Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave \u017eele promijeniti energetsku kartu na Zapadnom Balkanu kroz mre\u017eu bilateralnih sporazuma o uvozu ukapljenog prirodnog plina (LNG), s ciljem smanjenja ovisnosti regije o Rusiji i ja\u010danja energetskog koridora od ju\u017ene do sredi\u0161nje Europe.<\/p>\n\n\n\n
Niz projekata planiran je od Hrvatske preko Bosne i Hercegovine, te Sjeverne Makedonije, Albanije, Crne Gore do Kosova i Srbije. Uklju\u010duju nove plinovode, LNG terminale i plinske elektrane, a pra\u0107eni su politi\u010dkom i financijskom potporom administracije u Washingtonu i Bruxellesu.<\/p>\n\n\n\n
Neki projekti ve\u0107 su u fazi izgradnje ili ugovaranja, drugi su u fazi planiranja, dok se cijeli regionalni energetski sustav postupno preusmjerava prema prirodnom plinu iz SAD-a, Azerbajd\u017eana i Mediterana.<\/p>\n\n\n\n
Jonathan Stern, profesor na Oxfordskom institutu za energetske studije, ukazuje na to da je jugoisto\u010dna Europa ve\u0107 razvila alternativne pravce.<\/p>\n\n\n\n
“Postoje LNG terminali u Gr\u010dkoj i Hrvatskoj, te Ju\u017eni plinski koridor iz Azerbajd\u017eana, uz rumunjsko plinsko polje Neptun Deep u Crnom moru \u010dija bi eksploatacija trebala po\u010deti idu\u0107e godine, a rezerve se procjenjuju na 100 milijardi kubi\u010dnih metara”, kazao je Stern za Radio Slobodnu Europu.<\/p>\n\n\n\n
Bosna i Hercegovina bila je prethodnih mjeseci u fokusu zbog projekta Ju\u017ene plinske interkonekcije s Hrvatskom, koji bi entitetu Federacija BiH omogu\u0107io pristup LNG terminalu na Krku i alternativnim dobavlja\u010dima plina.<\/p>\n\n\n\n
Istodobno, vlasti drugog entiteta, Republike Srpske, nastavljaju razvijati zasebne plinske veze sa Srbijom, uklju\u010duju\u0107i projekt Isto\u010dne interkonekcije od Bijeljine prema Banjoj Luci.<\/p>\n\n\n\n
BiH gotovo pet desetlje\u0107a u potpunosti ovisi o plinu iz Rusije koji sti\u017ee Turskim tokom i uglavnom se koristi za grijanje u Sarajevu, pa je u usporedbi sa Srbijom zanemariv potro\u0161a\u010d.<\/p>\n\n\n\n
Sporazum izme\u0111u BiH i Hrvatske o povezivanju plinovoda od Dalmacije prema sredi\u0161njoj Bosni, s ograncima prema Hercegovini i sjeverozapadu zemlje, potpisan je uz sudjelovanje ameri\u010dkog ministra energetike Chrisa Wrighta u travnju u Dubrovniku.<\/p>\n\n\n\n
Svemu je prethodila vi\u0161emjese\u010dna potpora slu\u017ebenog Washingtona projektu koji su nazvali “strate\u0161kim za energetsku sigurnost regije”.<\/p>\n\n\n\n
Hrvatski dio projekta vodi dr\u017eavni Plinacro, dok je u BiH kao nositelj odre\u0111ena privatna ameri\u010dka tvrtka AAFS Infrastructure and Energy, \u010diji su direktori dio uskog kruga predsjednika SAD-a Donalda Trumpa.<\/p>\n\n\n\n
Projekt je izazvao kritike Europske komisije i Energetske zajednice, \u010diji je BiH \u010dlan, zbog posebnog (lex specialis) zakona u Federaciji BiH u koji je unesena ameri\u010dka privatna tvrtka, kao i pitanja uskla\u0111enosti s pravilima EU-a.<\/p>\n\n\n\n
