Mostar, 14. velja\u010de 1945. bio je to dan ulaska partizanske vojske u Mostar. Istoga dana u ve\u010dernjim satima partizani su upali u franjeva\u010dki samostan, izabrali sedmoricu franjevaca, odveli ih i likvidirali.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111u onim fratrima koji su ostavljeni u samostanu, i pre\u017eivjeli, bio je tako\u0111er fra Gaudencije Ivan\u010di\u0107 (Grabovica, 1900. \u2013 Humac, 1986.). On je 13. velja\u010de 1986., malo prije svoje smrti, sje\u0107aju\u0107i se mostarskih \u017ealosnih doga\u0111aja iz velja\u010de 1945., fra Jozi Vasilju, u samostanu Humac kod Ljubu\u0161koga, diktirao svoja sje\u0107anja.<\/p>\n\n\n\n
Fra Gaudencijevo svjedo\u010danstvo je posebice dragocjeno zato \u0161to je on bio svjedok o\u010devidac sveukupnoga doganja u samostanu sve do trenutka nasilnog odvo\u0111enja svoje subra\u0107e, ali i zato \u0161to je fra Gaudencije sutradan, s fra Pavom Dragi\u0107evi\u0107em, i\u0161ao kod predstavnika nove vlasti i tra\u017eio svoju subra\u0107u o \u010demu tako\u0111er svjedo\u010di.<\/p>\n\n\n\n
U nastavku ovoga teksta, kojeg je priredio ons. dr. Tomo Vuk\u0161i\u0107, vojni biskup u BiH, donosimo najva\u017enije dijelove svjedo\u010denja fra Gaudencija Ivan\u010di\u0107a kojega je komunisti\u010dka vlast kasnije osudila na 10 godina zatvora od kojih je 6 proveo na robiji.<\/p>\n\n\n\n
Upad partizana u samostan i odvo\u0111enje fratara<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sje\u0107aju\u0107i se stradanja sedmorice \u010dlanova Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije 14. velja\u010de 1945. u Mostaru, fra Gaudencije ka\u017ee: \u201eE, ovako: Mi smo bili \u010ditavu sedmicu dana u podrumu. Prenijeli smo bili i krevete u podrum radi sigurnosti od bombardiranja. Nakon sedmicu dana oni su do\u0161li prije zalaska sunca. Osvojen je Mostar. Oni su do\u0161li u samostan.<\/p>\n\n\n\n Mi smo bili u zbornici, izi\u0161li iz podruma i bili u zbornici. Nalo\u017eili vatru i grijali se. U podrumu je bilo poprili\u010dno hladno, a i dodijalo nam sedmicu dana. Gvardijan fra Grgo Vasilj bio je kod pe\u0107i i molio krunicu. Ostali smo potiho razgovarali i bili u nekom i\u0161\u010dekivanju. Zbornica je bila u prizemlju \u2013 tamo je danas jednim svojim dijelom smje\u0161tena samostanska knji\u017enica.<\/p>\n\n\n\n U to u zbornicu banu jedan oficir s vojnikom, oficir upita: \u2018Jeste li ovdje svi? Sigurno vas pola fali!\u2019 Provincijal pokojni fra Leo Petrovi\u0107 odgovori: \u2018Otprilike \u2013 pola.\u2019 Oficir izdaje naredbu: \u2018Svi \u0107ete ovdje ostati do sutra.\u2019 Ne sje\u0107am se je li to bilo 13. ili 14. velja\u010de 1945., ali u svakom slu\u010daju bilo je poslije podne prije zalaska sunca i bilo je dosta hladno. \u2013 Provincijal fra Leo se obra\u0107a oficiru: \u2018Bili li to moglo biti malo druga\u010dije?\u2019 \u2018Kako to mislite?