U povodu 7. velja\u010de, kada se na \u0160irokom Brijegu obilje\u017eava obljetnica jugokomunisti\u010dkog ubojstva i spaljivanja 12 fratara, a tih je dana ubijeno svih 30 \u010dlanova \u0161irokobrije\u0161ke samostanske obitelji, te 14. velja\u010de kada su partizani do\u0161li do Mostara i ondje ubili tada\u0161njeg provincijala fra Lea Petrovi\u0107a i jo\u0161 \u0161est subra\u0107e, ukupno 66 franjevaca Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije, u emisiji Susret Radiopostaje Mir Me\u0111ugorje gostovao je fra Jozo Grbe\u0161, provincijal hercegova\u010dke Franjeva\u010dke provincije Uznesenja bla\u017eene djevice Marije na nebo.<\/p>\n\n\n\n
\u201e79 godina je od tada. U nekom povijesnom ciklusu to je malo godina, ali za nas je to cijela jedna generacija. I kada ve\u0107 spominjemo taj povijesni hod, nakon skoro 80 godina mi jo\u0161 uvijek tra\u017eimo istinu za mnoge ljude. I ne govorim samo o franjevcima, o sve\u0107enicima, o mnogim ljudima za koje obitelji ne znaju gdje su. \u010cini mi se da je oko 700 raznih mjesta, ve\u0107ih i manjih strati\u0161ta, po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, gdje su pobijeni ljudi 1945. i nakon toga. Na\u0161a je zajednica jako stradala. Ona je dio velike \u017ertve Hrvatskoga puka i sve\u0107enika hrvatskog naroda kojih je skoro 600 ubijeno. Sve biskupije, sve provincije, sve redovni\u010dke zajednice, i mu\u0161ke i \u017eenske, imaju nekoga koji je ubijen. Za nas je velja\u010da sveto vrijeme kada obilje\u017eavamo te doga\u0111aje i tragedije, ne samo na \u0160irokom Brijegu, nego i u Mostaru i drugim mjestima. Bra\u0107a u samostanskim zajednicama obilje\u017eavaju ove datume. Tako da nas to vra\u0107a u povijest koja je tragi\u010dna s jedne strane, s druge strane je ponosna \u0161to imamo u na\u0161oj zajednici, na\u0161oj povijesti, ljude koji su \u010dasno \u017eivjeli i zaista su umrli i poginuli kao mu\u010denici vjere.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Grad \u0160iroki Brijeg proglasio je \u201eDan sje\u0107anja na pobijene franjevce i puk\u201c 7. velja\u010de i budu\u0107i da je \u0160iroki Brijeg kolijevka Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije, ondje se obilje\u017eava Dan sje\u0107anja na razini provincije. Sveta misa slavi se ba\u0161 u ono popodnevno doba u koje su i pobijeni \u0161irokobrije\u0161ki fratri. \u017dupanija Zapadnohercegova\u010dka proglasila je \u201eDan sje\u0107anja na \u017ertve komunisti\u010dkog zlosilja\u201c jer nisu stradali samo franjevci ili sve\u0107enici uop\u0107e, nego je stradao i puk. Na podru\u010dju \u0160irokog Brijega svaki deseti stanovnik je ubijen.<\/p>\n\n\n\n
\u201eIz same Hercegovine skoro 30.000 ljudi ubijeno je tada. Nema obitelji iz koje nije netko ubijen. To je stra\u0161no vrijeme. I taj 7. velja\u010de je za nas kao provinciju najva\u017eniji datum. Zato \u0161to se to dogodilo na \u0160irokom Brijegu, \u0160iroki Brijeg je bio i ostao po\u010detak, sr\u017e i bit franjeva\u010dke nazo\u010dnosti u ovom dijelu svijeta. Oni tada, ne samo da su ubili franjevce, uni\u0161tili gimnaziju, oteli su, pobili, zapalili knji\u017enice, matice itd. Dakle bio je to jedan barbarizam koji je trajao desetlje\u0107ima, na\u017ealost ima ga jo\u0161 u razli\u010ditim, druk\u010dijim