Suprotno uvriježenoj poslovici: “Tko rano rani, dvije sreće grabi”, postoje znanstveni dokazi kako bi se ipak moglo više posrećiti onome tko spava duže.
Naime, buđenje prije deset sati ozbiljno ugrožava radni učinak i koncentraciju te raspoloženje i mentalno zdravlje.
Pa ti sada lijepo priloži svom šefu dokaz zašto ti mozak ujutro ne radi baš najbolje!
Dr. Paul Kelley, istraživač sa Sveučilišta Oxford, znanstveno je potkrijepio tvrdnju koju je izrekao gotovo svaki radnik koji je ikad živio: da je sr*nje raditi prije 10 sati. U intervjuu je Kelley rekao: “Prije 55. godine, cirkadijski ritmovi odraslih potpuno su neusklađeni s uobičajenim radnim vremenom od devet do pet, što predstavlja “ozbiljnu prijetnju učinku, raspoloženju i mentalnom zdravlju.”
Tim je informacijama Kelley utvrdio da u načinu rada treba doći do globalne promjene – ne samo da započinjemo s radom kasnije, već da započinjemo i školske sate naše djece kasnije. Studije su pokazale da se prosječni desetogodišnjak najviše bori kako bi se usredotočio na školski program oko 8:30 ujutro, a da se najbolji obrazovni rezultati događaju oko 11 sati. Dr. Kelley tvrdi da bi sveukupno obrazovno iskustvo, ako bi se provodilo popodne umjesto ujutro, rezultiralo ukupnim porastom ocjena za 10 posto.
Ali naravno, raniji jutarnji sati ne škode samo djeci. “Osoblje je obično neispavano”, tvrdi Kelley. “Imamo društveno uskraćeno spavanje. To je ogromna šteta za tjelesni sustav, jer utječe na emocionalni sustav i sustav performansi u tijelu. Naša jetra i srce imaju različite obrasce i traže da odgodimo buđenje dva ili tri sata “.
Nastavlja, “Ako pogledamo veze između ljudskog tijela, Zemlje i svjetlosti iz sunčevih zraka, zapravo nije moguće promijeniti njegov 24-satni ciklus. Kasnije vrijeme početka dana i buđenja trebala bi utjecati na svaki aspekt društva, uključujući zatvore i bolnice. U tim se okruženjima ljudi obično bude prema pravilima prerano zbog doručka.
