{"id":53443,"date":"2026-09-27T01:38:03","date_gmt":"2026-09-26T23:38:03","guid":{"rendered":"https:\/\/otpor.media\/?p=53443"},"modified":"2026-09-27T01:42:53","modified_gmt":"2026-09-26T23:42:53","slug":"ivica-ivo-lucic-odgovor-bezimenim-klevetnicima-kao-i-onima-cija-imena-nista-ne-vrijede","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/otpor.media\/?p=53443","title":{"rendered":"IVICA IVO LU\u010cI\u0106 Odgovor bezimenim klevetnicima, kao i onima \u010dija imena ni\u0161ta ne vrijede"},"content":{"rendered":"\n

Povjesni\u010dar Ivica Ivo Lu\u010di\u0107, brat Zdenka Lu\u010di\u0107a, kandidata za hrvatskog \u010dlana Predsjedni\u0161tva BiH, u svojoj objavi osvrnuo se na, vi\u0161edesetljetne poku\u0161aje njegove politi\u010dke i profesionalne diskreditacije. Pi\u0161e o svojem politi\u010dkom anga\u017emanu po\u010detkom 1990-ih, dolasku na \u010delo CSB-a Mostar, optu\u017ebama da je bio povezan s Udbom te kasnijem radu u Hrvatskoj izvje\u0161tajnoj slu\u017ebi, poru\u010duju\u0107i kako se danas ponovno recikliraju stare i<\/strong> ranije opovrgnute tvrdnje.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Priop\u0107enje prenosimo u nastavku:<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Jo\u0161 od anti\u010dkih vremena datira izreka da ukoliko se ti ne\u0107e\u0161 baviti politikom ona \u0107e se baviti tobom. Sli\u010dno je i s ogovaranjem i klevetanjem. To \u0161to se netko ne \u017eeli baviti tim aktivnostima, nipo\u0161to ne zna\u010di da sam ne\u0107e biti ogovaran i oklevetan. Nekada su dometi kleveta i ogovaranja bili ograni\u010deni radijusom kretanja ili utjecaja klevetnika, \u0161to je obi\u010dno bilo svedeno na prostor kvartovskih kafi\u0107a ili seoskih prodavaonica uz mogu\u0107e pro\u0161irenje na frizerske salone i kladionice. Digitalna revolucija i dru\u0161tvene mre\u017ee redefinirale su dru\u0161tvene interakcije i omogu\u0107ile globalnu povezanost. Uz gotovo nevjerojatne dobrobiti za \u010dovje\u010danstvo, pojavile su se i \u0161tetne posljedice.<\/p>\n\n\n\n

Uz to \u0161to je svaki objavljeni znanstveni rad ili koristan podatak bio na raspolaganju cijelom \u010dovje\u010danstvu, svaka je seoska bitanga, kao i sav kvartovski olo\u0161, mogao olajavati, ogovarati, klevetati i vrije\u0111ati po\u0161tene i \u010dasne ljude, uglavnom bez ikakvih posljedica. Platforme i statusi zamijenili su birtijske stolove i pozornice od praznih pivskih gajbi. Oni koji su do ju\u010der jedva uspijevali prona\u0107i sugovornika kome \u0107e ispri\u010dati \u201esvoju pri\u010du \u2013 \u017eivu istinu\u201c, sada su preko dru\u0161tvenih mre\u017ea nalazili na desetine i stotine sli\u010dnih sebi. \u010cak ih ne moraju hvatati za rukav i podmi\u0107ivati hladnim pivom, dovoljno je da napi\u0161u ne\u0161to o nekome, \u0161to gore \u2013 to bolje. Najlu\u0111e i najnevjerojatnije pri\u010de dobivaju i najvi\u0161e \u201elajkova\u201c, a posebno su na cijeni one pri\u010de koje mogu drugome nanijeti zlo, diskreditirati ga, obezvrijediti, uni\u0161titi.<\/p>\n\n\n\n

