![\"\"](\"https:\/\/otpor.media\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/soko-mostar-0-1024x530.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\nDragan \u010covi\u0107 ro\u0111en 1956. godine u Mostaru, odrastao u mostarskom naselju \u0110ikovina, u siroma\u0161noj radni\u010dkoj obitelji (majka doma\u0107ica, otac radnik, rano umirovljen zbog bolesti), tijekom rata i neposredno poslije rata organizirao je kriminalnu, odnosno stru\u010dnim rje\u010dnikom re\u010deno kleptokratsku mre\u017eu radi plja\u010dke dr\u017eavne\/dru\u0161tvene imovine vrijedne vi\u0161e stotina milijuna maraka. Ta je mre\u017ea preko klju\u010dnih javnih institucija, javnih poduze\u0107a i privatnih paravana provela zarobljavanje i plja\u010dku hrvatskog naroda te preuzela gospodarske resurse Hercegovine.<\/p>\n\n\n\n
Skupina kleptokrata – odabranih pojedinaca, u javnosti poznata kao \u201e\u010covi\u0107ev krug\u201d dijeli se na nekoliko klju\u010dnih razina:<\/p>\n\n\n\n
- \n
- Obiteljski krug i \u201e\u010duvari kapitala\u201c (Najvi\u0161e povjerenje),
<\/strong><\/li>\n\n\n\n- Kumovi i povezani poduzetnici \u2013 oligarsi (Gospodarski stupovi),
<\/strong><\/li>\n\n\n\n- Institucionalni i protokolarni operativci (Logistika i \u0161tit),
<\/strong><\/li>\n\n\n\n- Politi\u010dki i tehni\u010dki izvr\u0161itelji u institucijama.<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n
Kako mu je to uspjelo i tko je uop\u0107e Dragan \u010covi\u0107 in\u017eenjer, doktor znanosti, profesor, akademik, dvadesetogodi\u0161nji predsjednik politi\u010dke stranke koju je zarobio i podredio svojim interesima?<\/p>\n\n\n\n
Kao stipendist poduze\u0107a SOKO, koje je bilo va\u017ean subjekt jugoslovenske vojne namjenske industrije, trudio se dokazati pravovjernost na sve na\u010dine uklopiti se u tada\u0161nje jugoslovensko komunisti\u010dko dru\u0161tvo. Postao je \u010dlan predsjedni\u0161tva Saveza socijalisti\u010dke omladine na Ma\u0161inskom fakultetu koji je upisao nakon zavr\u0161ene srednje ma\u0161inske \u0161kole, a zatim i \u010dlan Saveza komunista Jugoslavije. Prilikom upisa na fakultet, ovjera semestra i prijave ispita izja\u0161njavao se kao \u201eJugosloven\u201c po nacionalnosti i potpisivao se \u0107irilicom. Navijao je za Fudbalski klub Vele\u017e, redovito je nosio cvije\u0107e na partizansko groblje u Mostaru i obilazio \u201eslavna mjesta iz Narodnooslobodila\u010dke borbe\u201c kao \u0161to su Jablanica, Kozara i Tjenti\u0161te. Radio je sve ono \u0161to se tra\u017eilo od nekoga tko je htio izgraditi karijeru i postati \u201eneko i ne\u0161to\u201c u tada\u0161njem Mostaru u Jugoslaviji. Radio je i ono \u0161to se nije tra\u017eilo, ali je pretpostavljao da mu to donosi dodatne bodove.<\/p>\n\n\n\n
Demokratske promjene u Bosni i Hercegovini u studenom 1990. godine do\u010dekao je kao in\u017eenjer strojarstva zaposlen u poduze\u0107u SOKO vazduhoplovna industrija u Mostaru. Obna\u0161ao je i funkciju predsjednika Radni\u010dkog savjeta. Eskalacija rata u BiH po\u010detkom travnja 1992. zatekla ga je na funkciji direktora proizvodnje u istom poduze\u0107u. Iz svoje jugoslavenske perspektive nije vidio nikakav problem u tome \u0161to upravlja servisiranjem, opremanjem i naoru\u017eavanjem borbenih zrakoplova JNA koji napadaju Hrvatsku. Bio je uvjeren u pobjedu \u201ena\u0161e Jugoslovenske narodne armije\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Tek kada je u Zaliku eksplodirala cisterna, a granate s Huma i Fortice po\u010dele zasipati grad shvatio je da ne\u0161to nije u redu. Kona\u010dno otrije\u017enjenje do\u0161lo je onoga trenutka kada su ga ni\u0161ki specijalci vratili s kapije njegova poduze\u0107a, koje su njegovi doju\u010dera\u0161nji drugovi nemilice plja\u010dkali tovare\u0107i strojeve, namje\u0161taj i sve \u0161to se dalo utovariti u kamione sivomaslinaste boje. Nekako su prokljuvili da ipak nije Srbin, a Jugosloveni im vi\u0161e nisu trebali. Ni tada mu nije palo na pamet uklju\u010diti se u obranu grada, nego je oti\u0161ao u \u201eKrizni \u0161tab\u201c Sokola u zgradu \u0110a\u010dkoga doma u Mostaru gdje je ostao do kraja svibnja kada se sklonio u Gorance i navodno pridru\u017eio logistici Tre\u0107e bojne gdje je proveo par tjedana.<\/p>\n\n\n\n
Odmah po oslobo\u0111enju Mostara, krajem lipnja 1992. godine od neokomunisti\u010dkog lobija unutar vlasti u Mostaru imenovan je direktorom Sokola. Okupio je oko sebe dio svojih suradnika iz \u201edobrih starih vremena\u201c (Branka Kolobari\u0107a, Zdravka Bevandu, Miru \u0106ori\u0107a, Smaju Klari\u0107a i druge). Tada po\u010dinje jedna od najve\u0107ih plja\u010dki u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n\n\n\n
Svjestan da je veliki holding SOKO s tisu\u0107ama radnika i jakim sindikatom nemogu\u0107e preuzeti odjednom, jer bi otpor javnosti i radnika bio prevelik Dragan \u010covi\u0107 sa svojom kleptokratskom mre\u017eom usitnjava holding osnivanjem dvadesetak manjih poduze\u0107a (k\u0107eri). Radni\u010dka masa se rascijepila, sindikat izgubio mo\u0107, a \u0161trajkovi i prosvjedi su postali lokalizirani i nebitni. Provode\u0107i asimetri\u010dnu privatizaciju, odnosno proces privatizacije kojim su namjerno usitnili nekada\u0161njeg privrednog giganta poduze\u0107e SOKO izbjegli su obvezu raspisivanja velikih i transparentnih natje\u010daja. Naime, za manja poduze\u0107a bilo je lak\u0161e provesti “malu privatizaciju” i izravno ih dodijeliti unaprijed odabranim menad\u017eerima.<\/p>\n\n\n\n
Privatizacijsku pla\u010dku ili vlasni\u010dku transformaciju kojom su \u010covi\u0107, \u010dlanovi njegove obitelji, rodbina, kumovi i bliski prijatelji stekli potpunu kontrolu nad imovinom nekada\u0161njeg giganta SOKO (zapo\u0161ljavao preko osam tisu\u0107a radnika) proveli su u pet faza: Faza I – umjetno obezvre\u0111ivanje poduze\u0107a (drasti\u010dno je umanjena vrijednost SOKO), Faza II – razbijanje obrambenog mehanizma (gigant je podijeljen na ve\u0107i broj malih poduze\u0107a), Faza III \u2013 provedena \u201emala\u201c i \u201evelika\u201c privatizacija (imovinu preuzimaju odabrani), Faza IV – \u010di\u0161\u0107enje od dugova i radnika (metoda “k\u0107i i majka”), Faza V – finalna tranzicija (ekstrahiranje vrijednosti preuzetih nekretnina).<\/p>\n\n\n\n
