Mnogi me upozoravaju da \u0161utim i govore: \u201e\u0160ta te briga, Mida, ovo se ne mo\u017ee ispraviti.\u201c Iskreno, \u0161okiran sam tim strahom, tom ravnodu\u0161no\u0161\u0107u i tom navikom da se pred nepravdom spu\u0161ta glava. Kako je mogu\u0107e da se danas ljudi boje re\u0107i istinu? Kako je mogu\u0107e da se narod koji je kroz povijest pre\u017eivio ratove, progone i nepravde danas boji vlastite rije\u010di, vlastitog stava i vlastite odgovornosti?<\/p>\n\n\n\n
Mnogi na\u0161i sinovi dali su svoje \u017eivote za narod i domovinu, a nisu se bojali. Mnogi na\u0161i ljudi pro\u0161li su kroz te\u0161ka vremena, progonstva i stradanja, a nisu se bojali. Pa za\u0161to se mi danas bojimo? Zbog sitnih interesa, zbog polo\u017eaja, zbog koristi i zbog navike da se \u0161uti kako bi se sa\u010duvalo ono malo \u0161to se ima. Upravo zbog tih sitnih interesa gubimo velike interese. Gubimo narod, zemlju, budu\u0107nost i dostojanstvo.<\/p>\n\n\n\n
Jesmo li zaista postali toliko politi\u010dki zapu\u0161ten narod da vi\u0161e ne prepoznajemo \u0161to je va\u017eno? Jesmo li toliko navikli na obe\u0107anja, podjele i prazne rije\u010di da vi\u0161e ne razlikujemo istinskog vo\u0111u od obi\u010dnog trgovca narodnom sudbinom? \u0160to bi jedan lider trebao imati da bi predstavljao svoj narod? Po\u0161tenje, odgovornost, viziju, karakter i spremnost na \u017ertvu za op\u0107e dobro, a ne za osobne ili strana\u010dke interese.<\/p>\n\n\n\n
U posljednje vrijeme mnogo \u010ditam o politi\u010dkim liderima i njihovom djelovanju te se pitam: ako je samo mali dio onoga \u0161to narod godinama govori i \u0161to se mo\u017ee pro\u010ditati istinit, nije li to dovoljan razlog da se postavljaju pitanja i tra\u017ee odgovori? Nije li krajnje vrijeme da politi\u010dari pola\u017eu ra\u010dune narodu, a ne da narod pola\u017ee ra\u010dune politi\u010darima?<\/p>\n\n\n\n
Posebno me boli \u0161utnja mnogih na\u0161ih crkvenih otaca. Dragi sve\u0107enici, vi ste kroz povijest bili moralna snaga i prosvjetitelji na\u0161ega naroda. U najte\u017eim vremenima narod je gledao u vas kao u svjetionik, kao u glas savjesti i istine. Gdje je danas ta hrabrost? Gdje je danas ta rije\u010d koja budi, opominje i okuplja?<\/p>\n\n\n\n
Moram naglasiti da sam odgojen u duhu dubokog po\u0161tovanja prema sve\u0107enicima i Crkvi. U mom \u017eivotu sve\u0107enici su uvijek zauzimali posebno mjesto me\u0111u ljudima, a potje\u010dem iz obitelji koja je povezana s vjerom i svojim narodom. Moj predak, fra Mate Prskalo, sudjelovao je u postavljanju slavnih \u0161irokobrije\u0161kih zvona koja su bila simbol vjere, zajedni\u0161tva i ponosa na\u0161ega kraja.<\/p>\n\n\n\n
Moje po\u0161tovanje prema sve\u0107eni\u010dkom pozivu nije samo naslije\u0111e iz obitelji. Prije mnogo godina upoznao sam jednog mladi\u0107a koji je sa samo \u0161esnaest godina izrazio \u017eelju da postane sve\u0107enik. U njegovoj odluci prepoznao sam iskren poziv i podr\u017eavao sam ga moralno i financijski na njegovom \u017eivotnom putu. Pratio sam njegov razvoj, radovao se njegovim uspjesima i bio uz njega kada je bilo potrebno. Danas je taj mladi\u0107 sve\u0107enik, na \u0161to sam iskreno ponosan, a posebna mi je \u010dast \u0161to sam postao i njegov misni kum.<\/p>\n\n\n\n
Upravo zbog svega toga osje\u0107am pravo i obvezu re\u0107i ono \u0161to mislim kada je rije\u010d o ulozi Crkve i sve\u0107enika u na\u0161em dru\u0161tvu. Ovo ne govorim iz nepo\u0161tovanja prema Crkvi, nego upravo suprotno \u2013 iz ljubavi, po\u0161tovanja i zahvalnosti prema sve\u0107eni\u010dkom pozivu i svemu \u0161to je Crkva kroz povijest u\u010dinila za na\u0161 narod.<\/p>\n\n\n\n
