U M\u00e1rquezovih \u201cSto godina samo\u0107e\u201d Macondo je gradi\u0107 u latinoameri\u010dkoj zabiti, pun \u010duda, ratova, obiteljskih sva\u0111a i lokalnih mo\u0107nika. Ukratko, ne\u0161to poput Hercegovine, samo \u0161to je M\u00e1rquez Macondo morao izmisliti, a mi u njemu \u017eivimo. I tako jednog dana sti\u017ee \u017eeljeznica, a za njom stranci, kapital i kompanija koja obe\u0107ava napredak. Mjesto se mijenja, ali njegovi stanovnici sve manje odlu\u010duju o promjenama. Novac putuje, posljedice ostaju. Poznato, zar ne? – pi\u0161e u svojoj novoj kolumni Dalibor Milas za Vecernji list.<\/p>\n\n\n\n
Ameri\u010dka kompanija AAFS Infrastructure and Energy najavila je kod Mostara podatkovni centar snage 100 megavata, vrijedan oko 530 milijuna eura. Njezin predstavnik Amer Bekan govori o balkanskoj Silicijskoj dolini i mogu\u0107em godi\u0161njem prihodu od 108 milijuna. \u010covjek bi pomislio da se za pola milijarde mo\u017ee dobiti barem mail-adresa odgovornih. Javnosti, me\u0111utim, jo\u0161 nisu predstavljeni to\u010dna lokacija, rokovi, financijska konstrukcija ni svi ostali za ovu pri\u010du poprili\u010dno bitni tehni\u010dki detalji.<\/p>\n\n\n\n
Bekan je spominjao Neretvu u kontekstu hla\u0111enja podatkovnih centara. Koliko bi se vode zahva\u0107alo, bi li se vra\u0107ala u rijeku i na kojoj temperaturi? \u0160to bi zahvat mogao zna\u010diti za ribe, rije\u010dna stani\u0161ta i \u017eivot nizvodno? Bez tehni\u010dkog rje\u0161enja i procjene utjecaja nema ni po\u0161tenog odgovora. Neretva nije golemi hladnjak koji je priroda, milo\u0161\u0107u Svevi\u0161njeg, ostavila pokraj budu\u0107ih servera. Ona je \u017eivi ekosustav i \u017eila kucavica Hercegovine, ona \u201czelena bo\u017eica\u201d iz drevne predaje u kojoj su na\u0161i preci prepoznavali ne\u0161to gotovo sveto. Na\u0161a je generacija, \u010dini se, na dobrom putu da u njoj vidi tek masivni rashladni ure\u0111aj. Prije nego \u0161to se to dogodi, bilo bi pristojno barem utvrditi kakve bi posljedice takva upotreba mogla ostaviti na rijeci i \u017eivotu koji o njoj ovisi.<\/p>\n\n\n\n
Ista kompanija pompozno najavljuje i plinske elektrane u Mostaru, Kaknju i Tuzli te ulaganja u mostarsku zra\u010dnu luku. Prili\u010dno mnogo budu\u0107nosti jednoga kraja u poslovnim planovima jedne misteriozne kompanije. Mo\u017eda je ovdje stvarno rije\u010d o fantasti\u010dnoj prilici za cijelu Hercegovinu. Tim je neobi\u010dnije \u0161to javnost o uvjetima zna tako malo. Jer \u0161to su investitorska obe\u0107anja ve\u0107a, to bi pitanja morala biti neugodnija i konkretnija.<\/p>\n\n\n\n
Hercegovina ionako ima dovoljno iskustva s navodnim napretkom koji prvo uni\u0161ti prirodu, a potom potra\u017ei papire. U Slip\u010di\u0107ima i Ra\u0161tanima solarna polja i gra\u0111evinski zahvati ve\u0107 su zauzeli dijelove 102,5 hektara dr\u017eavnog \u0161umskog zemlji\u0161ta kada je federalna inspekcija 2025. utvrdila da za njegovu prenamjenu nedostaju potrebna odobrenja. No kod nas je i uni\u0161tavanje prirode postalo unosan oblik njezina navodnog spa\u0161avanja. Kravica, okru\u017eena sve ve\u0107im brojem nakaradnih gra\u0111evinskih zahvata, pokazuje koliko je tanka granica izme\u0111u pristupa prirodnom \u010dudu i automata za naplatu. Prirodi su trebala tisu\u0107lje\u0107a da oblikuje Hercegovinu, a nama tek nekoliko desetlje\u0107a da je po\u010dnemo rasprodavati kao da iza nas nitko vi\u0161e ne\u0107e \u017eivjeti.<\/p>\n\n\n\n
O\u010dito je kod nas dovoljno pojaviti se s PowerPointom i grandioznim obe\u0107anjem stotina milijuna pa da vas doma\u0107a politi\u010dka elita do\u010deka kao Mesiju i dopusti raspolagati rijekama, \u0161umama i zemljom kao da joj je sve to babovina. Investitorima se prostiru crveni tepisi, a gra\u0111anima uskra\u0107uju odgovori. Kada se pritom politi\u010dki uspjesi pojedinih du\u017enosnika lak\u0161e prepoznaju po privatnim vilama, vikendicama i stanovima po Dalmaciji nego po onome \u0161to su ostavili zajednici, postaje sasvim razumljivo za\u0161to gra\u0111ani \u017eele znati tko zapravo ima koristi od svih tih velikih obe\u0107anja.<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eda je najtrajnije naslje\u0111e takve politi\u010dke kulture uvjerenje da se ionako ni\u0161ta ne mo\u017ee promijeniti. Vlast mo\u017ee godinama izbjegavati neugodna pitanja kad gra\u0111ani prestanu o\u010dekivati odgovore. Tako zajednica ne gubi samo krajolik nego i samopouzdanje da ga smije braniti. Podatkovni centar mogao bi donijeti poslove i znanje, ali se i pokazati neprihvatljivim za odre\u0111enu lokaciju ili na\u010din hla\u0111enja. O tome valja odlu\u010divati na temelju javno dostupnih dokumenata, stru\u010dnih procjena i rasprave u kojoj gra\u0111ani doista mogu sudjelovati. I to prije potpisa, a ne nakon njega.<\/p>\n\n\n\n
M\u00e1rquezov Macondo nestao je u vihoru koji je izbrisao \u010ditav jedan svijet. Hercegovina nestaje mnogo prozai\u010dnije: hektar po hektar, rijeku po rijeku, pod rukama onih kojima je povjerena na \u010duvanje, a koji se pona\u0161aju kao da su je naslijedili. Mo\u017eda \u0107emo tek jednoga dana, kada od nje ostane samo razglednica, shvatiti koliko smo skupo platili sve te silne najave napretka.<\/p>\n\n\n\n