Kompleks holdinga SOKO prostirao se na ukupnoj povr\u0161ini od 450 000 kvadratnih metara zemlji\u0161ta. Unutar te goleme zemlji\u0161ne parcele, struktura je imala to\u010dne i specifi\u010dne omjere korisne povr\u0161ine i otvorenog prostora odnosno na toj zemlji nalazilo se preko 122 000 kvadratnih metara korisne povr\u0161ine koja je bila raspore\u0111ena u 79 tvorni\u010dkih i poslovnih objekata (goleme proizvodne hale, upravne zgrade, hangari za sklapanje, laboratoriji i ispitne stanice za mlazne motore). Preostalih oko 328 000 kvadratnih metara zemlji\u0161ta obuhva\u0107alo je interne ceste, \u017eeljezni\u010dki kolosijek unutar kruga tvornice, skladi\u0161ta na otvorenom, sportske terene, restoranske parkove i prostrane manevarske povr\u0161ine za prihvat i transport zrakoplovnih dijelova. Uzimaju\u0107i u obzir trenutne tr\u017ei\u0161ne cijene nekretnina u Mostaru, dana\u0161nja realna vrijednost cjelokupnog kompleksa SOKO iznosila bi oko 500 milijuna konvertibilnih maraka. Kada se zbroje podatci o kvadraturama zemlji\u0161ta i objekata (ureda, hala\u2026) te pomno\u017ee s realnim cijenama u industrijskoj zoni, jednostavna matematika dokazuje razmjere plja\u010dke naroda i povla\u0161teni status \u010covi\u0107a i njegovih oligarha.<\/p>\n\n\n\n
Iako su ekonomske prilike u poratnom razdoblju bile znatno lo\u0161ije, a cijene nekretnina ni\u017ee nego danas, stvarna vrijednost ovog industrijskog diva bila je golema. Ona se temeljila na unikatnoj infrastrukturi, specifi\u010dnim strojevima i masivnom zemlji\u0161tu. Usporedba slu\u017ebene knjigovodstvene procjene s realnim stanjem na terenu u tom razdoblju jasno pokazuje kako je funkcionirala kleptokratska mre\u017ea: a) procjena Gojak-Kolobari\u0107 je 47. 163. 666, 00 KM (iznos na koji je srezan cijeli holding u slu\u017ebenim dokumentima), b) stvarna realna vrijednost oko 150. 000. 000, 00 KM. Svo\u0111enjem tvornice na svega tre\u0107inu njezine stvarne vrijednosti, stvoren je prostor u kojem je paket od 33% dionica u \u201emaloj privatizaciji\u201c prodan skupini od 19 odabranih za ugovorenu obvezu ulaganja od svega milijun i pol KM. Zna\u010di da je \u010covi\u0107 u 2000-tim godinama dobio kontrolu nad imovinom vrijednom 150 milijuna maraka za doslovni sitni\u0161 u gotovini i to za novac poduze\u0107a SOKO koji je izvu\u010den preko Croatia banke u Metkovi\u0107u te za obezvrije\u0111ene certifikate.<\/p>\n\n\n\n
PLJA\u010cKA NARODA \u2013 dr\u017eava kao alat, a hrvatski narod kao \u017ertva<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Kleptokratska mre\u017ea oko mostarskog Sokola predstavlja jedan od najsustavnijih primjera \u201eplja\u010dke naroda\u201c. Mre\u017ea nije nastala slu\u010dajno, ve\u0107 je pa\u017eljivo izgra\u0111ena tijekom devedesetih godina pod izravnim politi\u010dkim i operativnim pokroviteljstvom Dragana \u010covi\u0107a. Primarni cilj bio je transformacija goleme dr\u017eavne vojne i civilne industrije u privatne izvore bogatstva i politi\u010dke mo\u0107i, a funkcionirala je kroz strogo podijeljene uloge unutar zatvorenog kruga ljudi. Iako se u stru\u010dnoj literaturi za ovakav model plja\u010dke koristi pojam zarobljavanje dr\u017eave u samom primjeru Sokola pojmovi \u201ezarobljavanje naroda\u201c ili \u201eplja\u010dka naroda\u201c su s ljudskog, sociolo\u0161kog i emotivnog stajali\u0161ta puno to\u010dniji i izravniji opisi onoga \u0161to se dogodilo. Dok je znanstveni izraz \u201ezarobljavanje dr\u017eave\u201c hladna i tehni\u010dka definicija iz politologije, pojam \u201eplja\u010dka naroda\u201c izravno poga\u0111a bit problema i obja\u0161njava tko je stvarna \u017ertva tog procesa.<\/p>\n\n\n\n
U cijelom procesu plja\u010dke imovine Sokola dr\u017eava je bila samo alat\/mehanizam, a narod je \u017ertva. Dr\u017eava (njezini zakoni, agencije za privatizaciju, sudovi i tu\u017eiteljstva) u slu\u010daju SOKO poslu\u017eila je samo kao instrument ili paravan. Kleptokratska mre\u017ea nije plja\u010dkala prazne dr\u017eavne urede, nego je kroz uni\u0161tavanje holdinga SOKO provela izravnu plja\u010dku naroda \u2013 branitelja i radnika koji su tu tvornicu generacijama gradili od vlastitih doprinosa i rada.<\/p>\n\n\n\n
Dragan \u010covi\u0107 sa svojom orta\u010dkom mre\u017eom proveo je plja\u010dku hrvatskog naroda kroz stvaranje ekonomske i egzistencijalne ovisnosti, jer je cijeli proces preuzimanja javnih resursa (SOKO, Aluminij, prora\u010dunski novac) sustavno prezentirao kao \u201eza\u0161tita vitalnog nacionalnog interesa\u201c i \u201eobrana naroda\u201c. Uni\u0161tavanjem proizvodnih radnih mjesta u industriji, hrvatski narod je doveden u situaciju da posao mo\u017ee dobiti isklju\u010divo ako je lojalan stranci odnosno kadrovima Dragana \u010covi\u0107a \u2013 bilo u javnim poduze\u0107ima, bilo u privatnim poduze\u0107ima unutar \u201e\u010covi\u0107eva kruga\u201c (poput Vida\u010dkova Promarka). Ako nisu dio te mre\u017ee, prisiljeni su na iseljavanje, \u010dime se hrvatski narod biolo\u0161ki i ekonomski dodatno oslabio i zarobio.<\/p>\n\n\n\n
Plja\u010dka hrvatskog naroda u ovom sustavu kojeg je osmislio Dragan \u010covi\u0107 nije zavr\u0161ila operacijom SOKO ve\u0107 traje i danas kada javna poduze\u0107a poput Elektroprivrede HZ HB, HT Mostar ili Sveu\u010dili\u0161te u Mostaru pla\u0107aju milijunske najamnine i kupuju nekretnine od \u010covi\u0107evih \u201e\u010duvara kapitala\u201c, taj se novac uzima izravno iz d\u017eepova hrvatskog naroda \u2013 kroz ra\u010dune za struju, poreze i \u0161kolarine. Dragan \u010covi\u0107 je stvarno tehni\u010dki proveo \u201ezarobljavanje dr\u017eave\u201c kako bi tim alatom\/mehanizmom stvorio dru\u0161tvenu posljedicu i \u201ezarobio hrvatski narod\u201c s krajnjim ciljem cijele operacije \u201eplja\u010dke hrvatskog naroda\u201c.<\/p>\n\n\n\n
\u010cOVI\u0106EVA KLEPTOKRATSKA MRE\u017dA \u2013 kronisti\u010dka elita<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
U ekonomskoj teoriji, kriminologiji i politi\u010dkim znanostima, skupina ljudi koja s pozicije mo\u0107i provodi sustavno i zakonski prikriveno preuzimanje imovine naziva se kleptokratska mre\u017ea (mre\u017ea insidera). Ovisno o njihovoj specifi\u010dnoj ulozi u procesu, u stru\u010dnoj se literaturi i tranzicijskoj praksi za njih koriste sljede\u0107i to\u010dni nazivi: menad\u017eerski insideri, korumpirani tehnokrati, tajkunski klijenti, politi\u010dki pokrovitelji ili pokrovitelji kleptokracije. Kada se sve ove uloge spoje, stru\u010dna literatura takvu skupinu naziva kronisti\u010dkom elitom koja je u stvarnosti zatvoreni krug povla\u0161tenih pojedinca \u010dije se bogatstvo i mo\u0107 ne temelje na tr\u017ei\u0161noj utakmici i inovacijama, ve\u0107 isklju\u010divo na bliskosti s politi\u010dkim vladarom i parazitiranju na javnim resursima. Menad\u017eerski insideri ili oligarsi direktori i u\u017ei upravni kadar (poput skupine direktora ili \u010dlanova upravnog odbora \u2013 Branka Kolobari\u0107a, Vlade Majstorovi\u0107a, Dragana Peri\u0107a, Ljube Protrke\u2026) koji su sjedili unutar samog holdinga SOKO posjeduju “insajderske” informacije o stvarnoj vrijednosti poduze\u0107a, a njihov \u0161kolski zadatak je da iznutra pripreme teren odnosno: planski tjeraju poduze\u0107e u gubitke, blokiraju ra\u010dune i tehni\u010dki provedu usitnjavanje holdinga kako bi imovina postala laka meta za preuzimanje.<\/p>\n\n\n\n
