Listu zapo\u010dinje s anegdotom i internetskim memeom iz 2009. vezanim uz \u0161i\u0161mi\u0161a koji se slu\u010dajno uhvatio za raketu STS-119 koja je nosila \u0161atl Discovery.<\/p>\n\n\n\n
Dok su se raketni poja\u010diva\u010di aktivirali, kontrola leta je primijetila malu tamnu to\u010dku na naran\u010dastom spremniku goriva, no bilo je prekasno da se ne\u0161to poduzme. Dok se \u0161atl podizao s platforme, gledali su kako se neustra\u0161ivi \u0161i\u0161mi\u0161 dr\u017ei za \u017eivot, di\u017eu\u0107i se sve vi\u0161e u atmosferu.<\/p>\n\n\n\n
Premda nitko nije vidio kako se \u0161i\u0161mi\u0161 odvaja od rezervoara, lako je mogu\u0107e da je to napravio kad je raketa stigla u ni\u017eu orbitu gdje je ostao bez svijesti zbog manjka kisika, prestao se gr\u010devito dr\u017eati rezerovar te po\u010deo padati prema Zemlji.<\/p>\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/test.otpor.media\/wp-content\/uploads\/2024\/07\/zmm-2-981x1024.jpeg\"){kind=spacer}
<\/figure>\n<\/div>\n\n\nOvaj incident je pokrenuo ogromnu lavinu memeova, pretvoriv\u0161i najhrabrijeg lete\u0107eg sisavca na svijetu u viralni fenomen me\u0111u internautima te, kao \u0161to autor izvornog bloga navodi, vjerojatno jedinu \u017eivotinju koja je u svemir otputovala svojom voljom.<\/p>\n\n\n\n
Pri\u010da o Lajki<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ljudi od samog po\u010detka koriste \u017eivotinje za testiranje letjelica – na koncu, bra\u0107a Montgolflier testirala su svoj prvi balon s patkom, koko\u0161i i ovcom.<\/p>\n\n\n\n Naravno, prije nego \u0161to smo poslali ljude u svemir, prvo smo to u\u010dinili sa \u017eivotinjama, od kojih je najpoznatija bila pas Lajka. Lajka je bio pas lutalica na ulicama Moskve, prona\u0111en 1957. Imala je oko tri godine i vjerojatno je bila mje\u0161anac haskija i terijera – jedan je od mnogih pasa lutalica koji su dovedeni na temelju njihove veli\u010dine i temperamenta.<\/p>\n\n\n\n Budu\u0107i da je to bilo putovanje u jednom smjeru, vjerojatno su pretpostavili da \u0107e pronala\u017eenje pasa lutalica biti lak\u0161e nego tra\u017eiti od nekoga da se odrekne svog ku\u0107nog ljubimca. Lajka se tijekom treninga na neki na\u010din uzdigla na vrh jer je bila najlak\u0161a za rad, najsmirenija i najpopustljivija u maloj kapsuli koju su izgradili, \u0161to joj je priskrbilo ‘kandidaturu’ za kapsulu Sputnik 2.<\/p>\n\n\n\n Usput, njezino ime izvorno nije bilo Lajka. Prvo su je zvali ‘Mala kovr\u010dava’. Ali tijekom radijskog intervjua s jednim od znanstvenika koji su radili s njom, malo je zalajala u pozadini. Nakon toga su je po\u010deli zvati Lajka. Lajka na ruskom zna\u010di ‘lajavac’.<\/p>\n\n\n Dresirali su je privikavaju\u0107i je na sve manje i manje odjeljke, a ideja je bila da \u0107e je hraniti putem automatiziranog ure\u0111aja za hranjenje otprilike tjedan dana dok joj ne nestane kisika. Trener je kasnije priznao da ju je ve\u010der prije poveo sa sobom ku\u0107i, samo da se igra s njom i lijepo je isprati. Sputnik 2 s Lajkom lansiran je 3. studenoga 1957. s interkontinentalne balisti\u010dke rakete. Laika je postala prvim \u017eivim bi\u0107em koje je kru\u017eilo oko Zemlje, a njezina slika i ime bili su tiskani na naslovnicama novina diljem svijeta. Bila je i ostala jedan od najpoznatijih pasa svih vremena.<\/p>\n\n\n\n Na\u017ealost, pri\u010da o tome kako je tjedan dana jela grickalice dok je kru\u017eila po svijetu bila je la\u017e. Naime, 50 godina kasnije, objavljena su izvje\u0161\u0107a da je zapravo uginula nekoliko sati nakon \u0161to je stigla u orbitu. Uzrok smrti bilo je pregrijavanje, a razlog za laganje bila je svemirska utrka. Mjesec dana ranije, Rusija je \u0161okirala svijet slanjem Sputnika 1 u orbitu, \u0161to zna\u010di da nisu namjeravali izgubiti obraz zbog smrti pokusnog psa.<\/p>\n\n\n\n Lajka je utrla put ljudskom obitavanju u svemiru. U Moskvi joj je podignut spomenik, a uklju\u010dena je i na spomenik izgubljenim kozmonautima u Zvjezdanom gradu. Lajka, dodu\u0161e, nije bila prva \u017eivotinja koju smo poslali u svemir. Ta se titula mo\u017ee pripisati nekolicini vinskih mu\u0161ica.<\/p>\n\n\n\n Vinske mu\u0161ice<\/strong><\/p>\n\n\n\n Davne 1947. godine znanstvenici su htjeli znati kako kozmi\u010dko zra\u010denje utje\u010de na DNK. Uzeli su raketu V-2 koju su nakon rata nabavili iz Njema\u010dke i na nju stavili mali pretinac pun vinskih mu\u0161ica. Razlog za\u0161to su krenuli s vinskim mu\u0161icama, tehni\u010dkog imena Drosophila melanogaster, bio je taj \u0161to je samo godinu dana prije Hermann Joseph Muller dobio Nobelovu nagradu za otkri\u0107e kako mutirati mu\u0161ice rendgenskim zrakama.<\/p>\n\n\n\n Dana 20. velja\u010de 1947. godine, muhe su lansirane pored K\u00e1rm\u00e1nove linije i padobranima vra\u0107ene na Zemlju. Spustili su se bez incidenata.<\/p>\n\n\n\n Eksperiment je pokazao da je zra\u010denje uglavnom bezopasno za vinske mu\u0161ice, no kasnije studije pokazale su vi\u0161e razine genetskih mutacija, kao i oslabljen imunitet. Ove mu\u0161ice bile su pioniri u letovima u svemir, no nisu ni zadnje koje su letjele prema zvijezdama – na ISS-u postoji laboratorij za vinske mu\u0161ice s tisu\u0107ama malih stanovnika. Mu\u0161ice se stalno koriste u biolo\u0161kim i genetskim testovima jer se brzo razmno\u017eavaju, pa genetske mutacije mo\u017eemo promatrati u relativno kratkom vremenu.<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/test.otpor.media\/wp-content\/uploads\/2024\/07\/zmm-3.jpeg\")
<\/figure>\n<\/div>\n\n\n