I tako, pro\u0111e i to. Ispucale su se zadnje petarde, utihnuli su vatrometi, a dim se kona\u010dno ra\u0161\u010distio dovoljno da mo\u017eemo vidjeti stvarnu \u0161tetu \u2013 kako u nov\u010daniku, tako i na vlastitom struku. Ve\u0107ina nas je u Novu godinu utr\u010dala (ili se dokotrljala) s barem dva do tri kilograma \u201egratis\u201c mase, koju smo strate\u0161ki prikupljali uz francusku salatu i pe\u010denje. Ti se kilogrami, naravno, nisu pojavili sami od sebe; oni su rezultat mukotrpnog rada za blagdanskim stolom gdje se desert \u201enije smio baciti\u201c.<\/p>\n\n\n\n
\u200bTek je 3. sije\u010dnja, a mi smo se ve\u0107 vratili u surovu realnost. Dok skidamo lampice koje su nam do ju\u010der bile simbol radosti, a danas su samo izvor pra\u0161ine i zapetljanih kablova, gledamo kroz prozor u ovo beskrajno sivilo. Pitanje svih pitanja vi\u0161e nije \u201eGdje \u0107e\u0161 za Novu?\u201c, nego: \u201eKad \u0107e vi\u0161e prestati ova dosadna ki\u0161a?\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u200bTa ki\u0161a kao da ima tajni ugovor sa sije\u010dnjem \u2013 pada taman toliko uporno da vam pokvari svaku ambiciju o \u201enovom ja\u201c i onom tr\u010danju koje ste si \u010dvrsto obe\u0107ali u novogodi\u0161njoj no\u0107i. Realno, tko bi normalan zapo\u010deo zdrav \u017eivot po ovakvom vremenu? Lak\u0161e je skuvati jo\u0161 jednu kavu, pojesti preostali komad sarme i tje\u0161iti se da je Uskrs prakti\u010dki pred vratima. \u010cim pro\u0111u Tri kralja, u trgovinama \u0107e ionako \u010dokoladna jaja zamijeniti preostale bo\u017ei\u0107ne ukrase, pa \u010demu stres?<\/p>\n\n\n\n
\u200bI to je taj na\u0161 vje\u010dni, za\u010darani krug. Mi smo narod koji \u017eivi u kroni\u010dnom stanju \u201ejedva \u010dekanja\u201c:<\/p>\n\n\n\n
\u200bJedva \u010dekamo Advent, a onda kukamo zbog gu\u017eve i skupih kobasica.<\/p>\n\n\n\n
\u200bJedva \u010dekamo do\u010dek, a onda se \u017ealimo na petarde, umor i mamurluk.<\/p>\n\n\n\n
\u200bJedva \u010dekamo da pro\u0111e sije\u010danj, jer je to najdu\u017ei mjesec u povijesti \u010dovje\u010danstva koji traje barem \u0161ezdeset dana.<\/p>\n\n\n\n
\u200bNama je zapravo nemogu\u0107e ugoditi. Da sad grane sunce, kukali bismo da je \u201eju\u017eina i da nas ste\u017ee u glavi\u201c. Da udari snijeg, pitali bismo gdje su ralice i za\u0161to nitko ne \u010disti nogostupe. Ovako nam ostaje samo ki\u0161a, vaga koja pokazuje sumnjive brojke i tiho planiranje uskr\u0161njeg jelovnika. Jer, budimo iskreni, \u017eivot nam se uglavnom sastoji od planiranja idu\u0107eg velikog ru\u010dka dok se jo\u0161 nismo oporavili ni od prethodnog.<\/p>\n\n\n\n
\u017darko Lasi\u0107 \/ OTPOR.Media<\/sup> I tako, pro\u0111e i to. Ispucale su se zadnje petarde, utihnuli su vatrometi, a dim se kona\u010dno ra\u0161\u010distio dovoljno da mo\u017eemo vidjeti stvarnu \u0161tetu \u2013 kako u nov\u010daniku, tako i na vlastitom struku. Ve\u0107ina nas je u Novu godinu utr\u010dala (ili se dokotrljala) s barem dva do tri kilograma \u201egratis\u201c mase, koju smo strate\u0161ki prikupljali […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":48877,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"iawp_total_views":137,"_jetpack_feature_clip_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[13],"tags":[],"class_list":["post-48876","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","category-moj-otpor"],"yoast_head":"\n
<\/strong>kontakt autora: zare.lasic@gmail.com<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"