\u2019 \u2013 upita oficir. \u2018Bili smo sedmicu dana u podrumu pa nam dodijalo. Mo\u017eemo li malo izi\u0107i na \u010disti zrak?\u2019 Oficir pristaje: \u2018Dobro, neka bude tako!\u2019<\/p>\n\n\n\n Onda nas je oficir sve popisao. Fra Leo je diktirao imena i prezimena. Kad je popis bio zavr\u0161en, oficir veli: \u2018Sad ostanite tu! Mi \u0107emo se vratiti u roku od dva sata.\u2019 Oficir je oti\u0161ao, a s nama ostavio vojnika sa \u0161majserom. Vojnik je na nogama imao opanke tupih kljunova.<\/p>\n\n\n\n Nakon dva sata vra\u0107a se oficir u pratnji nekoliko vojnika i zapo\u010dinje prozivku. Razvrstava, jedne na jednu, a druge na drugu stranu. Bilo je vrijeme ve\u010dere. Na jednu stranu prozvao ih je devetoricu i morali su tu ostati, a nama ostalima dopustio da po\u0111emo na ve\u010deru u blagovaonicu, tj. dolje gdje je i sada blagovaonica. Ne sje\u0107am se kojim je redom prozvao one koji su morali ostati. Bili su to: provincijal fra LEO PETROVI\u0106, gvardijan fra GRGO VASILJ, fra JOZO BENCUN, fra RAFO PRUSINA, fra BERNARDIN SMOLJAN, fra KAZIMIR BEBEK, fra NENAD PEHAR, fra ZLATKO SIVRI\u0106 i fra DARINKO BRKI\u0106. Izvedeni su na hodnik. Nastao je razgovor izme\u0111u oficira i ovih fratara. \u010cuo sam rije\u010di oficira: \u2018Vi ste pred nama bje\u017eali.\u2019 Pokojni fra Zlatko Sivri\u0107 veli: \u2018Nismo bje\u017eali.\u2019 Izvadio je cedulju \u2013 propusnicu od OZN-e i pru\u017eio je oficiru. Bila je to propusnica za fra Zlatka i fra Darinka Brki\u0107a da mogu i\u0107i u Ljubu\u0161ki. \u2018Pa ko vam je ovo dao?\u2019, za\u010dudi se oficir. \u2018Pa vidite \u010diji je potpis\u2019, odgovara fra Zlatko. Propusnicu je izdao neki Zovko zvani \u2018\u0106akan\u2019. Oficir je dopustio da i njih dvojica: fra Zlatko i fra Darinko po\u0111u s nama u blagovaonicu na ve\u010deru. Ostali sedmorica su zadr\u017eani s vojnicima \u2013 \u010duvarima, a oficir se s nama uputio dolje u blagovaonicu.<\/p>\n\n\n\n Prije ve\u010dere smo se pomolili. Oficira smo kao gosta stavili na provincijalovo mjesto. Koliko se sje\u0107am zvao se kao Popadi\u0107 \u2013 Branko Popadi\u0107. Bili smo uzbu\u0111eni, zabrinuti, poti\u0161teni. Za ve\u010deru je bio grah s kiselim kupusom. Ja sam poslu\u017eivao. Sje\u0107am se kao da je danas bilo oficirovih rije\u010di: \u2018Uh, \u0161to volim kiseli kupus.\u2019 Pitali smo ga \u0161to \u0107e biti s onom sedmoricom. Odgovorio je da se ni\u0161ta ne pla\u0161imo, da \u0107e biti odvedeni samo na neko ispitivanje. Kad smo ve\u010derali, oficir je oti\u0161ao gore i poslao vojnike \u2013 \u010duvare dolje na ve\u010deru. Sedmorici zadr\u017eanih fratara nije bilo dopu\u0161teno ve\u010derati. \u2013 Sedam vojnika je do\u0161lo u blagovaonicu. Ve\u010derali su blizu rote. Ja sam ih poslu\u017eivao. \u010cini mi se da je me\u0111u njima bio i jedan oficir. Za vrijeme ve\u010dere nije bilo razgovora. Sve je bilo nekako na brzinu. Kad su ve\u010derali, vratili su se ponovno gore i odveli sedmoricu spomenutih fratara nama u nepoznatom pravcu. Koliko smo kasnije doznali prema Starom \u010cekrku \u2013 prema Neretvi. Neki su govorili, da su bili \u2013 barem jedan dio \u2013 odvedeni prema \u0160irokom Brijegu u \u0161to \u010disto sumnjam.