U ponedjeljak, 26. velja\u010de u zaslu\u017eenu mirovinu oti\u0161ao je Mile Kraljevi\u0107 najlegendarniji ljubu\u0161ki novinar. Mogu\u0107e da je bilo boljih, ve\u0107ih i uspje\u0161nijih novinara od Mile, ali on je zasigurno najlegendarniji od svih.<\/p>\n\n\n\n
Mile nije legenda samo po svom novinarskom radu ve\u0107 i po na\u010dinu na koji je obavljao posao, kao i po svom na\u010dinu \u017eivota. Mile je gospodin i boem. Neki \u0107e mogu\u0107e kazati da mu sada, kada odlazi u mirovinu \u201eskidam zvijezde s neba\u201c, ali njemu to nije potrebno jer je Mile, htjeli to neki priznati ili ne, sam od sebe zvijezda. Radio je u vi\u0161e vrsta medija, ali je stalno bio zaposlen na Radiju Ljubu\u0161ki. Radio i nije bio potpuno odgovaraju\u0107i medij za Milu s obzirom na njegov donekle promukli glas, ali on je neprijatno zvu\u010dao samo onima koji Milu nisu bli\u017ee poznavali. Oni koji su bili bliski s njime, a takvih je doista mnogo, mogli su u tom glasu osjetiti toliko iskrenosti, topline, srda\u010dnosti, dobrodu\u0161nost i \u0161irokoumnosti. Iako je uglavnom obra\u0111ivao sportske teme, postoji jo\u0161 nekoliko tema koje je radio sa srcem, \u0161irokim, dobrim i otvorenim. Njegovim, sportskim rje\u010dnikom kazano za te teme \u201eostavljao je srce na terenu\u201c.<\/p>\n\n\n\n
To su teme uglavnom vezane za braniteljsku populaciju, poginule i ranjene branitelje, narodne pri\u010de, obi\u010daje i veselja, te njegovu \u017eupu Studenci.<\/p>\n\n\n\n
Kada su u pitanju sportske teme Mile je posebno bio vezan za Izvi\u0111a\u010d. Ne samo za mu\u0161ku rukometnu mom\u010dad, ve\u0107 i za \u017eensku ekipu i mla\u0111e selekcije. Veliki dio njegova \u017eivota vrtio se oko Izvi\u0111a\u010da. Izvi\u0111a\u010d je na neki na\u010din bio njegova obitelj. \u010cesto se znao naljutiti, posvaditi, ali i pomiriti s ljudima iz vodstva Izvi\u0111a\u010da. Ako mu se neke stvari u tom klubu ne bi svidjele to bi mu znalo slomiti srce i uzeti du\u0161u. Obi\u010dno bi na posao dolazio radostan i veseo, odu\u0161evljavao nas kolege svojom duhovito\u0161\u0107u, ali ako bi na posao do\u0161ao mrzovoljan i neraspolo\u017een znali smo da u Izvi\u0111a\u010du ne\u0161to ne \u0161tima. S obzirom da je bio duboko involviran u zbivanja u tom klubu ljutile su ga i sitne nepravde koje su se de\u0161avale u klubu. Htio ih je ispraviti, ali nije mogao. Mogao je jedino ukazati na njih, \u0161to je \u010desto i \u010dinio u svojim komentarima. Sve u cilju da klub bude bolji i uspje\u0161niji. Ba\u0161 kao \u0161to majka kritizira dijete, ne iz zlobe ili mr\u017enje, ve\u0107 da se dijete popravi i bude bolje. I za kraj posljednja moja zgoda o Mili i Izvi\u0111a\u010du. Mile je prije nekih mjesec dana zavr\u0161io na Internoj u Mostaru zbog tlaka, \u0161e\u0107era i problema sa srcem. Nije se uspio uspeti na desetak stepenica do prostorija Radija. Par dana nakon toga igraju u Ljubu\u0161kom Izvi\u0111a\u010d i Hercegovina. Ja ku\u0107i pratim Internet i vidim na web stranici Radija Ljubu\u0161ki izi\u0161ao \u010dlanak o toj utakmici. Mislim se, odakle \u010dlanka, tko ga je prije napisao. Pogledam, u potpisu Mile Kraljevi\u0107. Tako bolestan i nemo\u0107an ustao se iz kreveta, oti\u0161ao gledati svog Izvi\u0111a\u010da i napravio izvje\u0161taj s utakmice. Mnogi bi u njegovu stanju grijali bolni\u010dki krevet u SKB Mostar.<\/p>\n\n\n\n