“Projekt se mora provesti u okviru koji je u potpunosti uskla\u0111en s pravnom ste\u010devinom Energetske zajednice i na\u010delima energetske politike EU-a”, kazala je za RSE Hanna Claeson, glasnogovornica Europske energetske zajednice (EnC) \u010diji su \u010dlanovi zemlje EU-a, BiH i \u0161ire regije.<\/p>\n\n\n\n
BiH godi\u0161nje tro\u0161i do 250 milijuna kubi\u010dnih metara plina, dok bi novim plinovodom trebalo te\u0107i oko 1,5 milijardi kubi\u010dnih metara, pa se razmatra i izgradnja plinskih elektrana koje bi mogle opskrbiti strujom oko 400.000 ku\u0107anstava.<\/p>\n\n\n\n
Trenuta\u010dno se 80 posto struje proizvodi u termoelektranama na ugljen, od kojih su neke izgra\u0111ene prije vi\u0161e od 50 godina. Planirani plinovod bi se povezao s postoje\u0107im koji dolazi iz Srbije.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, profesor Jonathan Stern, s Oxfordskog instituta za energetske studije, smatra da plinovod “jest va\u017ean za BiH, ali ne i za \u0161iru regiju”. On tako\u0111er sumnja u isplativost ulaganja oko milijardu eura, kolika je procijenjena vrijednost novog plinovoda.<\/p>\n\n\n\n
“Hrvatska nema dostupan LNG kapacitet za tranzit plina preko BiH. A i kamo bi i\u0161ao? Srbija ga sad mo\u017ee nabaviti preko Bugarske”, kazao je Stern za RSE.<\/p>\n\n\n\n
Srbija \u0161iri plinsku infrastrukturu nastoje\u0107i zadr\u017eati ulogu regionalnog energetskog \u010dvori\u0161ta, dok paralelno otvara prostor za ameri\u010dki LNG i nova zapadna ulaganja u energetskom sektoru.<\/p>\n\n\n\n
Ministrica energetike Srbije Dubravka \u0110edovi\u0107 Handanovi\u0107 potpisala je zajedni\u010dku izjavu sa SAD-om i vi\u0161e dr\u017eava isto\u010dne i sredi\u0161nje Europe na summitu u Washingtonu u velja\u010di ove godine.<\/p>\n\n\n\n
Direktor Srbijagasa Du\u0161an Bajatovi\u0107 nakon toga je izjavio da \u0107e Srbija “morati kupovati ameri\u010dki plin”, iako koli\u010dine i formalni ugovori nisu definirani.<\/p>\n\n\n\n
Strate\u0161ki sporazum sa SAD-om o energetici iz 2024. predvi\u0111a diversifikaciju izvora, ali formalnog ugovora o kupnji ameri\u010dkog LNG-a zasad nema. Ameri\u010dki plin mogao bi stizati preko hrvatskog terminala na Krku ili gr\u010dkog Aleksandropolisa zahvaljuju\u0107i novim interkonekcijama prema Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji.<\/p>\n\n\n\n
Srbija upravlja mre\u017eom od oko 2.500 kilometara plinovoda i planira nove, uklju\u010duju\u0107i i prema Sjevernoj Makedoniji, te pro\u0161iruje skladi\u0161te Banatski dvor. Trenuta\u010dno vi\u0161e od 80 posto plina dobiva iz Rusije preko Turskog toka. Unato\u010d najavama diversifikacije, klju\u010dni plinski energetski objekti u Srbiji, uklju\u010duju\u0107i modernu elektranu-toplanu TE-TO Pan\u010devo, i dalje su povezani s ruskim Gazpromom i Naftnom industrijom Srbije.<\/p>\n\n\n\n
