Nasilje predstavlja jednu od najslo\u017eenijih i najupornijih dru\u0161tvenih pojava, prisutnu u svim kulturama i povijesnim razdobljima. Iako se \u010desto smatra devijantnim pona\u0161anjem, istra\u017eivanja pokazuju da nasilje proizlazi iz duboko ukorijenjenih psiholo\u0161kih i dru\u0161tvenih mehanizama. Cilj ovoga eseja jest analizirati razloge zbog kojih su ljudi skloni nasilju, psiholo\u0161ke \u010dimbenike koji obja\u0161njavaju u\u017eivanje u nasilnim \u010dinovima te razmotriti gdje je nasilje najizra\u017eenije, s posebnim fokusom na balkanski kontekst.<\/p>\n\n\n\n
Psiholo\u0161ki korijeni nasilja<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sigmund Freud (1920)<\/strong> uveo je koncept destruktivnog nagona \u2013 Thanatosa, sugeriraju\u0107i da ljudska bi\u0107a nose u sebi poriv za agresijom i uni\u0161tenjem. Kasniji autori poput Dollarda i suradnika (1939) razvili su hipotezu frustracija\u2013agresija, prema kojoj agresija proizlazi iz do\u017eivljaja frustracije, osobito kada pojedinac osje\u0107a da su mu osnovne potrebe ili ciljevi onemogu\u0107eni.<\/p>\n\n\n\n Albert Bandura (1977)<\/strong> kroz teoriju socijalnog u\u010denja isti\u010de da se nasilje ne prenosi samo biolo\u0161ki nego i kroz imitaciju i modeliranje. Djeca koja promatraju nasilne obrasce \u2013 bilo u obitelji, zajednici ili kroz medije \u2013 sklona su ih internalizirati i reproducirati. To potvr\u0111uju i istra\u017eivanja koja pokazuju da je izlo\u017eenost nasilnim videoigrama i filmovima povezana s ve\u0107om tolerancijom prema agresiji.<\/p>\n\n\n\n Bihevioralni i neurobiolo\u0161ki pristupi dodatno nagla\u0161avaju ulogu hormona i neurotransmitera. Tijekom agresivnih epizoda dolazi do povi\u0161ene razine adrenalina i dopamina, \u0161to mo\u017ee proizvesti subjektivni osje\u0107aj uzbu\u0111enja i nagrade, pa \u010dak i u\u017eitka (Buckholtz & Meyer-Lindenberg, 2008). Na taj na\u010din, nasilje se kod odre\u0111enih pojedinaca pretvara u oblik psiholo\u0161kog \u201epoja\u010danja\u201c.<\/p>\n\n\n\n U\u017eivanje u nasilju<\/strong><\/p>\n\n\n\n Fenomen u\u017eivanja u nasilju mo\u017ee se objasniti kroz nekoliko psiholo\u0161kih koncepata:<\/strong><\/p>\n\n\n\n Moralno isklju\u010denje (Bandura, 1999) \u2013 kada po\u010dinitelj \u017ertvu do\u017eivljava kao manje vrijednu ili neljudsku, nasilje prema njoj ne izaziva osje\u0107aj krivnje nego mo\u017ee proizvesti zadovoljstvo.<\/p>\n\n\n\n Socijalna dominacija \u2013 <\/strong>nasilje pru\u017ea osje\u0107aj mo\u0107i i kontrole, osobito kod osoba s niskim samopo\u0161tovanjem.<\/p>\n\n\n\n Grupna dinamika \u2013 <\/strong>kolektivno nasilje (npr. navija\u010dke tu\u010de ili ratni sukobi) mo\u017ee kod pojedinca izazvati osje\u0107aj pripadnosti i euforije jer agresija postaje ritual unutar grupe.<\/p>\n\n\n\n Dru\u0161tveni i kulturni kontekst nasilja<\/strong><\/p>\n\n\n\n Iako je nasilje univerzalna pojava, njegova je u\u010destalost ve\u0107a u dru\u0161tvima koja karakteriziraju:<\/strong><\/p>\n\n\n\n -institucionalna slabost i neefikasnost pravnog sustava,<\/p>\n\n\n\n -visoka stopa siroma\u0161tva i socijalne nejednakosti,<\/p>\n\n\n\n -prisutnost povijesnih trauma i kolektivnog nasilja,<\/p>\n\n\n\n -kultura u kojoj se agresivnost poistovje\u0107uje sa snagom i mo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n U takvim okru\u017eenjima nasilje postaje \u201enormalizirano\u201c i prenosi se me\u0111u generacijama.<\/p>\n\n\n\n Balkan i nasilje<\/strong><\/p>\n\n\n\n Balkanska regija povijesno je obilje\u017eena ratovima, etni\u010dkim sukobima i politi\u010dkom nestabilno\u0161\u0107u. Psiholozi poput Gordane Jovanovi\u0107 (2004) ukazuju da kolektivne traume iz ratova devedesetih i dalje oblikuju identitete i me\u0111uljudske odnose. Nasilje je u ovim dru\u0161tvima \u010desto povezano s patrijarhalnim obrascima i kulturom \u201emu\u0161kog autoriteta\u201c, gdje se agresija tolerira ili \u010dak vrednuje kao pokazatelj \u010dasti i hrabrosti.<\/p>\n\n\n\n Nadalje, istra\u017eivanja o mladima na Balkanu pokazuju visoku stopu nasilja u \u0161kolama i na sportskim doga\u0111anjima, \u0161to upu\u0107uje na duboko ukorijenjene obrasce agresivnog pona\u0161anja (\u017div\u010di\u0107-Becirevi\u0107 i sur., 2012). Nedovoljno razvijen sustav prevencije i nedostatak povjerenja u institucije dodatno ote\u017eavaju borbu protiv nasilja.<\/p>\n\n\n\n Zaklju\u010dak<\/strong><\/p>\n\n\n\n Psiholo\u0161ki mehanizmi agresije \u2013 od nagonskih poriva do socijalnog u\u010denja \u2013 pokazuju da nasilje nije puka slu\u010dajnost nego dio kompleksne interakcije biologije, psihologije i dru\u0161tva. U\u017eivanju u nasilju doprinosi osje\u0107aj mo\u0107i, grupna pripadnost i hormonski mehanizmi nagrade. Na Balkanu, gdje je povijest oblikovala kulturu nasilja i autoriteta, ti obrasci dobivaju dodatnu snagu. Izlazak iz tog kruga zahtijeva sna\u017enu institucionalnu podr\u0161ku, obrazovne programe usmjerene na nenasilnu komunikaciju te dugotrajan proces suo\u010davanja s kolektivnim traumama.<\/p>\n\n\n\n \u017dana Alpeza \/ OTPOR.Media<\/sup><\/strong> Nasilje predstavlja jednu od najslo\u017eenijih i najupornijih dru\u0161tvenih pojava, prisutnu u svim kulturama i povijesnim razdobljima. Iako se \u010desto smatra devijantnim pona\u0161anjem, istra\u017eivanja pokazuju da nasilje proizlazi iz duboko ukorijenjenih psiholo\u0161kih i dru\u0161tvenih mehanizama. Cilj ovoga eseja jest analizirati razloge zbog kojih su ljudi skloni nasilju, psiholo\u0161ke \u010dimbenike koji obja\u0161njavaju u\u017eivanje u nasilnim \u010dinovima te […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":47020,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"iawp_total_views":99,"_jetpack_feature_clip_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[13,65],"tags":[],"class_list":["post-47019","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","category-moj-otpor","category-slajdvijesti"],"yoast_head":"\n
konatakt autora: zana.alpeza@gmail.com<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"