U vremenu kada se zdravstveni sustavi u Bosni i Hercegovini \u010desto suo\u010davaju s kritikama zbog sporosti, nedostatka kadra i administrativnih barijera, pojedine medicinske prakse izdvajaju se kao primjer da posve\u0107enost, znanje i empatija mogu nadomjestiti ono \u0161to sustav ne uspijeva osigurati.<\/p>\n\n\n\n
Jedan od takvih primjera dolazi iz Klinike za dentalnu medicinu Sveu\u010dili\u0161ta u Mostaru, gdje doktorica stomatologije Lidija Lasi\u0107 Arapovi\u0107 i anesteziolog dr. sc. Zoran Karlovi\u0107, zajedno sa svojim timom, godinama pru\u017eaju specijaliziranu skrb djeci i osobama s pote\u0161ko\u0107ama u razvoju.<\/p>\n\n\n\n
Njihov rad, prema navodima skrbnika pacijenata, prevazilazi standardne profesionalne okvire i ulazi u zonu kontinuirane dostupnosti, fleksibilnosti i razumijevanja kompleksnosti stanja ovih pacijenata, pi\u0161e Istina.media<\/sup><\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Otac osobe s pote\u0161ko\u0107ama u razvoju u razgovoru za Istinu podijelio je svoje vi\u0161egodi\u0161nje iskustvo koje oslikava i snagu i slabosti sustava.<\/p>\n\n\n\n Prema njegovim rije\u010dima, najve\u0107i problem nije samo medicinska intervencija, nego vrijeme \u010dekanja na termin, neuskla\u0111enost procedura i nedostatak brze reakcije u situacijama kada je bol akutna.<\/p>\n\n\n\n Kod osoba s pote\u0161ko\u0107ama u razvoju, posebno onih koje ne mogu jasno verbalizirati bol, stomatolo\u0161ki problemi \u010desto eskaliraju do ozbiljnih komplikacija. Na\u0161 sugovornik isti\u010de da su upravo u takvim situacijama doktorica Lasi\u0107 Arapovi\u0107 i dr. Karlovi\u0107 pokazali izuzetnu spremnost da reagiraju brzo, \u010dak i izvan standardnog radnog vremena.<\/p>\n\n\n\n Njegovo iskustvo otkriva klju\u010dni problem: sustav \u010desto ne prepoznaje hitnost u slu\u010dajevima kada pacijent ne mo\u017ee jasno izraziti simptome.<\/p>\n\n\n\n Dr. Zoran Karlovi\u0107 poja\u0161njava da rad s ovom populacijom pacijenata predstavlja visoku razinu medicinskog rizika.<\/p>\n\n\n\n Mnoge osobe s pote\u0161ko\u0107ama u razvoju nemaju potpunu medicinsku dokumentaciju, \u010desto nisu prethodno adekvatno obra\u0111ene, a komorbiditeti dodatno ote\u017eavaju procjenu.<\/p>\n\n\n\n \u201eSvako dijete je poseban klini\u010dki slu\u010daj. \u010cesto moramo raditi dodatne preglede prije same intervencije kako bismo uop\u0107e mogli sigurno pristupiti zahvatu\u201c, isti\u010de Karlovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Jedan od problema je i organizacija zahvata pod anestezijom, koji se zbog kompleksnosti nastoje obaviti u jednom aktu kako bi se smanjio stres za pacijenta i obitelj.<\/p>\n\n\n\n Doktorica Lidija Lasi\u0107 Arapovi\u0107 nagla\u0161ava da se dio zahvata danas uspijeva izvesti i bez anestezije, zahvaljuju\u0107i kontinuiranom radu, povjerenju i navikavanju pacijenata na medicinski tim.<\/p>\n\n\n\n \u201eKontinuitet je klju\u010dan. Kada dijete prepozna tim i prostor, strah se smanjuje, a suradnja raste\u201c, navodi ona.<\/p>\n\n\n\n Iako je rad ovog tima prepoznat od strane Zavoda za zdravstveno osiguranje i institucionalnih partnera, doktori isti\u010du da se sustav jo\u0161 uvijek dominantno oslanja na individualnu posve\u0107enost, a ne na strukturalno rje\u0161enje. Problem, prema njihovim rije\u010dima, nije samo medicinski nego i organizacijski: nedostatak prostora, neprilago\u0111ena infrastruktura te ograni\u010deni kapaciteti anesteziolo\u0161kih timova.<\/p>\n\n\n\n Pacijenti se \u010desto suo\u010davaju s dugim listama \u010dekanja, \u0161to u stomatologiji mo\u017ee zna\u010diti produ\u017eenu bol, infekcije i komplikacije koje utje\u010du na cjelokupno zdravstveno stanje.<\/p>\n\n\n\n Predsjednica Upravnog odbora Udruge \u201eVedri osmijeh\u201c, Danijela Kegelj, problem vidi kao sustavni i dugogodi\u0161nji. Prema njezinim rije\u010dima, najve\u0107i izazov nije samo nedostatak usluge, ve\u0107 nedostatak stabilnog i trajnog sustava.