Druga omiljena Milina tema bili su na\u0161i branitelji. Prvo moram kazati da je Mile dobar dio rata proveo na prvoj crti boji\u0161nice, iako je to, da je \u017eelio, mogao izbje\u0107i. I to ne na na\u010din da postane ratni profiter, \u0161vercer ili, ne daj Bo\u017ee, dezerter. Na po\u010detku rata je radio u skladi\u0161tu oru\u017eja i opreme i mogao je tu ostati. Pjesnik bi rekao \u201ezov bunkera je bio ja\u010di.\u201c Ne, nije to bio zov bunkera, ve\u0107 Mile nije mogao podnijeti da on \u201enegdje tamo\u201c dijeli oru\u017eje i opremu dok drugi ginu. I postao je \u201ebunkera\u0161\u201c. Tek pred sami kraj rata po\u010deo je raditi na Radiju. Dobar \u010dovjek i osoba, kakav ve\u0107 jest, \u010dista srce i dobre du\u0161e za svoje sudjelovanje u ratu nikad nije tra\u017eio ni\u0161ta. Nikakve pogodnosti, naknade, prednosti, pomo\u0107i, o invalidnini da i ne govorim. A mogao je dobiti i trebalo mu je. Me\u0111utim, nakon zavr\u0161etka rata ni jedan doga\u0111aj vezan za rat nije mogao pro\u0107i bez njega. Na poslu se uop\u0107e nije razgovaralo o tome tko \u0107e oti\u0107i na obilje\u017eavanje neke godi\u0161njice iz rata, sje\u0107anje na neki uglavnom nesretni doga\u0111aj, godi\u0161njicu pogibije nekih branitelja, stradanje civila\u2026 Znalo se da \u0107e na taj doga\u0111aj oti\u0107i Mile. I odlazio je, na Kru\u0161evo, Drenovac, Gola Brda, \u010capljinu, Uskoplje, Dubrovnik, \u0160kabrnju, Vukovar, o Ljubu\u0161kom da ne govorim. I tako 30 godina. Od 1994. do 2024.godine. Ako bi itko izvan kruga obitelji poginulih branitelja za to trebao dobiti neku zahvalu ili priznanje onda je to sigurno Mile Kraljevi\u0107. Kada je govorio o ratu ili pravio priloge o tome uvijek je bio na strani branitelja, ali onih istinskih, ne onih koji su, zahvaljuju\u0107i nakaradnim pravima, krivotvorenim uvjerenjima i la\u017enim papirima ostvarili raznorazne beneficije. Uvijek je znao koja je prava strana i uvijek se znao svrstati na tu stranu.<\/p>\n\n\n\n
Tre\u0107a tema koju je volio raditi su narodne pri\u010de, obi\u010daji i veselja. Vesela tema, upravo onakva kakav je Mile bio \u010dovjek u svojoj su\u0161tini. Malo je bilo fe\u0161ti, veselja, pa i kulturnih doga\u0111aja kojima Mile nije nazo\u010dio i sam u njima sudjelovao. Ne bi mu bilo te\u0161ko upaliti otrcanog golfa dvicu i uputiti se u \u010citluk, \u0160iroki Brijeg, Grude, Posu\u0161je ili neko drugo hercegova\u010dko mjesto kako bi napravio prilog s odre\u0111enog doga\u0111aja. Istina, znao je nekad i sam zafe\u0161tati pa prilog napraviti tek sutra. Dakle, nekad su drugi znali biti br\u017ei, a brzina je u novinarstvu itekako bitna. Me\u0111utim, Mile je uvijek bio iscrpniji. On je to druga\u010dije do\u017eivljavao. Nije on bio tek puki novinarski promatra\u010d i izvjestitelj. On je znao doga\u0111aju dati smisao, u\u010diniti ga \u017eivotnim, jednostavno re\u010deno udahnuti mu du\u0161u. I tu je bio nenadma\u0161iv. Mo\u017eda je tome doprinijelo ono \u0161to sam maloprije spomenuo. Dok su drugi novinari tr\u010dali da \u0161to prije objave vijest, Mile bi ostajao sa sudionicima, s njima popio pi\u0107e, popri\u010dao, \u010duo njihova razmi\u0161ljanja o tome kako je sve proteklo i onda sve to uklopio u jednu cjelinu. Cjelinu s du\u0161om. Koliko je Mile volio ta doga\u0111anja i u\u017eivao u njima govori i to da su mnogi, kad ga je nedavno zaboljelo, kazali da to nije ni \u010dudo zbog njegove ljubavi prema hrani, pi\u0107u i \u010destom sudjelovanju u takvim doga\u0111anjima. Kada zaboli nekog politi\u010dara, gospodarstvenika ili nekog iz \u201evi\u0161eg dru\u0161tvenog sloja\u201c onda obi\u010dno svi takvi ka\u017eu, to je zbog stresa. Za Milu, ni od koga nisam \u010duo da je rekao \u201eto je od stresa.