2008. joj je istekao paso\u0161 Ukrajine, a u me\u0111uvremenu nije zadobila papire Bosne i Hercegovine, tako da prakti\u010dno 25 godina u BiH \u017eivi bez papira. Larisa ka\u017ee da je problem nastupio jer joj prije 25 godina, pri ulazu u BiH nisu udarili pe\u010dat.<\/p>\n\n\n\n \u201eJa sam bila trudna, a tu je bila i suprugova majka, koja je bila jako bolesna. Kada sam bila 4 mjeseca trudna otkinuli su joj nogu. Suprug je bio po terenu. Nakon nekog vremena otkinuli su joj i drugu nogu, morala sam paziti i nju i bebu. U me\u0111uvremenu su nas nekoliko puta obilazili iz policije, da vide da nije tu neki kriminal. Uvjerili bi se da normalno \u017eivimo i oti\u0161li\u201c, pri\u010da dalje Larisa. Vrijeme je teklo, a Larisi istekli i dokumenti iz Ukrajine, tako da ve\u0107 godinama ne mo\u017ee nigdje.<\/p>\n\n\n\n Ne prolazi nostalgija<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u201eNa dani trenutak nemam nikakvu dokumentaciju. 25 godina nisam bila u Ukrajini. Kako \u0107u oti\u0107i. Imam tamo brata, stariji je od mene 13 godina, \u010dujemo se telefonom, a roditelji su ve\u0107 davno umrli\u201c, pri\u010da Larisa. \u017delja da ode u zemlju u kojoj se rodila u njoj godinama tinja, a dodatnu je te\u017einu donio i rat.<\/p>\n\n\n\n \u201c\u010cini mi se da znam gdje svaki kamen\u010di\u0107 le\u017ei. Tu sam ro\u0111ena. Govorili su mi ovdje da \u0107e za dvije tri godine pro\u0107i nostalgija, ne prolazi. Brat po\u0161alje slike, prelistam malo preko interneta\u201d<\/p>\n\n\n\n U sredi\u0161njem dijelu Ukrajine odakle je ona nije toliko opasno, avioni prelije\u0107u.<\/p>\n\n\n\n Ipak, ka\u017ee da su njezinu u dijelu zemlje u kojem je relativno mirno, a preko brata i interneta i videopoziva poviri malo u rodni kraj. Nedavno su im popucala stakla na ku\u0107i jer su Rusi ga\u0111ali nuklearku u blizini.<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/larisa-putovnica-1024x576-1.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n<\/ol>\n\n\n\n
\u201eU Mostar sam do\u0161la pred Novu godinu 2000., sada se vi\u0161e ne sje\u0107am preko koje granice smo u\u0161li, mnogo je godina pro\u0161lo. Uglavnom i\u0161li smo iz smjera Kosova, mislim onda da smo do\u0161li preko Crne Gore. Bilo nas je vi\u0161e u autu, bio je i Vladin prijatelj, radili su zajedno, pokupili su nam putovnice i vratili na carini. Do\u0161li smo u Mostar, planirali smo proslaviti tu, pa onda u Ukrajini, jer je Vlado ve\u0107 bio kod nas u Ukrajini. Krenuli smo prema granici, gdje su nas zaustavili i kazali da ne mo\u017eemo dalje jer nema pe\u010data u putovnici. Trebali smo provjeriti kada su nam vratili putovnice na ulazu, no nije nam to palo na pamet. Vratili smo se u Mostar. Poku\u0161ali smo rije\u0161iti te papire, ispalo je da na jedan treba drugi, na drugi tre\u0107i i nigdje kraja\u201c, pri\u010da nam Larisa, s kojom smo razgovarali u njezinu domu u Mostaru. U to se \u017eivot iskoplicirao, Larisa je uz bebu morala paziti i bolesnu svekrvu.<\/p>\n\n\n\n