Branko Kolobari\u0107 \u2013<\/strong> jedan je od najdugovje\u010dnijih, najodanijih i operativno najva\u017enijih suradnika Dragana \u010covi\u0107a. Dok su drugi akteri u aferi SOKO uglavnom upravljali pojedina\u010dnim poduze\u0107ima k\u0107erima, Kolobari\u0107 je bio \u010covi\u0107eva desna ruka za financijski i pravni in\u017eenjering kojim je nekada\u0161nji vojni div prepu\u0161ten privatnim rukama, nakon \u010dega je nagra\u0111en najvi\u0161im pozicijama u financijskom sektoru Federacije BiH. Bio je desna ruka u Sokolu i arhitekt komadanja poduze\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Tijekom devedesetih godina, dok je Dragan \u010covi\u0107 bio generalni direktor zrakoplovne industrije Soko Mostar, Branko Kolobari\u0107 bio je predsjednik Upravnog odbora (UO). \u010covi\u0107 i Kolobari\u0107 osmislili su i proveli strategiju kojom je jedinstveni vojni gigant rascjepkan na vi\u0161e od 40 manjih, formalno neovisnih dioni\u010dkih dru\u0161tava i dru\u0161tava ograni\u010dene odgovornosti. Kolobari\u0107 je, kao predsjednik UO-a, potpisivao odluke o izdvajanju najvrjednijih nekretnina, hala i zemlji\u0161ta, koje su potom preko Agencije za privatizaciju (koju je vodila Mila Gad\u017ei\u0107) prenesene na privatne osobe i poduze\u0107a iz obiteljskog kruga (poput Valerije \u010culjak). Kada je \u017dupanijsko tu\u017eiteljstvo u Mostaru nakon vi\u0161egodi\u0161njeg pritiska sindikata i javnosti pokrenulo istragu o gospodarskom kriminalu u Sokolu, Kolobari\u0107 je bio ozna\u010den kao sukreator cijelog procesa. Tere\u0107en je za zloporabu polo\u017eaja i ovlasti predsjednika UO-a kako bi omogu\u0107io nezakonit prijenos dr\u017eavne imovine u privatno vlasni\u0161tvo. Kao i u slu\u010daju ostalih \u010dlanova grupe (Mile Gad\u017ei\u0107, Valerije \u010culjak\u2026), Kantonalni sud u Mostaru donio je 2010. godine osloba\u0111aju\u0107u presudu zbog navodnog “nedostatka dokaza”. Za sudjelovanje u kriminalnom postupku vi\u0161estruko je nagra\u0111en od Dragana \u010covi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Najve\u0107a kontroverza u karijeri Branka Kolobari\u0107a nastupa nakon procesa privatizacije, kada ga Dragan \u010covi\u0107 gura na \u010delo institucije koja bi trebala kontrolirati zakonitost tro\u0161enja javnog novca. Usprkos repovima iz Sokola i \u010dinjenici da je protiv njega vo\u0111en sudski postupak za vi\u0161emilijunski gospodarski kriminal, Kolobari\u0107 je imenovan na poziciju zamjenika glavnog revizora u Uredu za reviziju institucija u Federaciji BiH. \u010covjek koji je bio optu\u017een za sumnjivu privatizaciju dr\u017eavne imovine tako je postao slu\u017ebena osoba zadu\u017eena za kontrolu financijskog poslovanja svih federalnih ministarstava, agencija i javnih poduze\u0107a. Na ovaj na\u010din i ovim imenovanjem \u010covi\u0107 je ovladao revizorskim sustavom kako bi osigurao da financijski izvje\u0161taji hercegova\u010dkih javnih poduze\u0107a (poput HT Mostara i Elektroprivrede HZHB) iz kojih je sustavno izvla\u010dio novac ne budu predmetom novih istraga. Model suradnje i povjerenja izme\u0111u \u010covi\u0107a i Kolobari\u0107a prepisan je i na njihove obitelji te je nastavljen u dr\u017eavnim strukturama.<\/p>\n\n\n\n
K\u0107i Branka Kolobari\u0107a, Nina D\u017eidi\u0107, godinama zauzima va\u017ene i visoko pozicionirane funkcije unutar financijskih institucija pod izravnom kontrolom Dragana \u010covi\u0107a. Od kraja 2024. godine obna\u0161a iznimno va\u017enu funkciju zamjenice generalnog revizora u Uredu za reviziju institucija Federacije BiH. Branko Kolobari\u0107 ima ulogu operativnog financijskog planera \u010covi\u0107eve grupe. On je s pozicije predsjednika UO-a formalno-pravno omogu\u0107io da se SOKO rasto\u010di, a \u010covi\u0107 mu je zauzvrat osigurao apsolutni politi\u010dki zaklon, pravosudni imunitet te ga pozicionirao na vrh revizorskog sustava Federacije BiH gdje je godinama nadzirao tijekove novca. Korumpirani tehnokrati (Institucionalni suu\u010desnici) Dr\u017eavni slu\u017ebenici i stru\u010dnjaci izvan poduze\u0107a, poput sudskih vje\u0161taka-procjenitelja (Josip Gojak) i \u010delnika agencije za privatizaciju (Mila Gad\u017ei\u0107) \u010dija uloga u mre\u017ei je klju\u010dna jer oni daju pravni i formalni legitimitet plja\u010dki predstavljaju korumpirane tehnokrate odnosno institucionalne suu\u010desnike provedene plja\u010dke. Oni potpisuju drasti\u010dno umanjene procjene vrijednosti imovine i odobravaju sumnjive ugovore, pretvaraju\u0107i politi\u010dki nalog u prividno “legalan” birokratski postupak.<\/p>\n\n\n\n
Mila Gad\u017ei\u0107 –<\/strong> Odnos izme\u0111u Mile Gad\u017ei\u0107 i Dragana \u010covi\u0107a za javnost, pravosudne krugove ali i medije predstavlja klasi\u010dan primjer politi\u010dko-ekonomskog pokroviteljstva. Upravo kroz njihov odnos provedena je privatizacija\/plja\u010dka Sokola, a akteri su potom nagra\u0111eni visokim dr\u017eavnim i akademskim pozicijama. Sve klju\u010dne spone i operacije koje povezuju Milu Gad\u017ei\u0107 s Draganom \u010covi\u0107em obuhva\u0107ene su u \u010dinjenici da je kao potpredsjednik Vlade FBiH i ministar financija, trebao strate\u0161ki osigurati da proces privatizacije Sokola (\u010diji je bio generalni direktor) kontrolira osoba od maksimalnog povjerenja. Upravo je \u010covi\u0107 omogu\u0107io da na \u010delo \u017dupanijske agencije za privatizaciju HN\u017d-a sjedne Mila Gad\u017ei\u0107 \u010diji je primarni zadatak bio potpisivanje i formalno odobravanje planova komadanja holdinga SOKO preko tzv. \u201emale privatizacije\u201c u kojoj je tre\u0107ina poduze\u0107a\/holdinga pre\u0161la u ruke 19 odabranih osoba. U ovakvom planu izravnu imovinsku korist ostvarila je i njezina obitelj (brat Dragan Gad\u017ei\u0107 i nevjesta Vedranka). Novinari, kriti\u010dari, istra\u017eitelji navode kako je za Milu Gad\u017ei\u0107 upravo SOKO bio \u201eprvi test odanosti\u201c koji je polo\u017eila s uspjehom.<\/p>\n\n\n\n