\u201c Kao da mi novinari nemamo stresa. Kao da Mile nije imao brojnih stresova u svome poslu i \u017eivotu. \u201eNe, Mile je ravnodu\u0161an.\u201c Na obveze na poslu, na malu pla\u0107u, na zapostavljenost. Kada bi se dogodio neki manji kvar na njegovoj \u201edvici\u201c trebalo je \u010dekati pla\u0107u da se kvar rije\u0161i. Je li to stres? Ovo me podsjeti na prispodobu o siroma\u0161noj udovici i dva nov\u010di\u0107a. Mile bi \u010desto u ono \u0161to je radio ulo\u017eio cijelog sebe, dok neki drugi \u201eula\u017eu od svog suvi\u0161ka\u201c.<\/p>\n\n\n\n
I posljednja Milina ljubav koju ovdje \u017eelim istaknuti. \u017dupa i mjesto Studenci, te njegov zaselak Trseljevina. Svi mi volimo svoj zaselak, svoje selo, svoj grad. Me\u0111utim, to \u010desto ne pokazujemo dovoljno u javnosti. Mile je to istinski \u017eivio te svoju ljubav javno iskazivao i \u0161irio na svakom koraku. Mili u njegovim razgovorima, pri\u010dama i prilozima njegova Trseljevina je bila ljep\u0161a od Pariza, otvor lova u Studencima je bio ve\u0107i doga\u0111aj od napada Rusije na Ukrajinu, \u201eblagoslov \u0161kolskih torbi u Studencima\u201c ve\u0107i od papine poruke \u201eUrbi et Orbi\u201c, a koncert \u201eStuden\u010dice\u201c ve\u0107i od svih koncerata na ovom svijetu zajedno. \u017divio je za i s Trseljevinom, Studencima i \u017eupnom zajednicom. Napravio bezbroj priloga vezanih za te teme, u njih unosio poseban duh prikazuju\u0107i sve \u0161to je vezano za Studence romanti\u010dnim i idili\u010dnim. U Milinim prilozima, u Studencima je sunce posebno grijalo, bilo je to mjesto bezbri\u017enog i ugodnog \u017eivota, bez tenzija, nervoze i stresa. Naravno da sve to, za nas ostale, nije bilo ba\u0161 tako, ali Mile je to tako do\u017eivljavao i svoj do\u017eivljaj pretvarao u sliku i rije\u010d. Pa zar novinar nema pravo opisati neki doga\u0111aj onako kako ga je on do\u017eivio?<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eda \u0107e ovaj tekst neki shvatiti kao nekrolog. Ovo, na odre\u0111eni na\u010din i jeste nekrolog, ali ne Mili ve\u0107 njegovoj novinarskoj karijeri. Stara je izreka da se o pokojniku govori sve najljep\u0161e, ali zar svi mi ponekad ne ka\u017eemo da o ljudima treba govoriti dok su \u017eivi. A Mile je, unato\u010d bolesti koja ga je nedavno pogodila itekako \u017eiv. Nadam se da njegova karijera ne\u0107e zavr\u0161iti njegovim odlaskom u mirovinu. U mirovinu od 600 konvertibilnih maraka. Taman za lijekova. Me\u0111utim, novac njemu ionako nikad nije bio prioritet. On je \u010dovjek duha, a ne novca. S toga \u0107u uputiti molitvu Duhu Svetomu da mu podari zdravlje. Ono \u0161to mu sada najvi\u0161e treba. Na kraju ovog osvrta na Milinu novinarsku karijeru moram re\u0107i da mi je bila \u010dast i zadovoljstvo raditi s tako velikim novinarom, \u010dovjekom i osobom. Na odre\u0111eni na\u010din imao sam tu izuzetnu sre\u0107u i hvala dragome Bogu \u0161to me njome blagoslovio.<\/p>\n\n\n\n