Dok neki ljudi smatraju da su njihove interakcije s “duhovima” stvarne, znanost nudi racionalna obja\u0161njenja.<\/p>\n\n\n\n
Od \u0161kripe podova i neobi\u010dnih zvukova do osje\u0107aja da niste sami \u2013 vjerovanje u duhove i paranormalne pojave sve je prisutnije. Prema nedavnim istra\u017eivanjima, gotovo tre\u0107ina Britanaca i gotovo polovica Amerikanaca vjeruje u duhove i sli\u010dne fenomene, a jedna petina tvrdi da ih je \u010dak i vidjela. No, mo\u017ee li se ovo objasniti na temelju znanstvenih spoznaja?<\/p>\n\n\n\n
Stru\u010dnjaci smatraju da bi jedno od obja\u0161njenja za osje\u0107aj prisutnosti i prizore duhova moglo biti stanje poznato kao paraliza sna. Prema britanskom Nacionalnom zdravstvenom sustavu (NHS), paraliza sna je stanje u kojem osoba ne mo\u017ee govoriti ili se kretati dok se budi ili zaspi. Ono se doga\u0111a u REM fazi spavanja, kada mozak pokazuje visoku aktivnost, dok tijelo ostaje nepomi\u010dno. Mnogi koji pate od paralize sna prijavljuju osje\u0107aj pritiska na prsima i zastra\u0161uju\u0107e halucinacije, poput prisutnosti prijete\u0107ih figura. Povijesno gledano, ovo stanje se nazivalo \u201estara vje\u0161tica\u201c zbog vjerovanja da se zloduh spu\u0161ta na prsa osobe.<\/p>\n\n\n\n
Uz paralizu sna, drugi faktor koji mo\u017ee prouzro\u010diti halucinacije i osje\u0107aj prisutnosti duhova je uglji\u010dni monoksid. Ovaj bezbojan i bezmirisan plin, \u010desto rezultat neispravnih ure\u0111aja, mo\u017ee uzrokovati glavobolje, vrtoglavicu, mu\u010dninu, pa \u010dak i zbunjenost. Jo\u0161 su dvadesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a medicinski stru\u010dnjaci povezivali trovanje uglji\u010dnim monoksidom s privi\u0111enjima, posebno kada ljudi nisu svjesni izvora otrovanja.<\/p>\n\n\n\n
Mogu biti halucinacije<\/strong><\/p>\n\n\n\n Dodatno obja\u0161njenje za prizore duhova mo\u017ee biti i u neurologiji. Istra\u017eivanje iz 2017. godine dokumentiralo je slu\u010daj pacijenta s epilepsijom kojem su, tijekom eksperimentalnog lije\u010denja, lije\u010dnici ugradili elektrode u podru\u010dje mozga poznato kao FFA (fusiformna mo\u017edana kora za prepoznavanje lica). Kada je to podru\u010dje stimulirano, pacijent je prijavio zastra\u0161uju\u0107e halucinacije. Opisao je istra\u017eiva\u010dev lice koje se drasti\u010dno promijenilo, rekav\u0161i: \u201eVa\u0161e o\u010di se mijenjaju,\u201c a dodao je da su mu osobe izgledale poput likova iz japanskih crtanih filmova. Sli\u010dna stimulacija kod druge pacijentice izazvala je osje\u0107aj da netko stoji iza nje, iako se figura nije kretala niti govorila.<\/p>\n\n\n\n Ovi nalazi tako\u0111er bi mogli objasniti za\u0161to gotovo polovica osoba s Parkinsonovom bole\u0161\u0107u, koja o\u0161te\u0107uje mozak, prijavljuje da vide neobi\u010dne figure. Dodatna istra\u017eivanja su otkrila i razloge za\u0161to neki ljudi, tijekom tuge, tvrde da \u010duju glasove preminulih voljenih. Psiholozi vjeruju da mozak stvara mentalne obrasce ili sheme, temeljene na prija\u0161njim iskustvima. Kao \u0161to prepoznajemo redoslijed doga\u0111aja u restoranu, tako i dugogodi\u0161nji partneri postaju toliko naviknuti jedno na drugo da, nakon smrti, osje\u0107aj prisutnosti partnera mo\u017ee ostati kao iluzija u percepciji prostora i zvukova.<\/p>\n\n\n\n Dok neki ljudi smatraju da su njihove interakcije s “duhovima” stvarne, znanost nudi racionalna obja\u0161njenja. Ipak, dokazi o \u017eivotu nakon smrti nisu kona\u010dno odba\u010deni, ostavljaju\u0107i mjesta za razmatranje \u2013 mo\u017eda negdje jo\u0161 uvijek postoje odgovori koje znanost tek treba prona\u0107i.<\/p>\n\n\n\n