Uzalud \u0107e taj netko odgovarati, demantirati, pozivati na razum i logiku, nuditi dokaze, ni\u0161ta to ne vrijedi, jer \u201eznali su oni\u201c da je taj, koji se svojim radom, znanjem i marljivo\u0161\u0107u, izdigao po mnogo \u010demu iznad njih, zapravo gori od njih. Gori od njih koji sve svoje slabosti i mane nalaze kod drugih te ih \u017earom pravednika osu\u0111uju. Ne valja im dr\u017eava, ne valja im Crkva, ne valja im svijet, ne valja im nogometna reprezentacija, ni rukometna ne valja, ni\u0161ta im ne valja i nitko im ne valja! Jer, da valja i da je reda i po\u0161tenja, onda bi oni bili ugledni i uspje\u0161ni, a ne neki drugi!<\/p>\n\n\n\n

U politiku sam u\u0161ao krajem 1989. odnosno po\u010detkom 1990. godine u\u010dlanjenjem, a zatim radom u inicijativi za osnivanje HDZ-a. Nikada nisam bio (kao ni nitko iz moje obitelji) \u010dlan Saveza komunista i nikada nisam radio u nekoj dr\u017eavnoj ili javnoj ustanovi ili poduze\u0107u za vrijeme komunisti\u010dke vlasti. Moj otac je iako in\u017eenjer agronomije radio na radnom mjestu \u201eprocjenitelja duhana\u201c za koji je bila predvi\u0111ena srednja stru\u010dna sprema. Nije htio u\u0107i u Partiju pa nije mogao dobiti neko \u201e\u0161efovsko\u201c mjesto. To mi je kao djetetu obja\u0161njavao: \u201eNe mogu ja sjediti s njima kada su mi ubili \u0107a\u0107u.\u201c \u010cim je zakon to omogu\u0107io prvih dana 1989. godine, dao je otkaz u Duhanskoj stanici i registrirao svoju tvrtku.<\/p>\n\n\n\n

Tijekom osamdesetih, uz studij, ja sam radio na obiteljskom imanju i pomagao ocu u njegovoj firmi. Moj prvi posao izvan toga po\u010deo je u odvjetni\u010dkom uredu Tomislava Zeli\u0107a u Ljubu\u0161kom od 1. lipnja 1990. godine. U studenome iste godine, na prvim demokratskim izborima, dobio sam u rodnom Ljubu\u0161kom 94,42% glasova i izabran sam u Skup\u0161tinu BiH. Na sjednici Skup\u0161tine op\u0107ine Ljubu\u0161ki odr\u017eanoj 28. prosinca 1990. izabran sam za \u010dlana Izvr\u0161nog odbora SO Ljubu\u0161ki, odnosno sekretara Op\u0107inskog sekretarijata op\u0107e uprave Bila je to prva demokratski izabrana op\u0107inska vlast u Ljubu\u0161kom poslije vi\u0161e od pola stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Na sjednici Predsjedni\u0161tva OO HDZ Ljubu\u0161ki odr\u017eanoj 9. travnja 1991., nakon odluke da se organizira peticija za pu\u0161tanje na slobodu uhi\u0107enih u aferi \u0160pegelj, kao druga to\u010dka dnevnog reda jednoglasno je odlu\u010deno i to da ja budem predlo\u017een za na\u010delnika Centra slu\u017ebi bezbjednosti Mostar (CSB). <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Naime, moje kolege zastupnici, osniva\u010di HDZ-a, nisu bili zadovoljni kadroviranjem sredi\u0161njice u Sarajevu i inzistirali su da upravo ja, kao diplomirani pravnik, sporta\u0161 (karata\u0161), osniva\u010d HDZ-a i aktivan zastupnik u Skup\u0161tini preuzmem du\u017enost \u201e\u0161efa policije za Hercegovinu\u201c. Tako sam 17. svibnja 1991. Rje\u0161enjem ministra unutarnjih poslova Alije Delimustafi\u0107a o zasnivanju radnog odnosa s MUP-om SR BiH, raspore\u0111en na mjesto na\u010delnika CSB Mostar. Va\u017eno je dodati da nakon u\u010destalih pogibija policajaca u Hrvatskoj te zaustavljanja tenkova u Pologu i nije bilo ozbiljnije konkurencije za to mjesto. Bila je to u tom trenutku jedna od najvru\u0107ih fotelja u Jugoslaviji.<\/p>\n\n\n\n

