Povodom 50. obljetnice povijesne akcije Zvonka Taika Bu\u0161i\u0107a, Miljenko Prskalo, \u010dlan Hrvatskog nacionalnog eti\u010dkog sudi\u0161ta, uputio je javnosti emotivno priop\u0107enje. Prisje\u0107aju\u0107i se 10. rujna 1976. godine i neizmjerne \u017ertve koju je Bu\u0161i\u0107 podnio za ideale o slobodnoj domovini, Prskalo se s dubokim po\u0161tovanjem osvr\u0107e na njegovu tragi\u010dnu sudbinu.<\/p>\n\n\n\n
No, ovaj tekst nije samo sje\u0107anje na jednog od najpoznatijih hrvatskih rodoljuba; on je ujedno i jasna opomena dana\u0161njim generacijama te o\u0161tar poziv na politi\u010dko zajedni\u0161tvo, odgovornost i prestanak podjela me\u0111u Hrvatima u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n\n\n\n
Priop\u0107enje koje budi sje\u0107anja, ali i usmjerava prema budu\u0107nosti, prenosimo u cijelosti:<\/p>\n\n\n\n
Danas, 10. rujna 2026. godine, navr\u0161ava se punih 50 godina od doga\u0111aja koji je obilje\u017eio \u017eivot Zvonka Taika Bu\u0161i\u0107a i ostao zapisan u hrvatskoj povijesti.<\/p>\n\n\n\n
Na dana\u0161nji dan, 10. rujna 1976. godine, skupina hrvatskih politi\u010dkih aktivista koju su \u010dinili Zvonko i Julienne Bu\u0161i\u0107, Petar Matani\u0107, Frane Pe\u0161ut i Slobodan Vla\u0161i\u0107, otela je putni\u010dki zrakoplov Boeing 727 TWA 355 na letu od New Yorka do Chicaga, sa 76 putnika.<\/p>\n\n\n\n
Njihova namjera bila je iz zrakoplova izbaciti letke nad Londonom i Parizom, u kojima bi se objasnio hrvatski slu\u010daj u tada\u0161njoj Jugoslaviji i pozvalo na njezinu neovisnost. Letci su nosili naslov \u201ePoziv na borbu protiv srpske hegemonije\u201c, a krajnji cilj trebali su biti Zagreb i Solin.<\/p>\n\n\n\n
Glavni cilj akcije bio je prisiliti ameri\u010dke i europske medije da objave Bu\u0161i\u0107eve letke i upoznaju svjetsku javnost s polo\u017eajem hrvatskoga naroda u tada\u0161njoj Jugoslaviji.<\/p>\n\n\n\n
Sa sobom nisu nosili pravo oru\u017eje, nego materijal od kojega su napravili la\u017eni eksploziv koji su omotali oko svojih tijela. Pravu bombu i propagandni materijal Zvonko Bu\u0161i\u0107 ostavio je u pretincu newyor\u0161ke podzemne \u017eeljeznice, o \u010demu su, preko pilota, proslijedili informacije.<\/p>\n\n\n\n
Nakon \u0161to su njihovi zahtjevi i proglasi objavljeni u ameri\u010dkom tisku, zrakoplov je sletio u Pariz, gdje su se otmi\u010dari predali.<\/p>\n\n\n\n
Na\u017ealost, prilikom poku\u0161aja deaktiviranja bombe poginuo je ameri\u010dki policajac Brian Murray, djelatnik odjela za bombe, dok su jo\u0161 trojica ljudi bila ranjena.<\/p>\n\n\n\n
Na su\u0111enju je sudac u zapisnik naveo da gospodin Bu\u0161i\u0107 nije bio motiviran osobnim interesom, nego idealima hrvatske neovisnosti, te da je smrt i ranjavanje drugih osoba bilo nenamjerno. Zatra\u017eio je da se Zvonko Bu\u0161i\u0107 nakon izdr\u017eane kazne pusti na uvjetnu slobodu.<\/p>\n\n\n\n
Supruga poginulog policajca kasnije je pokrenula sudski postupak protiv nadle\u017enih policijskih tijela zbog, kako je tvrdila, velikog nemara koji je prethodio tragediji, protive\u0107i se poku\u0161aju da se sva odgovornost prebaci na Bu\u0161i\u0107a i njegova supruga.<\/p>\n\n\n\n
Na su\u0111enju su bili vidljivi i pritisci jugoslavenske diplomacije. Okru\u017eni sudac John Bartels 22. srpnja u New Yorku izrekao je Zvonku i Julienne Bu\u0161i\u0107 kaznu do\u017eivotnog zatvora, dok su ostali \u010dlanovi skupine osu\u0111eni na vi\u0161egodi\u0161nje zatvorske kazne.<\/p>\n\n\n\n