kontekstima. On je sve uni\u0161tio i mi se jo\u0161 uvijek oporavljamo od toga. Imamo puno bra\u0107e, hvala Bogu, i duhovnih zvanja od 60-tih i 70-tih godina, posebice danas\u201c rekao je fra Jozo spomenuv\u0161i i gimnaziju pored samostana na Brijegu, nekada klasi\u010dnu franjeva\u010dku. \u201eRazmi\u0161ljamo o povratku, razgovaramo o tome, mislim da je to bitno za na\u0161u zajednicu da gimnazija bude vra\u0107ena franjevcima. Mislim da je dobro za puk, ne samo \u0160irokog Brijega nego i za Hercegovinu, da ima jednu stabilnu, kvalitetnu, akademski jaku gimnaziju, da mo\u017eemo odgajati ljude. Ljudi su nam najve\u0107i potencijal, a to nam na\u017ealost najvi\u0161e nedostaje u vremenu u kojemu \u017eivimo. Nedostaju nam hrabri, educirani ljudi koji \u0107e voditi ovaj puk. Jedna takva ustanova, kao \u0161to je bila va\u017ena onda i danas je isto tako va\u017ena. Nadam se da \u0107e do toga do\u0107i. Ne bih htio optu\u017eivati nikoga, ali vrijeme je davno bilo da se to dogodi. Ljudi postaju sve svjesniji te \u010dinjenice i potrebe da je va\u017ena jedna takva institucija. \u010cesto navodim jednog gr\u010dkog filozofa koji je o Atenjanima rekao \u2013 Ako Atenjani budu imali lo\u0161e postolare, hodat \u0107e bosi. Ako budu imali lo\u0161e u\u010ditelje, ne\u0107e ih biti. \u2013 Mi smo odgovoreni stvarati odgovorene i educirane ljude u svijetu u kojem \u017eivimo, koji \u0107e preuzeti odgovornost vo\u0111enja naroda i na koncu pre\u017eivljavanja na ovim podru\u010djima.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Ovo pitanje je povezano i sa stradanjima franjevaca na \u0160irokom Brijegu, zato \u0161to su brojni fratri bili doktori znanosti, visoko obrazovani, i bili su profesori u toj Franjeva\u010dkoj klasi\u010dnoj gimnaziji dok ona nije kao takva ukinuta. \u201eKomunisti su osim masovnih ubojstava i kasnije ubijali, ali ne bilo koga. Oni su ubili intelekt hrvatskoga naroda u svakom dijelu domovine Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ubili su ljude koji su bili doktori znanosti, koji su vodili zajednice, ubili su provincijale, gvardijane, \u017eupnike, profesore\u2026 I taj model je primjenjivan gotovo u svim mjestima. Sjetimo se dubrova\u010dke Dakse, zagreba\u010dkog Mirogoja, Slavonije, da ne govorimo o Lici, Dalmaciji\u2026 Na\u017ealost to je bio jedan sustav koji je bio dobro definiran kako \u0161to u\u010diniti. Na\u017ealost, mi se kao narod nismo s tim suo\u010dili. Ne govorim o formalnim lustracijama. Nismo se suo\u010dili kao narod da zaista do\u0111emo do istine. Primjer tome je zagreba\u010dki Mirogoj, zagreba\u010dki Maksimir. Primjer toga su mnoga mjesta gdje i danas po\u010divaju kosti znanih i neznanih ljudi. Odgovornost prema povijesti, a posebice odgovornost prema istini je jako, jako mala. Ja mislim da komunizam i dalje \u017eivi u glavama mnogih, da on postoji u akademiji, na sveu\u010dili\u0161tima, u ispiranju mozgova mladih ljudi\u2026 Dakle, iako je Europa donijela nekakvu deklaraciju osude totalitarnih sustava i komunizma, me\u0111utim puna su usta nacizma i antinacizma, fa\u0161izma, antifa\u0161izma i tako dalje, tih svih mogu\u0107ih floskula, ali antikomunizma ne. Po Hrvatskoj i BiH imate jako puno ulica i trgova, koji nose komunisti\u010dka obilje\u017eja, imena, ne samo