Crna Gora, iako bez plinske mre\u017ee, postaje dio ameri\u010dkog LNG okvira kroz planove za terminal u luci Bar i budu\u0107e plinske elektrane. Crna Gora je, tako\u0111er, sudjelovala na ameri\u010dkom Transatlantskom plinskom sigurnosnom summitu u Washingtonu u velja\u010di ove godine, gdje je potpisala zajedni\u010dku izjavu kojom je vi\u0161e zemalja sredi\u0161nje i ju\u017ene Europe najavilo suradnju sa SAD-om u energetici.<\/p>\n\n\n\n
Iako su ameri\u010dke tvrtke Enerflex i Wethington Energy Innovation jo\u0161 2023. potpisale memorandum s Vladom Crne Gore o pripremi projekta, nije dogovorena opskrba LNG-om, definirane koli\u010dine ili potpisani drugi ugovori. Podgorica je posljednjih godina podr\u017eavala projekt Jonsko-jadranskog plinovoda (IAP), koji bi povezao Transjadranski plinovod (TAP) u Albaniji s Hrvatskom, no on je jo\u0161 u idejnoj fazi.<\/p>\n\n\n\n
Razmatra se niz plinskih elektrana snage od 50 do 400 megavata u Baru, Podgorici i Pljevljima, uklju\u010duju\u0107i hibridne modele i prenamjene postoje\u0107ih postrojenja.<\/p>\n\n\n\n
“Sve razmatrane opcije su tehni\u010dki izvedive i ekonomski isplative”, prema studijama koje su za Elektroprivredu Crne Gore izradile japanska JERA i \u0161vicarski SS&A Power Consultancy.<\/p>\n\n\n\n
Ovisno o kapacitetu postrojenja i izvoru opskrbe plinom, ulaganja se procjenjuju u rasponu od 233 do 362 milijuna eura.<\/p>\n\n\n\n
Kosovo nema plinsku infrastrukturu i u potpunosti se oslanja na termoelektrane na ugljen. Projekt plinske interkonekcije sa Sjevernom Makedonijom bio je uklju\u010den u investicijski plan EU-a za Zapadni Balkan, ali je zaustavljen zbog, kako su naveli iz vlade, visokih tro\u0161kova i strate\u0161kog fokusa na obnovljive izvore.<\/p>\n\n\n\n
Plinovod bi Kosovu omogu\u0107io pristup plinu iz gr\u010dkih LNG terminala na Egejskom moru, a ideja je bila i izgraditi plinovod prema Albaniji.<\/p>\n\n\n\n
“Ako i kada se tr\u017ei\u0161ne okolnosti promijene i poslovno okru\u017eenje postane privla\u010dnije, Ministarstvo energetike [SAD-a] bit \u0107e spremno pomo\u0107i u povezivanju ameri\u010dkih tvrtki s partnerima na Kosovu”, kazao je za RSE Joshua Volz, specijalni izaslanik ameri\u010dkog Ministarstva energetike.<\/p>\n\n\n\n
Kosovo je odbilo ulo\u017eiti oko 200 milijuna dolara ameri\u010dkog novca u plinsku infrastrukturu kroz program Millennium Challenge Corporation (MCC) i preusmjerilo je sredstva u baterijske sustave za pohranu.<\/p>\n\n\n\n
Skoplje trenuta\u010dno gradi novu plinsku infrastrukturu uz potporu Washingtona i Bruxellesa, nastoje\u0107i prekinuti desetlje\u0107ima dugu ovisnost o ruskom plinu i pozicionirati se kao novo regionalno energetsko \u010dvori\u0161te. Sjeverna Makedonija je \u010dlanica NATO-a i kandidatkinja za \u010dlanstvo u EU-u, pa je diversifikacija opskrbe postala i geopoliti\u010dko pitanje.<\/p>\n\n\n\n
Klju\u010dna kogeneracijska elektrana TE-TO Skoplje, koja opskrbljuje glavni grad toplinskom energijom i proizvodi struju, ovisi o ruskom plinu i pod kontrolom je ruske grupacije Sintez. Skoplje je s ameri\u010dkim dobavlja\u010dima potpisalo memorandum o kupnji ameri\u010dkog LNG-a, ali detalji nisu javno objavljeni.<\/p>\n\n\n\n