Prema tada\u0161njim izjavama pojedinih djelatnika Bijele ku\u0107e, jugoslavenska je vlada vr\u0161ila sna\u017ean pritisak na ameri\u010dku administraciju da se prema Zvonku Bu\u0161i\u0107u i njegovoj skupini postupi \u0161to stro\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
Zvonko Bu\u0161i\u0107 osu\u0111en je prema ameri\u010dkom Zakonu o borbi protiv otmica na do\u017eivotni zatvor, uz mogu\u0107nost pomilovanja nakon deset godina.<\/p>\n\n\n\n
Iako je u me\u0111uvremenu Hrvatska postala neovisna, to nije promijenilo odnos ameri\u010dkih vlasti prema njegovu slu\u010daju. Komisija za pomilovanje 2006. godine odbila je zahtjev, dok su ostali osu\u0111enici iz skupine ve\u0107 bili pu\u0161teni.<\/p>\n\n\n\n
Julienne Bu\u0161i\u0107 oslobo\u0111ena je 1990. godine.<\/p>\n\n\n\n
Zvonko Bu\u0161i\u0107 pomilovan je po\u010detkom srpnja 2008. godine, nakon punih 32 godine provedene u zatvoru. Iz zatvora Terre Haute premje\u0161ten je pod nadle\u017enost Imigracijske i carinske slu\u017ebe radi deportacije u Hrvatsku, bez prava povratka u Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n
U Zagreb je na\u0161 legendarni Taik, nadimak koji je dobio po djedu, stigao 24. srpnja 2008. godine u pratnji ameri\u010dkih agenata.<\/p>\n\n\n\n
Stigao je veliki hrvatski rodoljub u svoju Hrvatsku. U slobodnu i neovisnu Hrvatsku o kojoj je toliko godina sanjao.<\/p>\n\n\n\n
Na\u017ealost, nije dugo \u017eivio u svojoj voljenoj domovini.<\/p>\n\n\n\n
Nakon svega \u0161to je pro\u0161ao, te\u0161ko se nosio s razli\u010ditim oblicima nepravde i razo\u010daranja. Njegov \u017eivot zavr\u0161io je tragi\u010dno 1. rujna 2013. godine.<\/p>\n\n\n\n
Kada sam \u010duo vijest o njegovoj smrti, kao da je jedan dio mene odjednom utihnuo. Iskreno govore\u0107i, Zvonko Taik Bu\u0161i\u0107 bio je jedan od mojih \u017eivotnih uzora, zajedno s Brunom Bu\u0161i\u0107em i Mirom Bare\u0161i\u0107em.<\/p>\n\n\n\n
Iz kruga njegove obitelji nedugo nakon tragi\u010dnog doga\u0111aja potvr\u0111eno je da je Zvonko Bu\u0161i\u0107 po\u010dinio samoubojstvo hicem iz pi\u0161tolja u svojoj ku\u0107i u Rovanjskoj. Njegova supruga \u010dula je pucanj, ali u tom trenutku nije shvatila o \u010demu je rije\u010d. Oko sedam sati prona\u0161la ga je u kupaonici. Hitna pomo\u0107 mogla je samo konstatirati smrt.<\/p>\n\n\n\n
Motivi koji su ga naveli na takav \u010din dugo su ostali nepoznanica, ali njegovo opro\u0161tajno pismo dalo je dio odgovora i pokazalo koliko je duboko u sebi nosio vlastita razo\u010daranja i teret \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n
Povratkom u Hrvatsku politi\u010dki se aktivirao u stranci HSP dr. Ante Star\u010devi\u0107 Ru\u017ee Toma\u0161i\u0107. Me\u0111utim, u kolovozu 2011. godine objavio je da se povla\u010di iz hrvatskoga politi\u010dkog \u017eivota jer nije uspio ostvariti svoj naum ujedinjavanja domoljuba i izgradnje politi\u010dki relevantne fronte.<\/p>\n\n\n\n
Tada je rekao:<\/p>\n\n\n\n
\u201ePovla\u010dim se iz hrvatskog politi\u010dkog \u017eivota jer ne \u017eelim ni na koji na\u010din doprinijeti daljnjem usitnjavanju domoljubnih politi\u010dkih snaga u Hrvatskoj.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Te rije\u010di i danas sna\u017eno odjekuju.<\/p>\n\n\n\n