Tita, nego i svih ostalih. Imate u Zagrebu Ranogajca, koji je pobio mase ljudi, osobno je potpisao preko 700 presuda i ubojstava, i dalje je njegova ulica u Zagrebu. U Mostaru imate Ulicu kardinala Stepinca, koja sije\u010de Ulicu mar\u0161ala Tita. To je komunizam koji i dalje aktivno postoji, on je ideologija. On postoji, nazo\u010dan je mentalno, intelektualno, ideolo\u0161ki. Kad ljudi postanu vi\u0161e toga svjesni, mislim da \u0107e onda mo\u0107i tra\u017eiti u ime istine, da to ode kona\u010dno s pozornice svijeta. Politi\u010dki sustav zemlje je va\u017ean u suo\u010davanju s pro\u0161losti. Ali su va\u017eni i ljudi odozdo koji se trebaju podignuti, trebaju tra\u017eiti, mijenjati, birati ljude. Trebamo biti jako zaljubljeni, vje\u010dno zaljubljeni u istinu. Ona ko\u0161ta, ona je te\u017ei put. Ali u ime pravednosti i nevinosti mnogih \u017ertava, na koncu u ime ljubavi, va\u017eno je odati po\u010dast pokojnima bez obzira s koji strane i gdje. Ono \u0161to oni imaju zajedni\u010dko je \u2013 pokojni.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Provincijal fra Jozo je spomenuo brojna mjesta masovnih stradanja u svijetu s ure\u0111enim grobljima, upisanim imena stradalih s datumom ro\u0111enja i smrti i spomenuo zagreba\u010dki Mirogoj u kojem je obilje\u017eeno Njema\u010dko groblje s dostojanstveno popisanim imenima ljudi, tekstom o miru, opomeni ratova za budu\u0107e nara\u0161taje.<\/p>\n\n\n\n
\u201eMe\u0111utim zabranjeno je urediti groblje hrvatskih civila i vojnika na tom istom groblju. Na\u0161 pogled u pro\u0161lost mora biti pogled istine. Kako god ona mo\u017ee biti bolna, zbog nje se to isplati u\u010diniti.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Za Groblje mira na Bilima, u Hercegovini je rekao da je odli\u010dno mjesto, da se mo\u017ee izi\u0107i iz civilizacije i u ti\u0161ini odati po\u010dast i pomoliti se za ljude koji su izgubili \u017eivot zbog ideologije, bez obzira koje ideologije.<\/p>\n\n\n\n
Govorio je o povijesti Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije Uznesenja bla\u017eene djevice Marije, koja ove godine obilje\u017eava 180 godina stalnog dolaska franjevaca u Hercegovinu.<\/p>\n\n\n\n
\u201eOna je do\u017eivjela svoje velike uspone i velike tragedije. Po\u010detkom stolje\u0107a tu je bilo velikih imena poput fra Didaka Bunti\u0107a, fra Dominika Mani\u0107a i ostalih. Nastajanje \u0161kolskih centara, obu\u010davanje ljudi, briga za sirotinju, za gladne, osnivanje gimnazija\u2026 Onda je do\u0161lo vrijeme tragedija, vrijeme 1945. i pora\u0107a. Me\u0111utim, mislim da je to \u010disto milost Bo\u017eja da je nakon svega toga, zaista velikih tragedija gdje su bra\u0107a osu\u0111ena na vi\u0161e od 300 godina zatvora, 98 osu\u0111enih, 66 ubijenih\u2026 A onda je do\u0161lo vrijeme 60-ih i 70-tih godina kad smo dobili puno zvanja. Provincija je 70-tih godina bila najve\u0107a po broju zvanja. I do danas je tako. Najve\u0107a po broju bra\u0107e i po broju zvanja. Velike stvari \u017eivota uvijek su ve\u0107e od nas. One su ve\u0107e i od na\u0161eg razumijevanja. Mislim da je milost Bo\u017eja ovdje jako djelatna. Na podru\u010djima gdje se te\u0161ko \u017eivjelo i lagano umiralo. Ali je bilo puno milosti. Mislim da smo svjedoci toga i danas, ovdje i ovom vremenu. Hvala Bogu da je tako.