Dakle, iz odvjetni\u010dkog ureda oti\u0161ao sam u Op\u0107inu, a iz Op\u0107ine u policiju. Nisam bio nikakav \u201epredratni milicionar\u201c, nisam radio u Udbi niti za Udbu, nisam bio \u010dlan SKJ. Naprotiv, ista ta Udba odnosno Slu\u017eba dr\u017eavne bezbjednosti, registrirala me je jo\u0161 1985. kao potencijalnog neprijatelja, da bi me tijekom 1987. uveli u svoje registre kao \u201enovoeksponiranog\u201c neprijatelja i novu \u201evezu emigracije\u201c, prema kome treba primijeniti \u201emjere pasivizacije\u201c.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Na du\u017enost na\u010delnika CSB Mostar stupio sam 28. svibnja 1991. Pro\u0161la su samo dva tjedna od kako sam navr\u0161io 29 godina. Istoga dana, valjda za dobrodo\u0161licu, Politika ekspres objavila je \u010dlanak u kojem tvrdi da me\u0111u kadrovima MUP-a BiH vlada \u201eantiarmijsko raspolo\u017eenje\u201c. U \u010dlanku je prozvan tada\u0161nji pomo\u0107nik ministra Avdo Hebib da sura\u0111uje s hrvatskim ekstremistima, odnosno \u201eaktivistima HDZ-a\u201c u Hercegovini: U tekstu je uz ostalo pisalo da na \u201emesto na\u010delnika Centra SDB Mostar\u201c dolazi Ivo Lu\u010di\u0107 \u201ebogati privatnik i ‘provereni’ kadar, poznat i po tome \u0161to je li\u010dni prijatelj Alije Delimustafi\u0107a, ministra policije BiH. Ivo Lu\u010di\u0107 rodom iz Ljubu\u0161kog, bio je za vreme blokade u prvim redovima u Pologu ispred Li\u0161tice.\u201c Ovdje svakako treba naglasiti da nisam do\u0161ao na mjesto \u201ena\u010delnika Centra SDB Mostar\u201c, nego na mjesto na\u010delnika CSB Mostar \u0161to je bitna razlika, ali i \u201epogre\u0161ka\u201c koja se ponavlja evo ve\u0107 35 godina. To jasno ukazuje na izvore dezinformacija, kao i na sljedbu koja te izvore koristi i nastavlja obavljati isti posao. Aliju Delimustafi\u0107a tada uop\u0107e nisam poznavao niti je on mene, a u Pologu sam bio, doista u prvim redovima. \u0160to se ti\u010de kvalifikacija \u201eprovereni kadar\u201c tu se misli na HDZ i \u201ebogati privatnik\u201c one zapravo ukazuju na moju ideolo\u0161ku ispravnost, ali i na status obitelji koja se nije mogla \u201eobogatiti u ratu\u201c, jer je evidentno bila bogata i prije rata.<\/p>\n\n\n\n

Nakon toga, uslijedili su brojni \u010dlanci protiv mene, puni la\u017ei, poluistina i nevjerojatnih kombinacija. Bio sam tada iznena\u0111en, zate\u010den pa i zaprepa\u0161ten besmislicama koje su se \u0161irile medijima, anonimnim pismima ili obi\u010dnim birtijskim ogovaranjima. Odmah na po\u010detku dvojica dobronamjernih kolega na novome poslu hladno su mi rekli da \u201eod sada takve stvari mogu o\u010dekivati svakodnevno i to do kraja \u017eivota pa ako na to nisam spreman bolje mi je da odmah odustanem.\u201c Nisam odustao, a nisu ni klevetnici!<\/p>\n\n\n\n

Onaj tko se makar povr\u0161no bavio metodama rada sigurnosno-obavje\u0161tajnih slu\u017ebi komunisti\u010dkih re\u017eima zna da je jedna od njihovih \u010desto kori\u0161tenih metoda diskreditacije i kompromitacije protivnika bilo plasiranje dezinformacije da je taj njihov protivnik zapravo agent slu\u017ebe \u2013 njihov \u010dovjek. Gotovo da nema ozbiljnijeg politi\u010dkog emigranta koji nije optu\u017eivan da je Udbin suradnik. Udba je preko svoje agenture plasirala takve glasine i o Bruni Bu\u0161i\u0107u i Zvonki Bu\u0161i\u0107u, a \u010ditavu \u201eBugojansku skupinu\u201c poku\u0161avali su ozna\u010diti kao \u201eUdbine marionete\u201c. Pokojni Zvonko Bu\u0161i\u0107 mi je u vi\u0161e navrata pri\u010dao o tome kako su ga poku\u0161avali na taj na\u010din kompromitirati. Rekao mi je i da ga nije bilo toliko strah da \u0107e ga ubiti koliko da \u0107e uz to ukaljati njegovo ime. To je bio i jedan od razloga \u0161to je morao u\u010diniti \u201ene\u0161to veliko\u201c \u0161to \u0107e ukloniti svaku mogu\u0107u klevetu s njegova imena.<\/p>\n\n\n\n

