u010d o pristrasnosti.<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111er, nekada tekst mo\u017ee sadr\u017eavati i vi\u0161e izjava, ali te izjave dolaze od potpuno nekompetentnih ljudi \u010diji interes nije obavijestiti javnost o ne\u010demu, ve\u0107 svjesna manipulacija.<\/p>\n\n\n\n Pristrasnost je vidljiva i ako novinar vodi intervju s nekim slu\u017ebenikom, a svjesno izbjegava postavljanje neugodnih pitanja.<\/p>\n\n\n\n To je vrlo \u010desto u vrijeme predizborne kampanje, kada je jasno da su se pojedini mediji pretvorili u glasnogovornike odre\u0111ene politi\u010dke stranke, pa je u svojim sadr\u017eajima konstantno hvale, dok drugih ili nikako nema u njihovim sadr\u017eajima ili su uvijek prikazani izrazito negativno.<\/p>\n\n\n\n Ukoliko u \u010dlanku dominiraju emocionalno ote\u017eane rije\u010di, nazivanje pojedinaca pogrdnim imenima, kori\u0161tenje raznih stereotipa, jasno je da je novinar prestao biti novinar i pretvorio se u politi\u010dkog radnika.<\/p>\n\n\n\n Naime, iako se stalno nagla\u0161ava da novinari ne bi trebali biti \u010dlanovi niti jedne politi\u010dke stranke, jer na taj na\u010din zadr\u017eavaju svoju profesionalnost (\u0161to je sasvim suprotno od socijalisti\u010dkog perioda, kada su novinari i urednici bili \u010dlanovi Saveza komunista), svaki \u010dovjek ima svoja politi\u010dka uvjerenja, bio u stranci ili ne. \u0160to svakako va\u017ei i za novinare.<\/p>\n\n\n\n Samo, novinar ne bi trebao biti glasnogovornik neke politi\u010dke stranke. A na\u017ealost, to je vrlo ra\u0161irena pojava.<\/p>\n\n\n\n Belma Buljuba\u0161i\u0107 \/ Analiziraj.ba<\/sup><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u010cini se da termin nezavisno novinarstvo nikada nije bio vi\u0161e uzdrman kao danas. Na pitanje da li postoji nezavisno novinarstvo, uglavnom odgovaram ironi\u010dno: \u201ePostoji, ali samo u ud\u017ebenicima novinarstva.\u201c To, svakako, ne zna\u010di da je ovaj termin bio sveprisutan i u vremenima koja su iza nas \u2013 pa je odjednom i\u0161\u010dezao. Samo su, ustvari, apsolutna […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":7434,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"iawp_total_views":0,"_jetpack_feature_clip_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[65,3],"tags":[],"class_list":["post-27418","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","category-slajdvijesti","category-vijesti"],"yoast_head":"\n