Kada se po\u010detkom 2000-ih nad krugom oko Dragana \u010covi\u0107a stegao obru\u010d me\u0111unarodne zajednice i doma\u0107eg pravosu\u0111a (otvaranjem niza istraga za gospodarski kriminal, zlouporabu polo\u017eaja i vi\u0161emilijunske malverzacije), nastupila je faza me\u0111usobne institucionalne za\u0161tite. Istraga za Soko prvotno je trebala obuhvatiti samog \u010covi\u0107a, no optu\u017enica je na kraju su\u017eena na Milu Gad\u017ei\u0107, Branka Kolobari\u0107a i Valeriju \u010culjak. Time je \u010covi\u0107 izbjegao izravnu kaznenu odgovornost za komadanje holdinga\/poduze\u0107a, a za optu\u017eenu trojku osiguran je vrhunski pravni tim. Kada je Dragan \u010covi\u0107 u drugim procesima bio uhi\u0107en ili mu je odre\u0111ivan pritvor, \u010dlanovi iste ove poslovno-politi\u010dke mre\u017ee (uklju\u010duju\u0107i i neke od du\u017enosnika iz HDZ-a BiH poput Borjane Kri\u0161to, ali i dioni\u010dare povezane s biv\u0161im poduze\u0107em SOKO) zalo\u017eili su svoju privatnu imovinu u milijunskim iznosima kako bi \u010covi\u0107u osigurali obranu sa slobode. Nakon \u0161to je uspje\u0161no provela prvu fazu privatizacije i osigurala da imovina ostane unutar odabranih obitelji, Mila Gad\u017ei\u0107 je do\u017eivjela munjevit uspon u politi\u010dkoj hijerarhiji, \u0161to se izravno pripisuju \u010covi\u0107evoj nagradi. Pod izravnim politi\u010dkim utjecajem Dragana \u010covi\u0107a, Mila Gad\u017ei\u0107 imenovana je na polo\u017eaj ministrice vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine u Vije\u0107u ministara BiH. Nakon ministarskog mandata, unato\u010d repovima i su\u0111enju koje je trajalo za SOKO, osigurano joj je i presti\u017eno mjesto revizora u Centralnoj banci BiH. Kada se povukla iz operativne politike, njezino uto\u010di\u0161te i nova baza mo\u0107i pod pokroviteljstvom Dragana \u010covi\u0107a postalo je Sveu\u010dili\u0161te u Mostaru (SUM). Na Ekonomskom fakultetu Mila Gad\u017ei\u0107 preuzima funkciju dekanice, a fakultet pod njezinim vodstvom postaje kadrovski inkubator Dragana \u010covi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Dok je Mila Gad\u017ei\u0107 upravljala procesima na fakultetu, \u010covi\u0107 je sa Sveu\u010dili\u0161ta crpio akademski legitimitet, a SUM je zauzvrat dobivao izda\u0161ne financijske injekcije i potporu iz prora\u010duna s federalnih i \u017eupanijskih razina. Mila Gad\u017ei\u0107 nikada nije bila neovisni tehnokrat. Cijeli njezin javni put od osobe koja je potpisala ga\u0161enje zrakoplovnog diva SOKO, preko ministarske fotelje, pa sve do pozicije dekanice \u2013 funkcionirao je po principu “usluga za uslugu” unutar strogo kontroliranog sustava Dragana \u010covi\u0107a. Ona je osigurala prelazak dr\u017eavnih hala i zemlji\u0161ta u ruke obitelji i strana\u010dkih tajkuna, a \u010covi\u0107 joj je zauzvrat osigurao pravosudni imunitet (koji je rezultirao osloba\u0111aju\u0107om presudom) i do\u017eivotnu visoku poziciju u hercegova\u010dkoj dru\u0161tvenoj eliti.<\/p>\n\n\n\n
Josip Gojak – <\/strong>je bio jedan od klju\u010dnih operativaca i direktora u menad\u017eerskoj strukturi Dragana \u010covi\u0107a unutar zrakoplovne industrije SOKO Mostar. Njegova uloga u poduze\u0107u SOKO i kasniji bijeg iz Bosne i Hercegovine predstavljaju klju\u010dan krak pravosudne hobotnice kojom je zaokru\u017eena plja\u010dka tog mostarskog giganta. Kada je Dragan \u010covi\u0107 1998. godine oti\u0161ao iz poduze\u0107a SOKO na poziciju potpredsjednika Vlade Federacije BiH i ministra financija, na mjestu generalnog direktora u tehni\u010dkom mandatu naslijedio ga je upravo Josip Gojak.<\/p>\n\n\n\n
Gojak je imao zadatak operativno provoditi odluke o komadanju i odvajanju imovine koje su \u010covi\u0107 i Kolobari\u0107 kao \u010dlan upravnog odbora prethodno osmislili. Kada su nezadovoljni radnici i sindikati po\u010deli javno prosvjedovati zbog uni\u0161tavanja poduze\u0107a, Gojak je u medijima branio upravu, tvrde\u0107i da “izno\u0161enje problema Sokola u javnost samo \u0161teti poduze\u0107u”, \u010dime je izravno kupovao vrijeme i \u0161titio \u010covi\u0107a od me\u0111unarodnih istraga OHR-a (Ureda visokog predstavnika). Prije nego \u0161to je preuzeo direktorsku fotelju, Gojak je s \u010covi\u0107evim najodanijim ljudima dr\u017eao pod kontrolom klju\u010dne dokumente i bio je i \u010dlan Povjerenstva za procjenu vrijednosti imovine poduze\u0107a SOKO omogu\u0107iv\u0161i provedbu namje\u0161tenih vrijednosti u procjeni imovine. U povjerenstvu su s njim sjedili Branko Kolobari\u0107 (kasniji zamjenik glavnog revizora FBiH) i Jelka Mili\u010devi\u0107 (kasnija ministrica financija FBiH). Zadatak ovog povjerenstva bio je procijeniti vrijednost nekretnina i hala za tzv. \u201emalu privatizaciju\u201c te je vrijednost golemih pogona (450000 m2) procijenjena nerealno nisko, \u0161to je omogu\u0107ilo da 19 odabranih osoba (uklju\u010duju\u0107i \u010covi\u0107evu rodbinu i kumove) u bescjenje preuzme 33 posto dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n
Kada je Financijska policija FBiH u\u0161la u poduze\u0107e SOKO i podnijela opse\u017enu kaznenu prijavu za organizirani kriminal, Josip Gojak i Dragan \u010covi\u0107 bili su prve tri osobe na popisu osumnji\u010denih za izravno nano\u0161enje vi\u0161emilijunske \u0161tete dr\u017eavi. Me\u0111utim, kada je \u017dupanijsko tu\u017eiteljstvo u Mostaru preuzelo slu\u010daj, do\u0161lo je do dobro poznatog scenarija: pod politi\u010dkim pritiskom Dragan \u010covi\u0107 je potpuno izba\u010den iz predmeta, a slu\u017ebena optu\u017enica svedena je na samo \u010detiri osobe \u2013 Milu Gad\u017ei\u0107, Valeriju \u010culjak, Branka Kolobari\u0107a i Josipa Gojaka.<\/p>\n\n\n\n
Za razliku od Gad\u017ei\u0107, \u010culjak i Kolobari\u0107a koji su ostali u Mostaru i do\u010dekali osloba\u0111aju\u0107u presudu pod kontroliranim pravosu\u0111em, Josip Gojak je tijekom 2009. godine pobjegao u Hrvatsku. Budu\u0107i da je posjedovao hrvatsko dr\u017eavljanstvo, postao je potpuno nedostupan pravosudnim tijelima Bosne i Hercegovine. Njegov bijeg poslu\u017eio je kao savr\u0161en pravni manevar: postupak protiv njega je razdvojen, a preostali trojac u Mostaru oslobo\u0111en je krivnje 2010. godine jer su se klju\u010dne operativne odluke i potpisi mogli svaliti na “nedostupnog” Gojaka. U hercegova\u010dkoj privatizacijskoj sagi, Josip Gojak je odigrao ulogu operativnog izvr\u0161itelja na terenu i “gromobrana”. Kao direktor je proveo odluke, kao \u010dlan povjerenstva potpisao nerealno niske procjene imovine, a na kraju je bijegom preko granice osigurao da cijeli krug oko Dragana \u010covi\u0107a pro\u0111e bez dana zatvora i zadr\u017ei milijunski vrijedne nekretnine biv\u0161eg zrakoplovnog diva.<\/p>\n\n\n\n
Tajkunski klijenti (Rentijerska elita) Privatni poduzetnici i obiteljski krug (poput Vedranke Gad\u017ei\u0107, Valerije \u010culjak, Ante Vida\u010dka, Ivice Dre\u017enjaka, Dragana Peri\u0107a, Luke Jurilja, Marka Peri\u0107a) koji se nalaze na samom kraju lanca. Oni ne posjeduju tehni\u010dka\/proizvodna znanje, ve\u0107 slu\u017ee kao privatni paravan za preuzimanje o\u010di\u0161\u0107enih nekretnina. Kroz sustav politi\u010dkog klijentelizma, prepu\u0161tene su im hale i zemlji\u0161te, a potom su njihova privatna poduze\u0107a (npr. Promark) nagra\u0111ena milijunskim javnim natje\u010dajima i ugovorima s javnim poduze\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n