Nije onda ni\u0161ta \u010dudno, niti je bilo \u0161to novo, kada sam i ja tijekom prolje\u0107a 1998. u sklopu politi\u010dkih previranja vezanih za Peti sabor HDZ-a, u jednom pamfletu, uz \u010ditav niz besmislenih i neutemeljenih optu\u017ebi, od strane ostataka i u\u010denika Udbe ozna\u010den kao sumnjivo lice i vjerojatni \u201esuradnik Udbe\u201c. To im nije bilo dovoljno pa su me optu\u017eili da radim za ameri\u010dku i britansku slu\u017ebu, pa \u010dak i za \u201eVatikan\u201c. Tada sam bio djelatnik Hrvatske izvje\u0161tajne slu\u017ebe (HIS) pa se nisam mogao javno braniti, ali sam napisao odgovor na pamflet te sam svim nadle\u017enim institucijama, kao i dr\u017eavnom vrhu, dokazao da su to lako oborive la\u017ei i podvale.<\/p>\n\n\n\n

Rezultat cijele te \u201eafere\u201c bilo je moje imenovanje od predsjednika Republike Hrvatske pomo\u0107nikom ravnatelja HIS-a za operacije u srpnju 1999. godine. Bilo je to najvi\u0161e i najva\u017enije operativno mjesto u hrvatskoj obavje\u0161tajnoj zajednici. Nakon smrti predsjednika Tu\u0111mana te nakon promjene vlasti po\u010detkom 2000. godine dao sam ostavku i napustio slu\u017ebu. Oti\u0161ao sam na Filozofski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu na poslijediplomski studij. Magistrirao sam 2003., a doktorirao 2005. godine. Od po\u010detka 2008. do kraja 2023. radio sam na Hrvatskom institutu za povijest. Od tada kao redoviti profesor u trajnom izboru radim na Sveu\u010dili\u0161tu obrane i sigurnosti \u201eDr. Franjo Tu\u0111man\u201c gdje sam i rektor. U zadanom kontekstu nije zgorega napomenuti da sam zbog prirode posla pro\u0161ao temeljitu sigurnosnu provjeru i dobio odgovaraju\u0107i certifikat.<\/p>\n\n\n\n

Krajem 2016. godine usprotivio sam se udba\u0161kim podvalama koje su plasirane s tobo\u017enje desnice o tome da je zapravo \u201eUdba stvorila Hrvatsku\u201c. Bila je to uvreda svim hrvatskim domoljubima, braniteljima i svim hrvatskim \u017ertvama. Jedan od promicatelja te ideje Josip Jur\u010devi\u0107 optu\u017eio me je na lokalnoj televiziji da sam \u201eu svibnju 1991. do\u0161ao na \u010delo zloglasnog Centra SDB u Mostaru\u201c iz \u010dega je izvu\u010den \u201elogi\u010dan\u201c zaklju\u010dak da sam ja \u201eUdba\u0161\u201c. Kada tako ne\u0161to ka\u017ee sveu\u010dili\u0161ni profesor onda je on neznalica i bezveznjak koji ne zna da su pola godine prije moga dolaska \u201ena \u010delo zloglasnog Centra SDB\u201c provedeni izbori i da sam ja tamo do\u0161ao kao hrvatski kadar nove demokratske vlasti. Ili se pak radi o podlacu koji to zna, ali obmanjuje javnost i kleve\u0107e. Dr\u017eim da se ovdje radilo o kombinaciji jednoga i drugoga. Ovih dana ponovno su o\u017eivjele aveti pro\u0161losti. Opet ista pri\u010da, nabrajanje istih la\u017ei, samo na jo\u0161 gluplji na\u010din, jer su i autori gluplji.<\/p>\n\n\n\n

Ivica Ivo Lu\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n