<\/p>\n\n\n\n Sutradan smo pokojni fra Pavo Dragi\u0107evi\u0107 i ja oti\u0161li u Komandu mjesta. Ona je bila smje\u0161tena u ulici (na znam kako se zvala) Cernica gdje je Martin Suton imao svoju radnju. U\u0111emo fra Pavo i ja komandantu \u2013 \u010dini mi se da je bio po \u010dinu kapetan. Fra Pavo veli: \u2018Sino\u0107 su odveli na\u0161u bra\u0107u i ne znamo \u0161ta je s njima.\u2019 Fra Pavo njemu diktira imena i prezimena odvedenih, a on bilje\u017ei. Fra Pavo ga je zamolio da bi nam rekao ili nas izvijestio \u0161to je s njima, tj. sedmoricom odvedenih. Odgovor je bio: \u2018Kad ja doznadnem, javit \u0107u vam.\u2019 Me\u0111utim, nikad nam nije javio.<\/p>\n\n\n\n Kad smo odatle izi\u0161li, fra Pavo i ja smo razgovarali, koliko bi bilo uputno da odemo i u OZN-u i ka\u017eemo im \u0161to se dogodilo sino\u0107 u na\u0161em samostanu. Zaklju\u010dili smo da nema smisla i\u0107i, a iskreno govore\u0107i, malo smo se i bojali tamo po\u0107i \u2013 pa smo se vratili ku\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Nekoliko dana nakon toga neki su do\u0161li (mislim da su bili iz Rodo\u010da) i rekli, da je Neretva izbacila jednoga fratra na Bi\u0161\u0107u. Oni su ga i pokopali \u2013 blizu Neretve. Malo poslije toga do\u0111e k meni, dok sam \u0161etao iza crkve, ona \u2013 ne sje\u0107am joj se imena \u2013 \u0161to je u nas radila u tiskari i knji\u017enici (prodavala je krunice i druge devocionalije) i veli: \u2018Vele\u010dasni, Neretva je izbacila jednoga fratra \u2013 dolje ispod Starog mosta.\u2019 Ja joj velim: \u2018Ovako: hajde molim te oti\u0111i i vidi pa ako bude jo\u0161 tamo ti se vrati ili mi javi!\u2019 Me\u0111utim, ona se vi\u0161e nije vra\u0107ala. \u0160ta je bilo i kako je bilo, ja nemam pojma.\u201d<\/p>\n\n\n\n Ubili su moga prijatelja!<\/p>\n\n\n\n Potom, nakon \u0161to je ukratko opisao ljudski i sve\u0107eni\u010dki lik svakoga od sedmorice ubijene subra\u0107e, fra Gaudencije je posvjedo\u010dio tako\u0111er kako su on i fra Bonicije Rup\u010di\u0107, u prolje\u0107e 1945. godine, na zamolbu nekih fratara sa \u0160irokoga Brijega, i\u0161li kod novih vlasti i tra\u017eili dopu\u0161tenje da se posmrtne ostatke tamo ubijene subra\u0107e prenese na mjesno groblje. Naime, partizani su, prije nego u Mostaru, na \u0160irokom Brijegu, ubili velik broj franjevaca i njihova tjelesa jednostavno ubacili u jedno skloni\u0161te koje se nalazilo blizu samostana. Rezultat tih pregovora je bio da vlasti nisu dopustile prijenos posmrtnih