Vedranka Gad\u017ei\u0107 \u2013 <\/strong>Primjer generacijskog prijenosa kapitala i mo\u0107i unutar mre\u017ee koju je formirao Dragan \u010covi\u0107 je odnos Vedranke Gad\u017ei\u0107 i Dragana \u010covi\u0107a. Dok je sestra Vedrankina mu\u017ea Dragana, Mila Gad\u017ei\u0107, bila klju\u010dni politi\u010dko-institucionalni saveznik Dragana \u010covi\u0107a tijekom same privatizacije Sokola, Vedranka Gad\u017ei\u0107 djeluje kao operativni \u010duvar i upravitelj tog naslije\u0111enog obiteljskog kapitala u uskoj suradnji s \u010covi\u0107evim krugom povjerenika. Nakon \u0161to je obitelj Gad\u017ei\u0107 (preko pokojnog Vedrankina supruga Dragana Gad\u017ei\u0107a) u\u0161la u vlasni\u0161tvo prve faze privatizacije Sokola, stvorena je mre\u017ea povezanih poduze\u0107a k\u0107eri. Vedranka Gad\u017ei\u0107 je preuzela ulogu dioni\u010dara u tim sustavima, dr\u017ee\u0107i kapital u \u010dvrstoj sprezi s \u010covi\u0107evim najvjernijim tajkunima. Vedranka Gad\u017ei\u0107 je godinama bila jedan od najve\u0107ih pojedina\u010dnih dioni\u010dara u SOKO Helikopteri d.d. dr\u017ee\u0107i 13,86 % ukupnog vlasni\u0161tva, da bi u prosincu 2025. godine prodala cijeli svoj paket od 76.483 dionice. Kupci njezina udjela bili su Ante Vida\u010dak (vlasnik Promarka i glavni akter \u010covi\u0107eve velike privatizacije) te Dragan Peri\u0107, \u010covi\u0107ev \u0161ogor. Transakcija pokazuje kako obiteljski kapital unutar “\u010covi\u0107eve grupe” ostaje strogo zatvoren i prelijeva se isklju\u010divo me\u0111u provjerenim partnerima. Vedranka Gad\u017ei\u0107 je upisana i kao suvlasnica (osniva\u010dica) poduze\u0107a \u201eMOSTARSKI SAJAM\u201c d.o.o. Mostar s udjelom od 4 %. Upravlja Me\u0111unarodnim sajmom gospodarstva u Mostaru, manifestacijom koja se odr\u017eava upravo na prostorima nekada\u0161njeg kompleksa Soko u Rodo\u010du.<\/p>\n\n\n\n
Mostarski sajam je glavni godi\u0161nji projekt Dragana \u010covi\u0107a koji mu slu\u017ei kao regionalna platforma za demonstraciju politi\u010dke mo\u0107i, gdje \u010covi\u0107 osobno ugo\u0161\u0107uje najvi\u0161e dr\u017eavne du\u017enosnike iz Hrvatske, Srbije i Europe. Vedranka Gad\u017ei\u0107, kao dio peto\u010dlanog privatnog vlasni\u010dkog kruga tog sajma, izravno profitira od infrastrukture koju njezina obitelj i stranka kontroliraju. U mostarskim poslovnim krugovima njezina se uloga ne svodi samo na privatne dionice, ve\u0107 i na prisutnost u financijsko-revizorskim institucijama koje kontrolira Dragan \u010covi\u0107. Vedranka Gad\u017ei\u0107 je po struci ovla\u0161tena revizorica koja je godinama sura\u0111ivala i radila na revizijama unutar Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH.<\/p>\n\n\n\n
Zanimljiva je paralela izme\u0111u anga\u017emana Vedranke Gad\u017ei\u0107 i drugih \u010dlanova obitelji \u010covi\u0107evih najbli\u017eih suradnika u toj istoj instituciji. Primjerice, k\u0107i \u010covi\u0107eva kuma (Branka Kolobari\u0107a), Nina D\u017eidi\u0107, imenovana je za zamjenicu glavnog revizora FBiH. Prisutnost osoba poput Vedranke Gad\u017ei\u0107 u revizorskim krugovima osigurava da financijski tokovi hercegova\u010dkih javnih poduze\u0107a i agencija ostanu pod neformalnim nadzorom Dragana \u010covi\u0107a. Dok je veza Dragana \u010covi\u0107a i Mile Gad\u017ei\u0107 bila strate\u0161ko-politi\u010dka (kroz potpisivanje i provo\u0111enje same privatizacije), veza izme\u0111u \u010covi\u0107a i Vedranke Gad\u017ei\u0107 je operativno-kapitalna. Vedranka Gad\u017ei\u0107 predstavlja mostarsku \u201eelitu\u201c koja uspje\u0161no kapitalizira plodove procesa iz devedesetih i dvije tisu\u0107itih godina \u2013 njezine dionice u SOKO Helikopterima, suvlasni\u0161tvo nad Mostarskim sajmom i institucionalni rad slu\u017ee kao logistika koja odr\u017eava ekonomski monopol kruga bliskog Draganu \u010covi\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
Valerija \u010culjak \u2013 <\/strong>jedna je od klju\u010dnih osoba iz naju\u017eeg, obiteljskog kruga predsjednika Dragana \u010covi\u0107a, koja je imala presudnu ulogu u privatizaciji zrakoplovne industrije SOKO kao i u kasnijem financijskom poslovanju povezanih poduze\u0107a. U hercegova\u010dkim poslovno politi\u010dkim krugovima njezina pozicija nadilazi samo formalne funkcije, jer je s obitelji \u010covi\u0107 ve\u017ee izravno srodstvo. Naime, Valerija \u010culjak je tetka Bernardice \u010covi\u0107, supruge Dragana \u010covi\u0107a. Ta bliska rodbinska veza obja\u0161njava golemo povjerenje i njezinu prisutnost na \u010delu poduze\u0107a preko kojih se izvla\u010dio kapital i preuzimala imovina mostarskog giganta. Kao klju\u010dni akter tranzicije te privatizacije\/plja\u010dke Valerija \u010culjak je bila direktorica i suvlasnica privatnog poduze\u0107a Euro Consulting d.o.o. Mostar. Putem procesa male privatizacije, koji je odobrila njezina suradnica Mila Gad\u017ei\u0107, Valerija \u010culjak je za svoje poduze\u0107e osigurala iznimno vrijedne nekretnine \u2013 \u201eAneks uredskih prostora i radiona\u201c te \u201eObjekt u izgradnji\u201c unutar kompleksa SOKO. Njezino poduze\u0107e sklapalo je astronomske ugovore s drugim javnim poduze\u0107ima pod kontrolom Dragana \u010covi\u0107a. Tako je Valerija \u010culjak potpisala ugovor s HT Mostarom (Eronetom) prema kojem je njezino poduze\u0107e za “savjetodavne usluge” mjese\u010dno dobivala nevjerojatnih 15 000 konvertibilnih maraka.<\/p>\n\n\n\n
Kada je pokrenuta istraga o privatizacijskom kriminalu i plja\u010dkanju imovine Sokola (koja je u po\u010detku obuhva\u0107ala i samog Dragana \u010covi\u0107a), Valerija \u010culjak se na\u0161la na su\u017eenoj listi od \u010detiri slu\u017ebeno optu\u017eene osobe. \u017dupanijsko tu\u017eiteljstvo u Mostaru teretilo je Valeriju \u010culjak i Branka Kolobari\u0107a da su zlouporabili polo\u017eaj i me\u0111usobna poznanstva te prekora\u010denjem ovlasti njoj izravno pribavili imovinsku korist. Ba\u0161 kao i u slu\u010daju ostalih \u010covi\u0107evih suradnika, Kantonalni sud u Mostaru donio je 2010. godine osloba\u0111aju\u0107u presudu zbog navodnog \u201enedostatka dokaza\u201c, \u0161to je dvije godine kasnije potvrdio i Vrhovni sud FBiH. Osim kroz papire i poduze\u0107a, veza izme\u0111u Valerije \u010culjak i Dragana \u010covi\u0107a materijalizirana je u slu\u017ebenom imovinskom kartonu obitelji \u010covi\u0107 kroz gradnju njihove \u010duvene, grandiozne vile u mostarskom elitnom naselju Bare.<\/p>\n\n\n\n