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Fra Jozo Grbe\u0161, o mogu\u0107oj beatifikaciji nekog od pobijenih hercegova\u010dkih franjevaca ka\u017ee: \u201cTo je jedan proces koji dosta dugo traje. On je u nekoj svojoj fazi, nije na onoj gdje bih ja bio zadovoljan da jest, mogao bi biti i vi\u0161e, ali postoji provincijska faza pa biskupijska, onda odlazi se u Rim. Mislim da radimo na tome sustavno i kad do\u0111e vrijeme, mislim da \u0107e biti to velika stvarnost za ove krajeve, za ove ljude. Sedmi velja\u010de postao je prepoznatljiv u na\u0161oj provinciji, ovdje u Hercegovini. Meni je on posebno drag jer sam mo\u017eda jedini fratar u ovoj zajednici, koji je re\u0111en sedmog velja\u010de, postao sve\u0107enik u New Yorku. Tako da je taj datum meni posebno drag, a spojen s ovim dobiva neku ve\u0107u dimenziju.<\/p>\n\n\n\n
Spominju\u0107i se zna\u010dajnih obljetnica u velja\u010di provincijal Grbe\u0161 je kazao kako jednog \u010dovjeka najvi\u0161e voli i po\u0161tuje. \u201eOn mi je svijetlo na svim bre\u017euljcima povijesti. Ja bih rekao da sam zbog njega i zbog Krista zaljubljen u istinu. Njegovo ime je Stepinac. On je po meni za na\u0161e vrijeme i za pro\u0161lo i za vremena koja dolaze izvan kategorija. To je dimenzija \u010dovjeka koji je znao da \u0107e umrijeti i da \u0107e dati \u017eivot, ali je stajao. I deseti velja\u010de za nas je sveti dan. Alojzije Stepinac je pravednik, pravednik i najve\u0107i pravednik na ovim prostorima. \u010covjek koji se nije nikoga bojao. Niti gluposti i jada usta\u0161kog re\u017eima, a onda partizanskog. Kojemu je Krist bio svjetionik. On s pravom stoji na \u010delu svih ovih stotina i stotina sve\u0107enika, redovnika i redovnica ubijenih u komunizmu. Njegov bla\u017eeni i sveta\u010dki status \u2013 kanonizacija je zavr\u0161ena, svi znamo za njegovo progla\u0161enje svetim \u010deka se papina odluka, a to je formalnost.<\/p>\n\n\n\n
I mislim da Hrvati mogu biti ponosni na njega i na takve ljude, da on sivima mo\u017ee biti svjetionik u vremenima kada nam je te\u0161ko istinu govoriti. Zato mislim da je on za\u0161titnik, patron svih ljudi kojima je do istine stalo\u201c rekao je fra Jozo Grbe\u0161 i zaklju\u010dio \u201eLjubav je najva\u017enija. To je ono \u0161to obilje\u017eava svece, sve svete ljude, sve bla\u017eene ljude. To je ono \u0161to je Stepincu bilo bitno. To je ono \u0161to je na\u0161oj ubijenoj bra\u0107i bitno. Mislim da je svakom kr\u0161\u0107aninu to najva\u017enije, ne zapovijed, nego najva\u017enija stvarnost postojanja. To je ono na \u010demu je kr\u0161\u0107anstvo utemeljeno. To je ono na \u010demu obitelj stoji. Ako ljubav ne razumijemo, ni\u0161ta mi drugo razumjet ne\u0107emo, sve ostalo su nekakva filozofiranja datog trenutka. Ja bih potaknuo ljude da na tome rade. Ljubav \u0107e ih u\u010diniti nesebi\u010dnima. Da razume ono \u0161to je te\u0161ko razumjeti. Da prihvate stanja i trpljenja koja je te\u0161ko prihva\u0107ati. Ako je to Kristu bilo najva\u017enije, neka bude i meni. I nama. Bit \u0107e dovoljno\u201c zaklju\u010dio je fra Jozo Grbe\u0161, provincijal Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije Uznesenja BDM, razgovor u povodu Dana sje\u0107anja na pobijene hercegova\u010dke franjevce i puk.<\/p>\n\n\n\n