Zato me posebno pogodio doga\u0111aj na blagdan svetog Ante na Humcu. Pred mno\u0161tvom vjernika sa svetog oltara upu\u0107ivani su pozdravi politi\u010darima dok nam sela ostaju prazna, mladi odlaze, a narod se raseljava po cijelom svijetu. Pitam se, \u017eupni\u010de, za\u0161to? Po kojim zaslugama takvi politi\u010dari zaslu\u017euju posebno mjesto u va\u0161im pozdravima? Kakvu poruku time \u0161aljete raseljenom narodu koji iz tu\u0111ine promatra ga\u0161enje svojih ognji\u0161ta?<\/p>\n\n\n\n
Tko je mogao zamisliti da \u0107e se s oltara pozdravljati politi\u010dari dok nam narod nestaje? Oltar bi trebao biti mjesto molitve, vjere, istine i jednakosti svih vjernika pred Bogom. Zato mnoge ljude boli kada vide da se pojedini politi\u010dari posebno isti\u010du i dobivaju po\u010dasti na mjestu koje bi trebalo pripadati svima jednako.<\/p>\n\n\n\n
Dok tisu\u0107e na\u0161ih ljudi kruh zara\u0111uju daleko od rodnog kraja, dok roditelji ispra\u0107aju svoju djecu u tu\u0111inu, a stara ognji\u0161ta ostaju pusta, narod s pravom postavlja pitanje: zar je to poruka koju \u017eelimo poslati? Smatram da nije primjereno da se bilo koji sve\u0107enik dodvorava politi\u010darima ili ih izdvaja iznad obi\u010dnog naroda. To nije dostojanstvo sve\u0107eni\u010dkog poziva niti ono \u0161to narod o\u010dekuje od svojih duhovnih pastira.<\/p>\n\n\n\n
Narod od svojih sve\u0107enika o\u010dekuje hrabrost, pravednost i jednak odnos prema svima. U te\u0161kim vremenima na\u0161i se sve\u0107enici nisu dali kupovati niti su tra\u017eili naklonost mo\u0107nika. Stajali su uz svoj narod. Upravo zato ostali su upisani u na\u0161u povijest i u srca ljudi.<\/p>\n\n\n\n
Nitko ne tra\u017ei od Crkve da se bavi politikom niti da podr\u017eava bilo koju stranku. Ali narod ima pravo o\u010dekivati moralni glas i jednak odnos prema svima. Ako narod ostane bez glasa savjesti, onda ostaju samo manipulacije, strah i \u0161utnja.<\/p>\n\n\n\n
Danas u Bosni i Hercegovini nedostaje vi\u0161e od pola milijuna Hrvata. To nisu samo brojke. To su prazne ku\u0107e, uga\u0161ena ognji\u0161ta, zatvorene \u0161kole, zapu\u0161tena groblja i ti\u0161ina u mjestima gdje je nekada odzvanjao \u017eivot. To su obitelji koje su oti\u0161le jer nisu vidjele perspektivu, mladi koji su spakirali kofere jer nisu htjeli \u017eivjeti od obe\u0107anja i starci koji su ostali sami jer je cijela jedna generacija oti\u0161la trbuhom za kruhom.<\/p>\n\n\n\n
Sve lampice upozorenja odavno su upaljene. Vi\u0161e nije pet do dvanaest \u2013 sada je ve\u0107 pet minuta poslije dvanaest. Ako ne\u0161to hitno ne promijenimo, uskoro ne\u0107e imati tko ostati. Ne\u0107e biti dovoljno \u017ealiti za pro\u0161lo\u0161\u0107u niti govoriti da je sve izgubljeno. Narod koji odustane od sebe, odustao je i od svoje budu\u0107nosti.<\/p>\n\n\n\n
Zato pozivam narod da uzme sudbinu u svoje ruke. Iza\u0111ite na izbore. Tra\u017eite odgovornost od svojih politi\u010dkih predstavnika. Pitajte ih \u0161to su u\u010dinili za narod, za mlade, za obitelji, za sela i za budu\u0107nost. Ne pristajte na stanje koje nas vodi prema nestanku. Ne pristajte na la\u017e da se ni\u0161ta ne mo\u017ee promijeniti.<\/p>\n\n\n\n
Vrijeme je za istinu, odgovornost i promjene. Vrijeme je da prestanemo \u010dekati da netko drugi rije\u0161i na\u0161e probleme. Vrijeme je da se probudimo, okupimo i poka\u017eemo da narod koji zna tko je i \u0161to \u017eeli ne mo\u017ee biti izbrisan.<\/p>\n\n\n\n
Ako danas ne dignemo glas, sutra \u0107e biti kasno. Ako danas ne branimo svoje pravo na opstanak, sutra \u0107emo braniti samo uspomene.<\/p>\n\n\n\n
Zato neka ova poruka bude jasna: narod mora uzeti sudbinu u svoje ruke.<\/p>\n\n\n\n
Miljenko Prskalo \u2013 Mida<\/strong><\/p>\n\n\n\n