Centar za istra\u017eiva\u010dko novinarstvo (CIN) otkrio je da su Dragan i Bernardica \u010covi\u0107 zemlji\u0161te na kojem je izgra\u0111ena njihova luksuzna vila (veli\u010dine oko 2000 kvadrata) kupili upravo od Valerije \u010culjak za iznos od 330 000 KM. Umjesto gotovog novca, \u010covi\u0107i su tetki Valeriji za to zemlji\u0161te dali stan u Makarskoj koji nikada nije prepisala na sebe, ve\u0107 su ra\u010duni za komunalije godinama nastavili stizati na ime Bernardice \u010covi\u0107, \u0161to potvr\u0111uje da se radi o fiktivnim ugovorima kojima se prikriva stvarno porijeklo imovine. Valerija \u010culjak je i danas operativno i financijski prisutna u ostatcima nekada\u0161njeg giganta SOKO jer prema slu\u017ebenom registru Sarajevske burze dr\u017ei visoki paket od 13,89 % dionica u poduze\u0107u SOKO Helikopteri d.d. Mostar, gdje dijeli vlasni\u0161tvo s ostalim bliskim \u010covi\u0107evim partnerima poput Ante Vida\u010daka i Dragana Peri\u0107a. Valerija \u010culjak predstavlja samu sr\u017e \u010covi\u0107eva modela upravljanja \u2013 ona je obiteljski povjerenik koji je osigurao da se dr\u017eavni kapital i nekretnine poduze\u0107a SOKO pretvore u obiteljska privatna poduze\u0107a i luksuzne posjede, za\u0161ti\u0107ena potpunim pravosudnim imunitetom koji u\u017eiva cijeli ovaj krug.<\/p>\n\n\n\n
Ante Vida\u010dak \u2013<\/strong> bliski prijatelj, povezan kumstvom i dugogodi\u0161njim poslovno-politi\u010dkim interesima s Draganom \u010covi\u0107em. Veza i njihov odnos klju\u010dan je za razumijevanje na\u010dina na koji je privatizirana imovina mostarskog zrakoplovnog giganta SOKO i kako danas funkcionira raspodjela javnih milijunskih poslova u Hercegovini. Nakon \u0161to je SOKO usitnjen i pripremljen za privatizaciju (\u010covi\u0107, Gad\u017ei\u0107, Kolobari\u0107\u2026), Ante Vida\u010dak i njegovo gra\u0111evinsko poduze\u0107e Promark d.o.o. kupili su najve\u0107i dio imovine i nekretnina poduze\u0107a SOKO u Rodo\u010du (uklju\u010duju\u0107i ve\u0107inske pakete u SOKO Zrakoplovstvu i SOKO Helikopterima). Iako su u postupcima privatizacije obe\u0107avana velika ulaganja i revitalizacija proizvodnje lakih zrakoplova, stvarni plan se ubrzo pretvorio u prenamjenu i komercijalizaciju zemlji\u0161ta. Umjesto ulaganja i revitalizacije proizvodnje odradili su krug preprodaje imovine javnim poduze\u0107ima. Vida\u010dkovo poduze\u0107e Promark preuzelo je tvorni\u010dke hale u Rodo\u010du, koje su potom \u010desto preprodavane posrednicima (primjerice Stani\u0107 grupi, \u010diji su vlasnici tako\u0111er bliski prijatelji Dragana \u010covi\u0107a) da bi na kraju tog lanca iste objekte po vi\u0161estruko ve\u0107im cijenama otkupila javna poduze\u0107a pod kontrolom Dragana \u010covi\u0107a \u2013 poput Elektroprijenosa BiH na \u010delu s Matanom \u017dari\u0107em. Na taj se na\u010din, kroz kupoprodaju nekretnina unutar kruga bliskih ljudi, javni novac iz dr\u017eavnih poduze\u0107a prelijevao prema privatnim ra\u010dunima \u010covi\u0107a i odabranog kruga. Pored preprodaje nekretnina oplja\u010dkanih od poduze\u0107a SOKO, Promark d.o.o. Ante Vida\u010dka postao je jedan od glavnih gra\u0111evinskih izvo\u0111a\u010da za sve projekte financirane iz javnog prora\u010duna, ili od strane javnih poduze\u0107a kojima upravljaju kadrovi lojalni Draganu \u010covi\u0107u. Sveu\u010dili\u0161te u Mostaru (SUM) dodijelilo je Promarku ugovor vrijedan 4,3 milijuna KM za obnovu zgrade u Rodo\u010du. Hrvatska po\u0161ta Mostar pod vodstvom direktora Mate Rup\u010di\u0107a potpisala je s Promarkom ugovor vrijedan \u010dak 7 milijuna KM za izgradnju Glavnog po\u0161tansko logisti\u010dkog sredi\u0161ta na Bi\u0161\u0107u polju. Sveu\u010dili\u0161na klini\u010dka bolnica (SKB) Mostar je redovito anga\u017eirala Promark na projektima utopljavanja i energetske obnove bolni\u010dkih objekata pod vodstvom ravnatelja Ante Kvesi\u0107a. Zbog na\u010dina na koji je imovina prenesena iz dr\u017eavnog vlasni\u0161tva na privatne subjekte, Federalno tu\u017eiteljstvo i Kantonalno tu\u017eiteljstvo u Mostaru vodili su vi\u0161e istraga. Jedan od specifi\u010dnih krakova istrage obuhva\u0107ao je i slu\u010daj u kojem su se \u010covi\u0107 i Vida\u010dak teretili kao suizvr\u0161itelji za sklapanje \u0161tetnih ugovora i nepla\u0107anje najamnine u Slobodnoj zoni SOKO, \u010dime je nanesena izravna \u0161teta tom poduze\u0107u. Unato\u010d brojnim optu\u017enicama i medijskim aferama, ovaj poslovno-politi\u010dki dvojac uspje\u0161no je zadr\u017eao kontrolu nad ve\u0107inom preostale infrastrukture u mostarskom Rodo\u010du.<\/p>\n\n\n\n
Luka Jurilj zet Ante Vida\u010dka – <\/strong>u poslovnim krugovima Mostara pojavljuje se kao “diskretni” investitor koji sustavno otkupljuje dionice nekada\u0161njih poduze\u0107a zrakoplovnog giganta SOKO, \u0161to ga dovodi u izravnu vezu s ostav\u0161tinom i strukturama koje je postavio Dragan \u010covi\u0107. Luka Jurilj je u o\u017eujku 2025. godine kada je Zra\u010dna luka Zagreb prodala svoj preostali udio u posrnulom poduze\u0107u SOKO Air d.d. bio klju\u010dni kupac. Jurilj je tada svoj osobni vlasni\u010dki udio u SOKO Air d.d. naglo pove\u0107ao s ranijih 6,8% na \u010dak 24,6%. Ovim potezom Jurilj je zasjeo na drugo mjesto najve\u0107ih vlasnika, odmah iza poduze\u0107a Mostarski sajam d.o.o. kojim dugi niz godina upravlja Dalfina Bo\u0161njak danas kao direktorica, koja je nekada bila portir na kapiji poduze\u0107a SOKO, provjereni i najbli\u017ei kadar Dragana \u010covi\u0107a. Jurilj ne kupuje udjele samo u zrakoplovnom segmentu, ve\u0107 sustavno dr\u017ei pozicije u nizu manjih dioni\u010dkih dru\u0161tava nastalih cijepanjem holdinga kojim je u devedesetima upravljao \u010covi\u0107 kao \u0161to su naprimjer dru\u0161tva: Soko Bravarsko Limarsko d.d. Mostar gdje je jedan od najve\u0107ih pojedina\u010dnih dioni\u010dara s visokih 24,93% vlasni\u0161tva. Zanimljivo je da u tom istom poduze\u0107u dionice dr\u017ei i Ante Vida\u010dak, koji je ina\u010de Juriljev punac, \u010covi\u0107ev kum i vlasnik gra\u0111evinskog diva Promark. U Soko Odr\u017eavanje d.d. Mostar Jurilj se pojavljuje s manjim paketom dionica ali prate\u0107i u stopu procese restrukturiranja i skup\u0161tine dioni\u010dara na kojima se donose odluke o preostalim nekretninama. Kao i kod ostalih jamaca o\u010duvanja \u010covi\u0107eve plja\u010dke branitelja iza kupovine dionica ne stoji namjera revitalizacije industrije, ve\u0107 kontrola nad iznimno vrijednim gra\u0111evinskim zemlji\u0161tem i halama u industrijskoj zoni Rodo\u010d.<\/p>\n\n\n\n