Plinovod Gevgelija-Negotino je u izgradnji i povezat \u0107e ovu zemlju s gr\u010dkim LNG terminalima, s po\u010detnim kapacitetom od 1,5 milijardi kubi\u010dnih metara godi\u0161nje. EU institucije financiraju projekt kombinacijom kredita i bespovratnih sredstava, dok se paralelno planira interkonekcija sa Srbijom, \u010diji bi radovi trebali po\u010deti 2027. godine.<\/p>\n\n\n\n
“Sjeverna Makedonija planira izgradnju 67 novih energetskih objekata ukupne instalirane snage 4.416 megavata, uklju\u010duju\u0107i jedno kogeneracijsko postrojenje u blizini Negotina”, kazali su iz Ministarstva energetike, rudarstva i mineralnih sirovina Sjeverne Makedonije za RSE.<\/p>\n\n\n\n
Albanija je u travnju 2026. potpisala strate\u0161ki sporazum vrijedan \u0161est milijardi dolara s ameri\u010dkom tvrtkom Venture Global i gr\u010dkom tvrtkom Aktor LNG USA koja kupuje LNG iz SAD-a za dugoro\u010dnu isporuku ukapljenog plina od 2030. godine.<\/p>\n\n\n\n
Plan uklju\u010duje razvoj energetskog centra u Valoni s LNG terminalom i plinskom elektranom snage oko 380 megavata, uz povezivanje na postoje\u0107i Transjadranski plinovod (TAP) koji od 2020. godine vodi plin iz Azerbajd\u017eana do Italije. Projekt podr\u017eava ameri\u010dka administracija, koja Albaniju vidi kao potencijalnu ulaznu to\u010dku za distribuciju ameri\u010dkog plina prema Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i drugim dijelovima Zapadnog Balkana.<\/p>\n\n\n\n
Albanija nema funkcionalnu unutarnju plinsku mre\u017eu, a postoje\u0107a infrastruktura iz socijalisti\u010dkog razdoblja uglavnom je neupotrebljiva. Za Albaniju, koja gotovo svu elektri\u010dnu energiju proizvodi iz hidroelektrana, izgradnja nove plinske elektrane bila bi sigurnosna rezerva u razdobljima su\u0161e i rastu\u0107e potro\u0161nje.<\/p>\n\n\n\n
“Rje\u0161enje za plinofikaciju Albanije je izgradnja Jonsko-jadranskog plinovoda (IAP) i povezivanje s LNG terminalom u Hrvatskoj, spajanje na Transjadranski plinovod (TAP) kojim sti\u017ee plin iz kaspijske regije te izgradnja LNG terminala i skladi\u0161ta plina u Dumrei”, ka\u017ee Stavri Dhima s Europskog sveu\u010dili\u0161ta u Tirani, koji je 20 godina radio u Institutu za istra\u017eivanje nafte i plina u Fieru.<\/p>\n\n\n\n
LNG terminal u luci Vlor\u00eb mogao bi biti plinsko \u010dvori\u0161te za opskrbu Albanije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Kosova, a preko IAP-a i TAP-a plin bi mogao i\u0107i i za BiH i Italiju.<\/p>\n\n\n\n
“Sama infrastruktura ne jam\u010di energetsku sigurnost”, rekla je za RSE Sophie Corbeau iz Centra za globalnu energetsku politiku u Parizu, govore\u0107i o planovima izgradnje novih LNG terminala, plinovoda i plinskih termoelektrana.<\/p>\n\n\n\n
Corbeau je naglasila da zemlje koje \u017eele smanjiti ovisnost o ruskom plinu moraju najprije osigurati i pouzdane dugoro\u010dne ugovore o opskrbi kod vi\u0161e drugih dobavlja\u010da.<\/p>\n\n\n\n