<\/p>\n\n\n\n Udru\u017eenje je, kako navodi, kroz godine djelovanja svjedo\u010dilo situacijama u kojima su pacijenti bili primorani \u010dekati dolazak stranih volonterskih timova kako bi dobili osnovnu stomatolo\u0161ku skrb. Klju\u010dni iskorak dogodio se kada su se u sustav uklju\u010dili upravo dr. Karlovi\u0107 i dr. Lasi\u0107 Arapovi\u0107, uz podr\u0161ku humanitarnih organizacija.<\/p>\n\n\n\n Ipak, Kegelj upozorava da je situacija i dalje nestabilna: \u201eAmbulanta funkcionira, ali nema trajnog rje\u0161enja. Sve ovisi o pojedincima, a ne o sustavu.\u201c<\/p>\n\n\n\n Kegelj posebno isti\u010de problem ekonomske dostupnosti usluga, jer mnoge obitelji osoba s invaliditetom nemaju mogu\u0107nost privatnog lije\u010denja.<\/p>\n\n\n\n Magistrica specijalne i edukacijske rehabilitacije Jasmina Jahi\u0107 daje dodatnu dimenziju ovom problemu: dijagnosti\u010dku i komunikacijsku. Jahi\u0107 obja\u0161njava da je najve\u0107i izazov kod osoba koje ne mogu verbalizirati bol pogre\u0161no tuma\u010denje simptoma.<\/p>\n\n\n\n Bol se \u010desto manifestira kroz promjene pona\u0161anja: razdra\u017eljivost, povla\u010denje, promjene u snu ili apetitu, \u0161to se nerijetko pogre\u0161no pripisuje \u201efazama\u201c u pona\u0161anju. Ona nagla\u0161ava da zdravstveni radnici nisu uvijek dovoljno educirani za interpretaciju neverbalnih signala, dok je uloga edukacijskih rehabilitatora jo\u0161 uvijek nedovoljno integrirana u zdravstveni sustav.<\/p>\n\n\n\n Jedan od klju\u010dnih problema jest fragmentiranost sustava \u2013 zdravstvo, obrazovanje i socijalna za\u0161tita funkcioniraju odvojeno, umjesto kao jedinstven sustav podr\u0161ke.<\/p>\n\n\n\n Roditelji, kako obja\u0161njava Jahi\u0107, \u010desto razvijaju izuzetnu sposobnost prepoznavanja promjena kod svoje djece, ali i sami mogu pogrije\u0161iti u interpretaciji simptoma.<\/p>\n\n\n\n Zbog toga je klju\u010dna suradnja izme\u0111u obitelji i stru\u010dnjaka, gdje se roditeljska intuicija ne odbacuje, ve\u0107 stru\u010dno interpretira.<\/p>\n\n\n\n Jedna od naj\u010de\u0161\u0107e ponavljanih poruka svih sugovornika jest da sustav u Bosni i Hercegovini u velikoj mjeri funkcionira zahvaljuju\u0107i pojedincima, a ne institucionalnim rje\u0161enjima. To zna\u010di da kvaliteta usluge \u010desto ovisi o tome gdje pacijent \u017eivi, kojem timu pripada i ima li pristup specijaliziranim stru\u010dnjacima.<\/p>\n\n\n\n Unato\u010d formalnom priznanju problema, sustavna rje\u0161enja, prema ocjenama stru\u010dnjaka, i dalje izostaju.<\/p>\n\n\n\n Pri\u010da iz Mostara otvara \u0161iru sliku zdravstvene za\u0161tite osoba s pote\u0161ko\u0107ama u razvoju u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n\n\n\n S jedne strane, postoje timovi koji svojim znanjem, posve\u0107eno\u0161\u0107u i dostupno\u0161\u0107u nadilaze ograni\u010denja sustava, dok s druge strane institucionalni okvir jo\u0161 uvijek ne prati realne potrebe pacijenata.<\/p>\n\n\n\n Doktorica Lidija Lasi\u0107 Arapovi\u0107 i dr. Zoran Karlovi\u0107, zajedno sa svojim timom, predstavljaju primjer kako medicina mo\u017ee izgledati kada se kombiniraju stru\u010dnost i empatija, me\u0111utim njihova pri\u010da istovremeno je i upozorenje da se zdravstveni sustav ne mo\u017ee dugoro\u010dno oslanjati na individualni entuzijazam. Istovremeno, iskustva roditelja, stavovi udru\u017eenja i stru\u010dna analiza rehabilitatora jasno ukazuju na isto: bez sustavnih promjena, uklju\u010divanja interdisciplinarnih timova i jasne institucionalne strukture, osobe s pote\u0161ko\u0107ama u razvoju i dalje \u0107e zavisiti od \u201edobrih pojedinaca\u201c, a ne ure\u0111enog sustava.<\/p>\n\n\n\nSvjedo\u010danstvo roditelja: izme\u0111u boli, sustava i povjerenja<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Stomatologija u specifi\u010dnim uvjetima<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Sustav koji kasni za potrebama<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Nevidljiva bol i pogre\u0161na tuma\u010denja<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
\u201eNa\u017ealost, bol kod ovih osoba \u010desto ostaje nevidljiva ili pogre\u0161no interpretirana\u201c, isti\u010de Jahi\u0107.<\/p>\n\n\n\nSustav koji po\u010diva na pojedincima<\/strong><\/h2>\n\n\n\n