Model koji su uspostavili kadrovi lojalni Draganu \u010covi\u0107u funkcionira tako da privatni dioni\u010dari (poput Jurilja i Vida\u010dka) dr\u017ee vlasni\u0161tvo nad prostorima koje potom kroz najam ili preprodaju zakupljuju javna poduze\u0107a, Sveu\u010dili\u0161te u Mostaru ili institucije pod izravnom politi\u010dkom kontrolom Dragana \u010covi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Marko Peri\u0107 (sin \u010covi\u0107evog \u0161ogora Dragana Peri\u0107a)\u2013 <\/strong>pozicioniran unutar vlasni\u010dkih struktura ostataka giganta SOKO po istom investicijskom modelu po kojem u krugu oko Dragana \u010covi\u0107a posluju i drugi privatni poduzetnici poput Luke Jurilja, Ante Vida\u010dka, \u017deljka Leske. Peri\u0107evi poslovni potezi izravno se naslanjaju na ostav\u0161tinu privatizacijskih\/plja\u010dka\u0161kih procesa koje je u Rodo\u010du zapo\u010deo Dragan \u010covi\u0107 i suradnici. Kada je Zra\u010dna luka Zagreb na Sarajevskoj burzi prodala svoj preostali paket dionica u SOKO Air d.d., Marko Peri\u0107 se pojavio kao jedan od trojice odabranih kupaca. Peri\u0107 je tom prilikom pove\u0107ao svoj vlasni\u010dki udio s 5,6% na 16,9%, zasjedaju\u0107i na tre\u0107e mjesto najve\u0107ih dioni\u010dara. Time je u\u0161ao u izravno partnersko upravljanje poduze\u0107em s Mostarskim sajmom d.o.o. (najve\u0107i dioni\u010dar s 29,7%), kojeg kao \u0161to je navedeno godinama vodi Dalfina Bo\u0161njak, najpovjerljivija i dugogodi\u0161nja suradnica Dragana \u010covi\u0107a. Kupnja dionica od strane privatnih osoba (Peri\u0107, Jurilj) ne slu\u017ei za pokretanje davno propale proizvodnje zrakoplova, ve\u0107 za kontrolu nad preostalim nekretninama i zemlji\u0161tem. To je prepisana matrica po kojoj funkcioniraju svi pravni sljednici biv\u0161eg giganta SOKO kojim je \u010covi\u0107 devedesetih upravljao. Privatni dioni\u010dari bliski Draganu \u010covi\u0107 vlasni\u0161tvom u poduze\u0107ima nastalim privatizacijskom plja\u010dkom holdinga SOKO kontroliraju procese kada ta dru\u0161tva prodaju ili iznajmljuju poslovne prostore javnim poduze\u0107ima pod politi\u010dkom kontrolom Dragana \u010covi\u0107a – poput Elektroprivrede HZ HB ili Elektroprijenosa BiH. Marko Peri\u0107 povezan je s ostalim \u010covi\u0107evim igra\u010dima. U svim transakcijama unutar Soko Aira i ostalih srodnih poduze\u0107a, Peri\u0107 djeluje koordinirano s Lukom Juriljem i \u017deljkom Leskom. Ova skupina investitora na burzi sustavno prati i otkupljuje slobodne pakete dionica, zatvaraju\u0107i vlasni\u010dki krug tako da preostala imovina biv\u0161eg zrakoplovnog sustava trajno ostane pod nadzorom osoba odanih Draganu \u010covi\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
\u017deljko Lesko (ro\u0111ak Dragana \u010covi\u0107a)- <\/strong>povezan je sa strukturama Dragana \u010covi\u0107a kao dugogodi\u0161nji operativac unutar biv\u0161eg sustava zrakoplovnog giganta SOKO. Pripada u\u017eem krugu lokalnih menad\u017eera i investitora koji dr\u017ee klju\u010dne poluge nad preostalom imovinom, nekretninama i dionicama u mostarskom Rodo\u010du. Njegova uloga i povezanost “Sokolovu krugu” kojeg kontrolira \u010covi\u0107 je zna\u010dajna. Dok su drugi \u010covi\u0107evi bliski suradnici (poput kuma Ante Vida\u010dka) preuzimali ulogu ve\u0107inskih vlasnika kroz svoja gra\u0111evinska poduze\u0107a, \u017deljko Lesko postavljen je kao klju\u010dna upravlja\u010dka osoba na terenu. Obna\u0161a du\u017enost direktora dru\u0161tva Soko specijalna oprema d.o.o. Mostar, a zanimljivo je da su stvarni vlasnici tog dru\u0161tva upravo Ante Vida\u010dak i Dragan Peri\u0107, najbli\u017ei \u010covi\u0107evi ljudi. Lesko je tako\u0111er registriran kao ovla\u0161tena osoba i u drugim pravnim sljednicima Sokola poput dru\u0161tva Soko Bravarsko limarsko d.d. Mostar. Zanimljiva je i \u010dinjenica da je Lesko ba\u0161 kao i drugi navedeni operativac Jurilj zet Ante Vida\u010dka. U o\u017eujku 2025. godine, kada je Zra\u010dna luka Zagreb prodala preostalih 33,3% vlasni\u0161tva u Soko Airu, \u017deljko Lesko bio je jedan od trojice odabranih privatnih kupaca. Operacija je izvedena u strogoj koordinaciji s Lukom Juriljem i Markom Peri\u0107em. Zajedno s njima i poduze\u0107em Mostarski sajam d.o.o. (koju vodi \u010covi\u0107eva najbli\u017ea suradnica Dalfina Bo\u0161njak), Lesko je u potpunosti zatvorio vlasni\u010dku strukturu Soko Air d.d.. Time je osigurano da poduze\u0107e ostane pod apsolutnom kontrolom ljudi odanih Draganu \u010covi\u0107u. Uloga \u017deljka Leska u mostarskom Rodo\u010du savr\u0161eno se uklapa u \u0161iri model privatizacijske transformacije pod kontrolom Dragana \u010covi\u0107a. Dok medijske istrage i portali (poput portala Otpor.media) navode da je izvorna zrakoplovna pri\u010da s Croatia Airlinesom slu\u017eila samo kao paravan za komadanje dr\u017eavne imovine, operativci poput Leske imali su zadatak pravno i fizi\u010dki upravljati tim prostorima. Umjesto proizvodnje lakih zrakoplova, fokus poduze\u0107a kojima Lesko upravlja ili u njima ima dionice preba\u010den je na rentanje, odr\u017eavanje i preprodaju prostranih tvorni\u010dkih hala javnim poduze\u0107ima i institucijama.<\/p>\n\n\n\n
Dragan Peri\u0107 \u2013<\/strong> povezan je s Draganom \u010covi\u0107em bliskim obiteljskim vezama (\u0161ogori\/bad\u017ee), kao i vi\u0161edesetljetnim zajedni\u010dkim radom u vojnoj industriji giganta SOKO. Ta je osobna i poslovna veza bila temelj za preuzimanje vrijedne imovine nekada\u0161njeg zrakoplovnog giganta. Njihov odnos i zajedni\u010dki interesi definirani su kroz obiteljsku povezanost, suradnja u pripremi vlasni\u010dke transformacije, (su)vlasni\u0161tvo u privatiziranim\/oplja\u010dkanim dru\u0161tvima. Dragan Peri\u0107 i Dragan \u010covi\u0107 o\u017eenili su dvije sestre, k\u0107eri umirovljenog rudara Blage Prskala. \u010covi\u0107 je o\u017eenio Bernardicu Prskalo, dok je Peri\u0107 o\u017eenio njezinu sestru Mirjanu Prskalo. Zbog ovog bliskog srodstva, Dragan Peri\u0107 u\u017eiva status osobe od najvi\u0161eg povjerenja Dragana \u010covi\u0107a. Kada je Dragan \u010covi\u0107 tijekom devedesetih postavljen za generalnog direktora holdinga SOKO, Dragan Peri\u0107 je bio njegov izravni operativac u osjetljivom sektoru vojne proizvodnje. \u010covi\u0107 je zatim utemeljio poduze\u0107e Soko Vit d.o.o., koje je bilo registrirano za proizvodnju i dizajn naoru\u017eanja te vojne opreme. Na mjesto direktora poduze\u0107a Soko Vit imenovan je upravo Dragan Peri\u0107. Soko Vit je bio i jedan od suosniva\u010da Hercegova\u010dke banke. Prema slu\u017ebenom izvje\u0161\u0107u privremene upraviteljice Hercegova\u010dke banke Toby Robinson iz 2001. godine, poduze\u0107e Soko Vit pod Peri\u0107evim vodstvom bilo je ozna\u010deno kao jedan od subjekata preko kojih se nezakonito izvla\u010dio i prelijevao novac koji je u obliku pomo\u0107i dolazio iz Hrvatske. Nakon cijepljenja i privatizacije holdinga SOKO, Peri\u0107 se s pozicije direktora transformirao u jednog od najve\u0107ih privatnih kapitalaca u industrijskoj zoni Rodo\u010d. Peri\u0107 je danas drugi najve\u0107i pojedina\u010dni dioni\u010dar poduze\u0107a Soko Helikopteri d.d. Mostar s 20,92% udjela te obna\u0161a du\u017enost predsjednika Nadzornog odbora. Podsjetimo, da je prvi najve\u0107i dioni\u010dar u tom poduze\u0107u Ante Vida\u010dak, \u010covi\u0107ev kum i vlasnik gra\u0111evinskog diva Promark. Peri\u0107 se pojavljuje kao suosniva\u010d i stvarni vlasnik u poduze\u0107u Soko-Specijalna oprema d.o.o., gdje posluje u izravnom partnerstvu s Vida\u010dkom, dok im operativne poslove na terenu vodi \u017deljko Lesko.<\/p>\n\n\n\n