ostataka. Me\u0111utim, fra Gaudencije se prisjetio i dijela razgovora s istaknutim predstavnicima nove vlasti koji se dijelom odnosio tako\u0111er na sedmoricu ubijenih fratara u Mostaru. Taj dio fra Gaudencijeva iskaza glasi: \u201eU prolje\u0107e 1945. godine javljaju fratri sa \u0160irokog Brijega: oti\u0111ite na OZN-u pa upitajte mo\u017eemo li prenijeti pobijene fratre iz skloni\u0161ta na \u0160irokom Brijegu u groblje Mekovac. Mislim da su to javili \u2013 pitali fra Didak Buri\u0107 i fra Mirko \u0106osi\u0107 koji su tada bili na \u0160irokom Brijegu.<\/p>\n\n\n\n Fra Bonicije Rup\u010di\u0107 i ja odemo najprije u Oblasni odbor dr. Cvitanu Spu\u017eevi\u0107u koji je bio veliki prijatelj provincijala fra Leona Petrovi\u0107a. On je bio potpredsjednik Oblasnog odbora, odemo k njemu i razlo\u017eimo za\u0161to smo do\u0161li. Cvitan nam odgovori: \u2018Pa naravno da mo\u017eete.\u2019 Me\u0111utim, sjeti se \u010cede Kapora, zvanog \u2018\u0160panac\u2019, koji je bio sekretar \u2013 on je biva ja\u010di po polo\u017eaju. \u2018Trebamo po\u0107i k \u010cedi\u2019, re\u010de Cvitan. I odemo fra Bonicije, Cvitan Spu\u017eevi\u0107 i ja \u010cedi Kaporu.<\/p>\n\n\n\n \u010cedo nas lijepo primio. Sjednemo u fotelje, a Cvitan \u0107e \u010cedi! Evo, za\u0161to su ovi do\u0161li: mole da bi prenijeli kosti fratara na \u0160irokom Brijegu. \u010cedo odmah glatko: \u2018Ne i ne! Borbe se jo\u0161 vode na Ivan-planini. Kad bismo mi dozvolili da fratre prenose narod bi se okupio i to bi bila manifestacija za fratre a demonstracija protiv nas. Ne, ne mo\u017eemo to jo\u0161 dozvoliti. Mi \u0107emo nalo\u017eiti na\u0161im vlastima na Li\u0161tici da urade \u0161to treba.\u2019 Onda su nalo\u017eili da se skloni\u0161te zatvori i da narod ne mo\u017ee vi\u0161e ulaziti.<\/p>\n\n\n\n Onda je po\u010deo razgovor jesu li fratri na \u0160irokom Brijegu pucali. \u2018Slu\u0161ajte samo ovo, ka\u017eem ja \u010cedi Kaporu, uzmimo da su pucali, a Vi znate \u0161to to zna\u010di \u2018uzmimo\u2019, tj. oni nisu pucali, ali uzmimo da su pucali. Za\u0161to je onda u skloni\u0161tu na\u0111en ubijen na primjer fra Marko Barbari\u0107, koji je le\u017eao bolestan i ima osamdeset (80) godina? Kud \u0107e on u skloni\u0161te, ako su fratri pucali!?\u2019 \u010cedo Kapor na tu moju izjavu ni jedne jedine rije\u010di. A Cvitan Spu\u017eevi\u0107, kao da sad gledam, gurne \u010cedu u koljeno i veli: \u2018\u010cedo, ubili su moga najboljeg prijatelja! Prije nego sam stigao u Mostar, ubili su provincijala dr fra Leona Petrovi\u0107a \u2013 moga najboljega prijatelja!\u2019 \u010cedo ni jedne jedine rije\u010di na to. Dakle, kao po\u0161ten \u010dovjek priznaje da nije dobro \u0161to su fratri pobijeni!\u201d<\/p>\n\n\n\n Mostar je oslobo\u0111en od 47-godi\u0161nje jugo-komunisti\u010dke okupacije u lipnju 1992. tijekom akcije Lipanjske zore.<\/p>\n\n\n\n