Zvonko Bu\u0161i\u0107 Hrvatsku, kao i polo\u017eaj hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, zami\u0161ljao je na na\u010din koji mi je danas blizak idejama za koje se zauzima neovisni kandidat za \u010dlana Predsjedni\u0161tva BiH iz reda hrvatskoga naroda, na\u0161 dragi i cijenjeni general Zdenko Lu\u010di\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Iskreno vjerujem da smo danas na dobrom tragu nastojanja hrvatskih rodoljuba koji su desetlje\u0107ima sanjali da se stvari postave na pravo mjesto i da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini kona\u010dno izbori svoj dostojanstven i ravnopravan polo\u017eaj.<\/p>\n\n\n\n
Zato vjerujem da dana\u0161nja politi\u010dka oporba, predstavnici desetak politi\u010dkih stranaka koje podupiru Zdenka Lu\u010di\u0107a, mora izvu\u0107i pouku iz \u017eivota ljudi poput Zvonka Bu\u0161i\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Ne trebaju nam nove podjele.<\/p>\n\n\n\n
Ne trebaju nam osobni interesi.<\/p>\n\n\n\n
Ne trebaju nam politi\u010dke sva\u0111e zbog fotelja.<\/p>\n\n\n\n
Treba nam zajedni\u0161tvo, \u010dast, odgovornost i jasna vizija budu\u0107nosti hrvatskoga naroda.<\/p>\n\n\n\n
Kako je jednom prilikom napisao cijenjeni fra Mario Knezovi\u0107:<\/p>\n\n\n\n
\u201eUlaziti u trenutke i tajnu tu\u0111e odluke, osobito ovako velike i zagonetne, je pretenciozno. Mo\u017eemo se samo pitati kakve je to ideale Zvonko snivao?\u201c<\/p>\n\n\n\n
A velikan hrvatskoga pjesni\u0161tva Silvije Strahimir Kranj\u010devi\u0107 napisao je:<\/p>\n\n\n\n
\u201eMrijeti ti \u0107e\u0161 kada po\u010dne\u0161 sam u ideale svoje sumnjati.\u201c<\/p>\n\n\n\n
Je li se to dogodilo i s na\u0161im Taikom, nikada ne\u0107emo do kraja doku\u010diti.<\/p>\n\n\n\n
Ali osobno ostajem u uvjerenju da je Zvonko Taik Bu\u0161i\u0107 bio veliki \u010dovjek i istinski hrvatski rodoljub koji se, na svoj na\u010din i svojim metodama, borio za ono u \u0161to je vjerovao.<\/p>\n\n\n\n
Danas, 50 godina nakon 10. rujna 1976., mo\u017eemo raspravljati o njegovim metodama i posljedicama. Mo\u017eemo imati razli\u010dita mi\u0161ljenja. Ali ne smijemo zaboraviti \u010dovjeka koji je ve\u0107i dio svoga \u017eivota proveo iza re\u0161etaka zbog ideala u koje je vjerovao.<\/p>\n\n\n\n
Njegov \u017eivot bio je te\u017eak, proturje\u010dan i tragi\u010dan. Njegov kraj ostavio je mnoga pitanja. Ali njegovo ime ostalo je zapisano u hrvatskoj povijesti.<\/p>\n\n\n\n
Za mene osobno Zvonko Taik Bu\u0161i\u0107, zajedno s Brunom Bu\u0161i\u0107em i Mirom Bare\u0161i\u0107em, ostaje dio generacije hrvatskih rodoljuba koja je vjerovala da sloboda nema cijenu.<\/p>\n\n\n\n
I zato neka njegov \u017eivot bude zvijezda vodilja, ali i opomena dana\u0161njim generacijama.<\/p>\n\n\n\n
Boriti se za svoj narod zna\u010di imati hrabrosti, ali i mudrosti. Zna\u010di slu\u017eiti, a ne vladati. Zna\u010di ostaviti ne\u0161to budu\u0107im generacijama.<\/p>\n\n\n\n
Danas nam upravo to treba.<\/p>\n\n\n\n
Da se hrvatska politi\u010dka scena u Bosni i Hercegovini ujedini oko interesa hrvatskoga naroda.<\/p>\n\n\n\n
Da prestanu osobni obra\u010duni.<\/p>\n\n\n\n
Da se prestane dijeliti hrvatski narod.<\/p>\n\n\n\n
Da se mladima ostavi budu\u0107nost.<\/p>\n\n\n\n
I da kona\u010dno shvatimo kako samo zajedno mo\u017eemo izboriti ono \u0161to su generacije prije nas sanjale \u2013 slobodu, ravnopravnost, dostojanstvo i sigurnu budu\u0107nost na\u0161e djece i na\u0161ih unuka.<\/p>\n\n\n\n
Taik je oti\u0161ao prerano.<\/p>\n\n\n\n
Ali ideali o slobodnom i dostojanstvenom hrvatskom narodu nisu umrli.<\/p>\n\n\n\n
Zato danas, nakon 50 godina, s po\u0161tovanjem izgovaram njegovo ime:<\/p>\n\n\n\n
ZVONKO TAIK BU\u0160I\u0106
Po\u010divaj u miru.
Hrvatska te nije zaboravila.
10. rujna 1976. \u2013 10. rujna 2026.<\/p>\n\n\n\n