Forenzika nam pokazuje da je krug oko \u010covi\u0107a i Peri\u0107a sinkronizirano kupovao vrijednu imovinu preko njihova punca Blage Prskala. Prskalo je kupovao luksuzne stanove u Zagrebu i Makarskoj u razdoblju kada su protiv \u010covi\u0107a pokretane sudske istrage, da bi te nekretnine naknadno ugovorima o darovanju prepisao na k\u0107eri Bernadicu \u010covi\u0107 i Mirjanu Peri\u0107. Zahvaljuju\u0107i \u010covi\u0107evoj mo\u0107i unutar policijskih struktura Draganov brat Robert Peri\u0107, bio je visoko rangirani kandidat te je dobivao sna\u017enu potporu prilikom izbora za \u010delne pozicije unutar Dr\u017eavne grani\u010dne slu\u017ebe i sigurnosnih struktura.<\/p>\n\n\n\n
Ivica Dre\u017enjak \u2013<\/strong> \u010dlan je u\u017eeg menad\u017eerskog i interesnog kruga Dragana \u010covi\u0107a, a njegova uloga ve\u017ee se uz prvu, takozvanu “malu privatizaciju” poduze\u0107a\/holdinga SOKO Mostar s po\u010detka 2000-ih godina. Prema svjedo\u010danstvima biv\u0161ih radnika i sindikalnih \u010delnika, Ivica Dre\u017enjak je bio jedan od odabranih pojedinaca kadrova JNA-KOS kojima je omogu\u0107eno preuzimanje dijelova tvornice. Dre\u017enjak je kupio dio imovine i kapaciteta Sokola u sklopu rane faze privatizacije. Kontroverzno je da u trenutku privatizacije i kupnje pogona nije imao registrirano poduze\u0107e, otvoren bankovni ra\u010dun niti ijednog zaposlenog radnika. Bez obzira na manjkavosti cijeli je proces operativno proveden preko Agencije za privatizaciju, u kojoj je tada glavnu rije\u010d vodila spomenuta direktorica Mila Gad\u017ei\u0107 dugogodi\u0161nja i bliska suradnica Dragana \u010covi\u0107a. Dok je ve\u0107ina nekada\u0161njih radnika Sokola ostala bez posla, pla\u0107a i uvezanog radnog sta\u017ea, ova je skupina odabranih \u201emenad\u017eera\u201c ostvarila nagli skok u dru\u0161tvenom utjecaju i materijalnom bogatstvu. Menad\u017eerska struktura kojoj pripada i Dre\u017enjak poslu\u017eila je kao formalni jamac da se kapital i nekretnine izvu\u010dene iz nekada\u0161nje vojne industrije trajno zadr\u017ee i prepisuju unutar kruga ljudi bliskih i lojalnih Draganu \u010covi\u0107u. Utjecaj i prisutnost obitelji Dre\u017enjak unutar biv\u0161eg kruga tvornice u Rodo\u010du nastavljeni su i kroz upravlja\u010dke strukture u kasnijim godinama. Primjerice, Ivica Dre\u017enjak je postavljen i registriran kao slu\u017ebeni direktor poduze\u0107a Soko Zrakoplovstvo d.d. Mostar, koje je danas u ve\u0107inskom vlasni\u0161tvu gra\u0111evinskog poduze\u0107a Promark d.o.o. (u vlasni\u0161tvu \u010covi\u0107eva kuma Ante Vida\u010dka). Na taj je na\u010din obiteljsko-poslovna linija ostala trajno uvezana u eksploataciju i iznajmljivanje preostalih nekretnina biv\u0161eg industrijskog diva. Danas u krugu SOKO djeluje poduze\u0107e PRISIKA d.o.o. koje je u vlasni\u0161tvu Ivice Dre\u017enjaka i njegove k\u0107erke Radmile, a direktor mu je sin Igor. Prihodi ovog poduze\u0107a u 2025. godini ne\u0161to vi\u0161e od 9 i pol milijuna konvertibilnihmaraka.<\/p>\n\n\n\n
Dalfina Bo\u0161njak –<\/strong> u privatizaciji\/plja\u010dki i transformaciji holdinga Soko nije sudjelovala kao izravni kupac imovine, ve\u0107 kao institucionalni \u010duvar i upravitelj klju\u010dnih infrastrukturnih i pravnih ostataka tog sustava. Njezina uloga u cijelom procesu odvijala se kroz specifi\u010dne, strate\u0161ki raspore\u0111ene funkcije unutar \u010covi\u0107evog kruga. Nakon \u0161to je pod vodstvom Dragana \u010covi\u0107a zapo\u010delo ga\u0161enje i komadanje zrakoplovne proizvodnje u Rodo\u010du, golemi tvorni\u010dki prostori ostali su prazni. Dalfina Ba\u0161njak je 2003. godine preuzela upravljanje poduze\u0107em Mostarski sajam d.o.o., koja je fizi\u010dki smje\u0161tena upravo u tim biv\u0161im halama i na zemlji\u0161tu tvornice SOKO (u sklopu Slobodne zone Hercegovina). Kroz njezinu ulogu direktorice, ti su napu\u0161teni dr\u017eavni industrijski resursi prenamijenjeni i stavljeni u funkciju manifestacije koja osigurava politi\u010dki i ekonomski marketing Draganu \u010covi\u0107u uz obilatu potporu dr\u017eave za njihov privatni projekt. Dok su se proizvodni pogoni gasili, hrvatski zrakoplovni subjekti (Croatia Airlines i Zra\u010dna luka Zagreb) ostali su zarobljeni u suvlasni\u0161tvu poduze\u0107a Soko Air d.d., u kojoj je upravo Mostarski sajam d.o.o. bio i ostao najve\u0107i pojedina\u010dni dioni\u010dar (29,7% udjela). Dalfina Bo\u0161njak je postavljena na mjesto predsjednice Nadzornog odbora Soko Air d.d. te je s te pozicije godinama pravno kontrolirala i odr\u017eavala poduze\u0107e u stanju mirovanja, osiguravaju\u0107i da preostali kapital i vrijedna prava ne odu izvan kontrole Dragana \u010covi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Kada je u o\u017eujku 2025. godine provedena kona\u010dna faza izlaska hrvatskih partnera iz poduze\u0107a Soko air d.d. dionice su prenesene na odabrane privatne investitore Luku Jurilja, Marka Peri\u0107a i \u017deljka Lesku. Dalfina Ba\u0161njak je, upravljaju\u0107i najve\u0107im paketom dionica preko Sajma, osigurala glatku tranziciju i koordinaciju na terenu. Time je onemogu\u0107eno da se bilo tko izvan kruga povjerljivih ljudi i partnera Dragana \u010covi\u0107a uklju\u010di u upravljanje imovinom i zemlji\u0161tem u Rodo\u010du. Njezino sudjelovanje u sagi o Sokolu stoga je imalo ulogu institucionalne poluge \u2013 ona je osigurala da nekretnine i dionice oplja\u010dkanog zrakoplovnog giganta pre\u017eive tranziciju i zavr\u0161e kao stabilna baza za privatno-politi\u010dke interese Dragana \u010covi\u0107a. Zato Dalfina Bo\u0161njak pripada naju\u017eem i povjerljivom politi\u010dko-poslovnom krugu Dragana \u010covi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Zbog \u010dinjenica da Mostarski sajam d.o.o. svake godine dobiva stotine tisu\u0107a konvertibilnih maraka bespovratnih sredstava s razli\u010ditih razina vlasti (Vije\u0107e ministara BiH, Vlada Federacije BiH, \u017eupanijska ministarstva i Grad Mostar), da javni servisi tro\u0161e goleme resurse za izravne prijenose i promociju ove manifestacije koja je privatno vlasni\u0161tvo, da Dalfina Ba\u0161njak osobno uru\u010duje specijalne zahvalnice i priznanja \u010covi\u0107evim politi\u010dkim partnerima ona nije samo administrativni rukovoditelj, ve\u0107 operativna spona koja poslovnu infrastrukturu biv\u0161eg zrakoplovnog giganta SOKO dr\u017ei u punoj funkciji politi\u010dkih i ekonomskih ciljeva Dragana \u010covi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
- Kumovi i povezani poduzetnici \u2013 oligarsi (Gospodarski stupovi),