Imenovani biskup banjolu\u010dki mons. \u017deljko Maji\u0107 bit \u0107e zare\u0111en za biskupa u banjolu\u010dkoj katedrali sv. Bonaventure u subotu, 2. o\u017eujka 2024. tijekom Euharistijskog slavlja u 11 sati.<\/p>\n\n\n\n
Glavni zareditelj bit \u0107e nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vuk\u0161i\u0107, a suzareditelji su banjolu\u010dki biskup u miru i apostolski upravitelj mons. Franjo Komarica te biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Pali\u0107.<\/p>\n\n\n\n
U petak, 1. o\u017eujka u 19 sati u katedrali sv. Bonaventure bit \u0107e odr\u017eana zahvalna akademija u \u010dast dosada\u0161njeg biskupa banjolu\u010dkog mons. Franje Komarice.<\/p>\n\n\n\n
Apostolska nuncijatura u Bosni i Hercegovini je na svetkovinu Bezgrje\u0161nog za\u010de\u0107a Bla\u017eene Djevice Marije, 8. prosinca 2023., priop\u0107ila da je \u201eNjegova Svetost papa Franjo prihvatio odreknu\u0107e od pastoralnog vodstva Banjolu\u010dke biskupije preuzvi\u0161enog mons. Franje Komarice te imenovala novog banjolu\u010dkog biskupa po\u0161tovanog don \u017deljka Maji\u0107a, sve\u0107enika Mostarsko-duvanjske biskupije\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Mons. \u017deljko Maji\u0107 ro\u0111en je u Drinovcima 28. o\u017eujka 1963. Gimnaziju poha\u0111a u isusova\u010dkom sjemeni\u0161tu u Dubrovniku (1977.-1981.). Nakon vojne slu\u017ebe u Srbiji (1981.-1982.) studira filozofiju i teologiju na Vrhbosanskoj visokoj teolo\u0161koj \u0161koli u Sarajevu (1982.-1988.). Za sve\u0107enika Mostarsko-duvanjske biskupije zare\u0111en je po rukama biskupa Pavla \u017dani\u0107a u Mostaru 1988. godine.<\/p>\n\n\n\n
Nakon re\u0111enja obavlja razli\u010dite crkvene slu\u017ebe: upravitelj Sve\u0107eni\u010dkog doma u Bijelom Polju (1988.-1989.), \u017eupni vikar katedralne \u017eupe Marije Majke Crkve u Mostaru (1989.-1993.). Godine 1993. biskup ga \u0161alje u Rim, gdje na Papinskom sveu\u010dili\u0161tu Lateranu, 1995. godine, posti\u017ee licencijat iz Pastoralne teologije (\u201ePastoralni problemi u Trebinjskoj biskupiji za otomanske vlasti i pastoralna skrb Kongregacije za \u0161irenje vjere\u201c).<\/p>\n\n\n\n
Po povratku u Biskupiju ponovo je imenovan \u017eupnim vikarom u katedrali u Mostaru. Obavlja slu\u017ebu biskupova osobnog tajnika (1997.-2000.), \u017eupnika \u017eupe Presvetoga Trojstva Blagaj-Buna (2000.-2006.), vicerektora Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu (2006.-2012.). Od 2012. do 2021. godine generalni je vikar u Mostaru. A od 2019. tako\u0111er ravnatelj Caritasa Biskupij\u00e2 Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan. Za vrijeme slu\u017ebe biskupova tajnika, u svojstvu \u017eupnoga upravitelja, bio je zadu\u017een za \u017eupu Grude (1999.-2000.), a za vrijeme slu\u017ebe generalnoga vikara, u istom svojstvu, za \u017eupu Crna\u010d (2013.-2022.).<\/p>\n\n\n\n
Za slu\u017ebovanja u Rimu i u Mostaru uredio je, zajedno s drugima, vi\u0161e knjiga duhovnoga, teolo\u0161koga i pastoralnoga karaktera.<\/p>\n\n\n\n
Banjolu\u010dki biskup u miru i apostolski upravitelj mons. Franjo Komarica slu\u017ebu rezidencijalnog biskupa banjolu\u010dkog obna\u0161ao je od 15. srpnja 1989. godine.<\/p>\n\n\n\n
Ro\u0111en je, 3. velja\u010de 1946. u Novakovi\u0107ima, \u017eupa Petri\u0107evac. Osmogodi\u0161nju \u0161kolu zavr\u0161io je u Banjoj Luci, sjemeni\u0161nu gimnaziju u Zagrebu (1961. \u2013 1963.) i \u0110akovu (1963. \u2013 1965.), teolo\u0161ki studij u \u0110akovu (1967. \u2013 1968.), a nastavio ga je na Teolo\u0161kom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Innsbrucku (1968. \u2013 1972.). Za sve\u0107enika ga je zaredio biskup Alfred Pichler u crkvi otaca trapista u Banjoj Luci, 29. lipnja 1972. Nakon re\u0111enja nastavio je posebni studij u Innsbrucku, gdje je 1973. magistrirao, a 1978. doktorirao liturgiku. Po svr\u0161etku studija imenovan je predava\u010dem na Vrhbosanskoj visokoj teolo\u0161koj \u0161koli u Sarajevu, gdje od 1978. do 1986. predaje liturgiku, liturgijski pastoral, pastoral selilaca i crkveno pjevanje. Ujedno je vodio dva crkvena zbora: bogoslovski i katedralni.<\/p>\n\n\n\n
Sluga Bo\u017eji papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 28. listopada 1985. pomo\u0107nim biskupom banjolu\u010dkim i naslovnim biskupom biskupije Satafis u Africi. Isti ga je papa i zaredio za biskupa u bazilici sv. Petra na Bogojavljenje, 6. sije\u010dnja 1986., a upravu biskupije preuzeo je 15. srpnja 1989.<\/p>\n\n\n\n
Osim uprave povjerene mu Banjolu\u010dke biskupije obna\u0161ao je niz du\u017enosti u Biskupskim konferencijama, prvo Jugoslavije, a potom Bosne i Hercegovine kojom je i predsjedao u dva mandata.<\/p>\n\n\n\n
Za svoje djelovanje primio je niz me\u0111unarodnih priznanja i nagrada, a 2004. nominiran je i za Nobelovu nagradu.<\/p>\n\n\n\n
Svakako je jedno od najve\u0107ih djela biskupa Komarice njegovo uporno zauzimanje za progla\u0161enje bla\u017eenim sina Banjolu\u010dke biskupije Ivana Merza. Za tu radosnu prigodu pozvao je u Banju Luku slugu Bo\u017ejega papu Ivana Pavla II., koji je, iako ve\u0107 te\u0161ko bolestan, 22. lipnja 2003. pohodio ovu biskupiju i na Petri\u0107evcu proglasio bla\u017eenim Ivana Merza.<\/p>\n\n\n\n